Duboki razlog Bergogliovih udaraca kineskoj ženi

Od samog početka sam posumnjao, ali nisam imao dokaza. Međutim, stvari izlaze na vidjelo. Ovakva reakcija nije uopće bila normalna, čak i za tako bezobrazan karakter kakav je Bergoglijev. Pogledajte pažljivo video, prvo sekunda 11:

Žena se probila do ograde, očekuje da će se susresti sa Bergogliom, sve izgleda da mu ima nešto važno reći, ili zamoliti ga. Sigurno je čekala satima na tom mjestu, za izboriti se za tu poziciju. Sada on nailazi, i sprema se čas susreta: žena se krsti, za zamoliti od Boga snagu i milost za njen pothvat. I, doista, Bog joj je dao veliku milost: da mnogi otvore oči pred kojim su đubretom, ako to do sada nisu bili u stanju. Šamar u lice se sprema Bergogliu (u prenesenom, ali jačem značenju).

Bergoglio točno vidi da se žena prekrstila. Uj, juj, juj, to on ne voli. Odmah traži kako pobjeći odande, kao đavao ispred križa. Intuicija mu govori da je to neka "pobožna" - čitaj, mahnita, staromodna - kineska katolkinja. I počinje gledati na stranu, i dati joj leđa.

Žena vidi da odlazi, i to naglo i neočekivano. No, ne predaje se. Viče mu, trzajući ga (kao da kaže, nisam ovdje došla da mi okreneš leđa):

"I just wanna say" (Želim samo reći)

i, kad već Bergoglio počinje odlaziti:

“Hold! Hold! Look for the Chinese people! They are losing the Faith!”
(Stani! Stani! Čuvaj kineski narod! Oni gube vjeru!)

"Don´t destroy the fold!" (Ne ruši stado)

"Don´t betray the See!" (Ne izdaji Svetu Stolicu)

I na koncu viče za njim:

"don´t betray" (ne izdaji nas).

Sve je rečeno njegovim licem.

Crkvu ne ćeš prevariti, đubre.

Franjo i "općinstvo komunista"

U apostolskom vjerovanju potvrđuje se vjera i u "općinstvo svetih". Svi vjernici pripadaju jednom istom Mističnom Tijelu Kristovu koji je Crkva. Crkva ima tri stadija, vojujuća ovdje na zemlji, trpeća u čistilištu i slavna na nebu. Glava Crkve jest Isus Krist, a na zemlji vidljiva glava jest Vikar Kristov, tj. Papa.

E pa sad, Franjo je u svoju družbu primio i sedmoricu prije izopćenih kineskih biskupa koji pripadaju tkz. "Kineskoj Patriotskoj Crkvi" (nadalje KPC), poslušnih Komunističkoj Partiji Kine (KPK).

Ne samo to, nego Franjo je odredio, zvanično i nedvojbeno i pred cijelim svijetom kao svjedokom, da jedan (pretpostavljamo da je prvi, vidjeti ćemo što će sa drugima ili što će drugi učiniti, ali ovako se uvijek počinje) progonjeni biskup, Vincent Guo Xijin, treba predati svoju biskupiju "patriotskom" biskupu Vincenzo Zhan Silu. Guo će biti pomoćni biskup.

Guo je to prihvatio, u prisutnosti vatikanskog poslanog nadbiskupa za ovu priliku, Claudija Maria Celli. Uručenje biskupije izvršilo se u jednom hotelu u Beijingu (!). Celli je rekao Guo da "Papa Franjo traži od njega gestu poslušnosti i žrtve".

Slijedeći Guov primjer, slično je uradio i svećenik Wang Zeyi, administrator biskupije Wu Da (Unutrašnja Mongolija, Kina). I što je rekao opravdavajući se? "Rekli su mi to Papa i Vatikan".

To vam je draga braćo kad se prihvati Uzurpator za Papu, ono što vam govorim evo nekoliko već godina.

Ali progonjeni vjernici dali su svećeniku Wang Zeyi lekciju: kad su vidjeli da će koncelebrirati sa patriotskim biskupiom Du Jiang, napustili su mahom crkvu!

To je ono što vam govorim: ne može se sa nevjernicima! S onima koji ne propovijedaju katolički nauk. Bit ću s onima koji ga ne niječu, makar jednom mjesečno ili dvaput godišnje. Moliti ću se svakako, svaki dan i još jače jer mi je potrebno i bez toga ne mogu.

Tako su oni koji prihvaćaju Franju strpani (i prihvaćaju) "općinstvo komunista".

To je ono što tražite od mene, da budem svama u istom društvu?

Odgovor je: ne!

Izvjesna sličnost tretmana kineskoj progonjenoj Crkvi i sedevakantizmu

Svakako "izvjesna", jer postoje značajne razlike. Progonjena kineska Crkva nikad nije javno rekla da Franjo nije Papa, niti niječe Drugi Vatikanski Sabor. Jedan od dokaza njihovog katoličanstva bio je uvijek biti sa Rimom, pod bilo koju cijenu.

Međutim, stvar se suštinski pogoršala ove godine nakon sporazuma Vatikana sa kineskom vladom. Ukratko, biskupi koji su u dogovoru i posluhu prema komunistima sada su de facto na vlasti. Kineski vjernici, Franjo je tako odredio, trebaju da se podvrgu komunističkim biskupima.

Mnogi kineski katolici to ne žele. I time idu potpuno protivno onome kojeg, barem se javno ne zna za nešto drugo, priznaju kao Papu. Još više, Kardinal Zen, jedan od glavnih kritičara tajnog sporazuma Vatikana i Pekinga, otvoreno poručuje kineskim progonjenim katolicima: "ne daju vam ići u vaše crkve. Ostanite kod kuće, i molite se".

Dakle, nema više hramova. Jer komunisti ih ne daju, a da bi ih imali trebali bi se podvrgnuti državnim, komunističkim biskupima da tako kažemo. Kineski katolici poput Kardinala Zena prije će umrijeti nego to učiniti. Jer to predstavlja izdaju vjere. Sasvim je jasno. A to traži Franjo od njih.

U suštini, radi nešto što i toliki sedevakantisti: idu na mise, tu i tamo i uglavnom vrlo rijetko, u privatne kuće. Jer su istjerani iz hramova. Razlika je, ne mala svakako, da katolici koji ne priznaju Franju to otvoreno kažu, plus što idu na tradicionalnu misu koju služi samo svećenik zaređen po predkoncilskom obredu. I na misi se ne spominje Franjo kao Papa. Vjeruju ono što je morao vjerovati svaki katolik prije Drugog Vatikanskog. Ne može ih se optužiti da ne vjeruju bilo što što neki katolik ima obavezu vjerovati.

Gdje je sličnost? U tretmanu koji im se pruža: smatrani su luđacima i jedni i drugi.

Procedura praktično kopirana od one u SSSR: disident koji bi bio optužen za ludilo, ne bi mogao biti saslušan na sudu. Crkva nikad nije nešto tako činila. Bilo tko tko bi bio tužen za neku nevjeru ili herezu, morao je biti saslušan i davana mu je prilika da se brani i obrazloži svoj stav.

Ali komunisti onima koji su imali njima protivne argumente, slali su ih u ludnicu, bez suda. Danas u Kini, onog biskupa koji ne prihvati sporazum Vatikan-Peking, šalje se u kakav "odgojni centar", kao Biskupa Pietro Shao Zhumin, koji ne pristaje podvrći se komunistima.

Slično je danas sa katolicima koji ne priznaju Franjin autoritet. Smatrani su ili ludima ili teško zastranjenima, i jednostavno stavljeni po strani. Za istog Kardinala Zena, Glasnogovornik Vatikana Greg Burke rekao je da je "žalosno vidjeti da osobe iz Crkve siju sumnju i kontroverziju." Jednako glavni mediji su sa njima i ovakvom otporu ne posvećuju nikakvu pažnju. U eri raznoraznih dijaloga sa svim mogućim religijama, ovim katolicima nije dopušteno da javno izlože svoje mišljenje. I ako to učine preko nekog drugog medija, bit će javno poniženi i upozoreni. Čudno, zar ne? Usput, Zen ima 86 godina pa misle "ne će još dugo".

Jer oni dobro znaju da je katolički vjekovni nauk proziran i čist k'o suza. Zasniva se na objavljenoj vjeri i naravnom zakonu i logici. Zbog toga mnogi koji čitaju članke na blogovima poput ovog, ostaju zbunjeni. Jer, makar se i protivili "sedevakantizmu", ili im izgledao "pretjeran" ili "malo čudan", ipak u stanju su vidjeti jasnu i jednostavnu logiku koja se nehinjeno nalazi iza ovih redova. Sve se slaže i podudara, odgovara onom što se može vidjeti.

Nije to zasluga neke posebne inteligencije ili mudrosti, već oprijedjeljenosti za istinu, koja nije druga nego jedna, koja malo po malo ali sigurno otvara sebi put.

A onome koji je zbunjen, ono što nas čeka pojasniti će stvari još više i previše.

Preteške posljedice i efekti vatikanskog dogovora sa Kinom

Život kineskih "disidentinih katolika" podsjeća na život kršćana iz prva tri stoljeća. Članovi nekih obitelji proveli su ukupno više od trideset godina teške robije. Njihovi bogoslovi žive skriveni u kakvom stančiću, praktično ne izlazeći napolje. Tu borave po cijeli dan, učeći i posvećujući malo vremena za tjelesne vježbe da bi održali zdravlje. Nakon završenih studija i ređenja, automatski su poslani u pritvor nekoliko godina. Kad izađu, građeni su trećeg reda, poučavajući u tajnosti vjernike i slaveći misu u skrivenim stanovima i podrumima. Onaj tko je katolik, gubi svaku poziciju u društvu: to znači da će imati loš posao, slabo plaćen i bez ikakvog vanjskog utjecaja u društvu. Žrtvuju sve za Krista, i odatle njihova posljedična pobožnost. Dovoljno je pogledati sliku jedne takve zajednice za uvjeriti se o istinitosti ovog pripovjedanja. Sve žene su pokrite velom, baš kako piše Sv. Pavao i kako je običaj u tradicionalnoj misi. Ruke sklopljene na molitvu očekujući sve od Boga, odajući radost što su Kristovi:

Upravo takve Franjo uručuje "patriotskim svećenicima" i biskupima koji i nakon ugovora potvrđuju svoj stav: lojalni su i poslušni Kineskoj Komunističkoj Partiji. Navodni biskupi poslušni bezbožnicima. Konkretno, Franjo "ukida" izopćenje sedmorici patriotskih biskupa, dok će nekim disidentnim tražiti da napuste svoje biskupije. Od svećenika i vjernika (disidentnih) traži se da se podvrgnu prokomunističkim biskupima. Za jednog od njih je javna tajna da ima i ženu i djecu. To usput.

Franjo je potvrdio ono što sam govorio od početka pisanja na ovom blogu: sve što se događa, to je uz njegovo htjenje, dopuštenje i potpis. To je odgovor na zamjerku Kardinala Zena koji je izgleda htio biti pristojan te kritizirao Kardinala - bilderbergca - Parolina, tražeći od njega da dadne ostavku. Franjo izlazi s odgovorom: ja sam odgovoran. A što kaže disidentnim katolicima? Pa uvijek netko mora da trpi, ali imajte vjeru.

Ali koji je najteži efekt ovog "dokidanja izopćenja"? To što su sada ovi prokomunistički biskupi u zajedništvu sa Franjom, i sa svim ostalim biskupima svijeta koji priznaju Franju. Doista, neki od ovih "novih" kineskih biti će na skoroj biskupskoj sinodi u desetom mjesecu. Disidentni biskupi nikad nisu mogli prisustvovati niti jednoj, a ovi k'o iz topa.

Znači da su svi katolici koji su sa Franjom, u isto vrijeme i sa komunističkim biskupima. Odjednom i toliki katolici diljem svijeta strpani su sa komunjarama. Tako se ispunjava parola: "Komunjisti svih zemalja, ujedinite se!"

Dalja vrlo negativna činjenica jest, kako stalno možemo ustvrditi, da uopće nema reakcije. Daje se prema Amoris Laetitia pričest onima koji su u grijehu - no problem; mjenja se katekizam - no problem; svjedočanstvo Vigana, potkrijepljeno i utemeljeno optužujući Franju za pokrivanje McCarricka i ostalo - Viganò je nazvan od samog Franje kao "Veliki Optužitelj", tj. đavao;  katolici sa komunistima - no problem!

Znači: Franjo ima potpuno otvoren put za sve što mu prohtije.

Kola idu nizbrdo bez kočnica. Sljedeće je dokidanje obavenog celibata, možda još nešto prije, i promjena mise. Reagiraće par "fanatika" poput mene, i to je to.

Nedostatak reakcije učinilo je da Franjo postane neka vrsta tajnog agenta 007: ima dozvolu za sve. Tako, umjereni, ne čudite se onom što se sprema nakon ove uvertire.

Treći svjetski rat na pomolu. Ludi sionista Trump ide naprijed

Nitko, pa ni Sirija (Asad i armija koju vodi) ne će koristiti kemijsko oružje kad je daleko nadmoćniji od svog protivnika. Ali njegovi protivnici, džihadisti poslani od sionista, hoće da bi iznudili podršku svojih zaštitnika.

Kemijski napad Asadovih trupa je laž, ali Trump ga ipak prvo zove životinjom:

Ali Asad nije životinja, to svak zna tko imalo hoće biti pošten:

Trump prvo prijeti da će raketirati Siriju, u roku od 24-28 sati. Ali Rusija sudi da su stvari došle do konca. Jasno i glasno kaže ovoj budaletini i zlima koji su iza njega, da će svaka raketa koja poleti na Siriju biti oborena, kao i lansirne rampe (nosači aviona) uzete na nišan.

Umjesto da dođe sebi, i da shvati da je cijeli svijet izložen ratu nikad viđenom do sada, i nakon kojeg idući će biti vođen - ako ga bude - strijelom i lukom, on podivljaje još više:

"Pripremi se Rusija, dolaze nove (rakete), lijepe i pametne!", nakon upozorenja ruskog veleposlanika u Libanu, Aleksandera Zasypkin.

S druge strane, francuski strateški portal strategika51 izvještava o naredbi danoj kineskoj floti u Mediteranu da se priključi ruskoj u slučaju američkog napada na Siriju:

A Zapad ima svoje saveznike u arapima koji su već juče izjavili svoju želju i podršku za jurnuti na Siriju i Iran, zajedno sa englezima i francuzima:

Vijest je svakako nepotvrđena, ali potpuno realna. Izloženi smo realnoj opasnosti trećeg svjetskog rata, ništa manje od toga. U ovoj konfrontaciji Rusija će biti zajedno sa Kinom i Iranom (čak je tu i Svjeverna Koreja, jer zbog svega ovoga je bila ona gužva oko nuklearnih proba: cilj je bio Rusija) boreći se protiv američke hegemonije.

Ovaj članak je poziv na molitvu. Zbog toga ne završavam  sa riječima "nadajmo se da će Trump...". Ne, ne nadajmo se. Već od Boga vapimo milost za nas grešnike da nas nestane prije vremena s lica zemlje, i da se sve veći broj osoba spasi.

Samo molitva i pokora može nam pomoći protiv ovog zla što nam je nad glavama.

Franjina predaja podzemne Katoličke Crkve u Kini komunistima, na samom pragu. Prljavi Modus Operandi

Prvo je Kardinal Zen najavio svoju strepnju da će sporazum Vatikana (eufemizam za Franjin stav) biti 23. ili 27. ožujka, prema vijestima koje su došle do njega.

Zbilja, uoči samog 27. "podzemni" - tj, ne "patriotski" Biskup pod Komunističkom Partijom - Biskup Guo Xijin bio je odveden od policije.

Komunisti su oduvijek znali gdje se on krije, mogli su ga privesti kad bi htjeli. Nisu htjeli biti previše strogi iz političkih razloga. Ali zašto baš sad?

Također se zna da je već prije nekoliko mjeseci bio posjećen od vatikanskog diplomatika Claudio Maria Celli, koji ga je nagovarao da svojevoljno podnese ostavku, i prihvati izopćenog i komunistima poslušnog biskupa (!) Vincenzo Zhan Silu.

[Vrlo značajna slika od prije godinu i po. Ekskomunicirani biskup Zhan Silu (prvi s desna) koncelebrira sa od Vatikana prihvaćenim biskupom Ma Daquin. Ovaj je bio "patriotski", pa navodno postao "podzemni". Onda opet nakon toga je počeo pisati "pomirljivo" prema "patriotima". Dakle, jedna vrsta dvostrukog špijuna. Franjin Vatikan ponaša se poput velesile u hladnom ratu koja ubacuje špijune tu i tamo za postizanje traženog cilja.]

Za "nagradu", Biskup Guo postao bi pomoćni biskup, svakako podvrgnut dosad izopćenom.

Međutim, Biskup Guo ne želi prihvatiti tu "ponudu koja se ne može odbiti". Zadnja je vijest da je u srijedu bio oslobođen, ali pod uvjetom da ne govori misu kao biskup.

To su objavljene i potvrđene činjenice.

Koji je Franjin modus operandi? On bi mogao direktno smjeniti Biskupa Guo, i dokinuti izopćenje (među nama koje ništa ne vrijedi, jer je patriotski biskup otpadnik koji se podvrgava komunističkoj politici pobačaja, jednog djeteta, i sl.; osim i u prvom redu imajući u vidu njihovo bezboštvo) pred svijetom, odnosno tolikim vjernicima, svećenicima i biskupima koji ga prihvaćaju i slušaju: prema tome daju mu autoritet. Ako bi Franjo to zapovijedio, oni bi svi to prihvatili. Skoro svi, najviše "skoro svi". 

Jer već se počinje govoriti: "i u Srednjem Vijeku plemići i kraljevi su postavljali biskupe". Prije svega, to je Crkva uspjela prevazići, jer tada nije imala potrebnu slobodu. Kao drugo, to su bili kršćanski kraljevi, a ne bezbožni kojima nikad, nikad-nikad, Crkva nije surađivala, niti im davala ikakvu moć imenovanja biskupa. Jer ne možeš dati nevjerniku da upravlja Crkvom. Srednjevjekovni vladari kojima je Crkva bila prinuđena dati to ovlaštenje bili su redom katolici. I svakako da je bila prva zadaća Crkve otresti se takvog nameta.

Da kažemo usput, ostatak te moći katoličkih principa ostajao je još do 1903, kad je Austrougarski Imperij imao dopuštenje staviti veto na izbor pape. Interesantno je da je upravo taj veto spasio Crkvu te godine od izbora liberalnog Kardinala Rampolla (koji je po izvjesnim i solidnim izvorima bio mason), i na njegovo mjesto - nakon veta Cara Franje Josipa - došao je veliki Papa Pio X, naknadno proglašen svetim, koji se tako uspješno borio protiv modernizma.

Međutim, Franjo ne želi koristiti tu moć. Izazvala bi preveliki skandal, čak i u ovo naše vrijeme. Želi stoga da sam Biskup Guo potpiše svoju predaju. Ukoliko ne bi htio, tu su kineske komunističke siledžije koje će obaviti svoj posao.

A što ako Biskup Guo ni tada ne prihvati "patriotsku zamjenu"?

Franjo, rekli smo, ne će postupiti "autoritativno". Pustiće taj posao komunistima. Ovi će držati u pritvoru ili pod prismotrom, na najblaži mogući način, i sve pod uvjetom da ne može djelovati kao biskup. Kao što možemo i provjeriti.

Tada, "ne će biti druge", i morati će doći novi biskup na prazno mjesto, "jer treba se brinuti o vjernicima". Taj novi biskup biti će "patriotski", onaj prije spomenuti, što jedva čeka stupiti na scenu. 

I čiča mića gotova priča. Franju će još predstavljati kao i "spasitelja Ckrve u Kini, jer ipak ovako se više nije moglo". Jer, "sve je relativno", kako se to sočno odradi u Hrvatskoj.

Ali ovo pitanje nije nimalo sočno. Crkva ne može biti upravljana bezbožnicima. Biskup Guo dobro čini ako ne želi poslušati Franju i podvrgnuti se nevjerniku. Kad bi radio suprotno, džaba ti "Papa". Ti služiš komunistu koji upravlja Crkvom. Dao bi vlast u Crkvi (makar biskupiji), definiranom protivniku vjere.

Da pojasnimo, i lako objasnimo: poslušnost u Crkvi je vrlo slična vojnoj. Kad ti pretpostavljeni časnik naredi nešto - što nije zločin - da izvršiš, moraš to učiniti makar ti se i ne sviđalo. Kad ne bi bilo tako, ne bi mogla postojati vojska. Ali ono što ne smiješ učiniti jest raditi nešto za što znaš da je zlo. Ne možeš ubiti nevinog i bezopasnog samo time što imaš naredbu. Tada trebaš biti spreman umrijeti a ne počiniti zlo.

U Crkvi "zločin" znači grijeh. Ne možeš poslušati nešto sa savješću u grijehu. Ne možeš "poslušati" tvog biskupa, i griješiti. Ne možeš krasti pare da ih dadneš u Crkvu, npr., makar imao sto naredbi.

Poslati nekog svećenika sa župe i sl., to je biskupovo pravo, to se mora slušati, i druge slične stvari. Ali griješiti po "naredbi", to nikad.

Da zaokružimo: Franjo zlorabi svoj položaj, svoju poziciju. Ne može biti Uzurpator, i da ga priznaju "Papom", i da ništa loše iz toga ne proizađe.

On je slijepi vođa slijepaca. Ako ga ne otjeraju sa mjesta koje mu ne pripada, ako ga slušaju u njegovom otpadništvu, posljedice za Crkvu će biti strahovite.

Biskup Guo nema druge alternative već ići u katakumbe.

Što činiti ako si katolik u Kini? Možda ćeš brzo i ovdje morati postaviti slično pitanje

Kardinal Zen je odgovorio na kritiku Grega Burke, inicijative Kardinala Parolina, i na koncu samog Franje, makar se ne usuđuje (barem još uvijek) reći da je kralj gol, u vezi predaje kineskih katolika "Patriotskoj Crkvi", tj. onoj šizmatičnih biskupa poslušnih KP Kine. Svakako, radi se o tome da će po svemu sudeći i na osnovu svega javno i prejavno rečenog, Franjo "dokončati izopćenje" tih biskupa. I ne samo to, već će staviti proganjane biskupe, one koji su proveli na godine u zatvoru u svako drugo zlostavljanje, u službu i na uslugu šizmatičnim. Sandro Magister na svojoj stranici "Settimo Cielo" (L'Espresso) donosi zadnje kardinalovo pismo o ovoj ključnoj temi.

Kardinal je skrhan ovim potezom Vatikana. Prenosi katastrofalnu situaciju kod kineskih katolika nakon ovih vatikanskih odluka, iznoseći činjenicu o onom što se već događa u Šangaju: svećenici (oni proganjani, ne "patriotski") počinju otvoreno davati savjete vjernicima: "Ne dolazite više na naše mise, jer inače oni koji budu uporni biti će pritvoreni". (Koja je teološka, bolje reći vjerska greška ovih svećenika? Oni gledaju na onog koji sjedi na Petrovoj Stolici kao da bi bio Bog, kao da uvijek mora naučavati istinu. A što ako se radi o čovjeku bez vjere? A što ako ste pred antipapom? Ako takvog budete slušali, biti ćete kao "slijepci koji se daju voditi od slijepca, i svi padaju u jamu". U tome je bitnost ove teme kojoj se toliko posvećujem.)

To je prava predaja; poraz, prihvaćeni poraz. Prvo Franjno izdajstvo kineskih katolika, njihovo predanje u komunističke ruke. Dalje, što je najgore, prihvaćanje takvog izdajstva od izgleda ne malog broja ne patriotskih svećenika.

[Američki biskup Fulton Sheen je jednom prilikom dao razlog svoje odluke svakodnevnom posjećivanju i klanjanju Presvetog Sakramenta kroz sat vremena. Razlog je bio mučeništvo koje mu je jedan kineski svećinik polovicom XX stoljeća ispripovijedio, izvršeno od jedne kineske malodobne katolikinje - tek djevojčice. Komunisti su naime ušli u jednu katoličku crkvu i prevrnuli ciborij sa 32 hostije i razbacali ih po podu. Djevojčica je to bila vidjela, i svake noći dolazila tajno jezikom - naučena da se ne može pričestiti na ruku - prihvatiti hostiju i pričestiti se, izbjegavši tako svetogrđe. Dan za danom, sve do kraja, kad je uzela zadnju hostiju. Tada je slučajno napravila buku i stražar, primjetivši da je ušla u crkvu, brutalno je usmrti kundakom. To je svjedočanstvo kineskih katolika.]

Trebamo biti svjesni jedne stvari: s komunistima katolici ne mogu surađivati. Bit komunizma jest ateizam, i katolici po cijenu života ne mogu dati podršku takvom sustavu i idejama. U zemlji Kardinala Stepinca u to ne bi trebalo biti sumnje.

Papa Pio XI u Enciklici Divini Redemptoris, 19/03/1937, potvrđuje i naučava:

"Uvidite to dobro, Predraga Braćo, da vjernici ne mogu dopustiti biti prevareni! Komunizam je zao u svojoj biti, i nitko tko želi spasiti Kršćansku Civilizaciju može surađivati sa njima na bilo koji način. Oni koji dopuste sebi samima biti zavedeni i dati podršku trijumfu komunizma u njihovim zemljama, biti će prve žrtve te zablude. I tamo gdje je prije bila kršćanska civilizacija i gdje na koncu prodre komunizam, toliko više će biti porazno štetni utjecaj mržnje potpirene bezboštvom"

Također, prvi srpnja 1949 Sveti Oficij je bio zatražen za odgovoriti i pojasniti sljedeća pitanja:

1. Da li je dopušteno vjernicima pristupiti Komunističkim Partijama ili podržati ih?

2. Da li je dopušteno objavljivati, širiti ili čitati knjige, novine, magazine, ili letke koji brane Komunističku Partiju ili pisati u njima.

3. Da li se vjernicima koji su svjesno i slobodno počinili djela navedena u 1. i 2. mogu udijeliti sakramenti?

4. Da li vjernici koji ispovijedaju materijalističku i antikršćansku doktrinu komunizma, i posebno oni koji propagiraju ili brane ovu doktrinu, ulaze ipso facto u izopćenje posebno rezervirano Svetoj Stolici kao otpadnici Katoličke vjere?

Odgovor je bio:

Na 1., negativno: jer je Komunizam materijalistički i antikršćanski nauk; i komunističke vođe, makar riječju ispovijedali da se oni ne protive religiji, pokazuju djelom i naukom same sebe kao neprijatelje Božje, istinite religije i Kristove Crkve.

Na 2., negativno: zabranjeno im je ipso iure (Čl. 1399 Codex Iuris Canonici).

Na 3., negativno, u skladu sa općim principom s obzirom na odbijanje udijele Sakramenata onima koji nisu pravilno raspoloženi (ne ispunjavaju uvjete).


Na 4., afirmativno.

[Prvi Kineski Biskup Šangaja, Ignatius Kung Pin Mei, 1950. Nakon dolaska komunista na vlast, proveo više od trideset godina u zatvoru, potpuno izoliran. Kada su ga komunisti doveli na stadion pedesetih godina da javno prizna svoju grešku, viknuo je taj heroj visok metar i žilet, pred svima kao grom: Živio Krist Kralj! Živio Papa! Narod odgovori: Živio Krist Kralj! Živio Papa! Osuđen na doživotnu robiju, pred kraj života pušten. Samo je služio Tradicionalnu Misu.]

Vratimo se sad na naše pitanje u naslovu. Može li katolik pristupiti ovim "sakramentima" koji se daju u "Patriotskoj Kineskoj Crkvi"? Odgovor je očito negativan. Ne možeš! To nije Crkva! To je izdaja, to je otpad dragi moj. Ne možeš reći: "Mi tu ništa ne možemo učiniti". Ono što možeš učiniti jest ne biti s njima.

Jedina opcija kineskim katolicima biti će živjeti svoju vjeru u katakumbama, tj. privatnim stanovima i podrumima gdje će eventualno moći primiti sakramente od ne otpadnutog svećenika, makar mogli to činiti jednom godišnje, pa možda ni tad, ako ne postoji mogućnost. Bog ne obavezuje na nemoguće. A katoliku je nemoguće pristupiti lažnim sakramentima, plus javno izdati vjeru.

Crkva je počela u katakumbama; u katakumbama će izgleda i dočekati ponovni dolazak svoga Spasitelja i Otkupitelja. Bog zna, mi o tome ne možemo znati ništa sigurno, ali ono što znamo sigurno jest da ne možemo zatajiti vjeru.

Ako vjernik ostane bez mise na primjer, ne znači da ne može živjeti svoju vjeru. Tada će morati i mnogo više da se potrudi. Prvo je očuvati vjeru, nadu i ljubav. Jer bez toga, makar se i raspolagalo sakramentima, nema koristi. Dalje, vjernici moraju očuvati duhovni život, molitvu i vjersku formaciju da mogu opstati kao katolici. Morati će se ujedinjavati na neki način. Pomagati se uzajamno, baš kao i prvi kršćani.

Konačno, zašto sam postavio pitanje da možda i ovdje dođe nešto slično? (Ako već nije; mnogi ne mogu to da vide, barem još uvijek, poput Kardinala Zen, ali mislim da će vrlo brzo imati priliku da im sve ovo postane kristalno jasno.) Po svemu sudeći priprema se "nova Novus Ordo misa", s Bergogliovim pečatom. Izgleda da se radi o "ekumenskoj" misi koja bi mogla "poslužiti" i protestantima i katolicima. Govori se da bi takva "misa" mogla propustiti riječi pretvorbe. Franjo je na primjer natuknuo to pitanje, u zgodi kad je komentirao da su u Argentini katolici išli na anglikanske mise i obrnuto. Sve ćemo imati priliku za provjeriti, ali realnost potvđuje da kod Franje ona nadmašuje maštu, pa i noćnu moru.

Ako ovo sa Kinom već nije dovoljno (preskačemo temu "Kardinala" Kasper, Danneels, i sl.).

Kardinal Zen ne može da shvati da Bergoglio nije naivan, već glavni izdajnik Crkve u Kini

Tužne vijesti za kineske katolike. One katolike koji su toliko godina - desetljećima već - očuvali svoju vjeru u modernim katakumbamba:

Izolirani, osuđeni na najsiromašnije poslove, prezreni od odurnog režima; ponižavani, smatrani šugavima na dalekom Istoku čijeg Konfucija oni nisu htjeli jer im nije imao što dati: vječni život. To je ono što su oni tražili od Crkve, uza sva progonstva.

Svećenik koji bi se zaredio: svećenik kojeg bi prvo čekale godine u njihovim "odgojnim" logorima, prije nego što bi u tajnosti mogao služiti mise i poučavati vjernike.

Nasuprot njih postojala je "državna crkva", svećenika koji bi ispred Rima stavili KP Kine i njene glavare. "crkva" komotnih, crkva bijednih Juda koji očekuju nagradu na ovom svijetu, i poslije i navodno "vječnu" sa prethodnim pečatom KP.

Ukratko: Bergoglio traži od biskupa iz katakumba, vjernom Rimu i progonjenom od komunističkog režima, ustupiti mjesto već ekskomuniciranom biskupu koji pripada "patriotskoj Crkvi" kontroliranoj od vlasti. Dakle, skidaju izopćenje koje mu je ipso facto udijelila i sama "postkoncilska Crkva", uklanjaju pravog biskupa i postavljaju prodanog. Biskup kojeg Bergoglio želi zamjeniti je Pietro Zhuang Jianjian, biskup regije Shantou (Guangdong); šizmatični biskup i predložen od Bergoglia je Giuseppe Huang Bingzhang.

Kad je čuo spomenutu vijest, biskup Zhuang Jianjian je gorko zaplakao i rekao da odbija poslušati. Pravi i katolički odgovor svećenika koji je trpio za katoličku vjeru i koji, makar pretpostavljam vjeruje da je Bergoglio Papa, zna da ne može na osnovu neke "poslušnosti" počiniti grijeh. Ostaje mu samo da vidi da Bergoglio nije Papa i zbog toga radi sve ovo što čini.

Dobri i umirovljeni Kardinal Zen (86 god.) ne može da dođe sebi. Kao obični bijednik otišao je ove srijede na Franjinu audijenciju koju daje svima. Pa kad je svima, e onda će moći i Kardinal Zen. To mu je jedina šansa da uruči Bergogliu pismo u kojem mu želi objasniti situaciju Crkve u Kini. Da je Angelina Jolie bio bi primljen; da je Maradona, jednako i kad mu se bude prohtijelo. Tek da nije mamuran, pa se sjetio. Ali za Kardinala Zena mjesto je među pukom i čekati dvije sekunde Franjinog dragocjenog vremena za uručiti mu pismo na Trgu Svetog Petra.

I jadni Kardinal koji je posvetio svoj život Crkvi i Kristu, provjereno velikim i teškim progonstvom, gorko izjavljuje: "Kroz mnoge godine govorili su nam da izdržimo, da budemo vjerni. Sada traže od nas da se predamo!"

Posljedice za kineske vjernike i kler su strahovite. Poljuljani, jedan svećenik izjavljuje: "Imamo li pravo da se odupiremo Vatikanu?" I nastavlja: "Ipak, ako stvari nastave ovako, mogao bih misliti o napuštanju svećeništva".

Kardinal Stepinac je mogao biti "šef" u "Hrvatskoj Domoljubnoj Crkvi", ili tako nekako, ali je znao da je to prokletsvo na koje ga hoće navući Tito i njegovi, po istom probanom boljševičkom receptu. I radije je prihvatio smrt i poniženje u zatvoru, nego izdao svoju vjeru. I u ono doba, jer je Pio XII bio pravi Papa, stajao je sa Stepincem. Znao je da mu ne može ništa drugo reći, već: "hrabro sinko, nemamo druge".

Stepinac je bio pravi kardinal, i Pio XII pravi Papa, i radili su kao jedan. Kardinal Zen misli kao katolički kardinal, ali nije pred "naivnim" Franjom, već onom tko nije Papa i djeluje shodno tome.

Dragi moj kardinale, Bergoglio nije naivan, već je to Vaša Uzoritost. Bog Vam dao snage da izdržite i ne predajete se u ruke ovom Judi koji izdaje Crkvu. Ustrajte, kao i drugi biskupi zaređeni u tajnosti koji nastupaju kao katolički biskupi.

Ali znajte: problem počinje sa postkoncilskom "ostpolitik". Dok se ne strese sa sebe ta zabluda da je Drugi Vatikanski Sabor katolički, imati ćete ovu zebnju i zapanjenost.

I svakom dobronamjernom nek ovo jednako služi.