Prikazani su postovi s oznakom Progonstvo kršćana. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Progonstvo kršćana. Prikaži sve postove

utorak, 17. srpnja 2018.

Genocid kršćana, svijet šuti. Avaaz, organizacija iza koje je Soros, skreće pažnju na progon rohingya

Organizacija nigerijskih kršćana upozorava: zbog džihada u Nigeriji mogu nestati kršćani u narednih 25 godina:



Progonstvo koje je prešućeno o medijima. Zauzvrat, Avaaz, platforma koja ima predstavnike u 193 zemlje i iza koje je Soros, stavlja u prvi plan pretpostavljeni progon protiv muslimanske etnije rohinga. Indijska država Asaam ne daje im pravo građanstva i muškarci i žene biti će odvojeni u kampovima.




To je tragedija o kojoj se treba govoriti dok traje progon kršćana u bezbroj država u svijetu.


No, odavde kršćani trebaju izvaditi pouku. Potrebno je stvari aktualne tematike dozvati u javnost prosvjedima i koncentracijama makar nekolicine osoba. Poslije ih prenositi društvenim mrežama.

Ne možemo samo reći: "evo, tu je problem i ja na njega ukazujem". Potrebne su također geste javnog ispoljavanja.

ponedjeljak, 7. svibnja 2018.

Naivci od Centralnoafričke Republike do Bosne, otrijeznite se!

U Centralnoafričkoj Republici prvog svibnja osvanula je vijest o najnovijem pokolju kršćana:


Muslimani su bacili bombu u katoličku crkvu i dvadesetak mrtvih - sa svećenikom -, šesdeset pokošeno ranjenih.

Što se događa tamo? Muslimanska teroristička grupa Seleka u prosincu 2012 započinje ofenzivu prem južnom dijelu države nastojeći nametnuti Islam, ali dobiju po glavi. 80% muslimana je prisiljeno otići iz države, u kojoj nisu značajni dio pučanstva. Kako ne mogu demografijom, onda bombama. Prema izvješću o vjerskoj slobodi u toj državi (napravljenom od papinske institucije Pomoć Potrebnoj Crkvi) postotak pučanstva po religioznoj pripadnosti je sljedeći: 20% katolika, 45% protestanata, 14% muslimana, oko 18% su animisti ("bog" je u svakom živom biću i sl.)

Na agresiju grupe Seleka odgovorili su "anti-balaka", čiji članovi su većinom animisti, ali ima i kršćana koji ih podupiru, makar kršćanski lideri se odmiču od njih.

Ali ovo što hoću potcrtati jest ovo: progonjenim muslimanima u većinski muslimanskom gradu Bangui kršćani su pomogli izgraditi džamiju. To je navodno dužnost kršćanima graditi džamije muslimanima! Nemaju dovoljno pomoći iz Saudijske Arabije, pa ćemo se mi tu naći, džamija ne može falit.

Da se razumijemo: svakom čovjeku treba pomoći u potrebi, ali jedno je naravna potreba nevinog za krovom na glavom, a drugo je izgradnja objekta za kult lažnoj religiji. Drugi Vatikanski Koncil je otupio kršćane i napravio ih ne samo slabim u vjeri, već i blesavima!

I kako su im odgovorili? Lijepo su im bombu bacili u crkvu, pa ti skupljaj mrtve. Pokoj im duši, svakako: ali otrijeznite se.

A kod nas?

Sada će fratar, paroh i hodža učiti po Hrvatskoj kako se lijepo religije mogu slagati i suživjeti?


"Kakav su u šahu?", pita hodža fratra. "Ja više volim stolni tenis", daje nam pouku fratar.

Ovi ljudi su s Marsa pali. Hršum u BiH, muslimanska država nadire, godinama se čeka u Sarajevu za izgradnju jedne crkve, a oni će poučavati svijet o suživotu! O šahu i ping pongu!

Pa zašto nas nije vaša suradnja spasila prije dvadeset i pet godina? Nije vam još dosta eksperimenata? Nisu li komunisti učili sve pjesmama i parolama tipa "Od Vardara pa do Triglavaaaa..." "suživotu" i tome sličnom?

Ovdje je samo hodža na svom mjestu, a fratar i paroh još su na Marsu.

Nema mira gdje se Kristova vjera ne prihvati i gdje se Kuran naučava. 

Njegoš je jasno vidio, i preko Vladike Danila poučio svakog tko hoće vidjeti:

"Vidi vraga suseda binjišah,
su dva mača a su dvije krune,
praunuka Turkova s Koranom!"...

"Sjem Azije, đe im je gnjijezdo,
vražje pleme pozoba narode -
dan i narod, kako ćuku tica:
Murat Sprsku, a Bajazit Bosnu,
Murat Epir, a Muhamed Grčku,
dva Selima Cipar i Afriku.
Svaki nešto, ne ostade ništa;
strašilo je slušat što se radi!"

Ali ima ih slijepih, da je to čudo.

nedjelja, 25. listopada 2015.

Grafika Španjolskog građanskog rata; i par koneksija

Počinjemo kratkim prikazom progonstva katolika u Meksiku u trećoj deceniji XX stoljeća, posebno u ratu "cristerosa" u periodu 1926-1929. Ovaj pravi pravcati rat protiv - jednostavno tako, katolika i Katoličke Crkve u Meksiku, vrlo je malo poznat. Razlozi su jasni: bez ikakvog opravdanja, vođeni samo i isključivo mržnjom prema Crkvi i svemu što je kršćansko, sekularne - tako bi blago reklo, ali u suštini to su laicističke, protivkršćanske snage koje su buktale još od Buržoaske Revolucije 1789. te prenijele se po svom zapadnom svijetu, htjeli su dokončati s Katoličkom Crkvom. Cijelo devetnaesto stoljeće bio je to progon topom i barutom, ali džaba. Vjerovalo se i vjerovalo, narod uglavnom je očuvavao vjeru, unatoč progonstvu čak i iz Rima Pape Pija VI i Pija VII. Još prije Napoleona govorilo se: "Pio VI i posljednji".

Bile je oduzeta od Garibaldija Papinska Država i svedena tek na Vatikanske zidove, ali džaba. Narod je vjerovao i molio se. Laicizam i ateizam su rasli, ali je vjera ostajala jaka, kler velikim, najvećim djelom solidan i stabilan.

U Meksiku, dakle, Plutarco Elias Calles gubi živce i zabranjuje javni kult. Jedva se negdje mogla slaviti sveta misa, a negdje ni to ne bi bilo dopušteno.


Otkud to dolazi, da ne pričamo previše poslužićemo se samo jednom slikom iz arhiva, Plutarco sa svojom braćom masonima:


Obični, najobičniji seljaci, građani, rančeri, dižu se dobrim dijelom uz povik: "Viva Cristo Rey!", "Živio Krist Kralj!", drugim riječima: Bog nam je na provom mjestu, i prije ćemo umrijeti nego ostaviti vjeru Kristovu.

Doista, mnogi nađoše vrlo brzo kaznu smrti jer se usudiše ne podvrgnuti se takvim bezbožnim nakanama:

Svećenik Don Francisco Vera, strijeljan jer se usudio slaviti misu. Sniman upravo u misnom ruhu, istjeran iz Crkve.

Blaženi Miguel Agustin Pro, strijeljan dok uzvikuje "Viva Cristo Rey!". Fotografija je objavljena od same Meksičke ondašnje vlade, radi zaplašivanja. Na njoj se vidi mladić s rukama u križ, u jednoj ruci mu je krunica, a raspelo u drugoj. Jedini razlog: Odium Fidei, mržnja prema vjeri. Miguel Agustin nije učestvovao u oružanom ustanku; jednostavno nije se htio pokoriti bezbožnom zakonu republike.


Obješeni seljaci cristerosi.


Cristerosi pri svetoj misi na polju.


Plakat cristerosa: Živio Krist Kralj, Oslobotiteljska Vojska


Odmazda u Guadalajari, obješeni cristerosi kraj pruge.

Ipak, ta epopeja je bila takva, i tolika hrabrost i odlučnost cristerosa, da su na koncu uspjeli napraviti ravnotežu na borbenom polju, te je čak, uspjevši u međuvremenu dobiti izvjesna poboljšanja u vjerskom pitanju, morao intervenirati Vatikan s ciljem potpisivanja primirja kojeg su cristerosi potpisali samo na molbu Svete Stolice. Ne mali broj povijesničara dovodi u pitanje ispravnost te odluke, jer su cristeroske vođe bili nakon toga na prevaru uhićene od Meksičke vlade, i pogubljene. Crkva je sa užasom gledala tako okrutan rat protiv kršćana, i izula u obzir cjelokupni rasplet događaja.

Eh, dolazimo sada na 31. godinu prošlog stoljeća. Donešena je laicistički Ustav Španjolske, Zakon Moyano u svibnju 1931. Po tom Zakonu Crkva se lišavala, preko noći i odredbom Zakona, prava na držanju škola i sukladni odgoj djece, te mnogih drugih karitativnih institucija koja su vršila ogromnu socijalnu skrb pučanstvu. Ujedno je Crkva bila lišena mnogih dobara. 

Jednostavno, iz žestoko protuvjerskih organizacija raspirivala se mržnja prema Crkvi, pokazujući ju kao da bi bila krivac eksplotacije radnika i seljaka, koje budi uzgred rečeno, mahom vršiše buržuji i novonastali bogataši.


Natpis na jednoj crkvi, naknadno zapaljenoj: Pravda Naroda, jer ste lopovi
Dolje: današnji natpisi na nekim crkvama u Španjolskoj; gorićete kao 36.




Čovjek nije zvijer, ali ima veliko nagnuće, zbog iskonskog grijega, na zvjersko ponašanje samo ukoliko izgubi racionalnu podlogu velikom hampom, uzburkivanjem javnog mijenja i poticanja na mržnju. Dovoljno je da mu netko pokaže na nekog navodnog krivca za sve što mu je u životu loše i tepško, i u stanju je da podivlja preko noći. To se i u bivšoj Jugoslaviji lako moglo vidjeti.

Dakle, počela je hajka i to iz zvaničnih glasnika i medija. Izvjestan broj ljudi - nimalo mali broj, pod vodstvom i podstrijekom socijalističih i anarhističih strujanja i partija, podivlja. Pale se crkve, samostani. Samo u svibanjskoj noči proglašenja Ustava 31., spaljuju se u Španjolskoj 110 crkvi i samostana:




Stanje se malo, vrlo malo stišava, i velika napetost traje do 1936. Izbori su za novu vladu, i socijalisti gube, uz vrlo malu razliku; dolazi do lažiranja izbora i proglašavaju se pobjednicima.

Tada se dešava ono što socijalisti zovu državnim udarom, a narodna stranka ustankom za uspostavu pravnog poretka: General Franco, na službi u Africi, 


diže se i prelazi u Španjolsku. Uspjeh ustanka je djelomičan: tamo gdje je vojna policija u civilnim potrebama stala uz Francove snage, vojna intervencija je uspjela; otprilike na polivici teritorija Španjolske. Počinje Španjolski građanski rat.

Protiv koje ideologije se digao Franco? Ilustriramo to sa nekoliko fotografija:


Prijevod plakata (slika gore): 
Obavijest
Revolucionarni Komitet ovog Grada
ZAPOVIJEDA
Svim građanima da ostave na javnom trgu najbližem svom domu, na mjesto na kojem neće smetati prometu, sve moguće objetke, slike, kartice, i sl., religioznog karaktera koje imaju u svom vlasništvu, izuzevši one koje jer bi bili od vrijednih metala, ili pak običnog metala ili bilo kojeg drugog materijala kojem bi se mogla dati kakva korist, i koji bi se jednako trebali uručiti Odjelu Javnog Reda ovog Komiteta.
Daje se rok od PET DANA za izvršenje ovog naloga, nakon kojeg će se izvršiti istraga u svim domaćinstvima, i u slučaju da se u kojem nađu spomenuti objekti, takva domaćinstva će se proglasiti fašističkim, i njeni ukućani i na osnovu ove oznake biti će izvedeni pred oružje.

To jest: ljudi su bili strijeljani jer bi imali kakvu vjersku sličicu.


Časne sestre strijeljane, jer su časne sestre!


Slika koja sve objašnjava: strijeljanje (!) kipa Srca Isusova.




Republikanski oficiri: da, tu crkvu smo mi razorili!


Porušene i obeščašćene crkve



Za nevjerovati, upravo sotonski! Mladi republikanac promatra izvađen leš jedne časne sestre. Takvo nešto jedva danas rade ovi ih Kalifata


Slična situacija. Koju mržu su sijali mladim naraštajima!


I opet!


I još!




Mi ćemo osloboditi ženu!


Poznate ličnosti sa republikancima, čija propaganda je znala zavesti mnoge; drugi su je takvom i htjeli: Milton, Orwell,...




Svećenik, Blaženik Martin Martinez, momenat prije streljanja.


Izrugivanje vjere i svetogrđe


Nakon ovih prikaza puno je jasnije što se dogodilo nakon toga, i zašto. Jasna je i druga stvar: stav Crkve prema komunizmu, kojeg su već nekoliko papa javno osudili, a sada je usred Evrope i praktično pokazano što su i što hoće, koja im je duboka nakana prikrivena "borbom za socijalnu pravdu". Jasna je jedna stvar: da zlo da bi varalo, mora se koristiti prilikom dobra.

Ovo su razlozi zašto je Crkva u Španjolskoj podržala Franca: nije bilo druge. Alternativa je bila kraj civilizacije. S druge strane, Franco je bio svjestan da ne može podići i postaviti na noge ranjenu državu bez ideološke podloge. Tu podlogu, shvatio je, samo mu je Crkva mogla dati. On, praktični vjernik,


tražio je pomoć Crkve za održavanje države. Jer država počiva samo na izgrađenim pojedincima, potrebni su joj zreli i zdravi ljudi, a ntiko drugi na svijetu nije u stanju poučiti ljude kako treba, osim Crkve. To je Crkva shvatila, i javno podržala Franca. To je bio jedini razlog podrške koju je hijerarhija nedvojbeno dala Francu:



Približavamo se kraju ovog malog prikaza. Sveopća Crkva, Sveta Stolica, shvatili su što se desilo u ovih nekoliko procesa dvadesetog stoljeća (i nismo ni spomenuli Oktobarsku Revoluciju). Nitko se u svijetu nije bio sjetio progonjenik katolika u Meksiku! Nitko! A Crkva je sve to vidjela, i razmišljala.

S jedne strane bio je Zapad: prožet neizmjernim utjecajima masonskih loža. S druge strane Sovjetsksi Savez. Rađa se, tako, fašizam kao jedna vrsta odgovora. Crkva i tu protestira, to se mora znati: velike su i bitne enciklike Pija XI protiv Musolinijevog fašizma i Nacizma: Non abbiamo bisogno, i Mit brennender Sorge (Nismo imali potrebu; Uz veliku zabrinutost; dvije jedine enciklike, do tada, koje su naslovljene ne latinskim, već talijanskim i njemačkim jezikom), ali: postoji razlika. Crkva shvaća da nije isto uzrok i posljedica. Pio XII nastoji pregovarati i sa jednim, i sa drugim. To je razlog što već i prije se potpisuje Konkordat između Svete Stolice i Trećeg Rajha. I to bacaju Crkvi u oči. A ne vide pregovore i sporazume koje je sami britanski premijer Arthur Neville Chamberlain potpisivao, naivno preko svake mjere, s Hitlerom uoči samog rata!

No, nitko kršćanima nije htio pomoći. Crknite, ako treba, baš nas briga!, kao da dobacuju uz đavolsku porugu. I tko danas pomaže razapetim kršćanima u Siriji?


Ne, nije Zapad, već, Bože čuda!, negdašnji agent KGB, naš Vladimir.


No, vratimo se opet malo unazad.

Posebno nacizam, a dosta i fašizam, imaju poganskih elemenata. Nacizam tu potpuno prednjači, može se reći da se radi o poganskoj religiji egzaltacije rasne pripadnosti. Svakako da je ljubav prema narodu derivacija četvrte Božje zapovijedi: Poštuj oca i majku..., pa prema tome i svoj narod, koji ti je na neki način majka u širem smislu, ali jest baš majka, bila kakva bila. Neće li je njena djeca voliti, tko će? No, pretpostaviti da je na svijetu samo tvoja majka, jest apsurd i neprevednost. A da ne govorimo dalje. I plus svega toga, Nacizam je veličao arijevsku "krv", čisto poganski stav.

Međutim, kao i socijalizam i grubi kapitalizam, zna svoju laž predstavljati u lijepoj odjeći. Pogledajmo ustašku propagandu početkom drugog svjetskog stoljeća:


Skoro sve je dobro rečeno, jedino mržnja prema židovstvu se jedva prikriva, ali sve je to pošećereni otrov.

Ali, prijatelju: to mi sada znamo! A onda je trebalo mudrosti, i jakosti, i dalekovidnosti da se vidi zlo koje je iza toga.

Crkva je znala da joj Zapad nije prijatelj; Istok progoni i ubija njenu djecu širom svijeta. Javlja se ovo strujanje u Evropi. Odbaciti ih, ili pokušati dozvati ih u pamet. Crkva je pokušala ovo zadnje.

Kada je Nadbiskup Stepinac na suđenju odgovorio na optužbu da je surađivao sa NDH,


"sve sam činio u dogovoru sa Svetim Ocem; bio sam tu jer me tamo htio Sveti Otac Papa", ne treba to nijekati, niti to skrivati. To je povijesna činjenica koja odgovara istini. A zašto? Pogledaj ponovo sve slike od početka, pa češ vidjeti zašto. Crkva nije htjela ni komunizam, ni divlji kapitalizam koji zarobljuje narode. Htjela je dozvati ljude pameti, da načine kakvo takvo društvo u kojem će biti nekog reda i poštivanja.

A da Papa Pio XII nije mrzio židove, upitajmo onih dvadeset tisuća židova koji su bili spašeni u rimskim samostanima i u samom Vatikanu! Upitajmo Goldu Meir, koja je bila Ministar Vanjskih Poslova Izraela, što je učinio Pio XII. Odala mu je poznatu počast koja je pobila mnoge kritike iz uvijek istih strana.

Upitajmo Velikog Rabija Rima, Eugenio Zolli koji se obratio (rođeno ime mu je bilo Israel Anton Zoller), i kad se krstio 1945!, uzeo ime Eugenio po Eugeniju Pacelli, krsnom imenu Pija XII.

Na koncu, pravim jedan skok u vremenu, sa izvjesnom vezom o svemu što smo razmatrali.

Tko je ovo?


To je Ngo Dihn Diem, katolički predjsednik Vietnama, sa svojom obitelji i nadbiskupom Ngo Dihn Thuc. 

Da, tako je to prijatelju. Mnogo toga ima da se govori, a malo razmišlja, i puno toga se laže.

Biće moj omiljeni Ivo Andrić jedini pisac koji je bio mason, ali eto istjeraše ga, Bogu hvala!, kojeg se rado sjetim. Eto, u njegovoj kratkoj "pripovetci" Most na Žepi, završava ovim riječima:

"Onaj koji ovo priča, prvi je koji je došao na misao da mu ispita i sazna postanak To je bilo jednog večera kad se vračao iz planine, i umoran, seo pored kamenite ograde na mostu. Bili su vreli letnji dani, ali prohladne noći. Kad se naslonio leđima na kamen, oseti da je još topal od dnevne žege. Čovek je bio znojan, a sa Drine je dolazio hladan vetar; prijatan i čudan je bio dodir toplog klesanog kamena. Odmah se sporazumeše. Tada je odlučio da mu napiše istoriju."

Eh, pa tako i ja, prijatelju, vidjeh par slika iz Španjolskog rata, pa počeh uvezivati i tabiriti. Nadam se da ti je bilo na korist.



utorak, 13. listopada 2015.

Antikršćansko nasilje feminističkog pokreta u Argentini

Koliko mržnje na sve što predstavlja Katolička Crkva u Argentini, teško je sažeći u jednoj vijesti poput ove. Uz povike: "sloboda", "dolje fašisti, diktatura,,," i sl., krajnje ljevičarske snage (inače jako mnogobrojne kako se vidi na ovom snimku) otkrivaju svu svoju narav pri akcijama poput ove. Samo prevodim vijest argentinske televizije ispod videa:


Objavljeno 12.listopada 2015.
U nedjelju 11 listopada 2015., bio je već klasični XXX Nacionalni Susret Žena Mar del Plata, u Argentini.
Feministkinje su ispisale grafite u raznim dijelovima grada. Poruke su bili u korist pobačaja.
Nakon toga, počeli su psovati sve moguće psovke protiv Boga, Crkve i Presvete Djevice Marije.
Jedna grupa feministkinja koje su učestvovale u ovom Susretu srušile su ogradu Katedralne Crkve i napale katolike – koji su bili na stepenicama pred ulazom u Katedralu moleći Krunicu – kamenicama, motkama, bocama, mokraćom, izmetom, tamponima i smećem.
Napetost se povećala kad je grupa aktivista srušila ogradu ispred Katedrale: feministkinje počeše udarati, pljuvati i čak hdjedoše odvojiti i odvesti sa sobom jednog mladića na stranu da ga lakše tuku tako i kako se vidi na videu.
U međuvremenu, žene, djeca i mladi koji su bili prisutni jer su izašli s mise prije nešto vremena, morali su tražiti sklonište unutar Katedrale, jer je njihova sigurnost i integritet dolazila u pitanje.
Nekoliko ljudi koji su se molili napolju, bili su na koncu odvedeni u razne bolnice zbog rana od bačenih boca.
Nakon nekog vremena, policijske postavke su se pojavile na licu mjesta i počeli bacati suzavce i gumene kugle.
Koncetracija je bila brzo okončana nakon toga.

ponedjeljak, 1. lipnja 2015.

nedjelja, 31. svibnja 2015.

"Iz usta djece i dojenčadi sebi si pripravio hvalu." Ps. 8,3; Matej 21,17

Impresionanta svježina vjere jedne male iračke kršćanske izbjeglice, Prijevod slijedi iza videa, ali preporučujem slušati originalni glas:



Tokom naše posjete ovom logoru, imali smo jedno iznenađenje u poznavši ovu djevojčicu koja nam je rekla da slijedi našu emisiju „Laysh Hayk“.
Zove se Myriam. Kako si Myriam?

Dobro, i ti?

Vrlo dobro

Doista vidiš našu emisiju?

Da.

Sviđa ti se SAT-7 Kids?

Da.

Odakle si? Također si iz Qaraqoush?

Jesam, iz Qaraqousha sam.

Imaš deset godina, je li tako?

Da.

Koliko ima da si u ovom logoru?

Ima četiri mjeseca?

Što je najviše što ti nedostaje iz Qaraqousha, i što nemaš ovdje?

Imali smo jednu kuću gdje bi se sastajali da se igramo i ovdje je nema, ali hvala Bogu, Bog se brine o nama.

Što hoćeš reći kad kažeš da se Bog brine o nama?

Da nas Bog voli i da nije dopustio da nas ISIS ubije.

Ti znaš koliko te voli Bog, nije li tako?

Da, Bog nas voli sve, ne samo mene, Bog voli sve.

Vjeruješ li da Bog također ljubi i one koji su ti naudili, ili ne?

On ih voli, ali ne voli Sotonu.

Što osjećap prema onima koji su te natjerali ostaviti tvoju kuću i nanijeli ti toliko zla?

Ne želim im ništa učiniti, samo molim Boga da im oprosti.


I ti im možeš oprostiti?

Da.

Ali je vrlo teško oprostiti onomu koji nam je učinio da trpimo, Myriam, ili je lako?

Ja ih ne želim ubiti, zašto ih ubiti?

Samo sam tužna jer su nas istjerali iz naših kuća, zašto su to učinili?

Volila si svoju školu u Qaraqoush, istina?

Jesam, bila sam najbolja u razredu.

Jesi li imala prijatelja u školi?

Jesam.

Jesu li ovdje s tobom? Ili nema nijednog?

Ima ih, ali ne znam gdje su.

Možda neki od njih gleda SAT-7 na televiziji upravo sada, što bi im voljela reći?

Imala sam jednu prijateljicu prije nego što sam došla ovdje. Zove se Sandra, bile smo skupa cijeli dan, bile smo skupa svaki dan u školi, i makar ne živjele blizu, volile smo se puno. Kad bi jedna od nas nešto nažao učinila drugoj, opraštali bi međusobno. Nekad bi igrajući načinile štetu jedna drugoj, ali uvije bi opraštale. Volile smo se puno, bilo bi mi drago samo da je mogu vidjeti.

Ne znaš gdje je, je li tako?

Ne, ne znam gdje je.

Ako bi nas Sandra gledala, siguran sam da bi mislila na tebe, i siguran sam da te puno voli, Myriam.

Voli me puno, i ja je mnogo volim. Nadam se ponovo je vidjeti jednog dana.

Doista, bilo bi mi drago biti s tobom dana kad je nađeš.

Nadam se.

Čemu se nadaš?

Nadam se vratiti kući i da također ona se vrati kući, tako bi se opet mogle vidjeti.

Nadam se da se mogneš vratiti u jednu kuću još ljepšu od one koju si ostavila.

Ako Bog da. Ne ono što mi želimo, nego ono što Bog hoće, jer On zna.

Nisi li tužna ponekad? Ne izgleda li ti nekad da te je Isus ostavio?

Ne, nekad plaćem jer smo ostavili našu kuću i Qaraqoush, ali nisam ljuta na Boga jer smo ostavili Qaraqoush, zahvaljujem mu jer se brine o nama. Makar ovdje trpjeli, On nam da ono  što nam je potrebno.

Ti si mi pokazala mnoge stvari.

Hvala, ti si mi također pokazao mnoge stvari.

Što sam ti pokazao?

Pokazao si mi... Ne, ne pokazao, hoću reći da si podijelio sa mnom ono što ja osjećam. Ja se osjećam, htjela bih da osobe znaju kako se osjećam, kako se osjećaju djeca ovdje.

Znaš da te Isus nikad ne ostavlja?

On me nikad ne zaboravlja. Ako zbilja vjeruješ, On te nikad ne ostavlja.

Sjećaš li se neke pjesme, koju ti je drago pjevati kad si sama? Da bi govorila Isusu? Ili se ne sjećaš nijedne?

Znam neke pjesme.

Da li bi ih pjevala mi? Da li bi nam pjevala neku nama, tvoju omiljenu pjesmu? Makar jednu kratku pjesmu, što veliš?

Ima jedna:

Koja radost onog dana kad povjerovah u Krista, moja radost bi probilna od svanuća i moj glas pjevaše zahvalan.Moja ljubav prema slavnom Gospodinu rasti će iz dana u dan. Jedan novi život, sretni dan kad ću se susresti sa svojim Ljubljenim. Iz ljubavi je došao, o koja divna ljubav! Napravio mi je pravdu u ime svetog zavjeta, moja ljubav prema mom slavnom Spasitelju, rasti će iz dana u dan. Novi život, novi dan, kad ću se ponovno susresti sa svojim ljubljenim.