Izostavljena bitna čitanja za Tijelovo u Novus Ordo

Mnogi današnji katolici misle da je "latinska misa ista misa kao što sada imamo, samo na latinskom. I, da se može bolje shvatiti, Crkva je odlučila da se čitanja prevedu da se bolje mogu shvatiti". 

Ništa od toga. Sama struktura je promjenjena, te bit same mise otvoreno napadnuta. Ali ne samo struktura, već i sama čitanja su osakaćena. Koja čitanja? Sva ona "politički nekorektna". Zorni primjer imamo na misi za Tijelovo. Tradicionalni tekst poslanice Korinćanima jest:

1 ad Cor. xi: 23-29

Léctio Epístolæ beáti Pauli Apóstoli ad Corínthios.

Fratres: Ego enim accépi a Dómino quod et trádidi vobis; quóniam Dóminus Jesus in qua nocte tradebátur, accépit panem, et grátias agens fregit, et dixit: Accipite, et manducáte: hoc est corpus meum, quod pro vobis tradétur: hoc fácite in meam commemoratiónem. Simíliter et cálicem, postquam cœnavit, dicens: Hic calix novum testaméntum est in meo sánguine. Hoc fácite, quotiescúmque bibétis, in meam commemoratiónem. Quotiescúmque enim manducábitis panem hunc, et cálicem bibétis, mortem Dómini annuntiábitis donec veniat. Itaque quicúmque manducáverit panem hunc, vel bíberit cálicem Dómini indigne, reus erit córporis et sánguinis Dómini. Probet autem seípsum homo: et sic de pane illo edat, et de cálice bibat. Qui enim mandúcat, et bibit indígne, judícium sibi mandúcat, et bibit: non dijúdicans corpus Dómini.

Dok se ista poslanica skraćuje na čitanju u postkoncilskim misama, i to na vrlo značajnom mjestu:

Drugo čitanje   1Kor 11, 23-26
Kad god jedete i pijete, smrt Gospodnju navješćujete.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: »Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.« Tako i čašu po večeri govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.« Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe.
Riječ Gospodnja.

Nedostaju zadnja tri stiha, vrlo značajna:

"Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela."

Ne samo to: u Tradicionalnoj Misi dolazi prije Evanđelja sekvencija Svetog Tome akvinskog, iz koje potcrtavam slijedeću rečenicu, koja potpuno odražava rečeno od Svetog Pavla:

"Sumunt boni, sumunt mali: sorte tamen inæquali, vitæ, vel interitus. Mors est malis, vita bonis: vide, paris sumptiónis quam sit dispar exitus."

"Blaguju ga i dobri i zli; ali s nejednakim rezultatom života ili smrti. Smrti za zle i život za dobre; gledaj kako ista hrana ima tako različite efekte."

Koji je cilj ovih novih čitanja? Pozvati sve na pričest, i da se ne pitaju previše da li su dostojni, ili ne. Već tada se pripremio teren za ove stvari što danas vidimo o pričesti rastavljenih i ponovno oženjenih, itd. Kao i potenciranje pričesti bez ispovijedi. 

[Postkoncilska misa izuzetno potencira pristup misi kao svetoj gozbi. Istina je da je misa također Gozba Tijela i Krvi Gospodnje, ali suštinski je Žrtva Isusa Krista, Svećenika i Žrtve. Zbog toga svećenik koji služi misu u Osobi Isusa Krista biti isključivo muškarac. Nikad u Crkvi nije bio običaj - ni svakako u vrijeme Apostola - da žene daju pričest. Potencirajući misu kao gozbu, ispada "nepristojno" doći na misu i ne pričestiti se. Kao da - neki tako kažu - ideš na svadbu i ne želiš ništa okusiti. A da li će vjernik biti potrebno ispovjeđen, to je druga priča. (Tražene) posljedice su masovna pričest na misama. A, da ne to nekome smetalo, i da se ne bi previše pitao da li je dostojan doći na pričest... izbaciti ćemo neugodne rečenice iz poslanice Sv. Pavla.]

Iz čitanja je nakanski izbačeno bitno mjesto.

Zaključak Kardinala Ottaviani o misi Novus Ordo

Nakon što je bio predstavljen novi misal (Novus Ordo Missae) 1969., koji će nadalje biti nametnut praktično svim katolicima širom svijeta, Prefekt Kongregacije za Nauk Vjere (Bivši Santo Officio ili Inkvizicija), Kardinal Ottaviani u bliskoj suradnji sa Kardinalom Bacci, naložili su detaljnu i rigoroznu analizu novog misala ekipi najboljih teologa s kojima je raspolagala Kongregacija. Rezultat je bio ne tako opsežni, ali vrlo dobro sintetizirani dokument kojeg ćemo citirati mnogo puta u poredbama Tradicionalne i Novus Ordo mise. Ovdje ćemo samo sažeto komentirati bitni zaključak dokumenta koji je Kardinal Ottaviani predstavio Pavlu VI. Zaključka samo s obzirom na valjanost mise Novus Ordo.

U bilješci broj 29 tvrde se vrlo znakovite riječi, koje bi svakog katolika trebale učiniti da zadrhti:

"Tako i kako se navode riječi pretvorbe - moja opaska: Pažnja, Ottaviani se odnosi na latinski original koji sadrži riječi "pro multis", dok se na hrvatskom prevodi potpuno pogrešno "za sve", kao još uvijek u drugim jezicima; sve što dodatno i vrlo značajno povećava težinu uvedene promjene - u Novus Ordo Missae, mogu (riječi pretvorbe) valjane s obzirom na nakanu svećenika; ali mogu i ne biti, jer to nisu više po samoj snazi (značenju, sakramentalnosti) riječi, ili konkretnije, nisu to više na osnovu svog vlastitog smisla (modus significandi) kojeg imaju u Rimskom Kanonu Svetog Pija V. Da li će posvećivati valjano svećenici, koji u bliskoj budućnosti ne prime tradicionalnu formaciju i koji se uzdaju u Novus Ordo Missae i njegove opće odredbe za činiti "ono što čini Crkva"? Legitimno je sumnjati o tome".

Drugim riječima, Kardinal Ottaviani potvrđuje zaključak koji sam više puta izložio na ovom blogu, ne citirajući neophodno Kardinalove riječi. Jer svatko tko se upozna s ovim pitanjem, dolazi do praktično istog zaključka.

A sad, da li smo svjesni problema do kojeg smo došli, u kojem se nalaze toliki katolici? Sažeti ću taj problem u ovoj rečenici: toliki katolici diljem svijeta izloženi su nesigurnom sakramentu!

Ovo je za nevjerovati! Ali je živa istina. (I nismo se dotakli pitanja promjene obreda ređenja svećenika.)

No, ovo razmišljanje donosi sa sobom i mnoga objašnjenja, na primjer: situacija danas u Crkvi je ovakva kakva jest jer toliki katolici u biti se ili ne hrane pravim sakramentom (Tijela i Krvi Kristove), ili su, makar sakramenat i bio (u nekim momentima) valjan, izloženi krivoj, nekatoličkoj teologiji prisuntoj u Novus Ordo.

Odatle, današnji katolici su kao neuhranjena i izgladnjela djeca. Nemaju krvi ni snage u sebi. I odatle sve drugo. A samo smo se dotakli ove točke! Dok je pred nama pravi ponor.

Žao mi je što sam tako kategoričan, ali ne može se govoriti neistina kad se analizira ova tema.

I sad, na koncu, osvrnimo se ponovno na pismo dvadesetak teologa kojeg su uputili Franji. Što to pismo može danas učiniti, nakon što su pedeset godina katolici izloženi na silu i ne pitajući ni tražeći, nesigurnom sakramentu?

Što je u stanju učiniti Tradicionalna Misa i nauk. Jedan primjer

Čitatelji ovog bloga su upoznati sa mojim stavom gledi teologije Bratovištine SSPX. Ne prihvaćam za dobro njihov stav o Papi, da Papa može govoriti i naučavati ovakve stvari kao Bergoglio, i oni ga priznaju ali ne slušaju. Prolaze kraj njega k'o kraj turskog groblja. Njima također jedan Papa može odobriti jedan Koncil kao Drugi Vatikanski gdje će se nametnuti nauk protivan vječnom. Ali ono što im priznam jest njihova odbrana tradicionalne mise i nauka u ostalim bitnim stvarima.

Upravo to potcrtvam u ovom članku, efekt koji postiže tradicionalna pouka katoličke vjere. Ono što bi neki od nas rekli, "po starinski". Ili ono što bi naši najstariji, ili već preminuli rekli kad bi ustali iz groba: "jest, to je to, to je ono što su i nas učili, a ne ovo sad". Jer, kad bi naši stari ustali iz groba, i vidjeli ovaj cirkus koji posvuda surećemo, rekli bi: "gdje smo mi zalutali u ovu protestantsku zemlju, mi ovdje nismo živjeli, nije ovo naš kraj".

Ovdje, ponavljam, obratiti ćemo pažnju na tolike plodove koje donosi sam po sebi katolički nauk i liturgija kako Bog zapovijeda, to je poanta ovog članka.

Prevodim stoga u glavnim crtama vijest iz Gloria.tv, nakon toga par kratkih komentara:

Vlč. Pascal Schreiber, superior Švicarske oblasti Bratovštine Sv. Pija X, bio je u veljači u posjeti Americi (kontinentu). Prošao je kroz St. Mary, u Kansasu. Radi se o najvećoj župi Bratovištine sa preko 4000 vjernika.

Župa je smještena u koledžu koji ima Bratovština. Napravljen na isusovačkoj misiji iz 1848 za američke domoroce, i napuštenoj nakon Drugog Vatikanskog Sabora. Bratovština je kupila misiju 1978. Vlada Kansasa je priznala školu zbog njenih izvanrednih postignuća na obrazovnom planu. U školi je smještena radio stanica.

Vlč. Schreiber se mogao uvjeriti da ova župa ima više vjernika nego cijela švicarska oblast, zemlji u kojoj je osnovana Bratovština. (Njihova prva bogoslovija - koju je vodio Lefebvre - nalazi se u Ecône.)

Osnovna škola Bratovštine u St. Mary ima četiri paralelne linije za svako doba. U školi Bratovštine u Švicarskoj učenici od dvije razne dobi nalaze se u istom razredu. Dok ovdje u prvom razredu postoje dvije grupe za učenike, i dvije grupe za učenice. Prošle godine u župi se krstilo 121 i bilo je samo 7 sprovoda. Pola vjernika župe su ispod 21 godine dobi.

Mnogo vjernika živi u gradu St. Mary. Trenutni gradonačelnik pripada Udruzi. On je brat od Vlč. Patrick Rutledge, rektora, voditelja i Predsjednika Koledža St. Mary.

Prva nedjeljna misa je u 6:00. Vlč. Schreiber je izbrojao preko 250 prisutnih. Glavna nedjeljna misa se slavi u sportskoj dvorani jer je crkva premalena. Bratovština planira izgraditi prekrasnu crkvu koja može primiti 1.500 duša.

Važan momenat u ovom fenomenu je The Onyx Collection, firma koja zapošljava preko 530 radnika. Proizvode namještaj i pribore za kupatila koje prodaju u cijeloj USA. Najveći dio radnika je iz Bratovštine. Kroz mnogo godina firma povećava prodaju za 15% godišnje.

-------

Želim potcrtati jedan bitan elemenat: ne ostaju samo na liturgiji, već se brinu i o zajednici. Traže posao za vjernike i prave stabilnu zajednicu. Međusobno se organiziraju i pomažu, i život im je olakšan. Mnoge zajedničke poslove dijele između njih samih, smanjujući troškove. Uvijek je lakše naći nekog pozdanog da ti pričuva djecu, popravi što treba u kući, itd.

Svakako, sve je plod ispravnog tumačenja temeljnih stavki kršćanskog života.

Dalje, ovo je razlog zašto "naprednjaci" brane i nedozvoljavaju širenje tradicionalne mise. Ne žele da je vjernici upoznaju i počnu praviti razna - njima neugodna - pitanja.

Ali... istina će polako otvarati sebi put, i mnogi će imati priliku upoznati ono što im je netko u svoje vrijeme krvnički uskratio. 

(Dodatak: pogledaj ovdje neke detalje iz Poredbe Tradiconalne Mise i Novus Ordo)

Poredba Tradicionalne i Novus Ordo mise: primjer sabirne molitve Cvjetnice

U postkoncilskoj misi obred blagoslova grančica vrlo je siromašan: čitan se Evanđelje ulaska Isusovog u Jeruzalem, i nema nekih posebnih molitva za blagoslov grančica.

Pogledajmo završni blagoslov nakon sedme antifone (ne govorimo o ostalim čitanjima):

"Gospodine Isuse Kriste, Kralju i Otkupitelju naš, u čiju smo čast, noseći ove grane, pjevali svečene himne slave: udijeli nam milostovo da, bilo gdje da budu nošene, tamo se spusti i molost njihovog blagoslova, i otjerana svaka zloća i zabluda demonska, zaštiti tvoja desnica one koje je otkupio. Ti, koji živiš i kraljuješ..."

Odmah može se uočiti razlika između "stare" i "nove" teologije po nazivu modernista. Skoro svaki spomen na đavola i molitvu za zaštitu protiv đavljeg utjecaja je izbrisan. Ne samo na Cvjetnicu, nego i inače.

Novus Ordo liturgija je nevjerojatno osiromašena, osim krivo usmjerena.

Nešto što Bog ne može htjeti da učini njegova Crkva, niti je moguće da njegov Vikar to sprovede u djelo. Jer je na Sveto Mjesto došao netko sa strane da pravi štetu. I dok to ne bude uklonjeno, i dok ne imadnemo pravog Vikara... Crkva nastavlja svoju Muku po ugledu na Otkupitelja.

Poredba tradicionalne i novus ordo mise: episkopalna i novus ordo

Ne ćemo pokazati ovaj put razliku između tradicionalne i novus ordo mise, nego nevjerojatnu paralelnost episkopalne i novus ordo mise. Pogledajmo primjer jedne svečane episkopalne mise, obraćajući pažnju na pojedinosti:

Obratimo pažnju na nekoliko ključnih momenata:

- Postoji procesija ulaska i izlaska.

- Čitanja, evanđelje, prikaz darova, euharistijska molitva; sve dosta slično kao u poskoncilskoj misi.

- Istina, čitanja vrše žene, ali obučene kao neke vrste "đakonica". Ali to je već dosta prisutno na Zapadu, napr. u Njemačkoj naveliko.

- Zanimljivo je da se "pričešćuju" klečeći. "Pričest" im daju i "đakonice" i njihov pastir (koji nije svećenik, makar imali nešto slično "svećeničkom redu", koji nije valjan sakramenat svetog reda). Ali i to je danas lako naći kod poskoncilskih katolika. Na ne malo mjesta žene daju pričest, i to sa manje poštovanja nego što to ovdje izgleda.

- Nema svetohraništa, jer oni ne vjeruju da je Krist u njihovoj pričesti. Već samo "duhovno" na neki način, ne stvarno prisutan. Nakon njihove mise, ta prisutnost se gubi, i za to nema potrebe za svetohraništem. Vidimo, s druge strane, da kod tolikih katoličkih poskoncilskih crkvava imamo sličnu situaciju: svetohranište je po strani, ili prikriveno negdje na drugom mjestu.

A sad pogledajmo misu novus ordo koju vodi biskup Hermann Glettler iz Innsbrucka, u jednoj sportskoj dvorani:

Ova je misa ogromna uvreda Bogu. Pričest - ako dozvolimo da je pričest - je krajnje bogohulna: djevojke daju pričest manjoj djeci, prima se na ruku, onda nakon toga sjednu... užas. Sama dvorana je neprikladna za misu, itd.

Ali obratimo pažnju na strukturu novus ordo mise: ona je vrlo slična episkopalnoj misi, a anglikanskoj još više.

Što to znači? Znači da, budući da su ove "mise" postojale prije novus ordo postkoncilske mise; znači da je novus ordo jedna vrsta kopije heretičnih anglikanskih i episkopalnih "misa". Iz koje svrhe je sve ovo vršeno? Zbog njihovog "ekumenizma", stvaranja jednoj te istog zajedničkog pojma "kršćanstva" i "kulta".

To je ništa drugo do rušenje katoličke vjere.

Inače, biskupa Glettera bi se moglo nazvati sotonistom, zbog stvari koje čini. Dao je izjavu o jednom bogohulnom "raspelu" na kojem je - žaba!. Navodno, to može možda smetati nekima, ali on daje intervju o tom "raspelu" i čini da se upozna, a bez stroge osude. Stavlja sat u jednoj crkvi u Innsbrucku, načinjen od razdovojenih ruku i trupa Kristovog tijela. Kao da ga Sotona nadahnjuje. Stalja parolu na samoj katedrali "Dok Bog ima bradu, ja sam feminist".

Ove antikatoličke tipove drži Jorge Mario na svojim mjestima.

Ali ovakvo katastrofalno stanje u ne malo mjesta jest posljedica atentata koji je izvršen na liturgiju i nauk Crkve.

Poredba Novus Ordo mise i tradicionalne mise: Početak mise, pristup oltaru

Nastavljamo sa prikazivanjem razlika između Novus Ordo i Tradicionalne Katoličke Mise. Idemo na sami početak: pristup oltaru.

Odmah ovdje moramo zastati. U novim crkvama napravljenim za poskoncilsku Novus Ordo misu, vrlo često se događa da je oltar na istom nivou kao i vjernici. To je još jedna sugestija da su vjernici i svećenik u istoj duhovnoj i ministarskoj ravnini. Svećenik tek predstavlja vjernike, i cijela zajednica slavi misu. To se sugerira ovom arhitekturom.

[Nova crkva u Kninu, najveća kažu u Hrvatskoj. Jeziva, ledena hladnoća nekršćanske arhitekture]

U starim, predkoncilskim crkvama, tamo gdje nisu izvršene prevelike reforme, oltar je još uvijek izdignut iznad poda na kojem su mjesta za vjernike. Ali to danas ima funkciju: da se svećenik "bolje vidi". Jer, svećenik također vrlo često prilazi oltaru s lijeva ili desna, već ovisno gdje je prostor za oblačenje i pripremu za misu. Ali i u tom slučaju svećenik ide direktno i bez ikakvog zastoja prema oltaru, prekriži se i misa odmah započinje.

Nije tako u tradicionalnoj misi. Zašto?

Jer oltar predstalja križ na Kalvariji gdje će se izvršiti Žrtva. Stoga, oltaru se prilazi preko nekoliko stepenica, simbolizirajući time usponu na brdo gdje će se izvršiti Žrtva.

Pojam žrtve duboko je prisutan u Svetom Pismu. Na samom početku Knjige Postanka, prve knjige Biblije, Abel prikazuje Bogu ugodnu žrtvu, dok mu Kain zavidi:

Melkisedek nudi Abrahamu kruh i vino:

Dok je posebno slika buduće prave Žrtve, žrtva Izaka, također na brdu:

Ali na Kalvariji Bog ne štedi svoga Sina, već mu se On prinosi kao Žrtva u Duhu Svetom nama na spasenje. U Starom Zavjetu Novi je prikriven, dok se Stari osvjetljuje u Novom.

Prema tome, Katolička Misa morala je imati prikaz i također simboliku svetopisamskih prikaza žrtve, posebno je morala predočiti Kalvariju.

Zbog toga, stepenice do oltara.

Svećenik, iz poštovanja tako velikom misteriju, prvo klekne na najnižu stepenicu, tek onda se ustane i prekriži se: U ime Oca...

Svega toga nema u Novus Ordo.

Ali svećeniku u tradicionalnoj misi još ne prilazi oltaru: prvo moli psalam 42 "Judica me - Prosudi me" naizmjenice s ministrantima (koji su uvijek i jedino muškarci, od kojih neki mogu imati manje svećeničke redove koje je dokinuo Pavao VI za "postkoncilsku Crkvu". O tom, drugi put). Moli da bi bio dostojan pristupiti oltaru, i da pouči vjernike s kojim strahopoštovanjem se treba prilaziti Božjim stvarima.

Nakon Judica me, svećenik moli Confiteor (Ispovijedam se), naizmjenice sa ministrantima (i vjernicima), označavajući time da nije isto ministarsko svećništvo i opće svećeništvo vjernika. Kako smo to već istaknuli, ta se razlika ne pravi u Novus Ordo.

Nakon Confiteor, svećenik počinje uzlaziti prema oltaru. Ali, dok to čini, moli molitvu "Aufer a nobis..."-"Ukloni od nas, molimo, Gospodine, bezakonja naša..."

Da bi, kad već pristupi oltaru, prvo ga poljubio na mjesto gdje su relikvije svetaca, izgovarajući molitvu prošnje za oprost grijeha preko zagovora svetaca čije su ovdje relikvije. Obaveznost relikvija je ukinuta u Novus Ordo - samo se sugerira da je to "pohvalno", te je i ova molitva isključena.

Ali ova molitva podsjeća na praksu prvih kršćana koji su slavili misu upravo nad grobovima mučenika. Taj je običaj sačuvan upravo obaveznim ugrađivanjem relikvija u kameni oltar. I njegova simbolika jest imati kontinuitet sa prvim kršćanskim mučenicima koji su nas prethodili u vjeri.

Svakako, i obaveznost kamenog oltara je ukinuta za Novus Ordo. Zašto?

Jer se na kamenu žrtvuje, a na drvetu blaguje.

Poredba Novus Ordo mise i tradicionalne mise: Confiteor (Ispovijedam se)

S vremena na vrijeme ukazivati ćemo na veliku prevaru koja je nanesena katolicima uvođenjem Novus Ordo mise Pavla VI 1969. Ta misa je protestantizirana u svojim mnogim elementima; oni koji su dublje upoznati sa tematikom čitali su dosta o tome, ali općenito govoreći mnogima je potpuno nepoznato u čemu postoje razlike između jedne mise i druge. Posebno jer je tradicionanla misa praktično nepoznata velikoj većini današnjih katolika, posebno na našim prostorima. Tamo gdje se dopušta imati takvu misu, gleda se na te katoliko poprijeko, kao da čine neki zločin.

Mnogi današnji katolici misle da je ova misa koju mogu vidjeti u skoro svim župama, ona ista misa oduvijek; više manje koju su slavili Apostoli pa nadalje. U ogromnom su neznanju, ali neznanju kojem su bili nakanski izloženi.

S druge strane, postoji mnogo materijala o ovim pitanjima na internetu, makar na hrvatskom mislim ne toliko. Posebno, neke se stvari objašnjavaju sveukupno, tako da mnogima izmiču detalji, pa možda čak i bit razlike.

Odlučio sam stoga, ići zrno po zrno osvjetljavajući samo jedan jedini detalj razlike između jedne mise i druge. Tako će se s vremenom moći steći bolji uvid u suštinsku razliku jedne i druge mise, o velikom, povijesnom nametanju nekatoličkog elementa tolikim katolicima, koje je postiglo opću sekularizaciju i veliku protestantizaciju današnjih katolika a da toga ne bi bili ni svjesni. Rezultat možemo vidjeti u tolikim župama i duhovnom stanju katolika diljem svijeta.

Ukazati ćemo stoga na jednu bitnu razliku između rituala Confiteor (Ispovijedam se) tradicionalne mise i Novus Ordo mise.

Ovo je ono što se izgovara na pokajničkom činu Novus Ordo mise:

Može čak biti rečeno i svečano, na latinskom kao ovdje:

U čemu je razlika?

I svećenik i vjernici ZAJEDNO izgovaraju istu molitvu. Time se izjednačuje na neki način ministarsko svećeništvo katoličkog svećenika, sa općim svećenstvom vjernika. Jer, oni zajedno izgovaraju istu pokajničku molitvu.

U katoličkoj misi od uvijek, naznačuje se razlika između ministarskog svećenstva svećenika i općeg svećenstva vjernika, time što svi NAPOSE izgovaraju (skoro istu) molitvu kajanja (Confiteor: razlika je što svećenik kaže "i vas braćo", dok vjernici "i tebe oče").

Nakon toga, svećenik moli prvo za vjernike da im Bog oprosti grijehe, "Smilovao vam se svemogući Bog, otpustio vam grijehe vaše i priveo vas u život vječni."

te nakon toga moli da Gospodin udijeli "Oproštenje, + odrješenje i otpuštenje grijeha naših udijelio nam svemogući i milosrdni Gospodin".

U tradicionalnoj misi, dakle, napravljena je jasna razlika između svećenika i vjernika; svećenik je onaj koji moli oproštenje u ime Crkve za vjernike; on je ministar Božji koji vrši službu Božju posvećenja predanog mu stada, za koje on zagovara.

U Novus Ordo svećenik je, u protestantskom stilu, stavljen na isti nivo kao i vjernici. On skupa s njima moli oproštenje, i tako označava - tako se može shvatiti -, kako su upozoravali Kardinali Ottaviani i Bacci Pavla VI, samo u tom elementu mimo tolikih ostalih, da slavljenje mise na neki način spada na cijelu zajednicu, što je čisto protestantski elemenat.