Popularni, jednostavni i jasni dokaz starih grka o kugli zemaljskoj

Klasični grci su bili poznati pomorci. U ono vrijeme bez radija i komunikacija, bilo je nužno opažati precizno nebo, kao jedini putokaz u noćnoj plovidbi. Imena mnogih zvijezda i njihov položaj bili su dobro poznati.

Vidjeli bi, sa svakog fiksnog mjesta, da tokom noći zvjezde (jer tada se vide) kruže oko Sjevernjače, praveći potpuni krug kroz za jedan dan (preciznije se zna da to traje 23h 56min).

To znači da ću na horizontu moći vidjeti potpuni krug izvjesne zvijezde samo ako je nikad ne "potone" ispod obzorja. Tako se moglo uspostaviti sa svakog mjesta koja je zvijezda koja pravi najveći kut u odnosu na Sjevernjaču, i da pritom ostane iznad horizonta. Recimo, ona koja se dotiče horizonta u svom dnevnom krugu.

Kad bi Zemlja bila ravna, iz bilo koje pozicije bi se vidjele iste zvijezde koje se dotiču horizonta. Jer bi uvijek, recimo bile na kraju ravnine koja prolazi centrom Zemlje i čini podnožje nebeskoj sferi na kojoj vidimo zvijezde. Budući da je Zemlja ravna, čini pravac sa zvijezdom koja se vidi na horizontu. Taj pravac ostaje isti išli mi njime prema sjeveru koliko god.

[C:delta Nila; B: Cipar; D: Krim. G, F i E su zadnje zvijezde koje se vide na horizontu iz tih pozicija]

Međutim, to se ne događa. Kad se plovi prema sjeveru sa ušća Nila, kraj Cipra vide se zvijezde na horizontu koje se prije nisu vidjele. I još više kod Soluna ili u blizini Krima. Zašto? Jer je površina Zemlje zakrivljena (i to praktično konstantno) i onda horizont "tone", tako da se tangentni pravac vidika iz te točke također spušta i moguće je vidjeti zvijezde koje su "niže" na horizontu.

To je bilo poznato još iz vremena Homera po svemu sudeći, dok o tome daju objašnjenja Pitagora, Teofrast, Parmenide, Zenon, Hesiodo i drugi.

Aristotel će sažeti rečeno: "ima zvijezda koje se vide iz Egipta i ... Cipra (gledajući prema jugu na analogan način) koje se ne vide iz sjevernih oblasti. To se može dogoditi samo na sferičnom tijelu (De caelo)".

Svi crkveni naučitelji prihvaćaju tu činjenicu i druge dokaze kao evidentne stvari o kojima ne treba trošiti vrijeme, toliko su jasne. Tu situaciju podrazumjeva Sveti Toma Akvinski, koji će potvrditi što je općepoznato:

"Različitim načinima spoznaje, različite znanosti. Na primjer, bilo astronom bilo fizičar mogu zaključiti da je Zemlja okrugla. Ali dok astronom to zaključuje na osnovu matematičke apstrakcije, fizičar preko nečeg konkretnog, kao što je materija." (Summa Theologiae I. q. 1, a. 1)

Da, sve do XXI stoljeća i ovih bizarnih situacija za koje nisam očekivao da će se moći dogoditi i kojima ću posvetiti i pet minuta.

Grci tako prevaziđoše mitološki način razmišljanja, i zasnovaše filozofiju na konceptu realnog. Istina odgovara realnosti. Realnost postoji i suglasna je. Realnost je Božje stvorenje, i čovjek umom može dokučiti izvjesna pravila i red koji je Bog stavio u stvoreno.

Nadam se da kod tolikih zavedenih razum ponovno nađe svoje mjesto.

Biti zastupnik ravne zemlje danas znači sljedeće:

1. Biti neznalica. Mislim da ih je vrlo malo. Trebaju biti poučeni. To je djelo milosrđa.

2. Ne željeti upoznati istinu. Što je tvrdokornost i grijeh.

3. Htjeti varati druge.

Ravna Zemlja: također Kuran dijeli to mišljenje. Potrebno donijeti zaključak

Poznate su aleye u Kuranu gdje se tvrdi da je Zemlja ravna. Napr.:

Wikiislam iznosi autoritativno mišljenje muslimanskih vrhovnih naučitelja, kao i stručnjaka. Shaykh Abdul-Aziz Ibn Baaz, u svoje vrijeme vrhovni religiozni autoritet Saudijske Arabije, vjerovao je da je Zemlja ravna, kao i muslimanski astronom Fadhel Al-Sa'd, koji je otvoreno (ne može otvorenije) izjavio na TV debati na iračkoj Al-Fayhaa TV (31. listopada, 2007) da je Zemlja ravna kao što to potvrđuju Kuranski stihovi, te da je Sunce mnogo manje nego Zemlja i da kruži oko nje.

Kao religiozni muslimani, imaju dobrih razloga za zaključiti da je Zemlja ravna (navode se aleje), koje sve jasno tvrde istu postavku i niti ima i jedne rečenice u Kuranu koja bi upućivala na Zemlju kao sferu.

Ne ćemo o tome previše. Ono što nas zanima jest njihov način razmišljanja koji dijele sa kršćanskim "ravnozemljašima". Ovi muslimani (svi ne tvrde to) polaze od stanovišta da je Zemlja ravna jer to kaže Kuran. A Kuran se ne dovodi u pitanje. Prema tome, sve ostalo je laž. Zatvaraju se oči za sve ostalo. Par youtube "dokaza":

S obzirom na tu poziciju, koja je razumljiva u Islamu jer kod njih "objava" je neovisna od razuma - što god Alah tražio to se treba ispuniti, makar ne imalo smisla; drugim riječima racionalnost i volja mogu biti u različitim ravninama, što je apsurd - kršćanski "ravnozemljaši" dovode sebe u poziciju islamske iracionalnosti.

Idu još i gore: dok Kuran ne dopušta interpretaciju - u kršćanstvu je Crkva ta koja interpretira Sveto Pismo, autoritetom koji dolazi od Krista - kršćanski ravnozemljaši zapostavljaju nauk Crkve i svojom pameću tumače Sveto Pismo i to na tako neprimjeran i nakaradan način.

Nadam se da im ovo poistivjećenje sa islamskom interpretacijom ravne Zemlje otvori oči.

Jer inače, što da im kažem? Bujrum?

WikiLeaks objavljuje lažne slike slijetanja na Mjesec. Da li je moguće vratiti se sa Mjeseca?

Ako su te prevarili u ovom, mogu te u mnogo čemu, to je poruka.

Napisane su knjige o lažnom putovanju na Mjesec. Uglavnom razlozi za protiv bili bi zastava koja viori tamo gdje nema vjetra, itd. No, to nije glavni razlog. Razlog zašto se ne može ići na Mjesec jest vrlo jednostavan: nema goriva za vratiti se. U onoj maloj kapsuli koja je sletjela navodno na Mjesec nema dovoljno goriva za poletjeti sa Mjeseca i doći ponovno do zemljinog gravitacionog polja.

Osim toga, ne postoji platforma na Mjesecu za polijetanje kao sa Zemlje. Prema tome, let se ne može dovoljno usmjeriti na samom početku i kapsula bi vrlo lako pala u blizini poletne točke.

Mimo svega ovog, NASA navodi da je jedan dio rakete koja je poletjela sa Zemlje, "čekala" na negravitacionom području između Mjeseca i Zemlje kapsulu koja bi poletjela sa Mjeseca, tu se priključila i onda sa više goriva otisnula se prema Zemlji i bila vraćena.

Nevjerojatno, ali to je objašnjenje zahvata. Sve kad bi se kapsula i mogla otisnuti - a ne može iz navedenih razloga - sa Mjeseca, doći na točnu istu poziciju dijela raketa je nešto nevjerojatno za izvesti.

Uzmite u obzir i sljedeće: što su ljudi učinili ovim astronautima, ili bolje reći NASI, kad su im rekli da je čovjek bio na Mjesecu?

Jednostavno ovo: vjerovali su im. Jer nije bilo drugih svjedoka o ovom "pothvatu" osim njih. I to slijepo. Jer nije bilo ni dovoljno tehničkih podataka o cijelom procesu navodne operacije.

Poruka ove manipulacije jest: ako su tolike ljude prevarili na ovoj stvari, na čemu sve ne će preko njihovih informacija?

Elementarno pogrešni "dokazi" Ravne Zemlje

Baciti ćemo pogled na jedan takav "dokaz" koji neki ozbiljno promiču, ne uviđajući elementarnu geometrijsku grešku. Makar svi njihovi "dokazi" su neozbiljni i intelektualno drski i moj je savjet čitateljima da se odmaknu od takvih neosnovanih stavova. Zanimljivo je pak koliko internet obiluje ovakvim ispraznostima ne čineći ništa drugo do skretati pažnju sa onog što je doista bitno. Sigurno da i to nije slučajno jer ne malo iskrenih kršćana upadnu u ovakve vode i nepotrebno gube svoje energije.

Vjera i razum idu skupa, Bog nam je dao da se razumom služimo u dokučivanju zakona koji su prisutni u stvorenjima jer ih je On postavio. Kad ne bi bilo logike u stvaranju, bio bi kaos; nešto nemoguće jer Bog je Bog reda a ne nereda.

Komunisti su nam govorili dok smo bili djeca (barem meni): "Može li Bog stvoriti kamen koji ne može podignuti?" "Može li Bog stvoriti trokut sa četiri vrha?"

To je sofizam, tj. nakanski krivo razmišljanje napravljeno za proizvesti pogrešan korak u razmišljanju slušatelja ako se upadne u njegovu mrežu. Jer ako bi dijete odgovorilo: "Može", onda bi mu učitelj rekao "Ah, znači da tvoj Bog ne može podići takav kamen, i onda nije svemoguć, suprotno onom što govorite."

Odgovor je: "Ne, Bog ne može napraviti apsurd, zlo i besmislicu; kod njega ne može biti proturječnosti jer je on Razum, kao što je i Ljubav, Dobrota i ostali atributi". Bog nije mudrac, Bog je Mudar. Bog je ono što ima, rekao bi Sveti Augustin.

Nema kod Boga proturječnosti, dakle. Geometrija ne ide, ne može ići protiv Boga, kao ni bilo koja druga znanost kojoj je svakoj temelj logika koja je od Boga. Bog sam potvrđuje, on je Istina, i u njemu i u onom što On stvara ne može biti nešto istinito i lažno u isto vrijeme. Kod Boga i kod stvorenja vrijedi princip neproturječnosti, koji je osnov logike. (Usput, napomenimo da nije tako kod muslimana. Jedan njihov "teolog" reče jednom da kod njih Alah nema u prvom redu i nepobitno razumni atribut, već voljni. Drugim riječima, radi se ono što Alah hoće, makar bilo i bez smisla. Kad bi nam pisalo u Kuranu - govori spomenuti i to zaozbiljno - da se trebamo klanjati nekoj kozi, mi bi to učinili, jer Alah tako hoće.)

U redu, pogledajmo sada jedan ovakav dokaz koji cirkulira mrežama. Na prvoj slici prikazana je eklipsa Sunca koja se vidi na Zemlji. Uobičajeno vrlo usko, i zbog toga sam je prikazao kao točku. Zadnja u Americi imala je širinu od kojih 110 km, što je vrlo usko s obzirom na dimenzije Zemlje.

Sada zastupnici ravne Zemlje ovako razmišljaju: "budući je Zemlja četiri puta veća od Mjeseca prema službenim znanstvenicima, kad se izmjeni relativni položaj Zemlje, Mjeseca i Sunca, sjena bi trebala biti također samo četiri puta veća, otprilike ovako kao što se vidi na zaleđenoj slici jednog takvog videa:

Ali, takva eklipsa se ne događa, već pokriva cijeli Mjesec. Kažu, to je nemoguće, jer bi trebala biti samo kojih 400 km kao na snimku.

U čemu je greška. Da bi imali sjenu od 400 km, kutovi sunčevih zraka prema Zemlji (tangente zrake S-M-E) trebale bi biti napravljene pod istim kutem, a zato bi bilo potrebno da Sunce bude također četiri puta veće, i onda bi se razmjera očuvala i dala traženi rezultat.

Međutim, Sunce je onakvo kakvo jest, i zbog toga kut koji pravi tangenta S-Z-M je manji (jer je sada Zemlja koja je veća od Mjeseca između te "podiže" tangentu i posljedično stvara veću sjenu) tako da je nastala sjena iza Zemlje doista šira nego u prvom slučaju, te pokriva cijeli Mjesec analogno kao na donjoj slici.

Čiča mića gotova priča.

Pogled na geocentrični model Tycho Brahe. Osnovno o odnosu Biblije i znanosti

Ovaj članak je odgovor na neodgovorene komentare u prošlom članku koji, vidim, izaziva dosta pitanja. Nastojati ću biti što kraći, i nadam se da  sažetost ne će ići na štetu jasnoće.

Biblija nije naučna knjiga, što znači na primjer da je apsurdno očekivati naći u Bibliji odgovor na brzinu svjetlosti, broj živih vrsta i slično. Ali s druge strane kad Sveto Pismo govori o realnostima, onda govori istinu, a istina je samo jedna.

Odmah dolazimo do pitanja: što točno kaže Sveto Pismo o konkretnim stvarima? Tko interpretira ono što Biblija kaže?

Katolik nikad ne će reći da Biblija nešto tvrdi jer on to kaže, on to tako shvaća. Katolik ne može tumačiti Sveto Pismo ili Tradiciju mimo već protumačenog od Crkvenih Oca i naučitelja, od Učiteljstva. To tumačenje treba biti usklađeno i čvrsto; nepromjenjivo. Nije dovoljno da tek neki Crkveni Otac donese o nekom pitanju određeni odgovor. Potrebno je da je njegovo mišljenje usklađeno sa ostalim Crkvenim Ocima i potvrđeno od Crkve. To je osnovni princip teologije.

Katolik ne postupa kao protestant koji poseže za "slobodnim ispitom" ili tumačenjem. Katolik se ne odvaja od Crkve. Vrijednost tumačenja jednog katolika je ukoliko je sukladno nepromjenjivom tumačenju Ckrve, "stupa i osnove Istine" (1 Tim, 3:15). To je načelo ponovno potvrđeno na Tridentinskom saboru.

Što se tiče vjere i razuma, fideizam je zabluda, osuđena hereza koja naučava da je samo dovoljna vjera kao temelj spoznaje, da možemo preskočiti razum. Prvi Vatikanski Sabor naprotiv potcrtava da su vjera i razum suglasni, vjera ide ispred razuma ali ne proturječava razum jer je istina jedna. Vjera i razum su dva vesla istog brodića koji veslaju istim pravcem. Nije najbolje poređenje jer svjetlo vjere ne može biti zamjenjeno samo razumom u čisto vjerskim stvarima, ali uglavnom poređenje vrijedi.

Pogledajmo jedan primjer: "Ja sam Vrata", govori Gospodin. Na drugom mjestu govori Krist da je "Kruh Života". Da li je Gospodin doista i doslovce "Vrata". Jest, ali u preneseom, alegoričnom smislu. I to Crkva potvrđuje.

Da li je Gospodin doista "Kruh koji se daje za život svijeta". Da, i to doslovce. Kad su ga u Kafarnaumu ostavili Židovi "jer mu je govor bio tvrd", Isus nije išao za njima uvjeravati ih u nešto drugo. Ne, ne, jer njegovo Tijelo je doista Kruh koji će se dati za život svijeta. Kruh i Vino na Misi prestaju bit obični kruh i vino, već po pretvorbi postaju Tijelo i Krv, Duša i Božanstvo Isusa Krista.

I to sve Ckrva potvrđuje. (A Crkva nije nešto posebno potvrdila govoreći o "nebeskom svodu" u materijalnom obliku i sl. Kao što Crkva nikad nije stala iza Aristotelovih modela koncentričnih nebeskih sfera koje pokreću jedna drugu. To je jednostavno bilo dopušteno za učenje i istraživanje.)
Biblija nije naučni tekst, ali govori istinu kad govori o Stvaranju čovjeka i žene, životinja, biljki, Zemlje, Sunca itd. O direktnom stvaranju. Biblija ne govori ni na jednom mjestu o "stupnjevitom stvaranju" kojeg su zastupali neki grčki filozofi, a i drugi orijentalni mislioci ili pjesnici mitova. Svi Crkveni Oci od reda zastupali su i naučavali direktno stvaranje čovjeka (i također životinja). To je branio jednako i suglasno njima i Sveti Toma Akvinski i ostali skolastici redom. Tek u XX st. počinju neki teolozi govoriti o nekoj "mogućnosti evolucije", što je bilo potpuno mimoilaženje od uvijek naučavanog.

Sada, s druge strane, da li se to može vidjeti preko znanosti? To se može i preko znanosti potvrdjeti, jer evolucija nema niti jednog dokaza za svoju valjanost. Upravo sama biologija poništava sve "dokaze" evolucije, koja je samo jedna bijedna i žalosna ideologija, ništa više. Dakle, znanost ne protivrječi vjeri. Prema tome, ne treba se plašiti ili zazirati od znanosti, jer upravo znanost, hrabro provedena, može potvrditi podatke koje daje vjera. (Preporučujem pogledati članak na ovom blogu "Humani Generis i Teologija Stvaranja".)

Bacimo pogled sada na geocentrizam, na model Tycho Brahe koji se poučavao na katoličkim sveučilištima upravo u vrijeme suđenja Galileu. Iz geometrijske perspektive taj model je potpuno ekvivalentan heliocentričnom. Dovoljno je pogledati ovaj video o godišnjem gibanju planeta sunčevog sustava.

[Heliocentrični model je na lijevo; geocentrični Tycho Brahe na desno. Po ovom zadnjem, Zemlja miruje, Sunce kruži oko Zemlje, planete oko Sunca - Zemlja prema tome nije planeta, jer se ne giba i jer je središte Svemira, ne samo Sunčevog Sustava. Relativne pozicije Sunca i planeta prema Zemlji potpuno su jednake u oba modela.]

A koji je doista istinit? Jer samo jedan od ta dva može biti istinit, ne obadva skupa. Već 1881, i poslije 1887 Michelson i Morley su imali dovoljno dobru tehnologiju za ustanoviti brzinu svjetlosti. Htjeli su tom tehnologijom napraviti eksperiment i potvrditi pretpostavljeno gibanje Zemlje kroz prostor, koje je trebalo biti kojih 30 m/s. Rezultat je bio praktično nula (vrlo malo više od nule, i to ima primjenu na dnevnu rotaciju Svemira, ali u to ne mogu sada ulaziti). Dakle, eksperiment je potvrđivao upravo geocentrični model, ne heliocentrični.
Ima mnogo drugih eksperimenata koji potvrđuju geocentrični model spram heliocentričnog, upravo koristeći znanstvene metode koji nisu nikakvi trikovi. Trik je napravio Einstein kad nije htio prihvatiti rezultat eksperimenta Michelson-Morley (jer je znao da je njegova očigledna interpretacija nepomična Zemlja) i napravio je vještački model Teorije Relativnosti, prvo Specijalne a poslije Opće. Jednostavno, igra jednadžbama koje vode u besmisao. Ali to je bilo potrebno sustavu i političnoj korektnosti i zato je bio podržan.

A što se tiče oblika Zemlje kao sfere, to u prethodnom članku jasno sam istakao da su čistom logikom stari grci došli do elegantnih znanstvenih potvrda realnosti kakva jest.

Neurednost i neprimjernost stava o Zemlji kao ravnoj ploči

Da ne kažem "glupost", jer takva riječ ponajviše odgovara ovom pitanju. Ali nekad glupost zna postati drskom, pa ublaženo stavljam u naslovu "neurednost i neprimjernost".

Nisam htio osvrnuti se na ovo pitanje smatrajući ga totalno prevaziđenim i neprimjernim za posvetiti mu malo pažnje. Međutim, vidim da ima izvjestan broj kršćana, i to onih koji se općenito trude ozbiljno biti takvima, ali dopuste sebi ući u ovakvu vrst mreže koja nema dobre posljedice.

Ne mogu se opširno posvetiti ovoj tematici, ali dotaknuti ćemo se jedne ključne situacije koja može obasjati ovaj pojam.

Zastupnici Zemlje kao ravne ploče, ili "ravne Zemlje", zasnivaju praktično sve svoje tvrdnje na optičkim varkama koja se zbivaju u atmosferi. Ili na izvjesnim videima i slikama napravljenim iz satelita, za koja kažu da su lažirani itd. Gledaju zvjezde na nebu i njihovo gibanje kroz noć, sad sjeverno od ekvatora, sad južno; uglavnom sve slično tome.

Neke snimke i navodni "dokazi" ravne Zemlje koje mi ponekad netko pošalje su tako smješni da pucam od smijeha. Kako ne vide u čemu je stvar, pitam se?

Stoga, ne ću odgovarati opisivajući ili razglabajući o ovom ili onom videu, već ćemo posegnuti za logikom klasičnih grka o ovom pitanju.

Naime, u Homerovo doba (VIII st. prije Krista), grci su smatrali da je Zemlja ravna ploča. Nije to bilo baš ni glupo, u prvu ruku gledajući iz njihove perspektive, jer popenješ se na neko brdo i vidiš sve ravno; gledaš zvijezde svake noći i uvijek vidiš vrlo sličan raspored konstelacija. Onda, od tako malo prikupljenih podataka počne mašta uzeti maha: Zemlja je ploča koja pluta ne nakom beskonačnom oceanu, gore su zvijezde i gotovo. Zemlja možda plovi na leđima neke ogromne kornjače, itd. Čim su napravili jedan korak ovim putem, eto mitologije koja se rasplamsava u svim mogućim pravcima: svijet je stvoren od bogova koji prebivaju na Olimpu. Ti "bogovi" puni su ljudskih neurednih strasti: ljute se, zavidni su, osvećuju se, prave i kuju spletke, mrze, neiskreni su... Jer ti bogovi ustvari su bili idoli, a znamo tko je iza idola...

[Eratosten pokazujući u Aleksandriji, Bernardo Strozzi]

Ali, već grci u V st. prije Krista počinju otimati se mitološkim projekcijama i počinju razmišljati svojom glavom koristeći strogu logiku kojom grade teorije na osnovu opažanja. Njihovi geometri dolaze do prvih zaključaka koje svrstavaju u teoreme. Počinju od osnovnih pojmova koje zovu aksiomi. Od aksioma i prvih definicija dolaze preciznom logikom do prvih rezultata.
Gledajući nebo, vide da je sjena koju projekcira Zemlja na Mjesecu kružnica. U redu, ta kružnica mogla bi biti i od nekog cilindra poput ravne ploče, ali tada, ako se udaljimo prema zapadu, prema Hispaniji, trebali bi vidjeti na Mjesecu sjenu u obliku elipse. No, vidimo također krug, govore mornari koji se vraćaju sa dalekih plovidbi. To znači da je Zemlja kugla, i kao takva uvijek projekcira sjenu kružnice na Mjesecu.

Lađe idu do Crnog Mora i njegovih sjevernih obala; idu i do egipatskih. Kad idu na sjever, ukazuju se nove zvijezde na obzorju. To jest, konstelacije se podižu za izvjesni kut koji odgovara pređenom putu prema sjeveru. Analogno se događa kada plove prema jugu. Pokazuju se nove zvijezde na južnom horizontu, a gube se na sjevernom. Zašto? Jer je Zemlja sfera, kugla. Čistom logikom prevazišli su mitologiju. Mnoge od tih opažanja ostavlja zapisane Aristotel.

A onda su postavili pitanje: ako je Zemlja sfera, koji je iznos njenog radijusa? Može li mjeriti opseg njenog ekvatora?

Prvo bi trebali znati dužinu jednog dijela luka na nekom meridijanu, razmišljao je Eratosten iz Cirene (276-194 prije Krista). Budući je bio bibliotekar Aleksandrijske Biblioteke, znao je procjenu udaljenosti koju su pravli trgovci na putu od Aleksandrije do Siene na gornjem Nilu, tj. do današnjeg Asuana: 5000 stadija (kako je stadij imao oko 200 m, otprilike dakle 1000 km). Put prema Sieni išao je pravo prema jugu, dakle, luk Aleksandrija - Siena je bio dio jednog meridijana.

Rekli su mu da u Sieni ima jedan bunar u koji padaju sunčeve zrake okomito upravo u podne za ljetni solsticij: tog dana u podne sunce obasjava vodu na dnu tog dubokog bunara. Znači, sjena u Sieni pada tog dana okomito na tlo.

A koju sjenu baca bilo koja okomita građevina ili obični štap u Aleskandriji? To je lako bilo izračunati: malo više od 7 stupnjeva. 

Ali, po Talesovim rezultatima kut koji prave sunčeve zrake sa vrhom štapa jest, budući se radi o naizmjeničnim kutovima koji prave paralelni pravci sunčevih zraka, jednak kutu koji pravi radijus koji prolazi kroz Sienu, i radijus koji prolazi kroz Aleksandriju. Taj kut prema tome jednako vrijedi malo više od 7 stupnjeva, i taj kut određuje luk između Aleksandrije i Siene.

Dakle, luk između Siene i Aleksandrije bio je pedeseti dio kružnice (koja ima 360 stupnjeva; 7 X 50 = 350). Kako taj luk iznosi 5000 stadija, cijela glavna kružnica Zemlje, tj. njen meridijan ili ekvator, iznosi 50 X 5000 = 250.000 stadija. Odatle, budući je opseg kružnice jednak 2 X Pi X Radijus, dobijamo odmah radijus Zemlje.

Potrebno je naznačiti da su klasični grčki geometri bili u stanju izračunati ne samo radijus Zemlje, već i udaljenost između Zemlje i Mjeseca (koristeći za jedinicu radijus Zemlje) sa preciznošću boljom od 1%. Također su izračunali udaljenost između Zemlje i Sunca, na osnovu osobina sličnosti između sjene luka Zemlje na Mjesecu i mjesečevog kruga, itd.

Do svih tih zaključaka dolazili su grčki geometri počevši od opažanja i poslije koristeći čistu logiku. Nitko tada nije varao satelitskim snimkama i slično. Njihovi zakljućci su odgovarali opažanjima i bili sukladni istima.

A sad, što je također vrlo bitno za kršćane, treba imati na umu da su mnogi crkveni oci poticali iz plemićkih obitelji. Tj., bili su dobro izučeni i poznavali su postignuća grčkih filozofa i geometara. Da je zemlja okrugla, sfera, kugla kako hoćeš, izričito navode u svojim spisima. Poznavali su svakako dokaze tih zaključaka,ne samo njihove rezultate.

I sad još ovo, jako bitno: Crkveni Oci nisu prikazivali Zemlju kao ravnu, već sferu koja je središte svemira. Tj. bili su geocentristi, zbog mnogih stvari. To je već drugo pitanje, i mnogi će se iznenaditi da je geocentrični svemir ekvivalentan u fizičkim dokazima heliocentričnom, pa čak i da su dokazi geocentrizma logičniji i precizniji od heliocentrizma. Ali to je već nešto potpuno drugo i trebamo to ostaviti za drugi put.

Sada nam ostaje zadnji osvrt. Zašto čak i glavni mediji ne malo puta znaju spomenuti neku osobu koja brani ravnu Zemlju? Prvo, da bi ismijali kršćanstvo i prikazali te zastupnike kao fanatike (što doista i jesu).

Drugo, žele strpati u istu vreću ravnu Zemlju i geocentrizam što je potpuno različito.
Treće: potpiruju dojam da je sve oko nas laž i opsjena, iluzija. Živeći u takvom svijetu u kojem konspiracija sve određuje, nemamo razloga za borbu niti možemo očekivati ikakvu korist od nje. Sve je opsjena što vidimo. A upravo takav stav je čvrsta laž.

Ne, Bog je Tijelom postao. U Bogu nema proturječnosti i razumnost je jedan od njegovih atributa. Vjera i razum su dva vesla istog broda koji ide u istom smjeru. Kristova vjera, jedina istinita, ne proturječuje razum, već ga uzdiže i prosvjetljava.