"Ma nije to muslimanska taktika, već ovaj jedan što izvodi na svoju ruku". Kad si vidio nekog nadležnog hodžu da je izopćio iz ume, ili javno ga kaznio? Zato je riječ o muslimanskoj taktici.
Razgovaram s jednim poduzetnikom iz jedne od Balkanskih država koji radi u središnjoj Evropi. Navodi ono što smo čuli mnogo puta: "naši" ljudi vani u najvećoj mjeri ispravno i koreknto funkcioniraju. Nisu problem za ondađnje države, naprotiv. Uglavnom su dobri i efektivni radnici. Ono što im naložiš, urade po rečenom. I još: ne svađaju se među sobom. Dok... kod nas samo što oči ne vade jedan drugom. Ne mogu se složiti ni o čemu, i samo svađe iz dana u dan. U kavanama po satima, razgovarajući o svjetskim problemima. Daju više manje ispravnu dijagnozu, i nikakvo rješenje. Najmanje ono prema kojem bi oni nešto morali učiniti. Posebno prema drugima, ne dobivajući od toga nikakvu trenutačnu korist, ili barem u izgledno vrijeme.
Odakle ova nesreća među nama? Odakle ovo nepovjerenje, nepoštenje, varanje države, "parola je snađi se", "treba preživjeti" - čak dok mu kuća i kućište, alat kola i kamion nekad mogu vrijediti par milijuna maraka -, itd.? Čovjek izgleda čovjeku vuk, i samo ostaje gola potreba za preživljavanjem i ništavna želja za kompromisom prema općem dobru.
[Klupa 1: tek postavljena prije nekoliko godina u jednom mostarskom šetalištu. Koliko će izdržati od naših "Turaka"?]
Balkanski narodi su bili kojih pet stoljeća pod Turcima. Bili smo smatrani - i još uvijek smo to za njih - smećem i smradom, ništa drugo do za kmetstvo. Oduzimali su nam najbolju djecu i pravili od njih najbjesnije janjičare - džihadiste, šehide, koji će preko okrutnosti svake vrste podjarmljivati preostale i pronositi Islam do kraja svijeta, po naredbi. Oduzimali bi nam djecu da bi ih slali u pakao.
Turci muslimani, neradnici a tvorci zlog imperija, trebali su robove i kmetove za prljavi i zaostali imperij. Trebalo je davati trećinu od svakog prihoda i naši preci bi sakrivali vreću žita negdje u brdu da je aga ne bi uzeo. Samo je važio goli opstanak, koji je tjerao pretke na laž i nepovjerenje prema zloj vlasti: "nemam više", "sigurno da nemam, ma ost'o bez očiju ako bi imo". Agama i begovima se trebalo ulizivati da bi se opstalo. Stoga oponašati i poprimati njihovu nepovjerljivost prema općem. Tko će biti čist i uredan, kad sama vlast to nije?
[Klupa 2: evo koliko i kako izdržaje druga klupa na istom šetalištu, pod "turskim" nametom. Ispod nje opušci, na stotine. Limenke popijenog piva. Na istom šetalištu, jedan od vodećih hrvatskih političara pravi sebi vilu. Jedan od skojevića još iza 90-te. A sada vodi hrvatski narod u BiH. Tko je kriv?]
Dugo očekivano oslobođenje od Austrougarske je razočaralo mnoge: Austrija je dopustila Turcima u BiH održati njihove privilegije. Neka razočarana mjesta u BiH prelaze na Islam tek iza 1878! Onda, uza sve to, dolazi komunizam pred kojim nije bilo mnogobrojnih činova hrabrosti. Naučili podviti šiju, ne malo katolika Hrvata prihvaća biti članom KPJ - dok bi u tajnosti krštavali djecu. Naučeni na laganje i "snalaženje", takvi čini bili su tek puka posljedica već asimiliranog mentaliteta.
[Klupa 3: (iza klupe nije vila; teško da stane na sliku iz blizine).Vilu pravi čovjek koji potiče iz naroda koji ne čuva svoje klupe. Naroda koji govori o državi, ali ne zna ljubiti pojam Države. Čujem mlade Hrvate psovati Boga. Nema tih političara koji ti na takav način mogu pomoći. Ti to ne zaslužuješ, dok se ne obratiš. Inače, svi ćemo izginuti.]
To je naš narod. To je presjek praktično svih balkanskih naroda. Nezdrav način razmišljanja, nezdrav mentalitet nije "ušao u gene", kako se to obično i krivo kaže, već u običaje. Iz generacije u generaciju prihvaćalo se ono kako su živjeli stariji, i to se predavalo mlađim. Nije potrebno više, jer "magarcu je more do koljena". Ono što doživi u svom životu, to mu je. I teško to ispravlja, jer čovjek po naravi nije sklon dubljem razmišljanju. Skoro sva njegova psiha uvjetovana je razinom instinkta.
Lijepo to predočava Andrić, veliki poznavalac BiH i njenih naroda. U priči "Napast", opisuje na jednom mjestu gorčinu dobrog fra Stanka pred zajedljivim komentarima subraće: "Ispuni ga ogorčenje na fratre koji se smeju i podruguju svemu i koji su, osim svetog krsta na njima, Turci kao i ostali Turci." Makare fra Stanko istog časa kori samog sebe zbog takvog mišljenja prema braći, ipak nažalost opisuje naš teret koji nam je na plećima; kojeg toliki nisu ni svjesni.
A trebali bi.
Kako se izliječiti, kako prevazići ovaj negativni utjecaj koji se uvukao kod tolikih pod kožu? Rješenje je vrlo jednostavno: vjerovati Evanđelju. Samo ozbiljno treba primjeniti evanđeoske savjete. Kad sam bio momčić, makar hvala Bogu nikad nisam psovao Boga - okružje: škola, četvrt, bilo je teško zahvaćeno time -, ipak sam koristio dosta prljavih riječi i balkanskih psovki: "j... te,", i još gore. Bilo je dovoljno da kao srednjoškolac prvih godina, pročitavši riječi iz Evanđelja "bit ćete suđeni za svaku nepotrebnu riječ koju izustite", potpuno i u jednom jedinom danu prestanem sa takvim psovkama i sličnim "poštapalicama". Kao mladić nisam htio postati član partije, "jer tko se mene odreče pred ljudima, toga ću se ja odreći pred Ocem mojim nebeskim".
Zlo nema zadnju riječ. Potrebno je samo čisto i vjerno prihvatiti evanđeoski nauk. Primjeniti ga iskreno do zadnje sitnice. A život je sačinjen upravo od sitnica.
Nemoguće je da se društvo promjeni preko "političara". Ono se mjenja samo preko mene i tebe, ako se doista i ne gledajući cijenu odlučimo za živjeti svetu vjeru.
Još jedan primjer od tolikih. Ovaj put snimak je izraelske organizacije MEMRI, ali vjerno odražava način razmišljana navedenih u naslovu. Prvo video i prijevod:
Muslimanka: Kanada je suppremacistički, rasni, kolonijalni projek, kao Izrael - kao Država Izrael. Zbog toga ne smatram sebe Kanađankom jer je ovo zemlja indijanaca i ova zemlja je bila okupirana. Prema tome narod koji je ovdje, bili oni koloni... Prvo trebamo odgojiti same sebe u vezi onog što se dogodilo u ovoj zemlji, i što se i dalje događa da bi shvatili što naša vlada - ili "ova vlada" - čini vani i na sve strane.
Mladić musliman: Ovo je otpor koji nastojimo vidjeti, i kao rezultat, susjedne zemlje i oni koji se bore u solidarnosti u cijelom svijetu također će rasti sa Palestincima. I mi ćemo vidjeti, u idućih 20 ili 25 godina, pad i konačno rušenje ilegalne sionističke države. To je sigurno. To nije konspirativna teorija. Sionistički režim ne može nastaviti ovim putem, gdje su nepravda i tlačenje predodređeni.
Komentar:
1. Evropljani su iskorijenili indijance? Istini za volju, protestanti u Americi jesu i to dosta. Dok su katolici u Južnoj Americi također sklapali brakove sa domorocima i odatle su nastali mulati. Uostalom, ima mnogo sačuvanih mješanih crta među tim narodima. Iskorijenjeni nisu bili. Mnogi su istina izumrli zbog neprilagođenosti njihovog organizma pri susretu sa evropljanima. Španjolska gripa ih je desetkovala. Svakako da su izumrli mnogi pojedinci divljih naroda koji su tlačili slabije. Ovi su se ujedinili sa španjolskim konkvistatorima i olakšali im osvajanje.
2. Oni koji su izmrcvarili sve živo što su susreli u svom naletu, to su muslimani. Za samo sto godina nakon Muhamedove smrti na Istoku su došli skoro do Carigrada, a na Zapadu su tek bili zaustavljeni kod Poitiersa. U Armeniiji, u prvom velikom pokolju u XI stoljeću, sravnili su sa zemljom skoro sve crkve da je to bio užas. Čemu pričati dalje? O tome na Balkanu ne bi trebalo govoriti, ali evo izgleda da treba.
Muslimanska kultura je korov koji uništava bilo koju zemlju. Palestina? Ne, niste vi "Palestinci". Vi ste muslimani, eto što ste vi.
I kao što je mislio Muhamed i sve kalife redom, tako i vi mislite. Samo se prilagođavate.
To što je Izrael mogao prema vašim precima, i prema vama, činiti što nije ispravno; to je jedno. A to što ste vi supremacisti koji nikog ne gledate nego same sebe, to je drugo.
Ne samo zbog toga što je među 12.000 boraca pod vodstvom Carevića Lazara bilo i Mađara, Poljaka i Hrvata, protiv 30.000 Muratovih džihadista. Ne Turaka, već džihadista, to je ime.
[15/06, prije 630 godina]
No, vratimo se malo unazad, pred ključnih 30 godina. Tada je jedan komunist, nevjernik, tadašnji sprski vođa, Slobodan Milošević, iskoristio Kosovsku bitku za srpski supremacizam. Vjerska komponenta je bila totalno gurnuta u stranu.
Ali što je najžalosnije, bila je gurnuta i od Hrvata, koji su samo ostali na odbrani od srpskog nametanja. Tako se udružiše sa svojim neprijateljima Slovencima, Muslimanima ih BiH, Sandžaka, Crne Gore, Makedonije i posebno Kosova. Posljedica također povijesne kratkovidnosti, jer povijest Balkana nije počela u XX stoljeću, i još manje za vrijeme drugog svjetskog rata. Tome je pridonijelo i ustaški promašaj, plod centriranja na nacionalnom pitanju, pri definiciji muslimana kao "hrvatskog cvijeća"!? Koja povijesna i vjerska sljepoća je mogla prouzročiti nešto takvo? Gdje su nestali šest stoljeća muslimanske - tako je ispravnije već "turske" - dominacije? Gdje je kob fratara i Hrvata katolika za turskog zuluma u BiH? Zar vam je svjedno što su i Srbima uradili kroz stoljeća? Nevjerojatno.
Kriva je tu i nacistička Njemačka, i njihova naravna suradnja sa bosanskim muslimanima, vrlo jasno izražena preko "Handžar divizije". No, sa nacistima su surađivali i Srbi, ne samo ustaški pokret.
Ovdje padaju i promašuju i toliki "konspirativci" koji samo vide prste židovskog lobija u politici, bankama, Hollywoodu, medijima i sl. Primjer Henry Makow - židovski obraćenik na protestantizama, Brother Nathanael - židovski obraćenik na rusko pravoslavlje, čak i katolički pisac Michael Jones. Svi redom zataškavaju te prelaze preko problema Islama, samo i vječito govoreći židovskoj konspiraciji. Ako Makow govori o problemu islamske imigracije, Židovi su iza toga. Može biti njihov lobby iza toga, ali ono prvo što je iza jest želja za džihadom, i zapovijed džihada dana od prvog dana.
Dok Židovi uglavnom ne kažnjavaju one koji napuštaju njihove redove - makar trpjeli izvjesne kazne poput Brothera Nathanael, kojem je uskraćeno primiti novav preko pay pal napr. - u Islamu postoji smrtna kazna za otpad. Plus redovito i okrutno korištenje sile protiv svih koji se opiru nametanju Islama.
Vratimo se ponovno na Kosovo. Znak je glavne opasnosti za sve balkanske narode. Opasnosti pred kojom se moraju staviti u drugi ili treći razred svi ostali problemi koji mogu postojati između dotičnih naroda. Još jednom ću ponoviti: radi se o opstanku. Razlikovati najgore od štetnog ili što mi nije po volji.
1. Iran je muslimanska zemlja po definiciji, i prema tome zla sama po sebi.
2. Ali ima beskrajno gorih: Saudijska Arabija na primjer, sa njihovim ubijanjem djece uhićene na prosvjedima kad su imali 10 godina. Sada žele ubiti jednog takvog; tj., odsjeći mu glavu i poslije razapeti mu tijelo na (njima uvijek mrski) križ. To je zapadni saveznik protiv kojeg niti jedna zapadna država ne će poduzeti nikakav bojkot.
O čemu onda dalje da pričamo? Odavde:
1. Od društvenih mreža pa do ulica, preko udruga i svih mogućih organizacija, praviti otpor njihovim zlim ratovima. Ratovima u kojima se proliva uvijek tuđa krv za njih. Kao da samom đavolu - kao što izgleda - prinosi "potrebna" žrtva u krvi.
2. I glavno: naša je borba protiv zla i zlih duhova koji vladaju svijetom. Možeš imati aktivnosti koliko hoćeš, ali ako nema gibanja prema svetosti i pokori, nikad ne ćeš zadobiti neophodnu pomoć ni milost od Boga.
To je prvi pokret koji trebamo promovirati, i vršiti: naše vlastito posvećenje, širenje milosti, nauka i svjetla Gospodina Našeg Isusa Krista. Znaj: vrijedi jedan svet život više nego sve njihove konspiracije.
Džihad je želio proširiti se cijelom Evropom. No, sa zapadne strane, nakon prvih prodora iza Pirineja, arapske snage se susreću sa djedom Karla Velikog, Karlom Martelom, koji ih skrši do nogu kod Poitiersa 732. (samo sto godina nakon Muhamedove smrti) i protjera ispod Pirineja sa španjolske strane. Nakon toga pobijeđuje ih još nekoliko puta i definitivno udaljuje sa franačkog tla.
Međutim, Sredozemlje je bilo pod potpunom arapskom kontrolom. Njihovo gusarenje i pljačka, te odvođenje zarobljenog roblja (jer arapi su stvarali imperij na osnovu ukradenog zlata i srebra, te radne snage; njihova aktivnost imala je glavni cilj širenje Islama i bogaćenje, između ostalog za financiranje troškova ratnih pohoda), proizveli su i ekonomsku depresiju zapadnih zemalja od osmog pa do jedanasetog stoljeća.
Svi otoci bili su pod njihovim udarom; more je bilo vrlo opasno za kršćanske zemlje, arapi su imali veliku prevlast na Sredozemlju. 846. iskrcavaju se u rimskoj luci i stižu do Rima, profanirajući Baziliku Sv. Petra kao i Sv. Pavla. Džihadisti vandaliziraju i pljačkaju obje bazilike, profaniraju svete grobove za kršćanstvo, Sv. Petra i Pavla. Odnose sa sobom zlatni križe i srebrenu oblogu oltara darovanu od Karla Velikog.
Ovi bogohulni naleti potiču Papu Lava IV podići čuvene zidove oko Vatikana.
Istih godina događa se gnusna opsada Salerna, pedesetak km ispod Napulja. U pokušaju proboja, saracenski vođa postavlja ležaj nasred oltara i tu svake noći "žrtvuje" djevičanstvo jedne časne sestre dok je trajala opsada (Gibbon, Dekadencija i pad Rimskog Carstva). Čista imitacija - jer je isti autor - sotonskih žrtava silovanja djevojčica.
To se događalo u ime džihada, Alaha i njegovog poslanika.
1480., Sultan Muhamed II osvaja Otranto, i prije bježanja pobije polovicu od njihovih 22 tisuće mještana. 800 građana Otranta ritualno je ubijeno - odsječena im je glava - jer nisu htjeli otpasti od kršćanske vjere i prihvatiti Islam za spasiti život na ovom svijetu.
To se sve događalo u južnoj Italiji koja je imala sreću za ne pasti definitivno i trajno u muslimanske ruke.
Sve do sada, kada izdajnički kler, s biskupima na čelu, uz navijanje Uzurpatora na tribinama, ne zove hodže, kao ovaj biskup u Bariju, da usred crkve - čak katedrale! - zazove onog istog Alaha i pozdravi onog istog Muhameda u čije ime su silovane one časne sestre, i u čije ime su pobijeni mučenici Otranta.
To čine u ime one proklete drugokoncilske nauke "zaboravimo što je bilo", odnoseći se na relaciju kršćana prema muslimanima.
Sada su naše crkve i katedrale oskvrnute unutrašnjim izdajnicima koji dopuštaju da se bogohulno vrijeđa spomen na mučenike i kršćanske žrtve posotonjenih članova sljedbenika antikrista, jer ne priznaju Kristovo božanstvo.
To radi ovaj izdajnički kler koji zaziva prokletstvo na sebe i na druge. Dao vam Bog brzo obraćenje prije nego što zazovete sumpor s neba na vas i na nas.
Kršćanski pisci nisu mogli promatrati kako nekad prekrasni predjeli Sjeverne Afrike – današnja Libija,Tunis, Alžir, Maroko, osim Egipta – redom i vrlo brzo padaju pod arapskim džihadistima. Muhamed umire 632., a već 698 pada Cartago, zadnji veliki grad Sjeverne Afrike. Prije toga je pala patrijarhalni prijestolncia Aleksandrija - 641 -, čija je stolica ustanovljena od evanđelistge Sv. Marka, najljepši grad svijeta, pa onda Hippo, gdje su postavljeni temelji teologije zapadnog kršćanstva preko riječi i pouke Sv. Augustina.
Te regije zbog dobre klime i rimske kulture izgradnje i zemljoradnje bila su velika kulturna sjedišta. Kada je kalif Omar dao naredbu za paliti sve knjige Aleksandrijske biblioteke, papirusi su gorili kroz šest mjeseci, toliko im je trebalo vremena za sve spaliti.
Kako je to bilo moguće? Zašto je Bog dopustio da tamo gdje se jednom propovijedalo njegovo Evanđelje preko tako svetih ljudi, kako je moguće da sve to sada postaje zapuštena pustinja bez ploda?
Crkveni pisci su napisali u VII stoljeću jednu knjigu koja je sadržavala duboko razmišljanje o ovom stradanju. Knjiga je nazvana Apokalipsa (ne radi se o novozavjetnoj knjizi) i evo jednoj značajnog ulomka:
„Ne zbog toga što bi On ljubio njih (muslimane), dade im Gospodin Bog moć za porobiti zemlju kršćana, nego zbog kršćanske nedostojnosti. Nešto ovako nikad se nije dogodilo niti se moglo dogoditi kroz sve generacije. Jer se muškarci obukoše u haljine bludnih žena i prostitutki, uresiše se kao žene i otvoreno stajaše na trgovima i raskršćima gradova i zamjeniše naravne odnose sa nenaravnim...
Jednako, žene učiniše iste stvari kao i muškarci. Otac, sin i brat općiše sa jednom ženom koja se doticala svakog rođaka... Zbog ovoga Bog ih predade u ruke barbara, to jest, zbog njihovog grijeha i zaudaranja. Žene će se onečistiti ljudima koji su već zagađeni, a sinovi Jišmaela izgubit će se zbog njih.“
Ne može se ne izvući poredba sa današnjim vremenom promidžbe svih mogućih poroka na svim širinama:
Uz zdušnu podršku unutrašnjeg neprijatelja ("ako gledamo na "neubičajene", gay parove, kao Božju djecu, stvari bi išle drugačije". Da, kad bi ih upozorili da ih čeka pakao ako nastave tim putem):
Ne može se jednako ne donijeti jedini logični zaključak o našoj budućnosti, i jedino moguće rješenje koje može izbjeći propast.
Našao sam ovu sliku izbora u Ceuti, španjolskom gradu i luci na sjeveru Afrike. Predstavnik partije kritične prema inmigrantskom valu i koja želi zaustaviti taj proces, izvrijeđan od predsjednice biračkog stola:
Da, dobro ste vidjeli: ova službena predstavnica, sa španjolskim državljanstvom, nosi nikab i vrijeđa ovog militanta jer pripada partiji koja se usuđuje tražiti nešto takvo.
Kako je uopće moguće da se netko predstavi kao službena osoba u ovakvom stanju? To je već poraz. Vijest donosi da će lider te partije podnijeti tužbu protiv ove žene (pretpostavljamo da je žena). No, poraz je već u tome što se ovo uopće može dogoditi.
Ceuta graniči sa Marokom i muslimansko pučanstvo je skoro većina u gradu. Doslovna slika Evrope u nekim njenim dijelovima, i bliske budućnosti u sve širim oblastima.
Evo vam vašeg dijaloga i prihvaćanja Islama kao "religije mira", pojam u čijem promicanju su učestvovali toliki postkoncilski "teolozi".
Ovo nam je i tvoj poljubac doprinuo u dobroj mjeri, Wojtyla:
["Svetac" koji ljubi Kuran. Ma je li molim te?] Koliko treba upozoravati za vidjeti oluju što se sprema nad našim glavama?
610 u Meki po njemu ukazuje mu se arhanđeo Gabriel i govori mu da će (Muhamed) biti Alahov poslanik. Nakon 12 godina propovijedanja ima samo stotinjak sljedbenika. Tjeraju ga iz Meke u Medinu, 622. Naredne decenije do smrti, pokori cijelu Arabiju sa ne manje od 9 pohoda godišnje.
630. dolazi u Meku. Tamošnjem vođi, Abu Sufijanu, ponudi prihvatiti Islam (ili smrt). Muhamed je već bio vrlo moćan, i Sufijan prelazi na Muhamedovu stranu, recitirajući "šadadu": "Nema drugog boga osim Alaha i Muhamed je njegov prorok".
Tih godina šalje pismo caru Heraklitu s porukom "aslam taslam", tj. "podvrgni se Islamu i zadobij mir". Muhamed šalje 629. 3000 tisuće arapa koji idu u boj pjevajući "pobjeda ili mučeništvo" . Poraženi su od Rimljana (Istočno Rimsko Carstvo) na današnjem istočnom Jordanu.
633. neka arapska plemena su se htjela odvojiti od utjecaja Muhamedovog nasljednika, njegovog punca i kalifa, Abu Bakra. Ovaj odgovara terorom ubijajući na desetine tisuća arapa (muslimana), odrubljujući im glavu, razapinjanjem ili spaljujući ih žive. Ovi ratovi završavaju 633. i Abu Bakr umire 634. Nakon njega idući kalif, Omar bin al-Katab preuzima svu vlast i sve drži čvrsto pod rukom. Iste godine (634.) umire ali za života napada Siriju.
Vodeću ulogu u osvajanju Sirije ima bivši prvak Meke, Kalid. U svoje vrijeme rugao se Muhamedu, ali kad se ovaj vratio moćan, prihvatio je Islam i postao najljući neprijatelj svih nemuslimana. Muhamed mu daje crnu zastavu na kojoj je bijelim slovima bila ispisana šadada (ISIL-ova zastava je kopija).
Damask pada 635, gušeći se u krvi negdašnja prijestoljnica koja je čula propovijedanje Svetog Pavla.
Krajem ljeta 636. odvija se ključna bitka u dolini rijeke Yarmuk (blizu Tiberijadskog jezera), sa teškim porazom Rimskih snaga.
Rimski car Heraklit pada u malodušnost, makar je prije samo malo godina potukao herojski perzijance. Napušta Antiohiju i sklanja se u Carigrad. Antiohija i Jeruzalem padaju nakon šest mjeseci opsade, 637.
Onda dolazi red na Egipat, i konkretno najljepši grad klasičnog svijeta, Aleksandrija, gdje je Sveti Marko, evanđelista, ustanovio svoju stolicu. Nakon pola godina opsada, ne primajući pomoć iz Carigrada, pada Aleksandrija 641. Tadašnji kalif Omar naređuje s obzirom na Aleksandrijsku biblioteku, koja da je ostala sačuvana izmjenila bi u velikoj mjeri našu spoznaju o klasičnom svijetu: "Ako te knjige govore isto što i Kuran, ne trebaju nam. Ako govore suprotno, jednako ih spalite". Kronista Abdul Latif izvješćuje da su knjige paljene tokom šest mjeseci.
--------------
Zašto nije stigla pomoć iz Carigrada u Aleksandriju? Mnogi egipatski kršćani bili zahvaćeni herezom o samo jednoj (Božjoj) naravi Isusa Krista. Čemu onda truditi se za heretike?, mislili su određeni klerici u Carigradu.
Fatalna greška. Makar bili i zbunjeni, imaju neke veze sa kršanstvom (i dosta velike). U smrtnoj opasnosti, treba im pristupiti u pomoć da se i tako mogu uvjeriti da iznad osude greške postoji ljubav prema onima od kojih se očekuje ponovno vraćanje u puninu istine.
Ta greška ponavljala se nakon toga više puta. Uvijek sa istim posljedicama. Da li je Bog kažnjavao one koji su nas prethodili u vjeri? U smislu da je dopuštao da nas snađu posljedice našeg pogrešnog djelovanja. Bog nas čeka, ali nas ne sili. No, ako mi ne odgovorimo kako trebamo... posljedice su neminovne. I, vidimo, strahovito krvave.
Poslije su bili križarski pohodi katolika nastojeći osloboditi Svetu Zemlju. Istočno Rimsko Carstvo (koje se od 1857 pogrdno počelo nazivati iz zapadnih masonskih loža "Bizantija" da bi ih se odvojilo od njihovih kršćanskih korijena: vrlo bitan momenat, nije to bio njihov iskonski naziv, već ovih protivnika Božjih) nije surađivalo. Katastrofalna greška, kao što znamo iz povijesti idućih stoljeća.
Skraćujem: u XX stoljeću mi smo imali ljute i surove ratove promovorine na nacionalnoj bazi. Još jedna katastrofalna greška. Umjesto da se traži zajednički jezik spram dvoje velikih neprijatelja, Islama i Novog Svjetskog Poretka, Srbi i Hrvati zaboravljaju svoje prvenstvene vjerske korijene i ulaze u fatalne ratove, nevjerojatno teških posljedica.
Ponavljam: potrebno se je izdići iznad izvjesnih teoloških problema koji doista postoje (ja nisam bergoglianac niti koncilski ekumenista; jedina Crkva je Katolička, i "pravoslavni" su šizmatici... ali oni vuku duhovno porijeklo iz istog korijena, u čije ime treba tražiti zajedničku korist nasuprot velikim opasnostima), i oprijeti se onom što dovodi u opasnost za golu egzistenciju.
Postoji izvjesna podjela među aktivistima antiNWO. Jedni su antisionisti, i samo vide problem sionista, ili općenito Židova. Redovito su nazvani "antisemitima" od sustava, ali riječ je pogrešna. Arapi su također semiti, i prisvojiti naziv "antisemitizam" misleći samo na osporitelje Izraelove politike ili židovskih konspiracija, jest nepravilno. Radi se o namještenoj optužbi koja skreće pozornost sa pravog pitanja.
Ovi u svemu vide zavjeru sionista, i glavni su im krivci za sve negativno što se događa u svijetu.
Općenito, praktično uvijek, izbjegavaju govoriti o islamskom terorizmu i džihadu. Ako govore o istima, jer ih se ne može zaobići, kao na primjer u slučaju Sri Lanke, navode podatke kako je upravo tajna izraelska služba bila iza toga. Iz cilja za promicanjem općeg rata između muslimana i kršćana.
Primjeri zastupnika sličnih pozicija su konspirativni teoričar Henry Makow. Za njega postoji samo jedna konspiracija, i ta je Židova, ili bolje reći sionista ili kabalista talmudista. Satanista Illuminati koji služe definitivno Sotoni za oduzeti duše Bogu.
Makow je Židov obraćen mislim na protestantizam. Po njemu, muslimani su samo igračka u rukama sionista, koji s njima rade po volji. I kršćani bi trebali imati neku vrstu saveza sa muslimanima. To je apsurd, jer muslimani od samog svog postanka idu protiv kršćana, teško ih progoneći. Na ovoj stranici, kao i na drugim sličnimah, kad se dogodi neki muslimanski atentat, uvijek traže "židovsku zavjeru", ili sionističku, koja bi bila iza toga u krajnjoj liniji. Ne žele vidjeti problem Islama.
Još je gora pozicija stranice "Ružna Istina", (The Ugly Truth), koja isključivo vidi krivicu u Židovima. Njihovi su stavovi vrlo slični nacističkom, idu dotle da čak smatraju kršćanstvo štetnim za čovjeka, jer između ostalog Isus je na koncu konca rođen kao Židov. Oni promiču "nešto više" iza Kršćanstva i Islama, koje bi trebalo uzdignuti ljudski rod i oslobotiti ga. U tom smislu, njihova pozicija je vjerojatno nekog naciste koji je iza stranice, ili njima sličnih skupina ljudi. Promiču navodnu udrugu između kršćana i muslimana protiv zajedničkog neprijatelja, sionizma. U biti, negiraju božanstvo Isusa Krista, ne žele vidjeti štetnost Islama i sotonsku ruku koja se krije iza neprekidnog progona kršćana kroz stoljeća, od prvih dana. Na stranici bilo je i dobrih informacija, jer nisu uvijek išli sa svojom filozofskom pozicijom, već bi jednostavno davali razne informacije. Ovih dana stranica je zatvorena od firme Wordpress.
S druge strane su oni koji samo vide problem Islama, dok podržavaju Izrael. Mnogi konzervativci su na toj razini. Konspiracionisti ukazuju na ove kao organizacije promovirane od sionista za skrenuti pažnju na ono što čini Izrael.
Odgovor ćemo sažeti u kratkim, ali preciznim crtama. Što se tiče nacista, treba biti jasno da je njihov pokret čista poganska religija, i od nje ne može doći nikakvog dobra. Mislim da je to jedan od glavnih razloga zašto im Bog nije dao pobjedu u drugom svjetskom ratu. Oni ne mogu biti odbrana Evrope.
Ovih dana upravo završavam knjigu "U sjeni tvojih krila", koju je napisao bogoslov i SS vojnik, kasnije svećenik Gereon Goldmann. Proveo je četiri godine u ratu, i tri u zarobljeništvu u logorima Sjeverne Afrike. Živo preporučujem tu knjigu, jer je divno svjedočanstvo onog što je u stanju učiniti vjera. On je bio pravi domoljub (bio je uvijek na prvoj crti, ali kao bolničar), no snažno i hrabro se opirao nacistima. Njegov biografski opis situacija kroz koje je prošao su izvrsno povijesno svjedočanstvo onih preteških godina. Zapanjujuće je kako je svojom pokorom i svetim svećeničkim životom doprinuo obraćenju najžešćih nacista, koji su u svoje vrijeme propovijedali da je kršćanstvo jednako zlo za Njemačku kao i židovstvo, jer je Isus bio Židov, a Gospa bludnica. Takve misli su križile među njima. Takav pokret ne može biti nikad odbrana Evrope.
Problem Židova i sionista koji odbacuju Krista, jest da su duhovni sinovi Ane i Kajfe. "Antikrist je onaj koji niječe da je Bog došao u Tijelu", jest duboko i jasno upozorenje koje daje Sveti Ivan Apostol i Evanđelista za sva vremena. To je problem onih koji odbacuju Isusa, bili oni Židovi, muslimani ili ateisti i gnostici. To je zajednička crta koja stoji iza svih njih, i nema smisla ostati samo na jednoj skupini kao da je sažetak svih nasartaja protiv Boga i njegovih.
No, odgovor je vrlo jednostavan, ali zahtijevan i radikalan: biti kršćanin ne gledajući na cijenu. Reče Gospodin Pavlu: "Dovoljna ti je moja milost".
Milijun i po kršćana armenaca, i k tomu još 300.000 perzijskih, bilo je ubijeno od Turaka u prvom svjetskom ratu. Turskom, muslimanskom rukom nad nemoćnima. Iz mržnje prema krstu: ne iz etničke mržnje, kako se danas želi zamuljiti sve politički nekorektno o čemu se počne govoriti; ne iz etničke mržnje, već iz vjerske. Jer, zašto su njima srodne perzijce? Ne zbog etničke razlike, već zbog vjerske. Zar su pakistanski kršćani druge etnije? Ne, oni su Pakistanci, ali jer su kršćani, "krivi su".
Aurora Mardiganian, skoro kao djevojčica bila je poslana u harem kao seksualna ropkinja. Uspjela je pobjeći, i u bijegu je vidjela 16 armenskih djevojaka razapetih nagih na križevima. To je poznata scena iz dokumentarnog filma "Javna prodaja duša", iz 1919., napravljenom na osnovu njenih memorija "Ravished Armenia" (Opustošena Armenija).
To ste vi Turci, vi muslimani u stanju učiniti. Kad bih bio Turčin, ili musliman, bilo bi mi dovoljno ovo da vidim pa da poželim ne biti Turčin, ni musliman. Dao Bog ono drugo što nedostaje nakon toga.
Ali nažalost, nisu sami Turci koji ovo kriju i ne žele prikazati kao genocid. Dva milijuna armenaca bilo u Turskoj 1915., danas ih 60.000, i znate nije genocid.
Zapad ovo krije u udžbenicima. Ne poučavaju svoju djecu o ovome. Poučava li Hrvatska i Hrvati? Pučavaš li ti, katoliče?
Ali opet nisu sami. Cinizam je i u tome, da dok je Hitler razmišljao o masovnom pogubljavanju Židova ako je potrebno, te izričući poznatu misao: "Tko se danas sjeća armenskog genocida?" (Samo dvadeset godina nakon toga!) - upravo od strane židovskih lobija vršen je pritisak da se armenski genocid ne prizna kao genocid, već "masovno ubojstvo". Sam Erdogan je to istakao, i također iza toga se sakrio zbog turske negacije genocida.
Stoljeće nakon armenskog genocida: 0 filmova. Osam decenija nakon Gladomora: 0 filmova. Sedam decenija nakon drugog svjetskog rata: skoro tisuću filmova (neki donose preciznije podatak o 916) s tematikom holokausta nad Židovima.
Zar žrtva nije žrtva? Zar svaki broj nije bitan, jer svaki broj jest osoba?
A ti se kršćanine, sjeti i ne zaboravi tolike ubijene i mučene zbog njihove vjere u Krista.
Nek ti Bog dadne potrebnu snagu za umrijeti prije nego zatajiti Isusa Krista. Još više: ako je Sveti Lovro imao vedrinu za reći mučitelju: "okreni me, jer s ove strane sam već pečen", moli Boga da mogneš ispiti njegov kalež do dna. I ne brini se. Ako i pao, drugi će nastaviti tvoju misiju. Plaća se dobiva na nebu. Vječna.
290 ubijenih u Sri Lanci, i može biti i više. Pet stotina ranjenih, tko zna koliko ih može umrijeti od tih. Plus sva arogancija koju vidimo po svijetu sličnih ubojica, i tolika ubojstva koja ne možemo nabrojiti.
[Isusov lik pun krvi ubijenih u crkvi u Sri Lanci. To je rat protiv kršćana]
Dovode cinično uza sve to sve više i više takvih u Evropu, i inače u zemlje nekad kršćanske uz očitu nakanu. Smiju se nad kršćanskim žrtvama, kaoo Macron i PM Édouard Philippe pri ulasku u vatrom uništen Notre Dame: kao da uživaju:
Jasno je rekao čovjek koji je radio za Rothschilda, i po svemu sudeći još uvijek: "cijeli svijet gleda na nas da ga osvijetlimo".
Usput: da izgori hrastovina od 300 godina koja je u krovu Notre Dame, treba nešto više od plamena:
Na napadu na džamiju u NZ - izrežiran po svemu sudeći - sve sami osjećaji pažnje prema muslimanima:
a sad kršćani ne postoje:
Ne spominju ni napadače: islamsku organizaciju National Thowheeth Jama’ath (NTJ), dok je jedan od njihovih objavljivao videozapise na YouTube bez problema
(dok na kanalu ja isti ne znam koliko su videa stavili pod restrikciju, ili zabranili uz prijetnju ukidanja kanala). To ide ovako: kad neki video rekao što bilo, ima samo malo pregleda, puštaju ga i daju iluziju slobode. Ali kad počne imati više od tisuću pregleda, i nije po volji NSP, odmah restrikcija ili brisanje kanala. Ne podsjeća li vas ovo na komunizam? Vrlo slično, ako nije i gore. Veće su mogućnosti kontrole, a i zlo napreduje, ne smanjuje se.
No, ponavljamo put Našeg Gospodina i Boga Isusa Krista. "Ono što su meni činili, i vas čeka", rečeno je i ako ne bi bilo tako, nešto ne ide u redu. Ako smo prijatelji svijeta, u smislu da njima pripadamo, bit ćemo slavljeni od njih... ali bili bi izdajnici.
Od prvog dana je tako. Atanazije Sinajski (630-701) - dakle, svjedok islamskog prodora iz prvih dana - opisuje: "ovi (muslimanski) osvajači gori su možda od đavola, jer nakon svega, demoni se plaše i zaziru od Kristovih misterija, njegovog Presvetog Tijela (Euharistije), križa... i mnogih drugih stvari. Ali ovi đavoli u ljudskom tijelu bacaju sve to pod svoje noge, rugaju se, pale vatru nad svetinjama, uništavaju ih (Raymond Ibrahim, Mač i Sablja - Sword and Scimitar, str. 27).
To je bit svega, dolazilo odakle dolazilo: mržnja na spasenje koje dolazi od Sina Božjeg. "Jer nije dano pod nebom drugo ime u kojem se možemo spasiti, osim imena Isusa Krista". Nema spasenja u ničemu drugom, niti ga mogu imati ni Židovi koji odbacuju Krista, ni muslimani, ni idolopoklonici ni bezbožnici. Jer svi oni traže spasenje ljudskim naporom, što je nemoguće. Čovjek nakon pada prvih roditelja ne može se podići iz blata u kojem se nalazi: samo Bog čovjekom postao svojim Tijelom pravi most za dobiti milost i spasiti se.
Spasenje koje je skupo, bez daljneg. Ali ne plaši se stado malo, muke ovog svijeta su prolazne.
Svaki dan čitam tradicionalni misal, gdje se spominje pored ostalih mučenika i mučenica, napr. Felicita. A znate što je ona učinila? Rekao joj je poganski kralj: ako ne odbaciš Krista, ubiti ćemo prvo tvoje sedmero djece, a onda tebe. Nije pristala. I našla je spasenje i svoju djecu na Nebu, uz Isusa i njegovu Majku. I odatle njen zagovor dolazi nam u pomoć kroz stoljeća.
Katolička katedrala Notre Dame, posvećena Blaženoj Djevici Mariji, predstavlja vjeru na kojoj je izgrađena Evropa. Predstavlja također njenu kulturu i identitet. Obje stvarnosti su teško napadnute iz dana u dan, i požar u Notre Dame predstavlja proročko viđenje napada na samu srž i egzistenciju Evrope.
Tko je napadač? Materijalno, mogli bi vrlo lako biti muslimani. Pogledajmo ovaj snimak na jednoj državnoj TV, vidi se čovjek koji hoda po balkonu Notre Dama 30 minuta nakon početka požara, kad nitko nije smio ostati tamo. Nakon što je viđen na snimci, kamera se udaljuje. Čovjek nosi bijelu kapu u stilu magrepskih muslimana. Nema ni šljema ni uređaj za gašenje požara:
Prije samo mjesec dana uništena je crkva Saint-Sulpice u Parizu , u nizu na stotine njih vandaliziranih u Francuskoj; broj koji se ove godine drastično povećava:
Crkve, groblja, Gospini likovi... se potpaljuju, uništavaju, hule. Bacaju fekalije po križevima, napadaju svetohraništa, lupaju i razvaljuju relikvije, umjetnička djela i statue.
Sinagoge se čuvaju oružjem i vojskom:
Džamije nitko ne dira, dok među Židovima se nađe onih koji skoro da ispoljavaju zadovoljstvo: znate, Notre Dame je antisemitska građevina, a meni je netko rekao da je taj njihov Isus ustvari "kopile", a ta njihova "Gospa" ustvari "bludnica" (talmudske psovke):
Macronu se omaklo da imaju nakanu reformirati Notre Dame "prema modernim standardima", pa je poruka odmah izbrisana:
Ovdje nekoga predstavlja Marlon Brando, a nekog njegov plaćenik siledžija koji izvršava naredbe.
Dok Krist trpi u svojima. Pobjeda je samo njegova, ali do nje se dolazi preko doline suza, i postižu je strpljivi koji se u njega uzdaju.
"Gospodine, postadosmo najmanji među narodima, prezreni po svoj zemlji poradi grijeha svojih. Nemamo sada vojvode, proroka, kneza, paljenice, klanice, prinosa, kâda, ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi i da nađemo milosrđe. No primi nas slomljene duše, duha ponizna!" (Danijel, 3, pjesma triju mladića).
Požar je počeo za vrijeme Novus Ordo mise. Uništen je drveni oltar.
Napravljen je jedan prikaz nasmijanih lica na Facebooku:
Abu ovaj, Abu onaj; Ibrahim, Abdelakim, Alik, Ali itd.
Upravo u petak su osudili na osam godina 22-godišnju džihadovku zbog između ostalog pokušaja paljenja Notre Dame. Pokušaj od prije tri godine.
Katedrala je imala relikvije Svetok Križa i Krune Kristove.
Slika napada, materijalnog i duhovnog, na Evropu.
Prije nešto više od 50 godina Drugi Vatikanski napravio je neizmejrnu štetu dušama. Branio je "religioznu slobodu", i upravo njihova klika je dala svestranu podršku građenju džamija i primanja "jadnih" muslimana. A što sada imamo u Vatikanu... trpimo svakog dana.
[Kao da se radi o sotonskom ritualu.]
Ne može to proći džaba. Čitaj Bibliju pa ćeš vidjeti.
[Nadrealizam u Fox. Voditelj emisije naglo prekida francuskog časnika nakon što ovaj izjavljuje da bi bilo "politički korekntno pokušati reći da se radi o nesreći".]
A što se tiče ove sjekire za koju Bog dopušta da nas udara, doće i maca na vratanca. Dobiti će oni svoje prvo od njihovih, jer ne može drugačije. Mržnja će dobiti svoju naplatu.
Nikabovski i hidžabovski skup u Tripoliju žali se što se Haftar primiče.
Pogledajmo ovaj primjer: jedna njemačka učenica, kršćanka, na putu u školu zlostaljana je od muslimanskih djevojaka. Žali se ravnateljici nastave, a ova joj daje savjet: obuci hidžab, pa ti ne će ništa biti.
Pogledajmo malo dublje u ovaj slučaj, i tražimo analogiju sa političkim nivoom. Da li je ovo slično sa onim savjetima kad se kaže da glasujemo za "manje zle" političke opcije, pod uvjetom da sačuvamo neko dobro?
Situacije imaju veliku sličnost. No, što možemo vidjeti u praksi? Glasovanjem za "manje zlo" godinu kroz godinu, spuštamo se do ponora. Na koncu, zlo je sve veće i veće, i stalno se navikavamo praviti ustupke. I svaki put zahtijevamo sve manje i manje, i zadovoljavamo se "barem nečim".
To je savjet ravnateljice: znam da je to loše što ti savjetujem, ali barem te ne će tuči.
Umjesto da traže krivce i da ih se pošalje odakle su i došli.
Koja trega biti naša reakcija? Ne, ne ću obući hidžab, već zahtijevam da se kazne zločinci!
Pogledajmo sad drugi primjer: Marryam Bakhtawar je pakistanska kršćanka koja radi kao agronom. Nosi veo, ne hidžab:
Kao i mislim sve druge pakistanske djevojke i žene, i ona nosi obavezni veo. Uostalom, kao i evropske kršćanske djevojke i žene do modernog doba. (Moram priznati da meni osobno više se sviđa da djevojke nose veo na ovaj način; izgledaju mi više ženstvene i pristojne. Moderni način oblačenja nametnuo je ustvari ženama mušku odjeću.)
Gdje je razlika u ove dvije situacije?
Prvo, hidžab je znak muslimanske dominacije. Nametnuti hidžab u Evropi nemuslimanskim ženama, znači islamizirati Evropu. Popustiti tome znači predaja i suradnja sa neprijateljima.
Drugo, Marryamin veo je znak da kršćani nemaju izbora u muslimanskoj državi i društvu. Marryam stoga ne čini nikakvu izdaju svojoj vjeri noseći veo (čak skoro i suprotno, usudio bih se reći).
Prebacimo ove situacije na politiku. Da li kršćani u Siriji na primjer mogu podržati muslimana Assada? Svakako, nemaju drugog izbora, i u biti to je ono što rade.
Da li kršćani u Evropi trebaju podržati nekršćanske partije, masonska legla, pobačaj, promociju nekršćanskog društva?
Neki će reći: pa, ako je manje zlo, onda treba biti tako. Vidiš na prvom primjeru da nije tako, gdje nas je sve odvelo "manje zlo".
Evropa se ne može obnoviti masonskim partijama, već kršćanskim identitetskim pokretima.
Siromašna pakinstanska kršćanka iz Pandžaba; silovana od četvoro muslimana. Nakon toga, svučena do gola i izrugivana ulicom.
To je Islam, nadahnut od Protivnika Božjeg:
«Ti si kriva!» Zašto muslimani siluju zapadne žene?
Ponovno objavljujem članak od prije tri godine, koji vrijedi za sva vremena jer se dotiče suštine ove zablude:
U ovom članku Raymond Ibrahim
potcrtava da fenomen napastovanja, agresija i silovanja muslimana nada
evropskim ženama (u analiziranom slučaju) nije proizvod slučaja, već
duboko ukorijenjen u nauku i muslimanskom iskustvu od samog početka,
počevši od Muhameda istog. Slijedi članak, utemeljen na originalnim
izvorima i aktualnim arapskim piscima. Prilažem uz članak nekoliko
umjetiničkih radova vezanih za temu i riječi Sv. Tome Akvinskog o "sekti
muhamedovaca".
Jesu li zapadne žene odgovorne jer potiču
muslimane na silovanje? Neki evropljani baš i vjeruju da je tako.
Nedavno, nakon što je jedna austrijska djevojka od
dvadeset godina bila napadnuta, izudarana i opljačkana od četvorice
afganistanaca dok je čekala na jednoj autobuskoj postaji u Beču – uključujući
jednog koji je «počeo grabiti me rukama za kosu, ističući da od tamo odakle je
on nema plavuša» - policajac je odgovorio na njenu tužbu govoreći (žrtvi) da je trebala obojiti kosu:
«Na početku sam bila puna straha, ali sada sam
ljuta više nego drugo. Nakon napada, rekli su mi da žene ne smiju stajati tamo
nakon osam uvečer. I također su mi dali drugi savjet, govoreći mi da bih
trebala obojiti kosu u crno te jednako ne oblačiti se na tako provokativan
način. Indirektno to znači da sam u jednu ruku bila kriva za ono što se desilo.
To je jedna neshvatljivo ogromna uvreda.»
Ova djevojka nije bila prva žrtva za osuditi.
Prema editoru tjednika FrontPage, Jamie Glazgov:
Odgovor gradonačelnice Kelna, Henriette Reker na
napade prema ženama u vrijeme njene uprave (kada su 1.000 njemačkih žena bile
seksualno napadnute ili silovane od muslimanskih migranata) sastojao se u
ruženju žrtvi, što sugerira da su one na neki način bile tražile upravo takav
tretman. Ona se obvezala osigurati da će žene promijeniti svoje ponašanje, da
više no provociraju muslimane da ih ne bi ponovo napali. Sada će biti
objavljeni „on line“ savjeti ženama da bi ih mogli pročitati i pripremiti se...
Rješenje norveške profesorice sveučilišta u Oslu, Dr. Unni Wikan u vezi velike
stope muslimana u krivičnim djelima silovanja norveških žena nije u tome da
silovatelji budu kažnjeni, već da norveške žene „preuzmu svoj dio odgovornosti“
za silovanja jer ih muslimani nalaze pobudljivima zbog načina oblačenja
norvežanki. Norveške žene, savjetovala je, „trebaju shvatiti da živimo u jednom
multietničkom društvu i prilagoditi se istom“.
Ovi odgovori prelaze preko činjenice da su od samog
postanka Islama prije 14 stoljeća, evropske
žene – pa čak i redovnice – uvijek bile prikazivane kao seksualno izopačene po
naravi.
<Giulio Rosati, Inspekcija nove kandidatice za harem>
<«Takav je slučaj i sa Muhamedom, koji je zaveo narode obećavajuči im
tjelesne užitke, na što ih potiče vlastiti neuredni nagon. Sukladno obećanjima,
dao im je i zapovijedi, koje tjelesni ljudi su rado voljni poslušati,
dopuštajući svaku raskalašenost.» Sveti
Toma Akvinski. Suma protiv pogana. Knjiga I, gl. 6.>
Ovo je lako uvidjeti ispitivajući srednjovjekovne
muslimanske percepcije bizantiskih žena. (Početni kontakt Islama s Evropom u
VII stoljeću bio je preko Kršćanskog Bizantijskog Imperija; to je jedan dobar
uvid u islamsko viđenje evropskih žena.) Imajte u vidu iduće izvatke iz knjige Bizantija
viđena od arapa, od Nadia Maria el-Cheikh:
«Jedna karakteristika koju su arapski muslimnai
neizbježivo pripisivali bizantskim ženama bila je krasota... Ova značajka;
ljepota, posebno je bila pridruživana bizantskim ženama. Bizantkinje se opisuju
kao plavuše bijele kože, ravne kose i plavih očiju.
Ovo gledište seže do Muhameda. Prorok je upitao
jednom svog novog obraćenika: 'Sviđajuli ti se žene Banu al-Asfara?' –'Od
naroda žute kose' – nastojeći zadobiti ga za džihad u Bizantiji i pobrati
njegove plodove, koji u ovom slučaju bi bili mogućnost otimanja plavih žena.
'Oh, Abu Wahb', Muhamed je dalje ulagivao, 'zar ne bi volio imati na desetke
bizantskih žena i ljudi kao konkubine i sluge?'. Wahb odgovori: 'Oh, Poslaniče
Alahov... vidim li bizantske žene, plašim se da neću biti u stanju supregnuti
se. Nemoj me molim te napastovati sa njima...» (Ovdje se može vidjeti arapskitasfir.
Jedna kraća verzija ove narative također se
nalaziu Ibn Ishaq, The Life of Muhammad
– prijevod A. Guillaume, New York, Oxford University Press, 1977, 602-603.)
Ovo preferencijalno nagnuće ne odnosi se samo na
arape. U vezi turaka, Bernar Lewis piše u Islam i Zapad, «evropljani su se
vidjeli u prvom redu kao kršćani kojima prijeti novi nalet starog islamskog
neprijatelja... Među defektima i manama pripisivanih turcima, dominirale su
dvije teme: svojevoljno vršenje političke moći i raspuštena bludnost. Tako su
sveopće bile ove značajke da su vrlo snažno odjeknuli u onim krugovima u kojima
bi bili tretirani, bilo u književnosti bilo u slikarstvu...»
Na nesreću evropskim ženama, također su se i
prometnule u primjer «fatalne žene» za
muslimane. Nastavlja autor Bizant viđen
od arapa:
<«Raj muhamedovaca,
ipak, samo je prikladan beštijama; jer gadljivi senzualni užitak jest sve što
njihovi vjernici tamo očekuju.»Sveti
Alfonso de Ligoriio. Povijest Hereza i sukladna pobijanja.>
«U našim muslimanskim tekstovima, bizantske žene
su snažno povezane sa seksualnim nemoralom... Naši izvori pokazuju ne bizantske
žene, već kako na njih gledaju muslimanski pisci, koji su ih uzimali za simbol
žene-nagrade u njihovom raju – i stalno viđene kao jedna potencijalna opasnost,
posebno radi napadno raskalašenog promiskuiteta...»
ZatimtudolaziMuhamedovatvrdnjadanepostoji «Fitnaviše štetnazamuškarcenegošto su to žene.» El-Cheikhobjašnjava:
“Fitna, štoznačineredikaos, odnosi se na prekrasnu
fatalnu ženu koja čini da muškarci izgube svoju samokontrolu. Fitna je ključni pojam za definiciju
opasnosti koje žene, konkretno njena tijela, su u stanju izazvati i poremetiti
u mentalnom sklopu arapskih muslimana...»
<«Nijedna Božja riječ izgovorena od proroka koji su živjeli prije njega daje
svjedočanstvo o njemu (Muhamedu); štoviše, totalno izokreće spise Staroga i
Novoga Zavjeta, čineći od nih fantastične priče, kako se vidi u njegovim
spisima. Zbog toga je i lukavo zabranio svojim sljedbenicima čitanje knjiga
Staroga i Novoga Zavjeta, da se preko njih ne bi uvjerili u lažnost njegovih
tvrdnji. I tako, dajući lakoumno vjeru u njegove riječi, vjeruju mu s lakoćom. Sveti Toma Akvinski. Suma protiv pogana,
Knjiga I, gl. 6.>
Cheikh dokumentira muslimanske tvrdnje prema kojima su bizantske žene (ili
«bjelkinje») bile «najbesramnije žene na svijetu»; da, «jer uživaju u općenju
su naklonjene bludnim odnosima»; da je «blud nešto uobičajenu u bizanstkim
gradovima i pijacama», toliko da
«redovnice u manastirima izlaze na kule nuditi se redovnicima.»
Zaključuje pisac Bizant viđen od
arapa:
«Dok je jedna značajka naših (muslimanskih) izvora nikad ne negirati
ljepotu bizantskih žena, dojam koji predočavaju o njima preko svojih opisa je
sve više nego lijep. Njihove predstave su, prema prilikama, pretjerane, skoro
karikaturirane, pretjerano negativne... Takve zgode (seksualnog promiskuiteta)
su jasno daleko od bizantske stvarnosti i trebaju biti priznate kao ono što
jesu: nastojanja ocrnjenja i ogovaranja jedne rivalne kulture preko
pretjerivanja popustiljivosti kojom je bizantska kultura tretirala svoje
žene... U suštini, u Bizantu, od žena se očekivalo da budu povučene, stidljive,
umjerene, i da se posvete svojim obiteljima i vjerskim obvezama... Ponašanje
većine bizantskih žena bilo je vrlo daleko od predstava koje se nalaze u
arapskim spisima.»
Malo se toga promjenilo kojih 1400 godina nakon osnutka Islama: evropske
žene su i dalje viđene kao naravno razuzdane i tako izazovne prema muslimanima,
potičuči ih na silovanja.
Tako je prošlog prosinca u Velikoj Britaniji jedan musliman i otac četvoro
djece «odvukao jednu mladu namještenicu iz jednog puba i silovao je kroz tri
sata, dok joj je govorio «vi bijele žene ste dobre za ovo». Drugi musliman je
zvao jednu praktično djevojčicu od 13 godina «mala bijeli ološ» - engleski
izričaj za «izgubljenu promiskuitnu ženu» - prije nego što ju je silovao.
Nakon štojebilaotkrivenaendemska (premarođenimengleskinjamaodstraneposebnopakistanaca – policitajetoznala, alinijesehtejloobjavljivatiradizazoraodoptuživanjazarasizam) seksualnazloraba od strane
muslimana, jedan hodža u Velikoj Britaniji je priznao da se mulimanima pokazuje
da su žene «građani druge klase, malo više od namještaja ili posjeda prema
kojima imaju apsolutni auktoritet», i da «hodže propovijedaju jedan nauk koji
ocrnjuje sve žene, ali da pri tom tretiraju bijele ne muslimanske žene s
posebnim prezirom.»
Ovaj mentalitet ne ograničava se na Veliku Britaniju. Jedan musliman koji
je skoro ubio svoju njemačku žrtvu od 25 godina dok ju je silovao – uz povike
«Alah!» - pitao ju je da li je uživala. Drugi muslimanski migrant je rekao da
su «njemačke djevojke tamo samo radi seksa». U Austriji, jedan «čovjek arapskog
izgleda» približio se jednoj ženi od 27 godina na jednoj autobuskoj postaji,
spustio si pantalone i «sve što je mogao reći bilo je seks, seks, seks», sve
dok žena nije zaviknula i pobjegla.
Ukratko, drevni islamski motiv gledi pretpostavljenego promiskuiteta
evropskih žena je živ i jako aktualan, i nastavlja opravdavati nasilje i
silovanja prema zapadnim ženama.
Ipak, i u ovom predmetu Islam će se moči vidjeti potpomognut od svojih
ljevičarskih savaznika. Jer, jednako kako je Ljevica radila mnogo i teško za
predstaviti islamsku netolerantnost i terorizam kao posljedicu krivice Zapada –
zbog krštaskih ratova, kolonijalizma, karikatura, zbog Izraela, pa čak i zbog
same slobode izražavanja (koja prema Islamu ne bi baš trebala da ostane takva)
– sada se svom ovom spisku nadodaje i «zbog
zapadnog promiskuiteta», kao jedan od razloga koji potiču muslimane na
nasilje, i još gore od toga.
