Nadbiskup Los Angelesa Jose Gomez je pridruženi član Opusa Dei, koji važi za konzervativnu katoličku instituciju. Prije par godina dopustio je da na misi jedan homoseksualni par zajedno sa usvojenim djetetom prinese darove prije pretvorbe (min. 3:28):
Time je na liniji Franjinih gesta, kao onog poznatog sa gospođom koja se predstavlja za ženu:
"Tko sam ja da sudim", i sl. Ali nije na Božjoj liniji, to zasigurno. Čak i postkoncilski dokument (2003) Kongregacije za Nauk Vjere "Razmatranja o davanju legalnog statusa istospolnim parovima" koji u gornjem videu navodi bivši homoseksualac Joseph Sciambra i sada katolički aktivist anti lobby gay jasno ukazuje (još bi bila potrebnija veća preciznost) na tolike i tolike štetnosti takvog priznanja za cijelo društvo, nešto od čega se kršćani moraju ograditi. "Niti približna sličnost braku i obitelji može se dati homoseksualnim udruženjima. Naprotiv, postoje dobri razlozi za držati takve združenja štetnim za dobar razvoj ljudskog društva, posebno kad njihov utjecaj postaje znatniji. (8)" "Moralna svijest zahtijeva od kršćana da u svakoj prilici svjedoče cijelu istinu, koja je suprotna prihvaćanju homoseksualnog čina... Prema tome... treba razotkriti način preko kojeg se pristupa lažnoj toleranciji koja je u službi ideologije... te izbjeći izlaganje mladih zastranjenim idejama u vezi seksualnosti i braka, koje ih lišavaju odbrane i doprinose širenju fenomena. (5)" Dakle, Nadb. Gomez bi trebao slijediti ove tekstove. Ali to ne čini. Franjo, vidimo, ne zamjera mu za to. No znamo, da je to velika uvreda Bogu. Jedan drugi biskup, pridružen također Opusu, i već preminuli, išao je drugim putem. Biskup Livieres iz Paragvaja, koji je za deset godina preporodio svoju biskupiju. Pošao je "starim načinom" i povećao je broj svojih bogoslova sa 30 na preko 200:
Takav biskup bio je smjenjen, i nije mu bilo čak dopušteno ni zarediti zadnje bogoslove. Bogoslovi će morati početi ponovno studij, dobro namočen "Teologijom Oslobođenja". Ili s Franjom, ili s Bogom. Ako ovdje odlučiš slijediti Franju, može ti ovdje biti lakše, ali ćeš jednog dana stati pred Boga, i onda...? Bolje počni već sad da drhtiš. Drugi primjer: konzervativni biskup Thomas Tobin, koji čak zna slaviti tradicionalnu misu, zastupa mišljenje liberalnih njemačkih biskupa gledi davanja pričesti protestantima. Kaže: "ima protestanata koji više vjeruju u Sakramenat od nekih katolika koji javno i konstantno podržavaju pobačaj". Odgovor je jednostavan, žalostan ne bio: ne treba dati pričest niti jednima, niti drugima. Što se može očekivati od ovih ljudi koji više cijene svoju stolicu od Božjeg prava i dostojanstva?
Prvog devetog prošle godine, imenovani biskup je uputio pismo Vatikanskoj Sinodi o obitelji, pismo na dvadeset i dvije stranice u kojem se zalagao, između drugih nevjerojatno teških stvari (dati pričest rastavljenima i ponovno vjenčanima u novim vezama, upoznao je jako dobre kršćane koji nevjenčano žive, itd.), za mjenjanje crkvenog stava prema "jednospolnim brakovima", to jest, "brakovima" sklopljenim među homo i biseksualcima (!?).
Nakon toga, u dvanaestom mjesecu prilikom intervjua listu DeMorgen, otvoreno se izavio za crkveno priznanje "brakova" među homoseksualcima.
I što je tu nagore? Što je sve ovo javno, na sva zvona, i nije mu pala dlaka s glave!
On je idalje biskup. A ja ovdje to kritiziram, i ja sam sad hajvan. Šteta je već napravljena, zar ne vidite? Samo se ova šteta može, donekle, izmiriti slanjem u šetnju dotičnog. Kako bi bilo da ima reda i zakona, da ima VOLJE. A... izgleda da je nema!
Franjo izgleda da hoće diskusiju. Kaže, "kakva je to Crkva kad nema diskusije! To je onda groblje!" To reče prije neki dan na susretu sa karizmatskim svećenicima (oko segunde 35):
To vrijedi za zaluditi harlovine, koje dopuštaju da ih se zaludi. DISKUSIJA U CRKVI MOŽE POSTOJATI JEDINO MEĐU DOPUŠTENIM STVARIMA, ONIM ŠTO SU ISTINA I JEDNAKO VRIJEDNE, TE SE TRAŽI NAJBOLJA OPCIJA, UVIJEK DOPUŠTENA. Ali ne postoji diskusija između dobra i zla! Onog što se zna da je loše, i onog što je dobro.
To je vrlo jednostavno: tko voli nek izvoli. Nauk je ovakav: potrudimo se da ga izvršimo kao što se uvijek radilo u Crkvi. Ne postoji druga opcija. I ne samo u Crkvi, tako je i u vojsci, i u tehnici i znanosti i inače. U svemu gdje se koristi zdrav mozak.
To je izgleda Franjina strategija: provući kroz navodne diskusije jedan drugi nauk, predstaviti ga kao jednako valjan. A stvarnost je ovakva: ne mogu zajedno opstati jedna tvrdnja, i njoj suprotna. Time bi se narušio princip protuvriječnosti, i onda bi bio u stanju sve moguće tvrditi, i cijela bi se zgrada srušila.
----------------------
Možda će mi sad netko reći: "pretjeruješ, danas se tako postupa, želi se djelovati preko milosrđa te da na taj način zastranjeli dođu sebi". Drugim rječima, "pričekaj malo, nije to baš tako teško. Doći će sve na svoje". Uglavnom tako.
Ama je li molim te.
E pa sad pogledaj ovo. U Paragvaju bio jedan biskup, ono pravi, što bi rekli, jedan kroz jedan. Došao na biskupiju 2004-te, imao kojih tridesetak bogoslova (Ciudad del Este, biskup Livieres). Ovaj dakle Biskup Livieres bio je pravovaljan (usput da spomenem, pripada Opusu Dei). Tek što je došao, vidio je veliki upliv teologa oslobođenja (u suštini, marksizam u navodnoj kršćanskoj odjeći. Istina je da Južan Amerki ima velikih socijalnih problema, ali ovi nikad neće biti prevaziđeni ovim, u biti nekršćanskim poukom i filozofijom) u bogosloviji. To je očistio od danas do sutra, stavi profesore kako Bog zapovijeda, Potaknu pobožnost i tradicionalni nauk, dopuštao misu na latinskom po Trentskom ritu, i slično. Rezultat je bio da je nakon deset godina broje bogoslova porastao na više od dvije stotine, mladih, probranih ljudi.
I ovi postupci mu nisu bili oprošteni. Smjenjen je bio prošlog ljeta, nije mu bilo dopušteno ni zarediti zadnje bogoslove.
Zašto? Sam glasnogovrnik Svete Stolice, Lombardi, izjavio je da je to bilo zbog "odgoja u bogosloviji", te neodgovarajućeg odnosa prema jednom drugom paragvajskom biskupu, kojeg je Livieres, iritiran zbog neopravdanih optužbi, "nazvao homoseksualcem".
Da li su Liveresu bili pukli živci i da je tako otvoreno rekao više nego što je trebao? Mogli bismo reći da je tako, ali bimo isto mogli reći da bi se moglo i ispitati i ponašanje i nauk Nadbiskupa Cuquejo:
Uglavnom: Bonny ostaje, i još je nagrađen; Cuquejo je bio ostao, Livieres napolje. Dakle, radi se što se hoće i jer se hoće.
Biskup Livieres je ostao bez dužnosti. Nakon smjene, izjavio je: "Franjo će morati platiti račun Bogu za ovo što je učinio".
Biskup Liveres (69 god.) sa svojom majkom koja je također živjela s njim u biskupskoj residenciji