Ponovljeno, plus dopuna: Nije zgodno pobornicima Međugorja hvaliti se zaštitom Kardinala Schönborna

Ponavljam članak koji sam napisao prije dvije godine, nažalost ponovno aktualan jer Schönborn ponavlja svoj čin. Nakon članka, slijedi kratka dopuna:

Da je Kardinal Schonborn veliki podržavatelj međugorskog fenomena, poznato je. Posjetio je samo mjesto ukazanja:

Susretao se sa vidiocima u više navrata:

Neki su čak bili i pozvani u Bečku katedralu da ništa manje nego tamo imaju viđenja i prenose vjernicima "Gospine" poruke:

Zar je katolička vjera stvar nekih medijuma? Same ove zgode su duboka uvreda vjeri. Sad tamo neki bogataš pilji u zrak i on prenosi kao nešto, kao neke poruke ostalima! Da li ste vi svjesni ove katastrofe, ovog skandala, ovog urnebesa! A to mu se (Kadinalu) računalo u pohvalu. Fratri u Međugorju bili su presrećni da su cvjetali:

Konačno velika potvrda i podrška! Doista, mimo ljudske, nikakva druga.

Pazite!, blago sam upozoravao jednom prilikom jednog fratra, Schönborn nije baš neprikosnoven. Samo što se moj sugovornik nije ustao sa stolice: "Znaš li ti da je on bio iza redakcije katekizma!" Nije bilo lako nastaviti razgovor jer su se riječi vraćale nazad kao eho nad dolinom.

Probati ću stoga drugom taktikom, kažu da slika vrijedi više od tisuću riječi. Onda, predočiti ćemo nešto što može nekome lakše otvoriti oči.

Prošlog petka, 1/12/2017, spomenuti kardinal je dopustio (i to rado, prema viđenju) da se u katedrali kojom upravlja održi "liturgijsko slavlje" u čast Svjetskog Dana AIDS. Ne samo dopustio, već i sam učestvovao u istom. Presjedavao.

To je hula na Boga. Za te ljude se nije molilo, niti pozivalo na kajanje (plus što je "molitva" bila "ekumenska", to da ne fali, jer kad bi tako bilo možda im onda skup ne bi valjao). 

I tu još nije kraj. Na molitvi su bili prisutni, kako kaže ova simpatična vijest na slovačkom "zloglasni homoseksualec Gerry Keszler", najpoznatiji austrijski gay aktivista, organizator jedne od najvećih homoseksualnih proslava u Evropi, Life Ball. 

Gerry je stari  Schönbornov prijatelj s kojim je također bio prošle godine na događaju. Obratimo pažnju kako Schönborn vidljivo nosi znak solidarnosti sa homoseksualcima, dok istovremeno i također očigledno prikriva križ.

Ove godine bila je tu i "Conchita", transeksualac koji je prije par godina pobijedio na Euroviziji.

Nažalost, takvo je stanje. Ne radi se o širenju neke privatne sramote ovog ili onog. Schönborn je javna ličnost, i ono što on čini dalekosežno je, i ništa slučajno. Bolje je dakle ne podičiti se takvom "podrškom", i spustiti malo loptu na zemlju.

Na koncu, pitamo se, zašto osobe kao Schönborn podržavaju Međugorje? Potrebno im je da "ima svijeta", da se vidi da ima netko iza njih. Jer čisto liberalnim strujanjem ostadoše sami, osim možda tu i tu praćeni kakvim ljevičarem i "naprdnjacima". Ali to ne izgleda (!) baš "crkveno". Zato su im potrebni naizgledni konzervativci s kojima će napraviti tu i tamo kakvu sliku, a nakon toga oni će nastaviti svojim pravcem.

Tako se desi da konzervativni vjernici - oni koji mole krunicu, svećenici koji nose crkveno odijelo ili redovnici habet, održavaju moralnu pristojnost i slično -  budu stavljeni de facto u službu liberala a da o tome previše ni razmisle. 

DODATAK:

Ponovno ovog ljeta, u Međugorju se hvale Schonbornovom podrškom:

 Spominje se i Franjin vikar De Donatis, koji je također poznat je ne prosvjeduje protiv gay pride vođenih u Rimu, unatoč molbama anti pride aktivista:

 Ovih dana Schönborn ponavlja svoj čin i dopuštenje. (O drugim njegovim djelatnostima, pogledati ovdje.) Za pohvaliti je ovaj put mladi katolik Alexander Tschugguel koji je bacio kipove Pachamame u Tiber, za vrijeme Amazonske sinode. Organizirao je prosvjed protiv ove profanacije. Treba se spomenuiti i nadbiskup Vigano koji je dao podršku mladom austrijancu, navodeći da je oskvrnuta katedrala Sv. Stefana, nekad vjernog Beča koji je zaustavio otomanske horde. Izrazi na kojem čestitamo Viganu.

Ovi prosvjedi trebaju biti sve češći. Pohvalan je i nastup sedevakantnog svećenika u Belgiji koji je prije dvije godine otišao do muzeja (bivše crkve) gdje je bogohulno bila izložena krava na križu, koju je ovaj svećenik oštetio, zajedno sa još četvoricom drugih. Zbog toga mu prijeti godinu dana zatvora.

Tako mili moji, na djelima se vide junaci.

DOPUNA 2: Unatoč  Schönbornovim skandalima i LGBT politici od već nekoliko godina, međugorski mediji ovog istog ljeta diče se njegovom pohvalom.

Franjo je spasio Međugorje... od istine

Istina je ono što kaže Bergoglio Chiari Amirante (Novi Horizonti), i odgovara činjenicama: da nije bilo njega izašao bi na vidjelo vrlo vjerojatno porazni sud komisije o Međugorju, koja, ako je imalo istraživala, a jest i dosta, ne može se udaljiti od onog već ispitivanog i ustanovljenog.

Ono što govori Franjo, dakle:

‘Chiara, vidite, ja sam spasio Međugorje jer je Kongregacija za nauk vjere, na temelju tolikih lažnih vijesti, već okarakterizirala Međugorje kao problem. Ja sam sam spasio Međugorje, Međugorje je u mome srcu, ja sam poslao Hosera jer vjerujem da su plodovi jasni i da ih ima mnogo, a to sam rekao i na konferenciji za novine. Može se reći da je Međugorje u mome srcu i nisam shvatio da je afirmacija koju sam izrekao u svoje ime, a koja je došla iz krivih izvora, primljena tako snažno. Stalo mi je do Međugorja i zato nastavljam dalje sa svojim izaslanikom kako bih očuvao sve ono što je lijepo u Međugorju.’

odgovara činjenicama: Hoser je stavljen da se izuzme Međugorje od kritičnog stava Biskupa Perića. To jedno, drugo... da li je itko mogao imati javni pristup radu zadnje Komisije za Međugorje?

Zaključci Komisije nisu objavljeni. Zašto? Očito, jer je Franjo to zabranio. Baš njega briga što su toliki stručnjaci radili više od trideset godina (još osamdesetih godina jedan svećenik, član prve komisije, bio je u Međugorju prikupljajući podatke, razgovarajući sa vidiocima i sa tolikima, otprilike svaka dva-tri dana kroz dvije godine, itd.), Franju interesiraju njegovi ciljevi.

A sad dolazi pitanje, zašto sve ovo?

Još na početku, kad se Franjo onako oglasio o "Gospi u Međugorju" kao "poštanskoj službenici", i na zamjerku jednog prijatelja koji mi reče, "vidiš, ti kritiziraš Franju a on ne podržava Međugorje, koje je zabluda". Rekoh mu: pričekaj, sve u svoje vrijeme. Franjo je majstor dvoličnog govora i ne samo dvoličnog, već i proturječnog. Danas će reći jedno, sutra protivno, u biti kabalističkom metodom. On je u stanju prevariti tolike.

Međugorje odgovara Franji jer tako privlači sebi bezuvjetnu podršku karzimatika i ostalih "pobožnih" velikih podržavaoca tih ukazanja. Potrebno mu je da ima svijeta koji će ga podržati, a on će kasnije provesti svoj razaraujući program prema planu. U međuvremenu, međugorski podržavatelji bit će zadovoljni svojim malim rajem i pobožnostima preko kojih će zaboravljati sve, doista kao jedna vrsta autozavaravanja i obmane.

Koja je glavna zamka đavla koju promiče u Međugorju? To dobro ističe Biskup Perić: napraviti razliku između prave Crkve zasnovane na apostolskom predanju i tradiciji od karzimatske, koja dobiva pouku direktno od Boga preko ovih ili onih vidjeoca. Konceptualno se razara sam pojam Crkve, i đavao lako može pogurati fanatizam i sentimentalizam, te i lažna čuda i čak obraćenja (neke nadnaravne pojave doista mogu biti čiste i plod molitve i skrušenosti; nešto što naknadno đavo može koristiti u svoje ciljeve, već spomenute).

Podsjetimo se na par stvari koje osvjetljavaju pojam Međugorja. Navodno Gospa govori da su "pred Bogom sve religije jednake". O kako Franjo uživa u takvoj herezi!

"Biskup treba slušati!", bila je "Gospina poruka" preko Ivana Dragićevića Biskupu Žaniću. Dakle, biskup, nasljednik apostola, mora se podvrgnuti jednom vidiocu. Samo to razara cijelu konstituciju Crkve. Totalno đavolski element.

Vicka piše nekim "tajnim pismom" "Gospin životopis". Kad završi, ona će to objaviti. Ma tko će koristiti nekakve hijeroglife? Totalni besmisao, ili bolje: đavolska rabota. Ta toliko je svetaca i drugih pobožnih duša kroz povijest imalo priliku pisati o Gospinom životu. Svi u svom jeziku kojim bi pisali.

A ovo je nešto kao od začetnika mormona: Mirjana prima tajne na nekakvoj cedulji ili papiru koje samo ona može čitati. I to da je taj papir (izgleda neka vrsta plastificiranog folija), primila osobno od "Gospe". Gospa da da nekom neki folij na kojem pišu tajne koje samo ta osoba može čitati? Ma koga mantaš?


Što ćemo sa ex fra Tomislavom Vlašićem, jednom od glavnih učesnika međugorskog fenomena i nakon toga vršeći nekakve meditacije na 1 km od crkve, prvo u nekakvom društvu s jednom gospođom, pa onda izgleda s drugom, govoreći o utjecaju zvjezda na ljude?

I na koncu, ne mala ni praktična niti teološka stvar. Fra Ivica Vego ima zabranu od svog biskupa djelovati u Mostaru. On, ko će ko on, ne sluša. Nema nigdje na svijetu pametnijeg od njega, i on će po svom. Biskupe, ti si hajvan, nemaš pojma mazlume.

No, jesam li u pravu? Ah, imam ideju: upitati ću Gospu, svakako preko Vicke. I sad "Gospa" njemu kaže: ostani Ivice, Biskup pravi razdor.

I Ivica ostane. I zatrudni časna sestra s kojom je radio u župnom uredu. I njih dvoje odoše svojim putem, i čiča mića gotova priča.

Međugorje je neodrživo, prijatelju moj, Franjo sve koristi samo u svoju korist.

Nije zgodno pobornicima Međugorja hvaliti se zaštitom Kardinala Schönborna

 Da je Kardinal Schonborn veliki podržavatelj međugorskog fenomena, poznato je. Posjetio je samo mjesto ukazanja:

Susretao se sa vidiocima u više navrata:

Neki su čak bili i pozvani u Bečku katedralu da ništa manje nego tamo imaju viđenja i prenose vjernicima "Gospine" poruke:

Zar je katolička vjera stvar nekih medijuma? Same ove zgode su duboka uvreda vjeri. Sad tamo neki bogataš pilji u zrak i on prenosi kao nešto, kao neke poruke ostalima! Da li ste vi svjesni ove katastrofe, ovog skandala, ovog urnebesa! A to mu se (Kadinalu) računalo u pohvalu. Fratri u Međugorju bili su presrećni da su cvjetali:

Konačno velika potvrda i podrška! Doista, mimo ljudske, nikakva druga.

Pazite!, blago sam upozoravao jednom prilikom jednog fratra, Schönborn nije baš neprikosnoven. Samo što se moj sugovornik nije ustao sa stolice: "Znaš li ti da je on bio iza redakcije katekizma!" Nije bilo lako nastaviti razgovor jer su se riječi vraćale nazad kao eho nad dolinom.

Probati ću stoga drugom taktikom, kažu da slika vrijedi više od tisuću riječi. Onda, predočiti ćemo nešto što može nekome lakše otvoriti oči.

Prošlog petka, 1/12/2017, spomenuti kardinal je dopustio (i to rado, prema viđenju) da se u katedrali kojom upravlja održi "liturgijsko slavlje" u čast Svjetskog Dana AIDS. Ne samo dopustio, već i sam učestvovao u istom. Presjedavao.

To je hula na Boga. Za te ljude se nije molilo, niti pozivalo na kajanje (plus što je "molitva" bila "ekumenska", to da ne fali, jer kad bi tako bilo možda im onda skup ne bi valjao). 

I tu još nije kraj. Na molitvi su bili prisutni, kako kaže ova simpatična vijest na slovačkom "zloglasni homoseksualec Gerry Keszler", najpoznatiji austrijski gay aktivista, organizator jedne od najvećih homoseksualnih proslava u Evropi, Life Ball. 

Gerry je stari  Schönbornov prijatelj s kojim je također bio prošle godine na događaju. Obratimo pažnju kako Schönborn vidljivo nosi znak solidarnosti sa homoseksualcima, dok istovremeno i također očigledno prikriva križ.

Ove godine bila je tu i "Conchita", transeksualac koji je prije par godina pobijedio na Euroviziji.

Nažalost, takvo je stanje. Ne radi se o širenju neke privatne sramote ovog ili onog. Schönborn je javna ličnost, i ono što on čini dalekosežno je, i ništa slučajno. Bolje je dakle ne podičiti se takvom "podrškom", i spustiti malo loptu na zemlju.

Na koncu, pitamo se, zašto osobe kao Schönborn podržavaju Međugorje? Potrebno im je da "ima svijeta", da se vidi da ima netko iza njih. Jer čisto liberalnim strujanjem ostadoše sami, osim možda tu i tu praćeni kakvim ljevičarem i "naprdnjacima". Ali to ne izgleda (!) baš "crkveno". Zato su im potrebni naizgledni konzervativci s kojima će napraviti tu i tamo kakvu sliku, a nakon toga oni će nastaviti svojim pravcem.

Tako se desi da konzervativni vjernici - oni koji mole krunicu, svećenici koji nose crkveno odijelo ili redovnici habet, održavaju moralnu pristojnost i slično -  budu stavljeni de facto u službu liberala a da o tome previše ni razmisle. 

Zaboravljeni ali značajni detalj u vezi "Gospe" u Međugorju

 Još prvih tjedana nakon ukazanja u Međugorju započeli su teološko kritični osvrti na isto. Osvti na koje skoro nitko nije htio svratiti pažnju. Međugorje nam je tolikima bilo neka vrsta pomoć Božja protiv komunizma, i ništa se lošeg tu nije moglo vidjeti. Trebalo nam je Međugorje kao kap vode žednomu te smo prihvaćali ukazanja sljepo i strastveno trčeći u naručje ne malom fanatizmu.

To je kao kad se muškarac zaljubi u neku djevojku: vidi ono što želi vidjeti, a ne stvarnost. Stvarnost dolazi poslije neminovnom i skoro surovom realnošću. Vrijeme je tada pokore prijatelju.

Mnogo gore desilo se u Međugorju. "Ko, ma šta, ma jašta nego Gospa, niko drugi do Gospa. Ta vidiš koliko se ljudi moli, kruži oko crkve na koljenima, posti i sve ostalo. Ne može ništa biti drugo do Gospa... evo, ozdravio onaj, ozdravio taj, itd. Došli toliko odavde, a toliko odonud negdje...". I sve tako.

Na desetine, na stotine, na tisuće uletiše svom dušom u najobičniji i najkrutiji fanatizam kojeg je i sam autor bloga bio žrtva dobrih godina.

Međugorje je laž. Najobičnija i vrlo malo dotjerana laž. Trebalo budalama, našli se naivni, pa prihvatili ko mahniti. Otprilike tako.

Sjećam se kad bi netko pametan rekao par riječi, onako skoro kriomice nečeg nalik na kritiku ukazivanja i sl... ajme što bi skočili na takvog ko bijesne ose! A što da kažem o Biskupu Žaniću ili Periću? U razgovorima bi ih napadali ko da bi bila divlji kerovi što naiđu u tvoju baštu odnekud. To i ništa drugo bio je fanatizam međugorski. Oni bolji među nama su ih sažaljavali kao da bi se odnosili na slaboumne: "šta će, oni su 'duhovno nedozreli', nisu imali 'doživljaj' Boga" i sl. - ukazivačke i karizmatske formule kojima bi ih se etiketiralo na neki način i probalo uljudno izbjeći krvoločne, makar simbolične napade.

Taj štos u kojem smo bili ima bilo u psihologiji, kao i mistici s druge strane definiciju ideološkog zasljepljenja ili fanatizma. U drugim religijama pod sličnim psihološkim ili duhovnim procesom može se doći do ubojstava protiv "zabludjelih" itd.

Da ne duljim, ovakvo žalosno stanje u kojima nam je duh čamio zarobljen lažima činilo je da ne budemo u stanju čuti makar riječ pametnog čovjeka koja bi išla drugim smjerom. Mi smo bili k'o Savao koji je čuvao odjeću onih koji počeše kamenovati Sv. Stjepana, odobravajući taj čin.

Tako, na samom početku ukazivanja, još u jesen 1981., stiže pismo jednog nijemca, T. Kolberga biskupu Žaniću upozoravajući ga na nekoliko sumnjivih momenata koje je uočio u tek početom međugorskom fenomenu. Navodi: "U Međugorju je bilo ukazanje sa sivom haljinom. To pobuđuje sumnju. U svim pravim ukazanjima Majka Božja nosi svijetlu čistu, bijelu haljinu kao vidljivi znak svoje neokaljanosti i čistoće. Iskrivljenost od čistoga bijeloga prema prljavom sivom jest znakovito poniženje Bezgrješne." Ogledalo Pravde, 42-43.

Dakle, biskup je bio upozoravan, imao je više informacija od nas svih skupa - nas prosvjetljenih, nas na višem nivou -, plus što je razlučivao smireno svojom glavom tražeći dobro vjernika. Samo u prvoj komisiji za Međugorje pojedini njeni članovi napravili su dvije stotine posjeta Međugorju za dvije godine: prisustvovali na misama, razgovarali sa vidiocima, svjedocima zbivanja, župnikom, ondašnjim svećenicima, itd.
Mimo svoje teološke izobrazbe o pitanjima ukazivanja. Primjetimo, da posebno u ono vrijeme, hercegovački kler je bio dosta konzervativan; da jednom riječju opišemo: svećenici "po starinski" u novom ruhu. Svakako da će modernizam i ovdje učiniti svoje, samo daj vremena, ali treba imati na umu da je komunizam doprinuo nečem pozitivnom: vjerni crkveni ljudi, kojih je bilo dosta, začahurili su se pred velikim promjenama koje su već harale Zapadom. Izvana su održavali privid uvođenja "promjena", ali su u biti djelovali "po starinski". Nešto u mnogo boljem izdanju može se vidjeti u Poljskoj. Makar, modernizam je crv koji je sposoban svako tijelo načeti ukoliko ga se odozgo, i autoritativno, ne satare.

Takav je bio Biskup Žanić, a sličan je njemu i njegov nasljednik, Perić. Općenito rekavši: tko imalo koristi glavu i pamet koju mu je Bog dao, na osnovu bazične vjerske formacije biti će u stanju vidjeti ogromna odstupanja od katoličkog načina razmišljanja i djelovanja u međugorskom fenomenu.

[Jedan od prvih teologa koji se kritično i ozbiljno posvetio ovom fenomenu, bio je upravo franjevac rodom iz Međugorja, fra Ivo Sivrić. Njegova knjiga "Skrivena strana Međugorja" objavljena je prvo na francuskom, a poslije i na engleskom. Inače misionar s našim ljudima u Kanadi i USA, napravio je osam dugih posjeta i istraživanja na licu mjesta, prikupljajući bezbroj podataka i konsultirajući ozbiljnu bibliografiju od 200 navedenih knjiga i istraživanja. Biskup Žanić je davno rekao da onaj tko želi govoriti o Međugorju prvo treba pročitati ovu knjigu i radove njegovih komisija.]

Ali... "ja sam žuti, hercegovac ljuti". Ko će sa nama na kraj? Ko će nas urazumiti kad se nama nešto zametne? Ništa, kao gluvi samo naprijed. A pred našim očima su se odvijali tako očiti paradoksi, koje nam je Bog dopuštao da ih vidimo, i sa samo malo zdrave pameti mogli smo izbjeći tolikom sljepilu. Umjesto toga, napravili smo jednu pseudoreligiju zasnovanu na "vijestima od vidioca". Jednostavno tako. Niti je nama bilo Učiteljstva da valja, ili savjeta, ili štiva Crkvenih Otaca, nauka ili slično. Ništa. Sve je trebalo proći kroz štembilj "potvrde ukazanja". To je bio "najuzvišeniji autoritet". Tu se "nebo sa zemljom spaja". Kako su se neki usuđivali govoriti: "Rim je centar Crkve, a Međugorje je centar svijeta".

I tako je bilo stvoreno fanatičko leglo. Leglo novih zelota, "katalibana" makar - to da -, bez oružja osim što bi sebi i sličnima naudili. A tko hoće "katalibane"? Katolike koji odvajaju same sebe od Vjekovnog Učiteljstva u ime ukazanja ovog ili onog? Tko hoće "karizmatsku Crkvu" umjesto hijerarhijske od Boga osnovane? Jedino đavao.

To je njegov veliki podvig u Međugorju: napraviti mentalitet koji će zasnivati svoju "vjeru" na osjećaju, umjesto na razumu kojeg vjera prosvjetljuje. Vjera koju smo primili preko propovijedanja Apostola i očuvanu i predanu Tradicijom. Tu, na tom principu, krije se gnostički korjen "mističnog iskustva" kojim se "prilazi Bogu" tako prisutan u karizmatskoj obnovi, toliko bliskoj međugorskom fenomenu.

Upravo zbog toga toliko "obraćenja" u Međugorju preko tako čudnih "doživljaja", "zanosa", i sl. Mnoga svjedočanstva mogu se svesti na "osjetio sam". Dok je naprotiv, katočki nauk solidna doktrina koja se na naravni način apsorbira svetim življenjem dan za danom, već jednom intelektom prihvaćena. Katolik "vjeruje" u pravom smislu riječi. Prihvaća pameću Deset Božjih Zapovijedi i živi ih dan za danom skromnim životom. Prihvaća i vjeruje u Sina Božjega i njeguje božju blizinu i čuva se u milosti pristojnim izvršavanjem svojih staleških obaveza, vježbajući se u svakodnevnoj pobožnosti kojoj je svrha čedan i svet život. Radnik radi i ne vara nikog, makar bio siromašan. Zadovoljan je svojom plaćom i u miru jede svoj kruh. Ako mu je potrebno više, već će pribaviti. Raditi će više i bolje, i Bog će već dati. Primjeran je na svom mjestu, i iza leđa dobri ga hvale a loši mu zavide. Ali on vrši svoje.

Studen uči marno i dobiva dobre ocjene. Ako može dobiti četvrticu, ne radi dobro ako dobije tricu. Mora iskoristiti svoje talente ali za Božje Kraljevstvo, na slavu Bogu i dobro svojim bližnjima, narodu i državi. I treba se potruditi uvijek biti bolji. Brakovi odgojiti djecu za Boga, i imati ih što je više moguće. Okupiti obitelj noći na molitvu, i ne klanjati se televizoru, nešto tako često a neshvatljivo kod našeg naroda. Inače, na Balkanu su tu svi negdje po tom pitanju. Uglavnom, dosta tako kako se živjelo u našim krajevima do pred kojh 50 godina.

Đavla interesira razbiti sve to i donijeti neki novi religiozni štimung i stil. Mudri ljudi i stabilni vjernici upozoravali su na to: u ovim stvarima đavo krije svoje papke. Pod prividom pobožnosti, zabija golove.

Neki su to primjetili još davno: navodna "Gospa" u Međugorju ima noge skrivene u oblaku. U svim priznatim ukazanjima Majke Božje vide se njene noge na podnožju. To je znak da je Bezgrješna ljudsko stvorenje uzeta sa ove zemlje za Božje Remek Djelo Utjelovljenja Sina Božjega. Sa zemlje je, ali je Žena i Bezgrješna.

Bacimo stoga pogled na nekoliko priznatih ukazanja. Lurd:

Fatima:

La Salette:

Guadalupe, lik odražen na plaštu Sv. Dijega, čak su ga i anarhisti napadali bombom ali je ostao neoštećen i mnogo drugih velikih i neobjašnjivih stvari vezanih za ovaj plašt:

Vidi se jedno obuveno stopalo, drugo je prikriveno:

Dok, interesantno, kod jednog drugog ne priznatog ukazanja u španjolskom Garabandalu:

Imamo sličnu situaciju kao i u Međugorju. Također, i tamo su četiri vidjelice sve izabrale bračni život, slično međugorskim. Navodno, "to im je Gospa rekla".

Opisani lik nije neki "dokaz" protiv Međugorja, ali jest indikacija. Uklapa se u ono što se sa teološke strane može zaključiti o ovom fenomenu. Mnoga, makar ne sva, teološka razmišljanja koja pobijaju međugorski fenomen mogu se naći u knjizi Biskupa Perića "Ogledalo Pravde".