Ponovljeno, plus dopuna: Nije zgodno pobornicima Međugorja hvaliti se zaštitom Kardinala Schönborna

Ponavljam članak koji sam napisao prije dvije godine, nažalost ponovno aktualan jer Schönborn ponavlja svoj čin. Nakon članka, slijedi kratka dopuna:

Da je Kardinal Schonborn veliki podržavatelj međugorskog fenomena, poznato je. Posjetio je samo mjesto ukazanja:

Susretao se sa vidiocima u više navrata:

Neki su čak bili i pozvani u Bečku katedralu da ništa manje nego tamo imaju viđenja i prenose vjernicima "Gospine" poruke:

Zar je katolička vjera stvar nekih medijuma? Same ove zgode su duboka uvreda vjeri. Sad tamo neki bogataš pilji u zrak i on prenosi kao nešto, kao neke poruke ostalima! Da li ste vi svjesni ove katastrofe, ovog skandala, ovog urnebesa! A to mu se (Kadinalu) računalo u pohvalu. Fratri u Međugorju bili su presrećni da su cvjetali:

Konačno velika potvrda i podrška! Doista, mimo ljudske, nikakva druga.

Pazite!, blago sam upozoravao jednom prilikom jednog fratra, Schönborn nije baš neprikosnoven. Samo što se moj sugovornik nije ustao sa stolice: "Znaš li ti da je on bio iza redakcije katekizma!" Nije bilo lako nastaviti razgovor jer su se riječi vraćale nazad kao eho nad dolinom.

Probati ću stoga drugom taktikom, kažu da slika vrijedi više od tisuću riječi. Onda, predočiti ćemo nešto što može nekome lakše otvoriti oči.

Prošlog petka, 1/12/2017, spomenuti kardinal je dopustio (i to rado, prema viđenju) da se u katedrali kojom upravlja održi "liturgijsko slavlje" u čast Svjetskog Dana AIDS. Ne samo dopustio, već i sam učestvovao u istom. Presjedavao.

To je hula na Boga. Za te ljude se nije molilo, niti pozivalo na kajanje (plus što je "molitva" bila "ekumenska", to da ne fali, jer kad bi tako bilo možda im onda skup ne bi valjao). 

I tu još nije kraj. Na molitvi su bili prisutni, kako kaže ova simpatična vijest na slovačkom "zloglasni homoseksualec Gerry Keszler", najpoznatiji austrijski gay aktivista, organizator jedne od najvećih homoseksualnih proslava u Evropi, Life Ball. 

Gerry je stari  Schönbornov prijatelj s kojim je također bio prošle godine na događaju. Obratimo pažnju kako Schönborn vidljivo nosi znak solidarnosti sa homoseksualcima, dok istovremeno i također očigledno prikriva križ.

Ove godine bila je tu i "Conchita", transeksualac koji je prije par godina pobijedio na Euroviziji.

Nažalost, takvo je stanje. Ne radi se o širenju neke privatne sramote ovog ili onog. Schönborn je javna ličnost, i ono što on čini dalekosežno je, i ništa slučajno. Bolje je dakle ne podičiti se takvom "podrškom", i spustiti malo loptu na zemlju.

Na koncu, pitamo se, zašto osobe kao Schönborn podržavaju Međugorje? Potrebno im je da "ima svijeta", da se vidi da ima netko iza njih. Jer čisto liberalnim strujanjem ostadoše sami, osim možda tu i tu praćeni kakvim ljevičarem i "naprdnjacima". Ali to ne izgleda (!) baš "crkveno". Zato su im potrebni naizgledni konzervativci s kojima će napraviti tu i tamo kakvu sliku, a nakon toga oni će nastaviti svojim pravcem.

Tako se desi da konzervativni vjernici - oni koji mole krunicu, svećenici koji nose crkveno odijelo ili redovnici habet, održavaju moralnu pristojnost i slično -  budu stavljeni de facto u službu liberala a da o tome previše ni razmisle. 

DODATAK:

Ponovno ovog ljeta, u Međugorju se hvale Schonbornovom podrškom:

 Spominje se i Franjin vikar De Donatis, koji je također poznat je ne prosvjeduje protiv gay pride vođenih u Rimu, unatoč molbama anti pride aktivista:

 Ovih dana Schönborn ponavlja svoj čin i dopuštenje. (O drugim njegovim djelatnostima, pogledati ovdje.) Za pohvaliti je ovaj put mladi katolik Alexander Tschugguel koji je bacio kipove Pachamame u Tiber, za vrijeme Amazonske sinode. Organizirao je prosvjed protiv ove profanacije. Treba se spomenuiti i nadbiskup Vigano koji je dao podršku mladom austrijancu, navodeći da je oskvrnuta katedrala Sv. Stefana, nekad vjernog Beča koji je zaustavio otomanske horde. Izrazi na kojem čestitamo Viganu.

Ovi prosvjedi trebaju biti sve češći. Pohvalan je i nastup sedevakantnog svećenika u Belgiji koji je prije dvije godine otišao do muzeja (bivše crkve) gdje je bogohulno bila izložena krava na križu, koju je ovaj svećenik oštetio, zajedno sa još četvoricom drugih. Zbog toga mu prijeti godinu dana zatvora.

Tako mili moji, na djelima se vide junaci.

DOPUNA 2: Unatoč  Schönbornovim skandalima i LGBT politici od već nekoliko godina, međugorski mediji ovog istog ljeta diče se njegovom pohvalom.

Schönborn daje ideje o Amazonskoj sinodi. Manipulira kao socijalna inžinjerija

Listopada ove godine čeka nas veliki cirkus: Amazonska sinoda koja će se koristiti za vjerojatno uvođenje ređenja oženjenih u katoličkoj Crkvi, i pitanje "đakonica". Također, već se natuknulo razmatranje o dopuštenju korištenja biljke "yuca" - koja nije žito - umjesto kruha kao euharistijsku materiju.

Kako se uvodi eutanazija u nekoj državi? Nađe se neki nesretnik u teškim bolovima, i umjesto da ga se čuva i bdije nad njim dokle mu Bog dopusti živjeti, dopusti se nekom članu njegove obitelji, ili kakvom bliskom "prijatelju", jednostavno ubiti ga na neki način.

Nakon toga dolazi generalizacija. Tj., nakon toga penzioneri iz Nizozemske - gdje je legalizirana eutanazija - bježe u druge zemlje na operacije da ne bi slučajno ostali nasmijani na stolu.

Tako su uveli sve moguće: od kontracepcije, preko razvoda braka, do pobačaja. Uvijek traže neki slučaj iz "laboratorija", i onda ga prenesu na cijelo društvo u vidu zakona za djela koje su dotada bila ilegalna. I što je najvažnije, mijenjaju mentalitet cijelog društva otprilike u samo jednoj generaciji.

U tom pravcu ide Schönbornova izjava: priprema teren za mijenjanje mentaliteta gledi ređenja žena. Ništa manje. Kaže: "po ovom pitanju postoji jedna tradicija od 2000 godina koja ima veliku težinu". S ovim želi reći dvije stvari, koje su obje neistinite, makar prva teža od druge.

U prvom redu, nije riječ o nekoj "tradiciji" od koje počinje neki "običaj", kao što bi to bio napr. nemogućnost ređenja žena. Ne. Već ta "tradicija" - tj., "predaja" - svjedoči nešto što je PRIMLJENO od Gospodina. Nije to nešto što je palo na pamet Sv. Petru ili Pavlu, već ono što im je Isus Krist naložio. TO JE PRAVI SMISAO TRADICIJE.

A velika težina ovog pitanja jest u sljedećem: radi se o sakramentu svetog reda. Za svaki sakramenat je potrebna materija i forma. Napr., za Svetu Misu su potrebni kruh i vino, to je materija koja se koristi u pretvorbi, kad kruh i vino u Misi prestaju biti kruh i vino, te su po riječima pretvorbe Krv, Tijelo, Duša i Božanstvo Isusovo. Materija sakramenta svećeničkog reda jest MUŠKARAC, i svakako kršteni. Žena nema tu materiju, kao što materija muškarca, odnosno njegova narav s kojom ga je Bog stvorio, nije načinjena da ima djecu. Po tom pitanju, postoji sličnost između činjenice da muškarci ne rađaju, i žene ne mogu biti svećenici. Jer jednima i drugima nedostaje materija za ono što ne može biti stvarnost kod jednih i drugih.

[Samo dopuštanje da žene daju pričest, također ide u tom pravcu. Oni ništa ne rade slučajno]

Krist je muškarac po tijelu, i svećenik, "alter Christus", drugi Krist, mora biti muškarac.

I to nitko ne može promijeniti, ni Schönborn ni pravi Papa (a kamoli...).

Prema tome, ovjde Schönborn lukavo nastoji napraviti neki dribling. Ali uzalud. Svakako, ako ga jednom napravili, tj. proglasili da može biti što ne može, to bi bila jedna velika potvrda njihovog odstupanja od vjere.

Ali komentirajmo samo ono što znamo do sad, makar moglo otvarati prozore prema komentiranim interpretacijama. Kad Schönborn kaže da "su tu 2000 godina tradicije...", koja ima svoju težinu, time daje do znanja da možda, kad se promijeni ta tradicija... da ćemo tada možda moći govoriti o tim stvarima. Uostalom, ta već je rekao da je po njemu to moguće - ređenje žena za "svećenike".

Dakle, treba pripremati teren. I kako se to radi? Pa, prvo bi trebali imati "đakonice". Đakon, đakonica... onda svećenik, svećenica. Stvar je prilagoditi mentalitet. Koriste ulogu koju su neke žene imale u apostolsko doba, u smislu pomaganja apostola u njihovim kućnim potrebama. Ali radilo se o vremenitim potrebama. Kao kad kaže Sv. Pavao "zar nemamo prava, kao i drugi, imati kod nas ženu vjernicu da nam može pomoći u svagdašnjim potrebama?". Jer i apostoli su imali materijalne potrebe. A kod Akvile i Priscile se vidjelo da su dobivali ulogu objašnjavanja Riječi propovjednku Aleksandru.

No, te "đakonice" nisu služile kod oltara. To je ustvari bilo jedno zastranjenje koje je došlo do izražaja u petom stoljeću kod istočnih biskupa. (Također, već za vrijeme Sv. Pavla bilo je zastranjenja kod služenja Svete Mise: neki bi donosili obično jelo za objed, pa ih je Apostol upozoravao da to ne smiju više činiti.) O svemu tome svjedoči, iz kasnijeg vremena, Benedikt XIV, 26/07/1755, enciklika Allatae sunt:

"Papa Gelasius (+496) u svom devetom pismu (Gl. 26) biskupima iz Lucanije je osudio ozloglašenu praksu koja se ustanila među ženama koje bi služile svećenike dok bi slavili misu. Budući da se ovaj običaj proširio kod grka (općenito tako se nazivalo istočne katolike), Inocencije IV ga je strogo osudio u pismu biskupu Tusculuma: 'žene se ne smiju usuditi služiti kod oltara; trebaju biti potpuno odvraćane od ove službe'. Mi sami smo zabranili ovu praksu istim riječima u vrlo ponavljanoj konstituciji Etsi pastoralis, dio 6, br. 21."

Prema tome, nikakva "tradicija", već zastranjenje koje ponovno žele preuzeti i ponoviti kako bi pripremili teren za promjenu mentaliteta katolika gledi "svećenica".

Samo baratanje ovakvim mogućnostima je skandal preko svake mjere, ali oni znaju što rade. I to pripremaju za listopad u Amazoniji. Bezvezna sinoda, ali u kojoj nastoje progurati nekoliko ovakvih elemenata.

Također žele govoriti o ređenju oženjenih, što doktrinalno nema težinu poput ova dva spomenuta pitanja, ali "sve ide u paketu". Jer, oni znaju gdje ima zvanja i kako ih postići. I zbog toga su zabranjivali sve tradicionalne redove (ili one koje vole "po starinski"), da bi onda izvadili navodni "manjak zvanja" za ubaciti ovu igru.

No, najteže je ono dvoje: đakonice i yuca.

Crkva to ne može dopusiti.

Schönborn odlučno u podršku Kard. Marxu za "blagoslov" homoseksualnih parova. Da li smo svjesni vremena u kojem se nalazimo, i značenja onoga čemu smo svjedoci?

Slalom počinje ovako:

Trećeg veljače eto nam Kardinala Marxa na Bavarskom Radio Programu "Bavarian State Broadcasting" zastupati "blagoslov pojedinačnih gay parova".

Mašala što bi rekli. Uvijek pri tom izvjave lukavo upakirane kakvim trikom "pojedinačnih slučajeva". Efekt je ovaj: "Griješiš? Onda da ti pomognem." Tako da i prividno iz Crkve - jer ovo ne može doći od Crkve - podržava se svjetska LGBTI agenda. U biti, uništavanje duša, bolje reći njihovo guranje u pakao.

Ali odjednom, i malo neočekivano na prvi pogled, dolazi na scenu već umirovljeni - ne mogu mi više ništa! - pomoćni biskup Andreas Laun govoreći da se "ne mogu blagosloviti pseudo gay brakovi kao ni koncentracioni logori" (uvijek za primjer nečeg lošeg treba navesti konc. logor; vidiš, ja sam dobar jer to kritiziram i stavljam na bitno mjesto).

Ali nije prošla ni sekunda, i eto ti Schönborna, parajući sebi odjeću i vičući na sav glas: "ne dozvoljavajuće je porediti homoseksualne odnose sa konclogorom ili mafijom".

Salzburski Nadbiskup Lackner otišao je još i dalje. Neshvatljivo je kaže "da netko poredi krimen protiv čovječanstva sa 'istospolnim' načinom života".

Ovima treba govoriti da je sodomizam jedan od četiri grijeha koji viču Bogu za osvetu, što je katolički nauk prije upada ovih harambaša?

Najžalosnije je da se Laun preplašio svog izleta te opet se pojavio sa onim "žao mi je ako sam koga uvrijedio". Kad je tako lako ponoviti im pravi katolički nauk, pa makar te odrali živa. Čega se plašiš? Još nekoliko godina pad ćeš na pravi Sud, a onda dršći. Nije li bolje plašiti se ne uvrijediti Boga i ne mariti za ono što ti mogu učiniti ljudi? Za malo muke ovjde zadobivaš vječno blaženstvo. Nema veće darežljivosti od Božje.

Ali Bog je i pravedan, i postoji pakao. (I doista, apsurdno je da se netko žali zbog našeg govora da će u pakao ako se ne obrati od svojih zala. Ako već ne vjeruješ da postoji pakao, što te briga ako te ja upozorim na to?)

Odakle sav ovaj cirkus? Jer u Njemačkoj ima svećenika poput Christoph Simonsena koji su već 50 puta javno "blagoslovili" homoseksualne parove.

Zar nisu, nadalje, u Beču dozvolili dio homoseksualne predstave Life Ball u Bazilici Sv. Mihaila parodiju na "obitelj Trap", gdje je umjesto Marije Trap bila "Conchita":

I što Bergoglio radi u međuvremenu? Rimskim župnicima se je pohvalio kako su skorašnji "pape" Ivan XXIII i Ivan Pavao II već sveti; Pavao VI će biti ove godine, a Ivanu Pavlu I već je pokrenut postupak. I Benedikt i ja smo na listi: molite za nas!

"E Benedetto e io, in lista di attesa: pregate per noi!"

Nije zgodno pobornicima Međugorja hvaliti se zaštitom Kardinala Schönborna

 Da je Kardinal Schonborn veliki podržavatelj međugorskog fenomena, poznato je. Posjetio je samo mjesto ukazanja:

Susretao se sa vidiocima u više navrata:

Neki su čak bili i pozvani u Bečku katedralu da ništa manje nego tamo imaju viđenja i prenose vjernicima "Gospine" poruke:

Zar je katolička vjera stvar nekih medijuma? Same ove zgode su duboka uvreda vjeri. Sad tamo neki bogataš pilji u zrak i on prenosi kao nešto, kao neke poruke ostalima! Da li ste vi svjesni ove katastrofe, ovog skandala, ovog urnebesa! A to mu se (Kadinalu) računalo u pohvalu. Fratri u Međugorju bili su presrećni da su cvjetali:

Konačno velika potvrda i podrška! Doista, mimo ljudske, nikakva druga.

Pazite!, blago sam upozoravao jednom prilikom jednog fratra, Schönborn nije baš neprikosnoven. Samo što se moj sugovornik nije ustao sa stolice: "Znaš li ti da je on bio iza redakcije katekizma!" Nije bilo lako nastaviti razgovor jer su se riječi vraćale nazad kao eho nad dolinom.

Probati ću stoga drugom taktikom, kažu da slika vrijedi više od tisuću riječi. Onda, predočiti ćemo nešto što može nekome lakše otvoriti oči.

Prošlog petka, 1/12/2017, spomenuti kardinal je dopustio (i to rado, prema viđenju) da se u katedrali kojom upravlja održi "liturgijsko slavlje" u čast Svjetskog Dana AIDS. Ne samo dopustio, već i sam učestvovao u istom. Presjedavao.

To je hula na Boga. Za te ljude se nije molilo, niti pozivalo na kajanje (plus što je "molitva" bila "ekumenska", to da ne fali, jer kad bi tako bilo možda im onda skup ne bi valjao). 

I tu još nije kraj. Na molitvi su bili prisutni, kako kaže ova simpatična vijest na slovačkom "zloglasni homoseksualec Gerry Keszler", najpoznatiji austrijski gay aktivista, organizator jedne od najvećih homoseksualnih proslava u Evropi, Life Ball. 

Gerry je stari  Schönbornov prijatelj s kojim je također bio prošle godine na događaju. Obratimo pažnju kako Schönborn vidljivo nosi znak solidarnosti sa homoseksualcima, dok istovremeno i također očigledno prikriva križ.

Ove godine bila je tu i "Conchita", transeksualac koji je prije par godina pobijedio na Euroviziji.

Nažalost, takvo je stanje. Ne radi se o širenju neke privatne sramote ovog ili onog. Schönborn je javna ličnost, i ono što on čini dalekosežno je, i ništa slučajno. Bolje je dakle ne podičiti se takvom "podrškom", i spustiti malo loptu na zemlju.

Na koncu, pitamo se, zašto osobe kao Schönborn podržavaju Međugorje? Potrebno im je da "ima svijeta", da se vidi da ima netko iza njih. Jer čisto liberalnim strujanjem ostadoše sami, osim možda tu i tu praćeni kakvim ljevičarem i "naprdnjacima". Ali to ne izgleda (!) baš "crkveno". Zato su im potrebni naizgledni konzervativci s kojima će napraviti tu i tamo kakvu sliku, a nakon toga oni će nastaviti svojim pravcem.

Tako se desi da konzervativni vjernici - oni koji mole krunicu, svećenici koji nose crkveno odijelo ili redovnici habet, održavaju moralnu pristojnost i slično -  budu stavljeni de facto u službu liberala a da o tome previše ni razmisle.