Kardinal Müller je upravo objavio tekst na nekoliko jezika u kojem poziva katolike da ostanu črvrsti u vjeri, unatoč "zbunjenosti" koja danas vlada u Crkvi. Posebno poziva odgovorne za napraviti red i poučavati ispravno i bez smutnji. Nešto što prvo on treba učiniti, jer kao što smo već rekli u svoje vrijeme, njegov nauk nije pravovjeran i to do sada nije opovrgao. Njegovi stavovi o pretvorbi, Gospinom djevičanstvu itd., nisu katolički. Prema tome, to trebamo imati u vidu pri ocjeni Müllerovog istupa. Koji je s druge strane viđen kao upozorenje ili poziv Franji na promjenu. Izazvao je i oštru reakciju Kardinala Kaspera, koji je na Müllera krenuo svom paljbom. No, na ove činjenice bih se osvrnuo na kraju.
[Strašan je - od glagola "strašiti" - Kasper: Müller je kaže "novi Luter". A zar ti sad odjednom Luter nije dobar? A gdje ćemo tebe staviti?]
Sada bih komentirao jedan momenat također tijesno vezan za Müllera: njegov savjet za ne pohađanje izvjesnih "ekumenskih misa", kao one što se dogodila 20. siječnja u Milanu. Da skratimo, baptistička "biskupkinja" - rekao kako rekao te riječi ne postoje, jer žene nikad nisu bile biskupi do luteranskih i anglikanskih buncanja zadnjih decenija -, bila je na jednoj "ekumenskoj misi" - ako je to uopće i bila misa - uz katoličkog svećenika, čitala Evanđelje, dijelila pričest, itd. Znamo o čemu se radi: o pripremanju uvođenja (najnovijeg) obreda "mise" ili sličnih praksi. Zbog toga je to i moguće bez oporbe biskupa ili kazne iz neke rimske kurije.
[Župnik se brani: pa kakav je problem što je tu bila biskupinja?]
Međutim, Müller je otvoreno istupio i rekao da vjernici ne smiju ići na takve mise, jer su to u stvari svetogrđa. U ovom smislu, Kardinal Müller ima ispravnu logiku: jedan katolik ne može prisustvovati na svetogrdnim "liturgijama" makar ove ne imale zabranu od odgovarajućeg autoriteta. To je sadržaj poruke, makar se ne ulazilo u pitanje značenja ili valjanosti same mise Novus Ordo. Ponovno dolazimo do apsurda kojeg smo već prije imali priliku vidjeti kod pitanja pričesti protestanata u Njemačkoj. Müller je tražio od svećenika da ne slušaju svoje biskupe koji bi im to naložili. Gdje je apsurd? U tome što ti sami biskupi to ne zabranjuju, niti je milanski nadbiskup zabranio ovu "ekumensku misu". A ovi ne zabranjuju jer im se iz Rima ne zabranjuje. A to znači da im "Papa" ne zabranjuje. Prema tome, Müller prelazi preko autoriteta "Pape". Čini nešto slično napr. meni kad odem na misu kod nekog predkoncilski zaređenog svećenika. Jer ne mogu slušati lošu naredbu. U biti Müller priprema otvoreno suprostavljanje Franjinom "autoritetu". A sad se vratimo na njegovu "ispovijest vjere" i poziv vjernicima da ostanu čvrsti u vjeri. Što možemo očekivati od ovoga? Već smo vidjeli Dubia, pisma prosvjeda Franji zbog ovog ili onog, negodovanja... i što na koncu sa svime tim? Müller je teološki učenik duhovno zaražene njemačke moderne "teologije", koja je dobro namočena Rahnerovim zastranjenjima. Što očekivati onda od Müllera? Ne možemo reći čak ni "nedovoljno", jer bi i to bilo nešto u određenom smjeru, makar "nedovoljno". Praktično ništa. Korijen je povrijeđen. Dok se ne stavi sjekira na korijen u traženju potpune regeneracije... gubljenje vremena.
"Što hoćete da vam kažem, očigledno je?... da katolici žele drogog Papu izgleda mi evidentno, i žalosno. To je jedna neodgovorna pozicija". Izjavi prije nekoliko dana Kardinal Kasper njemačkim ARD.
Nadodaje: "Ima osoba koje jednostavno ne žele ovaj pontifikat. Žele da završi što prije za početi novu konklavu. Žele da im čak bude po želji, da prema tome bude rezultat po volji".
U Corriere della sera naknadno nadodaje (18/01/19): "Ono što se događa pred očima je sviju: poznajete razloge bolje nego ja. Neki mi odgovaraju da se radi o njegovom nauku; drugi navode njegove stavove o socijalnim pitanjima; siromaštvo, inmigranti, financijski kapital. Osim konzervativaca, također su i naprednjaci: katolici koji su možda mislili da će udijeliti svećeništvo ženama ili nešto drugo... Sve Pape su trpjele opoziciju: Pavao VI, Ivan Pavao II, Benedikt XVI... Sada Papa treba prebroditi kritike; to je normalno. Ali ovaj put, sa Franjom, opozicija mi izgleda intenzivnija".
A što ti hoćeš reći, Walter? Hoće reći: u redu, Franjo treba otići - i bit će tako, dati će ostavku - ali na njegovo mjesto treba doći drugi koji će nastaviti njegovim putem. Jer, previše bi bilo usuditi se to kritizirati. Možete dobiti Franju, ali ne napuštanje našeg puta.
Žuri im se. Napadaju sa svih strana i ne gube vrijeme. Kasper otvoreno govori (katholische.de-stranica Njemačke Biskupske Konferencije, 23/04/18) da se luterani mogu pričestiti makar i ne vjerovali u pretvorbu. "Ne očekuje se toliko ni od prosječnog katolika", tvrdi.
Mi smo svjedoci iznimnih povijesnih zbivanja. Teološki govoreno, u posljednjim, apokaliptičnim smo vremenima. Heretici su zaposjeli glavna mjesta u Crkvi. Hereticima se dopušta da slobodno govore, a onima koji bi htjeli biti pravovjerni, zatvaraju se usta i kažnjava ih se. Jučer smo postavili retorično pitanje: zašto Kardinal Marx hvali Karla Marksa? Dali smo odgovor: jer pripremaju dogovor sa Kineskom Komunističkom Partijom kojoj žele uručiti skrivene i progonjene (podzemne, običava se reći) kineske katolike. Sve rade planski i kod njih ništa nije slučajno. Zašto je sada ovo rekao Kasper? Jer pripremaju jednu istu tvorevinu koju će oni nazvati "Crkva", ali to ne će biti. Crkva je neuništiva i ostati će u obećanom Ostatku, o kojem se govori u ključnim momentima Starog i Novog Zavjeta. Priprema se apsolutno uništenje mise, makar je takvo počelo još liturgijskom reformom Pavla VI 1969, rekli smo to više puta. Sada se priprema njeno totalno dokrajčenje. Ali zašto Bog dopušta sve ovo? Bog dopušta, očigledno je, da propadne skroz misa Novus Ordo. On je nije htio, i Bog će dopustiti da potpuno nestane. Treba da znaš jednu stvar: kad naprave to čudovište tobožnje mise koja ne će imati riječi pretvorbe, to će biti apsolutno nevažeća misa. I tada - nismo daleko od toga - ne će ti vrijediti ići na to "bogoštovlje", jer će biti apsolutno nevaljano. Džaba će im biti oblačiti se u ovo ili ono ruho, to će biti tek kruh i vino i svetogrđe. Ne pretjeravam, čak mislim da imam i dosta strpljenja, možda i previše. Nego, pripremi se za sljedeće: upoznaj tradicionalnu, katoličku misu. Upoznaj katoličku liturgiju - koja nije Novus Ordo -, katolički nauk i živi ga. Bori se da budeš član onog Ostatka koji će morati biti tu kad Gospodin definitivno dođe. Kad Gospodin bude došao, trebati će naći onu istu vjeru koju je ostavio Apostolima kad je Uzišao na nebo. Budi među takvima. Ne znamo koliko nam je još vremena ostalo prije nego što nas Bog pozove, ali ono što znamo jest da imamo vremena da budemo sveti u međuvremenu.
Ma direktno iz njegovih usta, nego šta, Šta imamo ikoga pitati je li rekao ovo ili ono? Ništa okolo kole, idemo na izvor:
Prijevod, video traje svega osamnaest segundi: "Usporedba umnoženja kruha i riba nam govori upravo to; da kad ima volje, ono što imamo niti se završava niti troši, čak ostaje viška i ne gubi se. Zbog toga, draga braćo i sestre..."
Koja "usporedba", žalostan ne bio, ko je to tebe naučio, ah, haj mi kaži?
Ma reći ću ti ja ko je to tebe naučio: to ti je tvoj njemački kolega, imenovan kardinalom istog dana kad i ti, 21. veljače 2001, Walter Kasper:
[Kasper sa Danneelsom, modernističkom pro homoseskualnom, pro pričest razvedenim i sl., kardinalu. Već nam je jako poznat na ovom blogu.]
A kako je Kasper tako meteoritski se uspeo do najviših crkvenih krugova, to je upravo sramota i pitanje, ali za sada ostavljamo to po strani. Činjenica je da je ovaj "teolog" još od 1974. poznat po svom heretičnom djelu "Jesus der Christus" (Isus Krist)
ali to mu uopće nije branilo biti i dalje profesor teologije, i to dosta "ugledan", pisati druge heterodoksne teorije, izlaganja, knjige; biti imenovan biskpom, te na vrhu značajnih institucija. Njegove knjige se jako prisutne na bogoslovijama posebno Zapada, gdje su prava rak rana kristologije i dogmatske teologije, odražavajući upozorenje Sv. Pavla protiv uljeza koji će se ušuljati u stado Kristovo da prave nered i odvode druge od vjere: "... i njihove riječi izjedaju kao rak rana" (2¨Tim. 2, 17).
Da ne bismo pričali uzaludno, jer zbilja ne volimo tako, potkrijepićemo ovo rečeno sa nekoliko ideja izvađenih iz samog Kasperovog djela, doslovce (Kasperove riječi su pod navodnicima), naknadno komentiramo:
1) "Čudesa nad prirodnim elementima upravo se vidi da su sekundarni nadodaci prvotne tradicije." 2) "teška biblijsko teološka pitanja koja predstavlja tema bezgrešnog začeća Marijina". Citira autore uvjetovane protestantizmom u vezi kojih navodi: "gdje se vidi da je pitanje barem egzegetski otvoreno". 3) S obzirom na Uskrnuće dolazi do tvrdnje da: "Najraširenija, i do danas najveći utjecaj ima pretpostavka vizije, predlozena prvi puta od D. F. Straussa. Prema ovoj teoriji, vjera u Uskrsnuće ne zasniva se na "objektivinim" ukazanjima, vec subjektivnim vizijama (halucinacijama) učenika, koji su završili izazivajući cijelu "epidemiju vizija Krista" prenošenu od jednih na druge."
4) "Ova početna povijesna točka, koju ćemo ovdje koristiti i produbiti, može se nasloniti na povijesno spasonosni načpin mišljenja svojstven Pismu i na teološko orijentiranu tradiciju istom perspektivom; ali također može se i treba povezati s filozofijom povijesti započetom od Hegela".
5) "Prema tome, dokazavši da se izvjesna čudesa ne mogu pripisati zemaljskom Isusu, nije se apsolutno reklo da gube teološku i karizmatsku važnost. Takva priopćenja o ne-povijesnim čudesima su izričaji vjere s obzirom na spasiteljski značaj Isusove osobe i poruke". "Ukoliko se ovo pitanje postavlja iz perspektive zemaljskog Isusa, onda je treba ovako formulirati: da li je pretendirao Isus biti krist (opaska blogera: da, nije greška, koristi malo slovo), to jest, mesija?" "I dolazimo do drugog značajnog teksta u ovom pitanju: Isusova ispovijed pred sinedrijem (Mk 14, 6) Istina je da tekst ne predstavlja nikakav pravni protokol; nijedan od učenika nije bio prisutan pri procesu. Štoviše, Isusova ispovijed predstavlja već jedno kristološko kasno razmišljanje, budući da kombinira titulu mesije sa onom od sina čovječjeg". Itd. U glavnim crtama, ovaj bezobrazni stvor napada: 1) Povijestnost Evanđelja. Po njemu Evanđelja su teološka razmišljanja prvih kršćanskih zajednica. Nemaju dakle povijesnu vezu sa mnogim događajima opisanim u istim. To su jedna vrst "simbola". To je isto što i reći: "Ivanovo Evanđelje nije pripovijest povijestnih događaja u svojim detaljima, već teološko razmišljanje". Ali piše Ivan Evanđelist: "Šimun Petar i drugi učenik (opaska blogera: to jest Ivan, koji nikad nije volio da se ističe) su slijedili Isusa. Ovaj drugi učenik bio je poznat velikom svećeniku u ušao je s Isusom u dvorište velikog svećenika. Petar, ipak, je ostao vani, na vratima. Izađe onda drugi učenik koji je bio poznat velikom svećeniku, govorio je sa služavkom i uveo Petra." (Iv 18; 15-16) 2) On je u biti arijevac, ili neoarijevac. Njegova djela u suštini niječu Božanstvo Isusovo. Isus je čovjek koji se uzdiže prema Bogu. Jedna vrst najboljeg primjera. Možda to izričito ne ističe, ali skoro. Odatle njegove tvrdnje da se Isus nikad nije zvao "Mesijom", što je gnusna laž, jer kad Petar priznaje njegovo Božanstvo i Mesijanstvo, Isus mu kaže: "Blago tebi Petre, jer to ti je Bog objavio". Pred Židovima Isus kaže: "Ja i Otac smo jedno", "Prije nego je Abraham postojao, Ja jesam". 3) Jer u suštini ne vjeruje da je Isus Bog, dovodi u pitanje Djevičanstvo Marijino, koje je posljedica i drugi dokaz njegovog Božanstva. Isus nije mogao imati čovjeka za oca, jer je utjelovljeni Bog, ne čovjek koji se uzdiže k Bogu. 4) Zbog svega toga hvali i opravdava Nestora, Bizantijskog Patrijarka petog stoljeća koji je pao u herezu, jer nije priznavao Marijino Bogorodstvo. Marija jest Majka Božja jer je majkom Krista, koji je Bog. Nije samo majka čovjeka. Sv. Ćirilo nakon Efeškog koncila nazvao je Judom Nestora, dajući Bogu hvalu jer je bio zbačen protivnik Božji. 5) Kasper niječe čudesa jer čudesa nisu mit, on to dobro zna; jesu još jedan dokaz da je Isus Bog. Kasper niječe Lazarovo uskrsnuće. Isus ga uskrišava četiri dana već mrtvog, samom svojom riječi, da bi dao do znanja da je Riječ Božja. Kao što je na početku Bog izveo iz blata prvog čovjeka, tako i sada Bog samom svojom Riječju uskrišava lešinu od četiri dana. To je dokaz Isusovog Božanstva pred mnogobrojnim svjedocima. Međutim, čovjek ne vjeruje JER NEĆE. Židovi odlučiše ubiti ga. I Kasper niječe Isusova čudesa jer zna da je time Isus ono što jest: Bog i Čovjek, JEDNA osoba, dvije naravi: Božja i ljudska. Sin Božji je jedini subjekt Isusa Krista. Kad ne bi bilo tako, tko bi nas spasio? Jednako, otvoreno ističe da su izvješća o umnažanju kruha... suštinski samo simbol. 6) Skraćujemo: Evanđelja su također povijesni tekstovi. Sv. Luka, liječnik i intelektualac onog vremena, počinje svoje Evanđelje pišući Teofilu: "Pošto su mnogi pokušali po redu iznijeti pripovijest o događajima štop su se ISPUNILI MEĐU NAMA, kako su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici i sluge Riječi, usudih se i ja, KOJI SAM IH POMNO ISPITAO SVE OD POČETKA, da ti ih, preuzvišeni Teofile, napišem po redu, DA SE OSVJEDOČIŠ O SIGURNOSTI RIJEČI O KOJIMA SI POUČEN". (Lk 1, 1-2) Dakle, evanđelisti su pisali o onom što se zbilo među tisućama i tisućama svjedoka, očevidaca. Sv. Pavao će reći poslije Korinćanima, 15, 5: "Potom se ukazao braći kojih je bilo više od PET STOTINA ZAJEDNO od kojih većina još i sada živi, a neki su već umrli." To jest: ne možemo govoriti drugačije od onog što mogu posvjedočiti toliki svjedoci, jer bi nas utjerali u laž ukoliko bi se odvojili od istine!. To jest, ono o čemu su propovijedali Apostoli bilo je poznato kao činjenica tolikim ljudima. Radi se dakle o povijesnim činjenicama, preko kojih, takvih kakve jesu, Bog govori da je pohodio narod svoj. Nitko zbog mitova neće dati život, niti trpjeti progonstvo.
Ali ove Kasperove bljuvotine nisu ništa novu: u biti su aktualizirana djela i misli protestantskih liberalnih "teologa" koji su već krajem devetnaestog stoljeća počeli stavljati pod upitnik povijest Evanđelja, te sam lik Isusov. Takva učenja brzo su se proširila među određenim katoličkim krugovima, posebno na izvjesnim teološkim katedrama.
Papa Sv. Pio X autoritativno je osudio takva učenja dekretom "Lamentabili sine exitu" (Žalosna ustanovljujemo) i enciklikom "Pascendi Dominici gregis" (Pasući Gospodnje stado), pisanih radi raskrinkavanja modernističkih učenja i nakana. Navodimo par citata vezanih za temu, prvo iz Lamentabili:
Osuđuju se slijedeće tvrdnje:
"Evanđelja su bila postepeno uvećana sa stalnim dodacima i ispravkama do točke u kojem se postigao i konstituirao definitivni kanon; u njima, susljedno tome, nije ostalo ništa drugo nego blagi i neizvjesni ostatak Kristove nauke." (Lamentabili, 15) "Pripovijedi Svetog Ivana nisu u suštini povijest, već mistična kontemplacija Evanđelja; govori sadržani u njegovom Evanđelju su teološke meditacije s obzirom na misterij spasenja, odvojene od povijesne istine." (Lamentabili, 16) 1907
Strategija modernista: "Modernisti progone sa svom nepodnošljivošću, sa svom neuglađenošću, katolike koji vode bodar boj za Crkvu. Nema uvrede koju neće izustiti protiv njih. (...) Ukoliko se radi o protivniku kojeg njegova učenost i snaga duha čine da ga se moraju ustručavati, nastojati će učiniti ga neškodljivim njihovim interesima okružujući ga konspiracijom šutnje, djelovanje koje je još odvratnije kada u isto vrijeme, bez ikakve umjerenosti, pune svoja usta slavom onima koji su na njihovoj strani." Enciklika Pascendi Dominici gregis, Sv. Pio X, 1907.
Post Scriptum: Na samom početku svog "pontifikata", Franjo, Bergoglio, javno hvali Kaspera i njegov pojam milosrđa. Brzo nakon toga, naziva njegovu "teologiju", "teologiju pisanu na koljenima" (oko minute 1):
Nemam šta komentirati. Tragedija je da su ovi ljudi zauzeli tako visoka mjesta u Crkvenim institucijama.
