Pogledajmo malo dublje u ovaj slučaj, i tražimo analogiju sa političkim nivoom. Da li je ovo slično sa onim savjetima kad se kaže da glasujemo za "manje zle" političke opcije, pod uvjetom da sačuvamo neko dobro?
Situacije imaju veliku sličnost. No, što možemo vidjeti u praksi? Glasovanjem za "manje zlo" godinu kroz godinu, spuštamo se do ponora. Na koncu, zlo je sve veće i veće, i stalno se navikavamo praviti ustupke. I svaki put zahtijevamo sve manje i manje, i zadovoljavamo se "barem nečim".
To je savjet ravnateljice: znam da je to loše što ti savjetujem, ali barem te ne će tuči.
Umjesto da traže krivce i da ih se pošalje odakle su i došli.
Koja trega biti naša reakcija? Ne, ne ću obući hidžab, već zahtijevam da se kazne zločinci!
Pogledajmo sad drugi primjer: Marryam Bakhtawar je pakistanska kršćanka koja radi kao agronom. Nosi veo, ne hidžab:
Kao i mislim sve druge pakistanske djevojke i žene, i ona nosi obavezni veo. Uostalom, kao i evropske kršćanske djevojke i žene do modernog doba. (Moram priznati da meni osobno više se sviđa da djevojke nose veo na ovaj način; izgledaju mi više ženstvene i pristojne. Moderni način oblačenja nametnuo je ustvari ženama mušku odjeću.)
Gdje je razlika u ove dvije situacije?
Prvo, hidžab je znak muslimanske dominacije. Nametnuti hidžab u Evropi nemuslimanskim ženama, znači islamizirati Evropu. Popustiti tome znači predaja i suradnja sa neprijateljima.
Drugo, Marryamin veo je znak da kršćani nemaju izbora u muslimanskoj državi i društvu. Marryam stoga ne čini nikakvu izdaju svojoj vjeri noseći veo (čak skoro i suprotno, usudio bih se reći).
Prebacimo ove situacije na politiku. Da li kršćani u Siriji na primjer mogu podržati muslimana Assada? Svakako, nemaju drugog izbora, i u biti to je ono što rade.
Da li kršćani u Evropi trebaju podržati nekršćanske partije, masonska legla, pobačaj, promociju nekršćanskog društva?
Neki će reći: pa, ako je manje zlo, onda treba biti tako. Vidiš na prvom primjeru da nije tako, gdje nas je sve odvelo "manje zlo".
Evropa se ne može obnoviti masonskim partijama, već kršćanskim identitetskim pokretima.
