Novi član Pontificijske Akademije za Život napada seksualni moral Crkve... svakako uz Franjino dopuštenje. Ponoćka

Profesorica "teologije" (tj, nekatoličkog boga) i liječnica na Sveučilištu u Strasburgu, Marie-Jo Thiel, nova članica - imenovana prošle godine - Franjine Akademije Protiv Života, napala je po tko zna koji put katolički seksualni moral kao zastarjeo i neusklađen sa vremenom. Još više od toga: homoseksualnost nije perverzija - sram Crkve što je tako prije govorila! -, kontracepcija je super, i ostalo: neumorno dosađivanje o "ljubavi, opraštanju i novom putu".

Ne moramo ulaziti u pojedinosti njenih bljuvotina; znajući kako misli i kojeg je kova, možemo samo unaprijed zaključiti što će lajati i prije nego što je čujemo. Čista logika.

Ali ono što je bitno ovdje jest da je ova zvjerka držana tu gdje jest upravo od samog Franje. On hoće da ona bude tu. Kad ne bi htio, ne bi ni bila. Onda, kad je već tu, reći će se: "hoćemo čuti nove prijedloge i pristupiti razmjeni mišljenja". Jer znate, Franjo je vrlo dijalogantan tip. Sa ovakvom sortom bakcila, svakako.

Tu je stavljena da uništava, da razara. Da kao plasira loptu u šesnaesterac, i to će biti izgovor za novu igru. "Jer, znate, to se od nas traži".

Ni tjedan dana nakon njenog istupa, eto ti Kardinala Marxa da i on zasoli: "Franjo je otvoren za diskusiju o moralnim pitanjima". Svakako, tu je riječ ponovno o homoseksualnosti i ostalim "sitnicama".

U političkom žargonu radi se o pripremanju terena javnog mijenja za skok koji slijedi. On, u svojoj ulozi Uzurpatora, slijedi svoja pravila: stupnjevito, malo po malo. Ne može naglo, jer bi možda bilo pobune. O tome prvo treba da se govori, onda ću ja. Ako nešto bude malo teže za definirati, prvo ćemo od toga napraviti prihvaćenu praksu, a onda kad postignemo opće rasulo nastupiti će gotov čin.

Uostalom, ništa novo u njegovoj praksi eksperimentiranog primjenjivača kabalističke dijalektike. Thiel je potrebni pješak, Marx lovac u šahovskoj igri: on je kralj koji raspoređuje i čeka šah-mat.

----

I tako, dan za danom kršćani krvare gnječeni odozgor nametnutim bezobraznikom.

Ima toliko dobronakanskih katolika, koji idu na novu misu jer su im roditelji išli, i makar su njihovi stariji išli na pravu misu i pravilno bili poučavani, oni iz poslušnosti idu u iste ckrve i slušaju mise ovih novih. Mnogi od tih ljudi su jako fine osobe, i isrkeni vjernici. Kad bi ih se poučavalo kako treba, oni bi najradosnije sve to prihvatili, i blagoslov bi bio ogroman.

 Bio sam sinoć na Ponoćki. S obitelji i kod poznatih svećenika. Otpratim ih, ne pričešćujem se - tako izražavam svoje nezajedništvo i neprihvaćanje koncilskih nameta od prije pedesetak godina - i poslije pozdravim uglavnom mlade fratre. Oni ne znaju da pišem na blogu, niti sva moja razmišljanja. Nastojim biti diskretan i nenametljiv. Opažam ih. Žao mi ih je. Jako fini ljudi, ali krivo vođeni. Imaju najbolje nakane, žele služiti Crkvi, ali "odozgor" im ne dolaze dobre upute. Kao ovce su bez pastira.

Jedan reče: "ti si mogao biti dobar fratar". Uz smješak u sebi sjetih se kad mi jedan prijatelj reče, u vrijeme dok sam to promišljao dobrih godina prije nego što se ovaj momak i rodio: "ti ne možeš u fratre, jer si previše buntovan". Istina je, tu sam karakteristiku vukao kroz sve svoje promjene i "faze". I također, mislim, nerado izvana viđeno strasno traženje istine.

I tu, preda mnom, tu su nevini ljudi koji predaju svoj život Bogu... a gore su vukovi oštrih zuba. Do koje mjere će izdržati ovi momci? I koliko bi oni mogli samo izvaditi dobrog potencijala samo da su pod dobrim pastirima.

Bože, nek se ispuni: "Otet ću svoje stado iz njihovih ralja. Ne će im više služiti za hranu. Jer ovako veli svemogući Gospodin: Evo, ja ću se sam zauzeti za svoje stado i nadgledati ga." (Ez. 34: 10-11).

Jer:

"Moraju li moje ovce popasti ono što pogaze vaša stopala, i piti ono što pomute vaše noge?" (Ez. 34: 19)

Kardinal Marx i Juncker koordinirani: domoljublje je dobro, nacionalizam nije

Privuklo mi je pažnju intervencija Kardinala Marxa u Gdanjsku, u Poljskoj, početkom devetog mjeseca. Prvo, što će on u Poljskoj? Tko ga je tamo doveo? Da ih učini boljima? Da im nešto pokaže? Ostani gdje gdje jesi, sakrij se i ne izlazi, nikome nisi potreban ni za trun dobra. Kad bi bilo sreće da se udaraš u prsa kamenjem u pokori i skineš tu svoju škembetinu, bilo bi ti bolje i neke koristi. Jedino to očekujemo od tebe.

Ali on ide u Poljsku i uči ih pameti. Neko ga tamo šalje da navodno u ime Crkve nešto im drobi. Taj drobonja koji ne želi da u Minhenu bude križ na javnim mjestima, to njemu ne izgleda dobro. I jedan takav tip treba poljake da uči dobru. Svakako da je tamo poslan ne bi li ih malo minirao. Barem jedan pogodak, nešto je nešto. Kaže im: "nacionalizam nije katolički, domoljublje jest". U stvari poslan je da uguši poljsku "ksenofobiju".

A kad ste vi u životu voljeli svoju domovinu? Nikad, i za to je maltretirate na način kakav vidimo. Ali vrše svoj zadatak u ime iste ideje.

Zato kad 12. istog mjeseca čuh Junckera prijetiti Mađarskoj istom "forom": "Evropa treba reći ne nacionalizmu, da patriotizmu", vidjeh da se radi o istom šablonu.

Istu ideju proturaju sa svih strana: iz glavnih medija, TV, parlamenata... i također od strane "Crkve".

Ali ovi više ne pale. Svatko tko ima imalo mozga zna da su ovo najamnici i uzurpatori, njima Crkva ne pripada, niti je služe. Žalosno je što ovi isti čine da se nekima poljulja vjera, jer misle: "ako je ovakav stav Crkve, onda nisam katolik ili kršćanin".

A stvar je vrlo jednostavna: ti koji koristiš svoju glavu i vjeru koju ti je Bog dao, možeš lako da vidiš da je ovo rabota ušljivih uljeza, uvezanih masonskim šemama bili oni doslovce u njihovim krugovima ili ne: misle jednako.

Svakako niti je domoljub Juncker - briselskom birokratu to je strano vatra vodi -, niti Marx ni njegovi. I jedni i drugi su tu da unište Evropu: i mene i tebe.

No, mi ćemo im se suprostaviti vjerom i zdravom pameću, ljubeći našu Domovinu i poklad. To je naša misija.

Tko je Woelki?

Kardinal Woelki je imenovan kardinalom od Franje 11 srpnja 2014, kao nasljednik konzervativnog Kardinala Meisnera (jednom od četvorice kardinala koji su potpisali Dubia zbog Amoris Laetitia i koji nisu dobili odgovor na svoja pitanja). Woelki je jedan od biskupa koji su se oprli općem davanju pričesti protestantskim supružnicima katolika - zvanično, ali u praksi to se naveliko običava u Njemačkoj.

Mnogi su zbog toga mislili da se radi o konzevativnom kardinalu, ali nije tako. Ukazat ćemo samo na tri momenta koji predočuju tko je Woelki.

1. Woelki je bio pohvaljen od njemačkog gay lobija "Priznanjem poštovanja" zbog svoje izjave još iz 2012:

"Wenn zwei Homosexuelle Verantwortung füreinander übernehmen, wenn sie dauerhaft und treu miteinander umgehen, muss man das in ähnlicher Weise sehen wie heterosexuelle Beziehungen."

"Ako dva homoseksualca imaju odgovornost jedan prema drugom, ako paze jedan drugog konstantno i vjerno, to se može vidjeti slično heteroseksualnoj relaciji."

Istina je da je Woelki odbio primiti tu nagradu, ali je također istina da mu je ta nagrada uručena, od kojih mu je uručena.

2. Migracija. Prošle godine poziva na prihvaćanje "izbjeglica", mimo svih problema koji se mogu uočiti. Dakle, na liniji Franje, i Merkel, i ostalih:

3. Ako se sazna da bogoslovi u Kelnu (Woelkijeva nadbiskupija) idu na tradicionalnu misu, izbačeni su iz bogoslovije.

Mislim da je dovoljno.

Što onda očekivati o ovom sporu u kojem su naizgled na oprečnim pozicijama Woelki i Marx:

[Koncelebriraju zajedno u Fuldi, 23/09/14]

Zašto Kardinal Marx pohvalno govori o Karlu Marksu?

Prvo je u veljači Kancelar Pontificijske Akademije za Znanost, Biskup Marcelo Sánchez Sorondo, izjavio: "U ovom trenutku, oni koji najbolje primjenjuju socijalni nauk Crkve su kiniezi".

Upitan o ovom pitanju, progonjeni kineski Kardinal Zen je odgovorio: "Molim Vas, pustite me na miru, nemam vremena da govorim o tome." Nakon insistencije novinara Raymonda Arroyo, opet skrenuo razgovor lakonskim: "nasmijao nas je sve. Bilo je vrlo smiješno, doista".

Dragi moj Kardinale, onome koji se oni smiju to je Vama. Ništa nije slučajno kod njih. Jer treba pripremiti opće mijenje. Vrlo je malo razumnih i mudrih ljudi. Većina ih na vijesti i izjave poput ove biskupa Sorondo reknu: "Što mi znamo, možda i jest tako". Ovo podjseća na onaj vic o očajnom vodniku koji se žali kapetanu: "Vidi molim te, pitam onog vojnika ko je napisao Gorski Vijenac, i on odgovara da ne zna". Na to mu odgovara kapetan: "Šta znaš, možda i nije. Nemoj ni ti tako baš strogo."

Oni koji su gore znaju kako masa reagira. Znaju da toliki i toliki postotak gutaju sve što im se stavi pred njih. Nije uopće bitno što će reći: rekao je to netko tko je zadožen i na određenom mjestu, i mi se time ne možemo više baviti. To je uobičajena reakcija mase. I oni tu masu pripremaju.

Prvo jedna izjava, onda druga, onda dolazi prijedlog i rješenje. Do te mjere da će na koncu reći: "Nerazborito bi  bilo protivite se prijedlozima koji dolaze od Crkve".

Ali od Crkve ne mogu doći apsurdi i nevjera. No, nažalost, malo ih je koji ne će progutati sve ono što se stavi pred njih.

Sada je došao red na njemačkog Kardinala Marxa. Jednog od Franji najbližih kardinala. I izjavljuje: "Bez Karla Marksa Crkva ne bi imala svoj socijalni nauk". Svakako apsurd i netočnost kojoj ne trebamo posvećivati ni sekundu vremena. Ali ono što trebamo shvatiti jest da je to rečeno, da Kardinal Marx nije i ne će biti kažnjen. Masa nastavlja sa svojom pripremom.

Zašto? Da vrlo skoro može bez pobune prihvatiti uručenje podzemne kineske Crkve komunistima, već kako to dosta vremena daje do znanja Kardinal Parolin, uz apsolutnu Franjinu podršku.

Kao i uvijek, nije riječ o spontanim i slučajnim izjavama, već koordinarim akcijama koji vode zacrtanom cilju.