Koji je pravi razlog knjige Kardinala Saraha i Benedikta XVI?

Nije lako reći, ali neki razlog postoji. Za one koji ne znaju, Kardinal Sarah, zajedno sa Beneditkom XVI, objavili su knjigu u kojoj zastupaju svećenički celibat, izlazeći nasuprot špekulacijama o dokidanja obaveznog celibata za svećenike koji bi navodno pripremao Bergoglio, kao njegova zadnja riječ na jesensku Amazonsku Sinodu (svakako da je Bergoglio i potaknuo sinodska predlaganja ukidanja celibata; navodno to drugo predlažu, a on kao eto sluša i poslije će se oglasiti. U biti naručio je druge da izađu u prvi plan da bi se on mogao prividno skloniti u stranu i reći "nisam to ja uradio, bio sam prisiljen", i sl.).

Knjiga je shvaćena kao udar na "Papu Franju", te je došlo do pravog džumbusa oko autorstva, te jest i Benedikt knjigu napisao, te nije. Talijanski vatikanista Antonio Socci piše da je Bergoglio podivljao kad je čuo o objavljivanju knjige. Znajući za njegove reakcije, to nas ne čudi. Izgleda da su htjeli skloniti Benedikta u stranu, ali Sarah je rekao i potvrdio dokazima da je doista Benedikt učestvovao u pisanju knjige, te je doista koautor.

U redu, na stranu te zakulisne stvari. Ali što se htjelo ovim potezom? To jest, što hoće Kardinal Sarah svime ovim?

Mislim da se može raditi o sljedećem: Kardinal Sarah se postulira za novog Papu, na sljedećoj konklavi. On može reći da ne ide protiv "Pape Franje", ali ono što on govori tu i tamo ide potpuno van Bergogliovog smjera (napr. njegovi nastupi za čuvanje liturgije ili protiv migracijske globalističke politike). Time se ograđuje izvana od optužbi da bi bio "šizmatičar" i protiv Pape, dok s druge strane priprema teren za ispraviti kurs plovidbe u "postkoncilskoj Crkvi".

Podsjetiti ću da je Bergoglio 2010. načinio nešto takvo: objavio je knjigu "Isusovac" (o ovoj knjizi pisao sam prije skoro pet godina, ovdje), koju je njegov sunarodnjak, dobar katolički filozof i pisas, Antonio Caponnetto, kvalificirao kao postulacija za Papu, i upozoravao na uništenje vjere koje je spraman započeti njemu vrlo poznati mu sunarodnjak:

Mislim dakle da se sada Sarah postulira kao vođa konzervativaca koji preostaju kod višeg klera. Problem je u tome što su takvi izrazita manjina. Kako onda može biti izabran Sarah na sljedećoj konklavi? Teško, ali izgleda da on pravi presing u tom smjeru.

Međutim, takav zahvat svakako će naići na ogroman otpor. Čemu to vodi? Ako Sarah ne bi bio izabran, moglo bi doći do šizme u "postkoncilskoj Crkvi". Taj otpor, mislim da ga je tako bolje zvati, može poslužiti za neko dobro. Napr., preispitati pravi razlog ove današnje situacije. Takvo razmišljanje obavezno vodi preispitivanju koncilskih stavova koji su doveli do današnje teške krize vjere.

To bi bila jedna pozitivna posljedica Sarahovog poteza.

Kako će se sve odvijati, vidjeti ćemo vrlo brzo: Bergoglio priprema "apostolsku" postsinodalnu pobudbnicu koju će objaviti za kojih dvadesetak dana. U njoj će najverojatnije dopustiti svećeničko ređenje oženjenih, kao pojedinačne slučajeve, koji će na koncu postati praksa napr. u Njemačkoj brzinom svjetlosti.

Kako će reagirati konzervativci? Tada bi se mogao vidjeti pravi domet Sarahove inicijative.

Kardinale Sarah, ti si dio problema

To je čudo! Može li se naći itko iz postkoncilske hijerarhije da učini nešto pametno ili da napravi neki pomak!?

Sada Kardinal Sarah, poznat po svojim konzervativnim stavovima i poticanju pobožnosti, javno hvali Franju. Navodno, "Franjo je solidni Papa", pravi Božji dar za ova vremena.

"Bog nam je dao Pavla VI, koji je odbranio život i istinsku ljubav sa enciklikom Humanae vitae", unatoč jakoj opoziciji. Dao nam je Ivana Pavla II, koji se trudio na sukladu između vjere i razuma s ciljem da mogu biti svjetlo koje vodi svijet prema pravoj viziji čovjeka - istinski život velikog poljskog Pape bio je živuće Evanđelje. Bog nam je dado Benedikta XVI, koji je nam je dao učenje s neusporedivom jasnoćom, dubinom i preciznošću. Danas, Bog nam daje Franju koji doslovce želi spasiti kršćanski humanizam".

Nažalost, Sarah, i ti si čovjek režima. Ubrzavaš kaznu Božju koja nam je nad glavama. Dok se Bergoglio ruga Bogu u lice, dok šuruje s nasljednicima Ane i Kajfe, dok niječe Krista pred muslimanima, dok se ulizuje ateistima i prezire katolike; dok Pavao VI ruši katoličku misu i vara katolike protestantiziranom misom, dok Ivan Pavao II ljubi Kuran i gubi se u svom heretičnom "ekumenizmu"; dok Benedikt nastavlja njihovim stopama nastojeći prikriti situaciju maglovitim govorom... ti njih sve hvališ.

Nedavno jedan tebi sličan, Schneider, reče da je bilo Papa koji su bili heretici, i da ih Crkva ne može skinuti sa Svete Stolice. Ako su heretici, nisu Pape. Ivan XXII početkom XIV stoljeća, u Avignonu, spotakne se i nepravo govori o blaženom viđenju svetaca nakon smrti. Nije službeno govorio, ali samo to je bilo dovoljno da ga se sazove od teologa, biskupa i kardinala, i da se zatraži od njega opovrgnuće rečenog: što je i učinio.

A vi, umjesto da kažete Bergogliu da jedan Papa ne može govoriti to što govori skoro svaki dan... vi još ga i hvalite.

Jao nama!