Bošnjačko-muslimanska politika o inmigrantima

Osoba koja je stajala iza portala antimigrant.ba, bila je Fatmir Alispahić. Stranica je ili dokinuta - svojevoljno ili pod prijetnjom-, ili zabranjena. Objavljivani sadržaj je išao direktno i prvenstveno protiv politike muslimanske strane u BiH. Vjerojatno je to bio razlog naglog nestanka svega objavljenog.

Sada se autor te stranice pojavljuje na kanalu "Defter hefte". No, sada je njegova poruka mnogo povoljnija bosansko muslimanskoj vladi (iznad svega "muslimanskoj"; "bosansko" je ovdje sporedna stvar). Optužuje prvenstveno srpsku politiku RS. Uglavnom ovako:
1) Oni su krivi za ubacivanje inmigranata na muslimanski dio.
2) Čine to zbog destabilizacije Federacije BiH, posebno muslimanskog dijela.
3) Hrvate i ne spominje: njih smatra poklopljenima u Federaciji koju kontroliraju. Spominje se, optužujući je za nepravedan stav prema bosanskim muslimanima, predsjednice Hrvatske, Kolinde. Ona ih navodno nepravedno optužuje da su leglo terorizma.
4) Srbi su produžena ruka Rusije koja želi prebaciti svoj utjecaj preko Drine, destabilizirajući BiH. Podupire se američkim službenim dokumentom u vezi ove situacije. Doista, ako su amerikanci ikoga podržali u BiH, onda upravo muslimane. Još od prije rata 92. Američki veleposlanik čini da Izetbegović odustane od dogovora o podjeli BiH na kantone, što direktno prosljeđuje ratom. NATO će biti taj koji će se staviti na stranu muslimana u BiH i poslije na Kosovu.

Odgovaram (ne točku po točku):

1) Oni koji su krivi za pristizanje inmigranata nisu Srbi, već Turska. Erdogan je otvoreno zaprijetio Evropi da će je preplaviti milijunima inmigranata ukoliko ga budu kritizirali zbog njegovog napada na Siriju.
2) Cilj Turske (njenog fundamentalističkog dijela koji i vlada), jest zajedno sa drugim sličnim zemljama islamizirati cijelu Evropu, ne tek neznatnu BiH.
3) Prema tome, ukoliko se Federacija BiH, i cijela BiH kao institucija - ako to uopće postoji - želi osloboditi inmigrantskog problema, treba ih vratiti odakle su i došli. I to treba zahtijevati upravo od onih koji ih najviše i primaju, i navjiše im pomažu: muslimanske strane BiH.
4) A zašto ih ova strana prihvaća? Da li bi prihvatili slučajno kršćanske izbjeglice iz Pakistana ili Sirije? Ne, nipošto. Prihvaćaju muslimane jer narav muslimansko-bošnjačke stranke i vlade jest islamizacija. Prihvaćaju u biti "svoje".
5) Upravo to i jest problem: prema tome, poslati tempiranu bombu u komšiluk, kao što mogu misliti neki srbi, ne rješava nikakav problem. To može buknuti i te kako izgledno u nedalekoj budućnosti. Stoga, radovati se jer "muslimanski inmigranti idu kod onih koji su prihvatili arapsku vjeru", jest idiotizam, prostaštvo i primitivizam. "Lijepo mi je jer je drugom gore nego meni". Mentalitet balkanskog prokletstva.

RS ima pravo tražiti siguran teritorij pred najezdom Islama. Kad bi BiH bila "građanska držva", postala bi muslimanskom u vrlo kratkom vremenu. Dabogda i Hrvati imali takvu poziciju poput Srba. I dao Bog da kod bosanaca može ojačati sekularni dio; barem iz ove perspektive bilo bi mnogo bolje za njih i za sve.

Sve ovo dolazi pod upitnik masovnim dolaskom inmigranata. To pitanje nam je toliko bitno da ne možemo dozvoliti da ni kod susjeda dođe do slične najezde. No, ovdje je BiH samo točkica u cijelom sklopu problematike opće islamizacije Evrope.

To je ta destabilizacija (usput i BiH) kojoj se treba suprostaviti, zajedničkim ulaganjem svih zdravijih snaga. 

DODATAK:

S obzirom na osudu muslimanskog dijela BiH kao potpornika islamskog terorizma i fundamentalizma, za to nije potrebno posegnuti za tek pristiglim inmigrantima Pakistancima, Afganistancima, itd. Dovoljno je posjetiti na Mlade Muslimane u kojima je Izetbegović djelovao od vrlo ranih dana, i bio jedan od njihovih glavnih elemenata.

A što se tiče Ruske politike utjecaja na Balkanu, to čini kao bilo koja velika sila koja ne želi sužiti utjecaj samo na svoju državu i blisku oblast. Svi tako čine. O Americi da ne govorimo; Kina kupuje rudnike po Africi, plete konce po Južnoj Americi, itd.

Bergoglijeva vječna igra riječima; korištenje evanđelja za političke (ljevičarske, globalističke) potrebe

Kad Bergoglio govori o Evanđelju, to je da ga izvrne i iskoristi za svoje svrhe. Istina je, nakon evropskih izbora, potpuno prema predviđenom, pošao je u (vatrenu) opoziciju. Salvini zaustavlja dovoz - prava riječ - inmigranata (ilegalaca, džihadista, i tko zna?), o ovaj bijesan kao ris. Što da kažem, pita se? Kako da uvjerim vjernike da Salvini ne djeluje kršćanski?

No, vjernici nisu budale. Oni koji jesu, te dozovu da dadnu kakav intervju i podrže Bergoglia. Ali milijunima običnog puka zatvaraju usta. Ovaj put, ipak, nakon tolikih poniženja, puk se pobunio i stavio u kutiju izvjesni glasić. Glasić po glasić, i Franjo poludje.

Koristi ovaj trik: Isusovu poruku poniznosti i htjeti biti posljednji i dopustiti vrijednijem od sebe biti ispred. A ako trebaš biti pozvan naprijed, Bog će to učiniti. Savjet Isusa Krista je Riječ Božja... upućena na pravo mjesto i u pravom kontekstu.

Franjo ga koristi za političku prevaru: kršćani trebaju biti zadnji, i na osnovu toga treba primiti ove što dolaze.

["Papa Franjo protiv izreke 'Prvo talijani': Kršćani kažu 'Prvo zadnji'"]

Prešo si se u jednoj stvari, pokvarenjače: talijani su postali zadnji u svojoj vlastitoj državi. Prema tome, i po tebi, trebali bi biti prvi, te osvajačima zatvoriti vrata (što je još nešto drugo i u što sada ne ulazimo).

Ali, ima još nešto: osim što je apsolutno izvađen citat iz konteksta pouke o poniznosti, postoji drugo načelo koje se ovdje treba primjenuti, a to je: postoji red u ljubavi. Nitko ne će ostaviti svoje dijete gladno i nezbrinuto dok traži "pomoći" drugima. Nema dobrog cilja preko loših akcija.

I na koncu, Sv. Pavao utvrđuje kršćane u pravom načinu razmišljanja (Prva Timoteju, 5:8): "Ako li se tko ne brine za svoje, osobito za ukućane, odrekao se vjere i gori je od nevjernika."

Tebi to stoji k'o prst na ruku.

Franjini snovi, naše more. Koga se sjeća, koga se ne sjeća?

Istini za volju, navijestio je svoje nakane od prvog dana. U Evangelli Gaudium - prve godine nakon izabranja, 24/11/2013, piše:

"Migranti mi predstavljaju posebn izazov kao Pastiru Crkve bez granica koja se osjeća majka svih. Zbog toga, pozivam nacije na plemenito otvaranje, koje umjesto da se plaše uništenja lokalnog identiteta, budu sposobne stvarati nove kulturne sinteze."

Dakle, Evropo - posebno se ovo tiče Evrope i USA - ti nemaš pravo na svoj identitet. Afričke, azijske, itd. nacije, eh oni mogu, ali vi, vi ne možete. Vaš je zadatak da gubite identitet, a njihovo je pravo da budu primljeni.

Ako će usput mafije zarađivati grdne pare, to je sve nužno. Ne može drugačije.

Plus nešto drugo: prljavo, lukavo kakav je on kao malo tko, navodi DUHOVNU karakteristiku Crkve kao majke svih i bez granica, jer duh ih nema. Ali to ne znači da ne mogu postojati, i trebaju postojati, granice na terenu i između država, jednostavno za očuvanje pravednog poretka. Kao što mora postojati policija i vojska, jer svi nisu anđeli.

Tu se očituje njegov stalni trik koji koristi bez prestanka: nadnaravnu razinu svodi na naravnu, i tu u stilu ljevičarskog političara.

U skladu sa svojim najavljenim projektom, sada Jorge određuje dati 500.000 dolara emigrantima koji žele doći do USA. To je čisto poticanje na nelegalnu aktivnost. Dok tehnički, koristi novac Crkve za Sorosove projekte. Njegovu drskost je teško premašiti:

Ali koga se ne sjeća Bergoglio? Ima li išta za one jadne kršćane - Bože sačuvaj, 359 mrtvih! - osim jedne rečenice.

Pogledaj Jorge, pogledaj suze ove žene kojoj ubiše muža i dvoje djece u crkvi u Sri Lanci, i ostade sama bez pomoći:

Ima li išta za njih?

Svaki od nas treba imati osjećaja za bol koju vidi oko sebe. Ja se nadam da će među kršćanima Sri Lanke biti dovoljno srca za postati brat, sestra, kćer i majka ovoj nesrećnici.

A od tebe Bergoglio, ne očekujemo ništa.

Problem sa inmigracijom je nešto više od toga

Općenito, inmigracija iz evropskih zemalja, osim albanaca s kosova ili cigana posebno iz Bugarske i Rumunije, doprinosi u mnogim pogledima zemlji koja ih prihvaća. Iz istih razloga, odmaže zemlji iz koje idu, jer ova ostaje bez dobrog potencijala. Uglavnom to su radini ljudi koji šutke rade i zarađuju svoj kruh. Ako se vesele, nisu nikom na štetu. Proslava u grčkoj četvrti Toronta:

Mislim da je u biti to plod njihove kršćanske baštine, koja makar implicitno ostaje odražena u njihovoj kulturi.

Muslimanska pak kultura, čini da ne žive dobro ni tamo odakle su, ni tamo gdje idu. Kako lijepo zvuči kujisanje u Njemačkoj!:

Ne mogu imati drugog efekta, nego staviti dušu u ropstvo zlom. "Egzorcizam" -svakako bez uspjeha - jednog hodže u Engleskoj:

Nije tako kad se križ vidi, i zaziva Ime Isusa Krista. Mnogi egipatski muslimani su bili oslobođeni utjecaja zlih sila pred molitvom koptskih egzorcista:

Islam je jedan od glavnih problem svih zemalja u kojima zaživi. Samo im to mogu željeti: ostavite to zlo i tražite i zazivajte Isusa Krista, jedino Ime koje nam je dano pod nebom da se možemo spasiti.

7. listopad, Gospa od Krunice. Po njenom zagovoru Kršćanstvo sačuvano od najezde Islama. Blagdan danas potrebniji nego ikad

Nije bilo svo kršćanstvo sačuvano od Islama, nego uglavnom zapad i svjever Evrope, onda kršćanske. Bliski i srednji Istok, sjever Afrike i naši preci još dobrih stoljeća će stenjati pod turskom i inače muslimanskom čizmom.

Ali tada je na čelu Katoličke Crkve bio veliki i sveti Papa Pio V. Odlučno je sprovodio odluke tek završenog Tridentinskog Sabora usmjerene obnovi vjere i morala i razotkrivanju protestantskih hereza. Sveti Papa nije mogao ne vidjeti vitalnu opasnost Islama za Evropu. Sazvao je Svetu Ligu glavnih slobodnih katoličkih nacija Evrope koja je odlučno stupila u borbu protiv još uvijek moćnog Turskog Imperija. Papa saziva cijelu Crkvu na molitvu krunice povodom odlučujuće pomorske bitke na Lepantu, listopada 7. 1571. Moguće je da se radilo o najvećem morskom sukobu flota u povijesti. Na kršćanskoj strani sudjelovalo je sedam hrvatskih galija (Cres, Krk, Rab, Šibenik, Trogir, Hvar, Kotor). Pored toga bila je i jedna galija iz Kopra. Turci su preko mora osiguravali vojnu komunikaciju sa svojim trupama na Balkanu, i gubljenjem morske premoći izgubili su glavno uporište za održavanje Imperija koje je već od odbrane Beča osam decenija prije počelo gubiti kopnene pozicije.

Ovdje je bitno ovo: imajući vjeru, imajući Papu kao voditelja kršćana, Evropa je i ovozemaljski odbranjena.

Danas Franjo časti Lutera u Vatikanu, muslimanima pere noge i poziva muslimanske migrante na masovni dolazak (čitaj: osvajanje Evrope). Franjo i Franjini. Ako se koja vlada usudi oprijeti se planu repopulacije Evrope, takvi su i od Franje i njemu sličnih - nije ih malo, i to na bitnim mjestima - prokazani kao "ksenofobi, nesolidarni" itd.

[Jedan afrički migrant drži govor u vezi prijetnje nove talijanske vlade o njihovom premještanju iz centra u kojem su smješteni. "Ako nam se ne dopusti biti ovdje, bit će kaos". Tko su ovi da govore domaćima kako ih moraju primiti, ili da ih moraju primiti? Značajno je da su kraj ovog nasilnika gradonačelnik i dva svećenika, kao de facto izaslanici Novog Svjetskog Poretka. Umjesto da tumače vjeru, oni se združuju s neprijateljskim silama. Nasilnici marš napolje, a ove koji su sjeli na "Mojsijevu stolicu", nisu za slušanje. ]

Ali stvarost ruši ideologije. Irački Nadbiskup Mosula, Emil Shimoun, prosinca 2014 upozorava Evropu (bolje reći tebe i mene, jer oni koji vladaju Evropom ne haju):

"Naše trpljenje je preludij onog koje ćete vi, evropski i zapadni kršćani trpjeti u bliskoj budućnosti.

Molim vas, morate nas razumjeti. Vaši liberalni i demokratski principi nemaju nikakvu vrijednost ovdje. Ponovo, morate uvidjeti realnost Srednjeg Istoka, jer dajete dobrodošlicu sve većem broju muslimana. Također i vi ste u opasnosti. Morate donijeti hrabre i teške odluke, čak i ako budete morali ići protiv vaših principa. Vjerujete da su svi ljudi jednaki, ali to nije istina: Islam ne tvrdi ništa o tome da su svi ljudi jednaki. Vaše vrijednosti nisu njihove vrijednosti. Ako ovo ne razumjete, biti ćete žrtve jednog neprijatelja kojeg ste primili u vaše domove."

Ovog istog rujna, misionar u Etiopiji Christopher Hartley, izvještava o masakru kojeg su muslimani počinili u kolovuzu protiv etiopskih katolika i pravoslavnih. Petnaest svećenikia ubijeno, četvoro živih spaljenih od muslimanske rulje, vođene ničim drugim do kuranskom mržnjom. Kako rade teroristi, ubili su kojih 50 laika, silovali nekoliko žena, spalili deset crkava što je sve dovoljno za protjerati 20.000 kršćana iz te regije. Jer, kad ubiješ jednog jer je kršćanin, to znači da želiš ubiti sve njih redom.

Ovakvoj rulji, ovakvoj religiji mržnje koja je kako vidite prodrla do svake pore zapadne evrope i tolikog djela svijeta, može se samo suprostaviti vjerom, molitvom i postom. A onda nakon toga i političkom akcijom koja jasno mora pokazati tko je veliki protivnik.

Oduzeli su nam hramove, u tolikim govore o glupostima i "dijalozima". Danas im je neugodno govoriti o pravom licu Islama, da ne bi pokazali njihovu zabludu koju su počeli promicati na Drugom Vatikanskom Saboru: "zaboravimo što je bilo" u odnosu na Islam, itd.

Oduzeli su nam hramove, izađimo na ulice i zazivajmo Gospu krunicom za pomoć. Imajmo povijest uvijek pred očima da znamo tko je neprijatelj u prvom redu duša, a onda i tijela i same egzistencije.

Samo jednu riječ "umjerenim muslimanima": možda smo mi prve žrtve, ali ne čekajte, vi ste maksimalno druge. Razlika je u tome što mi, ako se održimo vjerni, možemo se nadati Nebu nakon muke ovog života. Vi počinjete sa paklom sada i ostajete u njemu ako se ne obratite.

Ovo nije invazija barbara na Rimsko Carstvo, već polumjeseca

Liberali i ljevičari svih vrsta žele tako usporediti aktualnu invaziju Evrope sa onom koja se dogodila pri padu Zapadnog Rimskog Carstva. U tu zamku padaju i neupućeni.

Nije tako. Barbari su naišli na jaku Crkvu i malo po malo su se uklapali i obraćali na kršćanstvo. Za vrlo malo stoljeća Zapad je imao novo Rimsko Carstvo, i to katoličko, pod vodstvom Karla Velikog.

Ali sada u Rimu nije Sveti Papa Lav I koji je stao pred divljeg Atilu i spriječio ga da uništi Rim. Atila je bio divljak, ali dovoljno razuman da shvati da je pred njim nešto veliko što treba poštovati. S vremenom, njegovi potomci i potomci drugih koji su dolazili nakon njega, bit će zadivljeni snagom i svetošću kršćanskog života i uzeće ga za svoj. Tako će Evropa postati velika.

Ali sada u Rimu nije Papa, već sionistički agent koji osvajačima pere noge i poziva ih da dođu. Sada je u Rimu bič božji koji nam je dao Bog za kaznu.

Budimo strpljivi i sveti. Zazivajmo Boga u pomoć da nam pomogne i da Evropa definitivno ne propadne. Njeni žitelji bit će zgaženi i poniženi robovi koji će zazivati smrt da dođe, a ne će dolaziti.

Ako ne reagiramo odmah. Iz svih stožera. Prvo i osnovno duhovnih, a zatim i političkih. 

Dižite se, dolaze po nas sa svih strana!

NOM poseže za dijelom klera u ratu protiv Salvinija: "ako treba, sve ću crkve pretvoriti u džamije", poručuje umirovljeni biskup Caserte

Zašto sad napad ovim "krilom"? Jer popularnost Salvinija dostiže 70%. Ljevica i liberali ne mogu trenutno ništa u ovoj za njih nepovoljnoj situaciji. Makar s tolikim medijima u njihovim rukama, običan svijet osijeća na vlastitoj koži koja je cijena multikulturnosti: žene, kojima su feministkinje obećavale raj svojim pobunama, ne smiju poviriti na ulicu u udređeno doba; nesigurnost je porasla za sve, i kad najmanje očekuješ možeš ostati bez kola, probušenih guma ili naći ga sprženog. Ne mogu se primaći crkvama a da ih ne zaskaču nepristojne bugarske i rumunjske gatarke, sa tko zna kojim nakanama. Multikulturnost je napravila život vrlo neugodnim u radničkim četvrtima.

Bogati se skrivaju u skupljim djelovima gradova ili ograđenim naseljima, ali život običnom puku je postao - blago rečeno - jako nelagodan u Italiji. Konačno je došao neki "populista" kako ih sustav zove, ali neka ga baš takvog, govori za sebe narod! Mi, roblje rada, baš hoćemo populiste!

Nema više smisla pozivati na izbore - sustav bi ih izgubio s još većim porazom. Idemo, dakle, u napad onim krilom kuda se za sada može: iskoristiti ćemo naše pijune u kleru, neka oni govore za nas i traže nam pobornike. Neka im probaju pomutiti redove

Ali slab će postići rezultat. Poslije ćemo podsjetiti zašto. Prvo, radi se o relativnom malom dijelu klera, ali mediji će upravo baš njih staviti u prvi plan. Njih petero će doći na trg Svetog Petra (znaju tko ih tu podržava), i tamo će dati preko sredstava javnog priopćenja svoju poruku milijunima ogništa - tako se nekad govorilo, sada je bolje reći "skupina buljitelja u ekran" - "sve ću, ako treba za stvar, crkve pretvoriti u džamije", poručuje umirovljeni biskup Caserte Raffaele Nogaro. Ako "ovo dopusti spasiti živote ljudi i žena". 

[Raffale s Franjom]

Kad netko izgubi vjeru, i pripada religiji koja stavlja čovjeka umjesto Boga na prvo mjesto, logična je ovakva poruka. Crkve služe za spasiti duše, a ne ovozemaljske živote! I, kad se potiče svakako na materijalnu pomoć, to je uvijek u duhu vjere imajući sve u vidu.

Vi, Raffaele, spašavate trgovinu ljudskim bićima; potpomažete robovlasničke odnose nasuprot Italije. Vi ste ustvari glasnogovrnik najgore moguže i neskrupulozne mafije što postoji.

[Još jedan istaknuti "antirasista": Gianfranco Formenton, Umbria. "Imamo ljude koji dolaze u crkvu na blagoslov, procesije i religiozne čine, ali svaki put kad Papa Franjo podsjeća na migrante ili siromašne, oni ne slušaju", žali se Formenton u razgovoru sa The Guardian]

Na sreću, ljudi vam više ne vjeruju. Nikome više vi niste potrebni. Ispraznili ste crkve, i sada idete na RAI i Scalfarijevu Reppublica da bi vas netko čuo. Ćuti će vas onih preostalih 30%, i to najviše, koji još uvijek - slijepi ili ogrizli u zlu - imaju nakanu glasati za ljevičare i naprednjake raznih vrsta, i koji svakako ne idu u crkvu. 

Postali ste jedan opušak iz kojeg se više ne može povući ni jedan dim, i baca se bez žaljenja na ulicu.

Nek vam barem bljuvotno stanje u koje su vas ostavili oni koji su se služili s vama - i još uvijek kao preostali metak u cijevi koji se ispaljuje za svaki slučaj - pomogne otvoriti oči i vidjeti ne toliko gdje ste pali, već što ste izgubili.

Dao Bog da dođete sebi prije časa vašeg suda.

"Ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti. Ne služi više ničemu, nego da se baci van i da je ljudi gaze".

[Najhrabriji i otvoreniji - poskoncilski - biskup (također umirovljeni) Rene Gracida (USA, Texas), jasno, glasno i pravo: "Franjo je antipapa i kardinali trebaju izabrati novog Papu"]

Franjo vs. Salvini, rat se zaoštrava

Prvo je bio Aquarius kojeg Italija nije htjela primiti, a onda se slično dogodilo s drugim brodom punim zarade mafijaša, makar bili ljudska bića. Salvini je objasnio razlog ne prihvaćanja broda: prvo im je rečeno od talijanske obalne straže da ne pristupaju migrantima u čamcima; oni su u kontaktu sa libijskom obalnom stražom koja će ih vratiti. Brod koji prikuplja migrante po mediteranu ispred Libijske obale, nije htio slušati. Eh onda će Italija vidjeti taj brod samo na razglednici".

Nova talijanska vlada ne želi da njihova zemlja bude zauzeta od muslimana. To je sažetak sve priče.

Ali onda Franjo pokušava zadnji potez. Daje ponovno jedan od svojih žalosnih intervjua ovaj put za Reuters, i podcrtava:

"(O pitanju migracije)To nije lak problem, ali populizam nije rješenje."

I onda:

"Populsti stvaraju psihozu u vezi problema migracije, čak i kad se ostarjele evropske nacije suočavaju s demografskom ledenom erom i trebaju više migranata. Bez migranata, nadodaje, Evropa će postati prazna."

To je Soros. To je njegov govor, i njegova politika. I tamo gdje političari ne stignu, tamo Franjo nastoji napraviti zabunu pred naivnim kršanima. I, svakako, ljevičari i liberali svake vrste koriste njegov govor makar nikad ne će poviriti u crkvu. Franjo im treba za ono što oni hoće. Oni su jedna ekipa.

Ali osvrnimo se malo na Franjine riječi. Što može pomoći Evropi? Samo povratak na njene kršćanske korijene. To je jedino što Bog od nje očekuje, i ako do toga ne dođe, njena budućnost samo može biti crna. Sve drugo ne vrijedi ništa niti može pomoći. I, on koji sjedi na Stolici Svetog Petra, da je ono što toliki drže da jest, govorio bi potpuno drugačije.
A što se tiče Evrope, bolje joj je da se prepolovi nego da postane muslimanska. I ako muslimani dođu do kojih 40% a i manje, imati ćeš građanski rat u njenim gradovima ili jednostavno muslimanske države, i onda pakao kakav je svugdje gdje su većina. 

Proganjanje kršćana i nemogućnost slavljenja Boga. Da se to pomogne, da dođe do toga, to je Franjina misija.

Pogledajmo primjer Srbije. Zašto joj je oduzeto Kosovo, zašto su bili bombardirani od NATA, tj. zračne snage muslimanskog imperija? Jer od svih naroda na Balkanu bili su taj koji je najviše Boga psovao. Nisu njima bili krivi hrvati, niti su im muslimani mogli išta učiniti da nisu bili onakvi psovači Boga. Svaka druga riječ pa Boga opsuju! Prije rata bilo ih 10% krštenih, što očekuješ onda? To je pravi i glavni razlog njihove propasti i unesrećenja svojih susjeda. Samo vraćanje Bogu, samo kršćanski život u značajnijem djelu društva može izbjeći Božje kazne.

I to je ono što bi Franjo trebao reći cijeloj Evropi. 

Ali budući je on naš neprijatelj, moramo se spašavati kako stignemo. A on koristi crkvene strukture za nastaviti Sorosovu agendu. Naložio je Evropski Caritas da ponovi njegovu liberalnu politiku: Evropski Caritas žali zbog odluke Evropskog Vijeća - nametnut od kritičnih Austrije i Italije, plus istočnih - za pravljenje centrova za izbjeglice van evrospkih granica. "Evropski Caritas žali što vizija Tvrđave nadjačava viziju dobrodošlice".

Koja karikatura postaju crkvene institucije u službi ovog najamnika!

Ipak, nije tako teško nazrijeti pravi put na osnovu Franjinih riječi: uglavnom radi suprotno od onog što kaže. Ponekad će reći nešto što liči na dobro, ali kako bi inače varao? Ne slušaj ga.

Pravi kontekst zapovijedi Levitskog Zakonika o brizi o strancima

Komentirali smo manipulaciju evanđeoskog teksta od strane Kardinala Ravasi:

Zna se često također navoditi sljedeći tekst Levitskog Zakonika (19:33-24):

"Ako stranac boravi u zemlji kod vas, ne smijete ga ugnjetavati. Kao domaći iz vlastite sredine vaše neka vam bude stranac koji živi kod vas! Ljubite ga kao sebe same! Jer sami ste bili stranci u egipatskoj zemlji. Ja sam Gospodin, Bog vaš."

Protumačimo malo ovaj tekst. Nikakve objekcije na pažnju prema strancu. Doista, Hrvati i svi ostali balkanski narodi imaju iskustva u radu u tuđim zemljama, znaju kako je biti stranac.

Ali imajmo u vidu bitnu stvar koju nas uči Sveto Pismo: strancu nije bilo dopušteno uvoditi svoje običaje u Izrael i kvariti i narušavati Savez koji je Bog bio sklopio sa Izraelcima, pripremajući put Božjem Mesiji, Isusu Kristu. Štoviše, veliki grijeh Salomona npr. bio je oženiti se sa faraonovom kćeri koja ga je uvela u poganske običaje i zarazila idolopoklonstvom i njega i dobar dio naroda.

Stranac dakle trebao je poštovati Zakon koji je Bog dao Izraelu, njegove običaje i njegov identitet.

Zaključak je dakle: Stranac nema pravo odvući zemlju i narod koji ga prima u poganstvo i nevjeru.

Bit ću vrlo kratak ovaj put. Mislim da ne treba ništa više reći, i da je stvar potpuno jasna.

Kard. Ravasi manipulira Evanđelje protiv nove talijanske vlade

Da je Kardinalu Ravasi drago biti u dobrim odnosima sa masonima, to nam je poznato.

["Draga braćo masoni". Odatle odgovor katoličkih blogera:]

S njima izgleda da se lijepo osjećaju. A sa novom vladom, koja izričito zabranjuje da masoni budu u ministarstvima, ide malo teže.

Povodom polemike vezane za brog Aquarius, Ravasi daje poruku na Twitteru:

"Bio sam stranac, i niste me prihvatili", citirajući Evanđelje po sv. Mateju.

Ali stranac o kojem govori Isus Krist nije onaj koji dolazi osvojiti tuđu zemlju. Zahvalan je što je primljen, i trudi se da pošteno radi u zemlji koja ga prihvaća. Prema tome, citat je manipuliran za određeni politički pravac i program.

Stoga jedan komentarista ispravno odgovara:

"došao sam za prodavati na ulicama, za silovati, za islamizirati, za živjeti na račun drugih i niste me prihvatili".

Očito im je preko glave i više ne gutaju priče za malu djecu.

Ali navesti ćemo i par citata koji se ne mogu propustiti:

"On je od jednoga stvorio sav ljudski rod i rasporedio ga po svoj zemaljskoj površini, postavio je određena vremena i granice za prebivanje ljudi..." (Djela Apost. 17:26).

"Ljubi svog bližnjega kao samog sebe" (Mk 12: 31).

Ljubav nadmašuje pravdu, ali ljubav ne može biti nepravedna.

Novus Ordo biskupi za Novus Ordo Seclorum

Krug označava točku gdje Aquarius preuzima "izbjeglice" preko mafijaških kanala. Plava strelica označava udaljenost do Malte. Zelena do Španjolske. A prava humanitarna akcija uputila bi brod crvenom strelicom do najbliže luke u Libiji.

Ali Evropa treba biti napučena novim narodima.

[Plan Kalergi sastoji se u nacrtu čiji je cilj genocid bijelaca preko križanja i masivne migracije ne bjelaca u Evropu. Bio je ocrtan 1923 od Grofa Richard Nikolaus Coudenhove-Kalergi koji je tražio formiranje jedne mješane pasivne rase, pripitomljene, predviđenog ponašanja, slabijeg karaktera i inteligencije kojom bi vječno mogla vladati aristokratska židovska elita. Ta niža rasa bi im sprječavala organizirati se za pobunu, pa čak i shvatiti da su dominirani.

Plan izložen u 28 teza, inspiriran je ljudskom dominacijom životinja na farmi.]

I, umjesto da upozore evropske narode o planovima za njihovo uništenje, zapadni biskupi prvenstveno i najvećim mahom, pozdravljaju primanje "izbjeglica", čak Biskupska Konferencija Španjolske čestita novom predsjedniku (došao na vlast ne preko izbora, već nejasnom procedurom opoziva, udružujući se sa svom separatističkom oporbom):

Nadbiskup Valencije priprema katolike da prime "izbjeglice":

Švedski kardinal žali se na političke promjene u Evropi, gdje u nekim državama dolaze političke stranke koje brane svoju naciju:

Talijanski biskupi također se žale što je brod poslan u Španjolsku, "to nije nikakva pobjeda za Italiju":

Ali ne pada im na pamet da "izbjeglice" uopće ne bi trebale napustiti obale Libije. I da bi tamo trebale biti vraćeni, i prekinuti već jednom trgovinu robljem nastalu migracijskom krizom (i američkim bombardiranjem Libije). Da treba prekinuti čekanje crnkinja dok ne zatrudne, jer će tako lakše dobiti vizu i ostalo. 

I, već jednom u Evropi, tko će ih izdržavati? A kad počnu raditi neki od njih, rade ili u kriminalu, ili za budzašto, smanjujući nadnice i čineći život puno težim domaćem življu.

Na koncu, zašto napuštaju svoje zemlje? Nije li to tragedija koju treba izbjeći? Nije li prvo pravo ne migrirati, a ne obrnuto.

Žalosno je vidjeti biskupe u službi liberala, ljevičara i sionista, makar to i ne činili svjesno - zabavimo se samo s tim. Sve na osnovu neke "solidarnosti", koja, samo osvrnuvši se na par stvari koje smo naveli, nema nikakvog smisla.

Hrvatski biskupi, makar i kod nas modernizam bere svoj harač nemilice, barem govore o potrebi krštenja djece, velikom zlu koja je manipulacija medija, itd. i makar su time zaslužili bar da im mediji sustava upute kakvu kritiku. 

Ali ovi zapadni, unatoč nezavidne situacije njihovih biskupija i dosta praznih crkava, interesantno imaju vrlo veliki utjecaj u Crkvi. Istočni kao da i ne postoje. Zbilja, tamo je korijen masonerije i nakon par stoljeća konstantnog djelovanja postigli su značajnu infiltraciju u mentalitetu visokog klera na Zapadu.

Ali, nešto se događa. 65% mlađih od 35 godina u Italiji protive se masovnoj migraciji:

Najžalosnije je što će se ljudi sa malo mozga u glavi ne će moći prepoznati u ovakvim predstavnicima Crkve. Misliće: "ako to govori Crkva, onda ne ću biti kršćanin".

Ne, oni ne nastupaju kao katolici, a naše je odbraniti Evropu kako to učiniše katolici kako Bog zapovijeda u srednjem vijeku, kad spriječiše vjerom i životima najezdu mača i polumjeseca. 

I danas ćemo nasljeđivati katolike, a ne izdajice. 

Ako se u Americi tako dobro živi, zašto nisu u stanju obnoviti Detroit? Esencijalni razlozi za loš život na Zapadu

Gledam ovaj video detroitske regije (ima ih dosta sličnih), i pitam se: pa gdje je njihova - čuvena, američka - "veličina"?:

Čovjek bi rekao da se radi o nekom ratom opustošenom području Bliskog Istoka, a ono srce Amerike. To je i živi primjer efekta premještanja firmi, tj. njihova ubikacija u "zemlje u razvoju", kao što je Kina ili Indija i dr.,dok gospodarsko tkivo u nekad razvijenoj oblasti se narušava kao od gadne zarazne bolesti.

Tu se vidi koliko veliki kapital nema osjećaja za domovinu niti za bilo koju drugu plemenitu vrijednost; samo je bitna zarada, sve drugo je podređeno tome. Bolje reći vlasnici velikog kapitala nemaju ni najmanjeg osjećaja prema radnom čovjeku i njegovoj obitelji, njegovim nadama i nastojanjima. Kao da bi bili ljudi bez duše kojima se novac preobratio u najvišu vrijednost u ovom životu. Doista, ispunja se ona Sv. Pavla: "Zaista, korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani, mnogi odlutaše od vjere i sami sebe isprobadaše mukama mnogima" (1. Tim 6:10).

[Orange Country. Neki bi se vratili, ali jedva da mogu. Niti zbog novca, niti zbog sramote. Kad si nekad bio lud pa poletio, sad budi hrabar i ispravi grešku]

Na primjerima poput ovoga vidimo smrtonosne posljedice premještanja industrije iz jednih zemalja u druge. Ali to je samo tehnički pogled na stvar; sam razlog takvih fenomena treba tražiti u sebičnoj želji za novcem moćnika.

Ali i moćnici su samo to: ljudi. Oni se ponašaju u velikom upravo onako kako bi se mnogi "mali" ljudi ponašali samo kad bi imalo imali priliku. Bolje reći: jedva bi dočekali. Jer, pravi razlog jest naša ranjena narav s kojom pohlepa radi što hoće; i pohlepa, ali i sam način funkcioniranja kapitalističkog sustava.

Navešću jedan primjer. Ovih dana razgovaram s jednim prijateljem koji je imao izvjesnih poslova u jednoj evropskoj prijestolnici. Niti najvećoj, niti najmanjoj, samo je firma bila dosta jaka, multinacionalni kompleks. Razgovarao dakle ovaj mladić s jednom odvjetnicom dok je ova pripremala neke dokumente; tipično balkansko pitanje: koliko možeš zaraditi? Crkli bi od muke kad to ne bi upitali.

I onda me momak pita, ono po naški, sve okolo kole da se stvar bolje dočara: što misliš koliko zarađuje po satu? Odgovorio sam dosta dobro, jer sam bio upoznat sa platežnom dinamikom svjetskih firmi. Ali mnogi ne mogu da vjeruju: 350 € po satu.

Pitam ja mladića: a da li bi ti volio imati njen život? I tu sam dobio pohvalan odgovor: "ne, ne bih. Jer oni žive za posao. Njima je posao Bog, više novac, nego posao. To nije život." 

[Ovako izgledaju danas mnoge evropske prijestolnice. To je ono čemu hrliš? Makar ti i imao bolji posao, to je tvoje okružje. Jedini smisao koji vidim tu jest da se čovje trzne i nastoji da i kod nas ne dođe do istog. I ti si potreban.]

I odmah nadoda detalje: ta žena ne radi osam sati dnevno, niti deset, niti dvanaest: ona nema dnevnog reda. Radi do iznemoglosti. Čak otprilike dva puta mjesečno ostane po cijelu noć u kancelariji, jedva spusteći glavu na fotelju možda sat vremena; živi da radi.

Nadalje, nastavlja moj sugovornik, ona vozi neviđeno skupa kola; ima stan u naj zoni u gradu; plaća i vikendicu, skupu mjesečnu upisninu naj golf kluba gdje razgovara sa klijentima, itd. Od nje se očekuje da nosi vrlo skupu odjeću, i da vodi sav takav životni standard... da ona potroši skoro sve što ima!

Ne, zaključuje momak, ne bih želio taj život za sebe pod bilo koju cijenu.

Ispravan zaključak, ali ih samo iznimna manjina dolazi do njega. Novac, ono što predstavlja, ono lažno što obećaje u stanju je prosto zaludjeti tolike i tolike.

I onda pitam se, čemu tolike osvosvjetske ambicije tolikih naših ljudi, i uopće po svim paralelama i meridijanima? Ispraznost, taština, apsurd. Čemu zaraditi 80 tisuća eura mjesečno, i trošiti 75, ako ne i 85? Kakav je to život kad ga provodiš cijelog u bjesomučnoj trci za novcem, i nemaš vremena ni za ženu, ni za djecu, a kamoli za Boga? Jer ako nemaš vremena za ono očigledno i što ti je prvo pred nosom, kako ćeš misliti na nešto više?

Ima li smisla "otići vani" i ostati kojih deset, dvadeset godina, misleći "zaraditi ću za kuću, pa ću onda živjeti s mirom", pa makar se tako i obistinilo, što doista jedva uspijevam vidjeti tu i tamo i vrlo rijetko, kad si ti svo to vrijeme gradio tuđu državu, rasipao svoj talenat negdje umjesto u sredini u kojoj si kao riba u vodi?

Opet vidim, naši se ljudi tamo vani lome od posla, prihvaćaju sva moguća zanimanja, gledaju u zemlju dok rade i šute, a kod nas diže nos k'o paun i ne bi ovo, ne bi ono, samo zanovijeta. Ovdje mu sve teško, a tamo sve "se mora".

Nekoji kažu: "ovdje ne mogu napredovati, ovdje stagniram". Pa evo, neka napreduješ kao Davor Pavuna. Što ima Hrvatska od toga? Na koncu, postaješ čovjek sustava. I Pavuna je bio u Obaminom timu. To primjeni sa Hrvatske na bilo koju drugu zemlju u razvoju. Odoše najtalentiraniji ljudi da i dalje grade ovaj pokvareni sustav. Dok sve te zemlje trebaju običnih profesora svih nivoa; trebaju liječnika, tehničara svih mogućih vrsta; treba im poštenih i radinih ruku.

I opet, u svim takvim zemljama lako dođu do vlasti kao naši "udbaši". Ovi, baš kao u vrijeme Jugoslavije, otvoreno hoće da najbolji kadrovi odu vani; njima tako ostaje više i lakše za manipulirati. Ostaje im manje oporbe koja je neophodna za napredak društva.

Ne, migracija je veliko zlo. A počiva na tako jednostavnom principu: urođenoj želji za novcem.

Tu ukletu želju treba slomiti u korijenu. To je laž. Nije istina da "treba ovo, treba ono; te ovoliko, te onoliko". Ono što je potrebno jest spasiti dušu. Biti zadovoljan s malim. Živjeti dan za danom u milosti Božjoj - to doista nema cijenu - i odgajati kako Bog zapovijeda svoju djecu, čuvati domovinu pa i komšiluk. Širiti Riječ Božju tamo gdje si posađen, pa ako i otišao negdje, nek bude samo za to: dati upoznati pravoga Boga.

Sada shvaćam onu Pavlovu, samo dva stiha prije od onog već navedenog: "Imamo li dakle hranu i odjeću, zadovoljimo se time." 

To sadrži veću mudrost nego što je možeš i slutiti.

Uzurpator - globalistički agent: još migranata treba u Evropi; demagozi, ksenofobi i rasisti ih ne žele

Povodom "Svjetskog dana za mir" - masonska tvorevina koja propovijeda mir bez Krista - koji sadašnji Vatikan zdušno pozdravlja, nasljeđuje i propagira, Uzurpator - sionistički agent -, optužio je za demagogiju one koji odbacuju masovnu migraciju zbog kulturnih, ekonomskih i sigurnosnih pitanja:

"U mnogim zemljama koje su destinacije migrantnog gibanja naširoko se proširila retorika koja naglašava rizik za nacionalnu sigurnost ili trošak primanja onih koji dolaze, prezirući tako ljudsko dostojanstvo koje se treba priznati svima budući su sinovi i kćeri Božji", tvrdi Uzurpator sugerirajući da ne otvoriti vrata svima koji hoće ući predstavlja napad na ljudsko dostojanstvo (usput plasirajući svoju uobičajenu herezu da su svi - kršteni ili nekršteni - djeca Božja samim tim što su ljudi).

Još podržava antifašiste i neoliberale:

"Oni koji potiču - npr. ja isti - strah prema migrantima, često iz političkih ciljeva, umjesto da grade mir, siju nasilje, rasnu diskriminaciju i ksenofobiju, sve što pretspotavlja veliku brigu za one koji ozbiljno prilaze problemu zaštite svakog ljudskog bića".

Potiče nacije da prihvate migrante i izbjeglice, koji "donose sa sobom bogatstvo svoje hrabrosti, svog kapaciteta, energije i nada, i, svakako, bogatstva svoje vlastite kulture obogaćujući tako nacije koje ih prihvaćaju."

Znaš šta, Jorge, ama taman si sve tako lijepo sročio, k'o spiker na dnevniku. Šteta što jedan iz Somalije uđe u bolnicu St. Egidio u Rimu i samo što ne siluje jednu ženu pred porodom. 

Šta ćeš, Jorge, ne možeš sve baš predvidjeti. Ali biće još prilike... ako iko ostane da ti još vjeruje. No, tvoji antife ne će te ostaviti.

Slikovita predodžba migracije štetne za zemlje porijekla i primanja

Roy Beck je američki pisac i novinar, direktor organizacije NumbersUSA (web: numbersusa.com i numbersusa.org) posvećene istraživanju fenomena migracije. Prevodim ovdje jedan njegov slikovi video kojim slikovito predočuje nemogućnost pozitivnog utjecaja (posebno masovne) migracije bilo na zemlju primanja koliko i porijekla.

Autor dobro shvaća da je mogućnost poimanja i predodžbe velikih brojčanih vrijednosti praktično onemogućeno velikom postotku ljudi. Jer, po samoj psihologiji, broj je apstraktno poimanje i dok se određena količina osjećajno ili čak opipno ne približi našem poimanju, baratanje brojkama je skoro ne reći ništa. Na tom principu je i zasnovano "umaranje" ljudi brojkama i brojkama koje političari pa i ekonomisti ističu bez prestanka, a koje ne predstavljaju realnu predodžbu istraživanog fenomena.

Ali kad se određena količina "prevede" u jednu opipljivu percepciju, tada i malo dijete može shvatiti razlike između velikih i malih brojeva, i svega onoga što oni predstavljaju.

Tako u ovom videu Roy Beck predočuje milijun osoba jednom okruglom žvakaćom gumom, dok će milijarda (tisuću milijuna, devet nula) biti tisuću žvakaćih. Kad uzmemo u ruku jednu žvaku, i u drugu veliku bocu s tisuću jednakih kugli, moguće je lako imati savršenu predodžbu razlike između jednog milijuna i jedne milijarde.

Ali to je samo "alat" kojim se Beck služi. Ono što se hoće istaći ukratko jest slijedeće: migracija ne može pomoći najsriomašnijima; zemlje primanja su oštećene jer povećava broj nezaposlenih i smanjuju plaće; odlaze često oni među najsposobnijima potrebni svojoj zemlji ali će u budućnosti izgrađivati tuđu zemlju dok će njihova ostajati bez potrebnog potencijala za poboljšati svoje stanje. Slijedi video i ispod toga prijevod.

Kaže se da masovna emigracija u USA može pomoći smanjiti siromaštvo u svijetu. Je li to istina? E PA NE. Dopustite mi da vam pokažem zašto. Ova žvakaća kugla predstavlja milijun ilegalnih imigranata koje USA prima svake godine od 1990. Koji su oni, u svijetu, koji zaslužuju našu humanitarnu pomoć? Kriterij krajnjeg siromaštva Svjetske Banke jest imati manje od 2$ na dan, ili još manje. Koliko osoba, na svijetu, zarađuje manje od 2 dolara na dan? 

Počnimo od Afrike. Samo u Africi, ima 650 milijuna ljudi koji zarađuju manje od 2 dolara dnevno. 650 milijuna. U Indiji, drugih 890 milijuna u ekstremnoj bijedi. Kina nadodaje drugih 480 milijuna osoba koje ne dostižu 2 dolara dnevno. I na nesreću ostatak Azije ima drugih zapanjujućih 810 milijuna osoba koji prema Svjetskoj Banci ne dostižu 2 dolara po danu. I na koncu ima drugih 105 milijuna među žiteljima Južne Amerike u totalnom siromaštvu. Ukupno, prema Svjetskoj Banci, ima u svijetu 3 milijarde , tri milijarde ljudi u krajnjoj mizeriji; manje od 2 dolara dnevno. 3 milijarde kugli. I svake godine uzimamo 1 milijun... I dajemo naslutiti, da na neki način, ovo predstavlja humanitarnu razliku??? 

Ali, svakako, ne uzimamo emigrante iz ove najbjednije grupe ljudi; nije li istina? Ti ljudi su previše siromašni, bolesni i zaostali da bi bili sposobni emigrirati dovde. Imamo tendenciju uzimati naše imigrante između osoba koje nisu u tako lošem stanju. Meksiko predstavlja dosta dobro klasičnu vrstu emigranata koje primamo. Odatle nam dolazi puno svijeta i Meksiko je siromašna zemlja. Koliko ljudi, u svijetu, žive u zemljama čija su prosječna primanja manja od meksičkih? Prema Svjetskoj Banci, ovih 3 milijarde plus drugih 2 milijarde i 600 milijuna. Pet milijardi i šest stotina milijuna ljudi u svijetu žive u zemljama čija primanja su manja od meksičkih. Ovih 5.600 žvakaćih kugli. I što nam kaže naša elita? E pa kažu nam da kad primimo ovaj milijun imigranata, na neki način rješavamo siromaštvo u svijetu. I da to TREBAMO ČINITI, bio kakav bio efekt na našim nezaposlenima, pojedincima niskih primanja i bez potpore. Bilo što bilo s našim nacionalnim sredstvima. Čak i kad bi prihvatili najradikalnije prijedloge Washingtona, koji su u biti udvostručiti legalnu imigraciju do 2 milijuna osoba godišnje, nešto što bi potpuno prevazišlo našu infrastrukturu, prirodnu i društvenu, ne bismo postigli ništa značajno. 

I u biti bi štetili najsiromašnije na svijetu. Jer ovaj milijun koji primamo, izlazi od najsnalažljivijih, često i najizučenijih, svakako od onih koji su najmanje konformisti; oni koji, ako ne bi emigrirali, bili bi motor promjene i poboljšali bi život svog ovog mnoštva osoba. Pravi heroji, u globalnim humanitarnim terminima, su osobe iz ovih zemalja koje imaju sredstva za emigrirati ali umjesto toga ostaju u svojim zemljama, i posvećuje svoj talenat za pomoći svojim sunarodnjacima. Nažalost, naš sustav imigracije teži podržavanju upravo ovakvog tipa ljudi i njihovog napuštanja svojih sunarodnjaka. 

Nemogućnost za učiniti ništa značajno je još gora od onog što možemo prikazati ovdje.  Jer prošle godine, kada smo bili primili milijun imigranata, njihove zemlje su nadodale porastom pučanstva još 80 milijuna osoba u redove siromašnih. I ove godine Kongres dopušta ulazak 1 milijun ilegalnih imigranata, u isto vrijeme kad se prema UN očekuje da ove zemlje nadodaju drugih 80 milijuna. I možete biti sigurni da će dogodine Kongres, ukoliko ih glasovanja ne spriječe u tome, ponovno će dopustiti ulazak drugih milijun imigranata, dok će ove zemlje, nažalost (opaska prevoditelja: ovdje se jedino ne slažem s upotrebom ovog izraza), nadodati će još 80 milijuna pučana svojim zemljama. Mogli bismo primiti i 5 milijuna godišnje, ali nikad nećemo moći riješiti na ovaj način probleme tih zemalja. Nikad u ovom stoljeću. Zar ne vidite to? Emigracija nikad neće biti efektivni način prihvaćanja trpećih na svijetu. Treba im se pomoći tamo gdje žive. 99,9% njih nikada neće uspjeti emigrirati u neku bogatu zemlju. Nema nade za to. Trebaju cvjetati gdje su posađeni. Jedino mjesto u kojem 99,9% ovih ljudi mogu biti pomognuti jest tamo gdje žive. Pomozimo im TAMO.