Koronavirus i BiH. Jedno opažanje i usporedba sa EU

 

Pogledajmo začas ovu sliku na večernjoj misi (nedjelja prije korizme) u Hercegovini.

 

Očigledno je da nitko ne nosi masku. Indeks zaraze u BiH je sada među najmanjima u Evropi. Kako onda protomučati ovu situciju i odgovarajuće posebno u zapadnoj Evropi?

Prije svega, indeks „zaraze“ mjeri se neodgovaraućim testovima PCR. Ti rezultati uopće ne vrijede, predstavljaju jedno veliko ništa. Ali ovise i o broju napravljenih testova. Netko je rekao: „daj mi kutiju PCR testova, i napraviću epidemiju gdje hoćeš“. Pretpostavljam da tu postoji razolika između broja testova po 100.000 stanovnika u BiH i Francuskoj, na primjer. Dakle, ti rezultati uopće nisu mjerodavni.

Sad, ako ima te neke nejasne, neistražene i ispravno neispostavljene bolesti više u Francuskoj ili Engleskoj nego li u BiH, sigurno je i zbog primjenjenog cjepiva. Izrael je također jedan od jasnih primjera. Čudi me inače da su tamo najviše primjenili cjepivo, priznavajući i broj loših posljedica.

Ali obratimo pažnju na jednu drugu stvar koju želim potcrtati. U BiH ljudi ne slušaju. Naučili su iči „na svoju ruku“ otkad se rode. Biće posljedica stoljeća povijesnih zbivanja. U XV stoljeću katoličko kraljevstvo pada u ruke Turcima. Dolazi neprijatelj za biti carem. Pred neprijateljem kojeg ne možeš pobijediti privija se šija, ali se ne sluša. Onda Austrija, od koje se dosta očekivalo ali ne toliko i dobilo. I ovi su tolerirali Turcima koliko su htjeli. Onda Jugoslavija, prva pa komunisti. Hrvati ih konkretno nisu doživljavali za svoju državu, možda sa iznimkom Banovine Hrvatske i sporazuma Cvetković-Maček. I onda „mi smo Titovi, Tito je naš“... neki su čak i vjerovali u tu parolu; neki su čekali dok umre; ekonomsko poboljšanje šesdesetih i sedamdesetih uspavalo je mnoge. Nisu vjerovali vlasti, ali nisu se puno ni bunili. No u svakom slučaju ni tu vlast nisu vidjeli kao svoju. Savij šiju, i ne slušaj.

I sada mostarski biskup traži maske od vjernika. Ali vjernici ne slušaju. Ne slušaju ni kad uđu u neku trgovinu s natpisom „stavite maske“. Skoro niko ih ne nosi. Uđeš u službenu zgradu, na ulazu se stavi ko fol maska, a onda na prvom katu niko je ne nosi, pa je skine svak redom. I tako, ta ti BiH sa svojim nesrećama i povijesti i vidicima i spletkama, uspije dokazati jednu stvar: „virus“ nije to što pričaju. Kad bi bio, ovako kako se ponašaju, i poredeći sa „zaštitnim mjerama“ koje je skoro svugdje primjenjuju, trebalo bi biti zaraze za izvoz. Ali nema je. Prema tome, ni te mjere ni bolest nisu ono o čemu se bez prestanka govori na kupljenim medijima.

 [Masonski znakovi na emblemima američke policije]

Pogledajmo s druge strane EU i njihove mjere, posebno u najstrožijim zemljama. Te su zemlje totalno prožete masonskim duhom. Sve institucije su u njihovim rukama. Veliki dio naroda također razmišlja na taj način. I oni, ti masoni itd., napravili su od svojih parlamenata božanstvo. Skidaju Boga, a uspostavljaju svoje zakone donešene u njihovim hramovima-parlamentima. I jao ti ga se onomu koji se ovaži ne poslušati ih. Sve sile primjenjuju protiv takvih. U stanju su prebiti leđa nekom jadniku koji se odvaži ne nositi masku na ulici, a puštaju ilegalce slobodno unutra. Zabavljaju ljudima glupim pričama o koronavirusu, dok pripramaju uručenje zapadnih država stranim i neprijateljskim silama i snagama.

Ali veliki dio naroda tamo još to ne vidi. Do te mjere su prožeti pravnim pozitivizmom divinizacijom parlamenata.

Dok ljudi masovno ne počnu primjenjivati „treba slušati Boga prije nego čovjeka“, pa i slušati razum prije njihove propagande, samo će crnilo biti na današnjem horizontu tolikih država.

Tarczyński, opet prstom demokraciji u oko: zašto u EU uopće govorimo o legalizaciji Šarije?

Kad bi samo prije malo godina netko rekao da će u EU razgovarati, i to ozbiljno, na najvišem nivou, o legalizaciji Šarije u Evropi, ne bi mu se vjerovalo. Da ne govorim prije trideset ili četrdeset godina. A ipak, to smo dočekali.

I morao je biti poljski političar Dominik Tarczyński koji će protestirati i pitati u nevjerici svoje evropske kolege kojeg smisla ima uopće razglabati o mogućoj legalizaciji Šarije u Evropi? Neki već žele predati Evropu: na stotine i stotine gradskih četvrti diljem Zapadne Evrope su u rukama šerijata, i onda dolaze evropske izdajice za konstatirati da kad je to već stvarnost, zašto ne i legalizirati je?

Ali više od skandala što se to pitanje uopće dovodi u razmatranje, dok kako kaže Tarczyński nikome od istih ne pada na pamet da od Arabije traže uspostavu evropskih zakona na njihovom tlu, jest razotrkiravnje demokratske laži o "ljudskim pravima".

Ta "ljudska prava" u demokraciji su jednostavno najobičniji pakt. Kad dođe vrijeme i od pet glasača budu trojica koji će legalizirati neki apsurd, taj apsurd i nepravda preko noći postaje zakonom.

Demokracija se pokazala za ono što jest: nepravda aritmetike koja nije zasnovana na izvjesnim nepromjenjivim zakonima koji su iznad mogućnosti izbora.

Ti viši principi počivanju na kršćanskom poimanju života. Demokracijom možete izabrati red vožnje, ali ne možete niti smijete glasati za ubijanje ljudi u majčinoj utrobi, legalizaciju "istospolih brakova", divlju ekonomiju koja gazi najmanje i dovodi ih u stanje slično ropstvu, itd. Kao što se ne može niti smje dovesti Islam na vlast, jer je jednostavno nezdrav i štetan po društvo.

Ova šokantna situacija u kojoj jedan - svakako, poljski - političar mora reći najelementarnije stvari dok drugi ostaju kao usplahireni onim što čuju, još jednom potvrđuje čemu plovi demokracija koja gazi kršćanski duh: poganstvu i Islamu, sa nesagledivim posljedicama.

Jednostavno ali čvrsto i nepokolebljivo moramo se oduprijeti i boriti protiv ove dvostruke pošasti: štetočine i njoj potrebnih suradnika. Borba bez kompleksa za dobro, jer kako vidiš ovi ga nemaju u njihovoj borbi za zlo.

Kardinal Marx i Juncker koordinirani: domoljublje je dobro, nacionalizam nije

Privuklo mi je pažnju intervencija Kardinala Marxa u Gdanjsku, u Poljskoj, početkom devetog mjeseca. Prvo, što će on u Poljskoj? Tko ga je tamo doveo? Da ih učini boljima? Da im nešto pokaže? Ostani gdje gdje jesi, sakrij se i ne izlazi, nikome nisi potreban ni za trun dobra. Kad bi bilo sreće da se udaraš u prsa kamenjem u pokori i skineš tu svoju škembetinu, bilo bi ti bolje i neke koristi. Jedino to očekujemo od tebe.

Ali on ide u Poljsku i uči ih pameti. Neko ga tamo šalje da navodno u ime Crkve nešto im drobi. Taj drobonja koji ne želi da u Minhenu bude križ na javnim mjestima, to njemu ne izgleda dobro. I jedan takav tip treba poljake da uči dobru. Svakako da je tamo poslan ne bi li ih malo minirao. Barem jedan pogodak, nešto je nešto. Kaže im: "nacionalizam nije katolički, domoljublje jest". U stvari poslan je da uguši poljsku "ksenofobiju".

A kad ste vi u životu voljeli svoju domovinu? Nikad, i za to je maltretirate na način kakav vidimo. Ali vrše svoj zadatak u ime iste ideje.

Zato kad 12. istog mjeseca čuh Junckera prijetiti Mađarskoj istom "forom": "Evropa treba reći ne nacionalizmu, da patriotizmu", vidjeh da se radi o istom šablonu.

Istu ideju proturaju sa svih strana: iz glavnih medija, TV, parlamenata... i također od strane "Crkve".

Ali ovi više ne pale. Svatko tko ima imalo mozga zna da su ovo najamnici i uzurpatori, njima Crkva ne pripada, niti je služe. Žalosno je što ovi isti čine da se nekima poljulja vjera, jer misle: "ako je ovakav stav Crkve, onda nisam katolik ili kršćanin".

A stvar je vrlo jednostavna: ti koji koristiš svoju glavu i vjeru koju ti je Bog dao, možeš lako da vidiš da je ovo rabota ušljivih uljeza, uvezanih masonskim šemama bili oni doslovce u njihovim krugovima ili ne: misle jednako.

Svakako niti je domoljub Juncker - briselskom birokratu to je strano vatra vodi -, niti Marx ni njegovi. I jedni i drugi su tu da unište Evropu: i mene i tebe.

No, mi ćemo im se suprostaviti vjerom i zdravom pameću, ljubeći našu Domovinu i poklad. To je naša misija.

EU lideri, bez djece: bezlični službenici vladajuće elite, nije ih briga za našu neposrednu budućnost

Svi bez djece. Ne imati djecu jer ti ih Bog nije dao, ili jer si predao svoju muževnost ili ženstvenost za Kraljevstvo Božje poput svećenika ili općenito Bogu posvećenih, je nešto posve drugo. Dapače, što bi bilo od naših društava i država da nam nije Bogu predanih? Kad ne bismo imali koga da prikaže Bogu Žrtvu njegovog Sina na oltaru za naše spasenje i za grešni ljudski rod, za zadovoljštinu tolikih grijeha što se svaki dan čine i vrijeđaju Našeg Spasitelja i Otkupitelja? Što bi bilo od nas kad ne bi u našem društvu imali dovoljan broj pristojinih roditelja koji lome svoja leđa da iznesu naprijed svoja čeda, da ih pouče u dobru, da ih potaknu na radinost i strpljenje u teškoćama, da budu vrijedni građani korisni za sve i dika Otadžbini?

Ako nema te ljubavi i te žrtve, imao bi Jemen a ne Lijepu Našu prekrasnu, pa makar maćehe je htjele sada zdrobiti. A kad naši toliki mladi i malo stariji odu "trbuhom za kruhom" na Zapad, kao fol da im bude "bolje" i da se "skuće", otići će u hladne i posvjetovnjene zemlje gdje će se izlagati nesagledivoj pogibli za svoje duše, stenjujći pri tom od napora dok drugima grade države... ali zašto? Ako se uopće i pitaju. A trebali bi, što prije, to bolje.

Jer izaći će jednog dana u šetnju, kad bude malo manje posla, a možda će odvesti i svoje dijete da se proigra u nekom parku. I što će vidjeti, čime će mu dušu poučavati?

Da ga ne bi bilo stid, i da bi rastao bez stida (to jest, da bi bio doista "bestidan", i da mu sutra ne vrijedi reći "sram te bilo"), dijetetu nude ovakve "igračke":

Ako su u Norveškoj, moći će se spuštati niz ovaj tobogan. Pri šetnji, perspektiva se ne gubi:

A odeš li u "tradicionalnu" Iowu, moći ćeš isto promatrati iz druge perspective:

Dok će u Edinboro Sveučilištu u Pensilvaniji, za malo stasatije i zrelije, moći razmatrati... hajde pogodi što?:

To je... anus! Ili čmar, rekli bismo točnije. Da duboko razmišljaš o njegovoj upotrebi.

Koji je razlog postojanja gigantskog parka penisa u Južnoj Koreji?

Zbilja, nevjerojatno. Ali stvarno. 

Da li je, s druge strane, čudno što u Rusiji upravo rade totalno drugačije? Tamo su parkovi puni obiteljskih motiva, da bi svjesno i podsvjesno potaknuli mlade na vrednovanje obiteljskog, tradicionalnog života:

Ništa nije slučajno.

Kao što nije slučajna ni činjenica kojom smo započeli ovaj članak: mnogi zapadni lideri nemaju djece. Mnogi su se došli na tu misao nakon pobjede Emmanueala Macrona na izborima. Njegova nakaradna veza sa svojom bivšom profesoricom, već babom i starijom od njega skoro 25 godina, prosto je prsnula pred očima svijeta tolikom neukusnošću. I ukazala na Evropu koja tone u ponor poroka vučena olovnim utezima svoje produžene dekadencije.

[Gay časopis, manipuliranom slikom slavi pobjedu svog kandidata.]

Doista: novi francuski predsjednik je posljednji na dugoj listi evropskih vođa bez djece. Prvi je to jasno vidio Jean-Marie Le Pen, u jednom govoru pronicljivo ukazujući: "Govori nam o budućnosti, ali nema djece!" Čime je on pokazao da se brine o drugima? Misteriozni kandidat, uzgajan u službi moćnika i njima isključivo dužan polagati račun i vratiti ustupke. On je u biti tek glasnovgovornik pravog francuskog predsjednika smještenog negdje u sjeni.

Angela Merkel, Theresa May, italijanski predsjednik Paolo Gentiloni, ili iznad svih paragmatičniji predsjednik Evropske Komisije, Jean-Claude Juncker, među tolikima, također su sa liste.

Koja je poruka ove činjenice? Ta da bi "uspio" u životu i karijeri, trebaš se predati poslu potpuno. Uostalom, odraz su nataliteta više manje prisutnog među tolikima danas. Sijeli školski sustav je osmišljen upravo radi toga: smanjenja nataliteta i uništavanja tradicionalne obitelji. Jer, dok završiš studije, pa onda specijalizaciju, pa onda dok prođeš "pripravnički", dok progutaš dugi niz malih primanja... prolaze godine. I što je najgore, mnogi to prihvaćaju i nisu u stanju kritički osvrnuti se na tu situaciju koja bode oči. Tu slijede i mnoge potpratne pojave: dok djeca završe studije, roditelji isprazne džepove i sa budućih štednih knjižica; tj., ulazeći u teške dugove.

Na neki nevidljivi način došli smo na nivo proleterijata i borbe za najobičniju egzistenciju. U biti ono šte se događa jest provedba međunarodnog komunizma. Ono što brutalno odigravalo u Sovjetskom Savezu i satelitskim zemljama, danas to postoje stvarnost čitavog svijeta, uključujući i Zapad. Normalno, sve je provedeno na neviđeno lukav način. Masama ljudi preko medija javnog priopćenja ucijepljen je potrošački način života. Kao za doba komunizma, napuštaju se polja i njive i ljudi žive jedino od onog što netko odozgor daje za golu opstojnost. Kao što se nekad govorilo, "govori tiše i ne kritiziraj partiju, da te ne bi netko čuo", danas su ljudi u strahu za reći nešto što bi se moglo nazvati "anti-LGBTI, homofobija", i sl. Kao što u islamskom totalitarizmu postoji zakon "protiv hule", prema kojem si kriv ako te neki musliman optuži, tako i u ovom naprednjačkom totalitarizmu si kriv ako neki novinar ili pripadnik pokreta LGBTI pokaže na tebe rukom. Šablon je potpuno isti: postaješ pretpostavljeni krivac koji svoju nevinost tek treba dokazati.

"Oktobarska revolucija" bila je poligon provođenja u praksu podvrgavanja milijuna ljudi bezbožnim sklopom mišljenja. Svijet koji će na takav način otupiti za duhovne dimenzije postaće laki plijen globalista i sionističke mesijanske projekcije vladanja svijetom. Lav Trocki, židovski boljševik,

[Karikatura onog doba kojom je Trocki prikazivan u kritičnim medijima kao razarajući element Rusije i Starog Poretka.]

ubačen je u Rusiju iz Amerike pred krajem prvog svjetskog rata u cilju rušenja Starog Poretka, zasnovanog na tradicionalnim načelima: Bog-Obitelj-Domovina, predočen likom Cara. Zbog toga, Car i njegova obitelj su morali biti ubijeni, lažno prikazani kao krivci eksplotacije siromašnih. Rusija je naime bila zemlja ogromnog potencijala u razvoju, u punom jeku modernizacije. Raspolagala je osim toga ogromnim prirodnim sredstvima. Trebala je stoga biti uništena, kao i sve ono što predstavlja.

[Obitelj Nikolaja II. Boljševici su ih pobili sve do jednog. Zbog onog što su predstavljali, i u ime Novog Svjetskog Poretka. Što govorim potvrđuje se povijesnim činjenicama, a i povijesnim istraživanjem. Dr. Michael Hasemann, njemački povijesničar, imao je pristup Tajnim Vatikanskim Arhivima iz 1918. Ističe posebno pismo Nadbiskupa Kelna, Kardinala Felix von Hartmann, od 8 studenog 1918 i upućeno ondašnjem Apostolskom Nunciju u Njemačkoj, Nadbiskupu Eugenio Pacelli, budućem Papi Pio XII. U pismu se potcrtava informacija primljena od Cara Wilhelma II od Velikog Orijenta, prema kojem je upoznat s planom slobodnih zidara za rušenje Starog Poretka (Prijestolje i Oltar) u Rusiji i Evropi; Novi Poredak biti će vođen od američkih bankara. (To jest?) Wilhelm II je htio dostaviti to pismo Papi Benediktu XV, preko svog prijatelja Kardinala Hasemann, te Nuncija Pacelli.]

Paralelnim pomjeranjem ideologija, sotonski globalisti su prebacili točku težišta s ekonomske projekcije materijalističke dijalektike na kulturnu. Tako je ekonomska borba klasa prešla na borbu među spolovima predstavljenu ideologijom žendra. Ali princip je isti: oboje su zasnovani na mržnji, na pretpostavljanju zlokobne dominacije koje se treba riješiti. U prvom slučaju to je bila privatna svojina, u drugom spolna razlika. Katolički, skolastički i naravni pojam pravde jest ovaj: svakom dati njegovo. “Njegovo” već prema radu, naporu i talentima koje je nekome Bog dao. Prema tome, ne svakom isto, već koliko zaslužuje, osiguravajući uvijek egzistencialni minimum u slučaju siromašnih i razbaštinjenih. Da bi odatle mogli počete stvarati i namicati. Jer je polazna točka da je Bog stvorio čovjeka bez defekta. Čovjek nije greška prirode koju treba ispraviti, ili rezultat nekog procesa, kao što je slučaj s filozofijom koja leži ispod evolucije.

Komunistička “pravda” je zasnovana na aritmetici: svakom jednako, zbroji pa podijeli. Što je čista nepravda, jer daje jednako raznim trudovima. Bio ti vrijedan ili ne, na isto ti dođe. Bitno je samo održavati sustav. Ako ćeš dignuti ruku na pozdrav komandantu, ako si stroj za izvršiti zapovijed partije koja misli umjesto tebe, onda možeš “napredovati”. Ali u zlu. Zbog toga je – kolika je to greška - toliko vrijednih ljudi otišlo iz bivše Jugoslavije na primjer - kao iz drugih zemalja ističnog bloka -, posebno iz Hrvatske i BiH. Jer dobro se znalo da su katolici duboko u duši proturevolucionarni, da nikad neće dati svoj pristanak komunističkom-ateističkom nazoru svijeta. Zbog toga Zapadna Hercegovina nije mogla dobiti prugu prema Splitu, a već postojeća prema Dubrovniku je ukinuta. Dok je u svoje vrijeme to "natražno čudovište" Car Franjo Josip poslao naredbu suprotno od izražene molbe svojim inžinjerima za prugu do Ploča i Dubrovnika, kad mu ovi - zapanjeni tvrdoćom terena, i mukom koja je koštala pruga - natuknuše "kad bi koristili i kilo baruta po kilu kamena, nikad nećemo napraviti prugu". Napisa im dakle, "daću ako treba i kilo zlata po kilu kamena, ali hoću tu prugu". 

Niti je komunizam "pravedan" i na međunarodnom polju. Ti pobjednici nad nacizmom nisu se digli protiv njemačke intervencije kad je ova prisvajala dio Češke, Poljske pa čak i Francuske. Već tek kad je napadnut Sovjetski Savez. Onda je Titi bilo poručeno: diži se i pravi ustanak protiv Hitlerovih trupa. Do tada Hitler nije smetao, nego je čak bio i saveznik pri podjeli Poljske i Baltičkih zemalja, te napada na zemlje buržuja.

Sve je to dokaz da komunisti nemaju morala, već pravac određen od materijalističke dijalektike i predan masama na izvršenje od strane onih koji misle za masu, i uz put je "oslobađaju". Ono što pomaže izvršiti taj pravac, to je moralno. Ostalo treba biti "eliminirano". Upravo taj izraz su i koristili - a ne "ubiti" - kad bi davali naređenje za nečiju "eliminaciju". Njihov je zadatak skinuti prepreke opet samo njihovom povijesnom procesu. Bolje reći onom koji oni snuju.

Ali bit socijalizma nije neka pretpostavljana težnja za "socijalnom pravdom". To je riječ koja zvuči lijepo i tolike vuče na tanki led. Bit socijalizma (komunizma učinjenog "prihvatljivijim") jest ateizam, i kao takav ne može biti drugo do proglašenje đavla za kralja. Sve ostalo dolazi kao posljedica: otuđenje čovjeka. Čovjek treba da bude satrven, Bog opovrgnut kao Kralj. Čovjek će onda ovisiti samo od onih koji misle za sve ostale. Sveden na borbu za goli opstanak, postati će više životinja nego čovjek. Lišen svake duhovne odbrane, biti će rob Božjem neprijatelju.

["Moramo pretvoriti Rusiju u pustinju naseljenu od bijelih crnaca kojima ćemo nametnuti tiraniju o kojoj najstrašniji istočni despoti nisu mogli ni sanjati. Jedina je razlika u tome što će to biti ljevičarska tiranija, a ne desničarska. Bit će to crvena tiranija, a ne bijela."

"Mi hoćemo doslovno ‘crveni’ svijet, jer ćemo proizvesti takve poplave krvi, prema kojima svi ljudski gubitci pretrpjeli u kapitalističkim ratovima biti blijeda usporedba. Najveći bankari preko oceana će raditi u najbližem mogućem kontaktu s nama. Ako pobijedimo u revoluciji, uspostavit ćemo snagu sionizma na olupini ovog zgarišta, a mi ćemo postati snaga pred kojom će cijeli svijet padati na koljena. Pokazat ćemo što je stvarna moć. Preko terora i krvoprolića, dovesti ćemo rusku inteligenciju u stanje potpune paralizacije, idiotizma i životinjske egzistencije ... U ovom trenutku, naši mladići u kožnim jaknima, koji su sinovi urara iz Odese, Oršaa, Gomela i Vinice (središnja Ukrajina), znaju kako mrziti sve što je rusko! Kakvo zadovoljstvo u fizičkom uništavanju ruske inteligencije - službenika, akademika i pisaca." Uzeto iz Memorija Arona Simanoviča, draguljara Carskog Dvora.]

Božji neprijatelji, vođeni od samog Sotone, ne mogu biti samo na Istoku. Ponavljam, oni ne mogu samo vladadati jednim dijelom svijeta. Sve je pod njihovim utjecajem na kugli zemaljskoj. Osim Crkve - u pravom smislu riječi - i tvoje duše, ako je čuvaš. Taj sotonizam ne djeluje samo duhovno: potrebna mu je izvjesna ljudska organizacija. Ta organizacija započinje svoju formaciju ubistvom Isusa Krista, Sina Božjega.  Ta Sotonom zavedena i njemu predana skupina ljudi reče Sinu Božjem na križu: "Siđi s križa, ako si Mesija!" Odrekavši se Božjeg kraljevstva, skandalizirani Mesijom koji umire na križu za grijehe svijeta, žele kraljevstvo i moć na zemlji, jer drugdje to više ne može postojati za njih. Od tog trenutka, taj buntovni i ne pravi židov slijepo se bori protiv Krista i svega što je njegovo. "jer i vi isto pretrpjeste od svojih suplemenika, kao i oni od Židova, Koji ubiše i Gospodina Isusa, i proroke, i nas progoniše, i Bogu se ne mile, i svima se ljudima protive, Jer nam priječe govoriti narodima, da se spase, da ispune mjeru svojih grijeha svagda; ali dođe gnjev na njih do kraja" (1 Sol 2, 14-16). (Usput budi rečeno da je ovaj redak izbačen iz nedeljnog čitanja nakon uvođenja Novus Ordo Missae.)

Kako se vrši ova borba, koja su njena sredstva? Sredstva su dvije naravi: a) financijska i b) ideološka. Držeći u svojim rukama svjetske financije, gospodari su kredita koji se daju pojedinim zemljama. Krediti su čisto lihvarstvo koje je nemoguće izmiriti. Zemlje tada postaju robovi i njihove vlade pretvoreni ako već ne izabrani kao kukavni službenici koji izvršavaju tuđa naređenja. Gubi se nacionalni interes nauštrb globalizacije, tj. onih koji stoje iza nje.

Ideološko sredstvo jest masonerija koja je i sama u službi đavolske konspiracije. No, ta masonerija ne pojavljuje se slučajno. Ona je jednostavno primjena kabalističkih (skup sinkretističkih teorija talmudskih "židova") načela, provedenih s nakanom za "produhovljenje" ne-židova. Tom ideologizacijom drže pod kontrolom i antikršćanski usmjeravaju sekularnu inteligenciju nevjernika, gospodarstvo, mas medije, posebno obrazovne sustave i općenito politiku. 

[Masonerija je osnovana na Židovstvu. Odstranite židovsku pouku iz masonskih rituala i što će vam ostati? (Židovska Tribuna, 28/10/1927)]

Traže odvajanje Crkve i Države, ali ne Sinagoge i Države.

[Svakog prosinca pali se Menorah pred Bijelom Kućom. Dolje, državnici, političari raznih predznaka ujedinjeni pod istom kipom.]

[Nije mogao faliti ni španjolski antiklerikalac Pablo Iglesias, došao do popularnosti preko organiziranog i medijski pokrivenog bunta "ozlojođenih" 2011. Iste godine kad su počela i "arapska proljeća". Usput, budi rečeno da ni Sirija ni Iran nisu pripadali Svjetskom Monetarnom Fondu. Sirija je imala porast turizma od 711% 2010, godinu prije dizanja pobuna.]

[Bitno: U svemu što govorimo, treba imati u vidu suštinsku razliku između biblijskih židova i kabalističkih, talmudskih tkzv. "židova". Prvi nisu sionisti. Dapače, smatraju da je raspršivanje židova po svijetu Božja kazna za njihovu nevjernost (ali ne u odnosu na Isusa Krista). Protive se dakle samom postojanja Izraela kao države. Izučavaju samo biblijsku Toru; a ne Egipatski Satanski Kabalizam ili Babilosnki Talmud, kojeg Sionistički Židovi Aškenazi izučavaju i časte (mnogi od njih su potomci Kazara, koliko genetski toliko i još više ideološki ; na današnje ruske i kazačke stepe bili su stigli mnoge židovske izbjeglice pred islamskim ili bizantskim progonom. U isto vrijeme došlo je do obraćenja mnogih pogana na židovstvo, zahvaćeno talmudskim duboko antikršćanskim naukom.). U svakom slučaju, kršćani se trebaju moliti da svi židovi prihvate Isusa Krista kao Mesiju, i ni u kom slučaj podržati sionističku ideologiju.]

Ako se bore protiv Boga, bore se sa Sotonom uz bok. Zbog toga im Isus kaže u Evanđelju: "Ja dođoh u ime Oca svojega, ali me vi ne primate. Ako li drugi dođe u ime svoje, njega primate (Iv 5, 43)." Taj "drugi", biti će po tumačenjau Crkvenih Otaca (Sv. Agustin, Sv. Jernonimo, itd.), Antikrist - židovske nacije - koji će služiti đavolu. Taj Antikrist biti će u isto vrijeme "Mesija" talmudskih i kabalističkih židova.

Tom "Mesiji" - ustvari Antikristu - treba pripremiti put, tako oni misle. Put se sastoji u podjarmljenju kršćanskih i poganskih naroda. Nemoguće ga je ostvariti bez moralnog rušenja tih nacija. Upravo u tom se sastojao "poligon" Sovjestkog Saveza. I zbog toga možemo reći da Gospa u Fatimi upozorava "i odatle (iz Rusije) će se proširiti zabluda na cijeli svijet". Ali ta zabluda je više od vanjštine samog ekonomskog sustava, njegova bezbožna srž i moralno rasulo kako smo već to istakli.

[Neobjavljeni dokument OZN-e i UDB-e za Split i Srednju Dalmaciju četrdesetih godina nakon rata. Stranica više ne postoji, uspio sam naknadno samo zalediti dostupnu sliku na ekranu. Uostalom, to doslovce slijedi modus operandi masona ukazan velikom preciznošću od Pape Lava XIII u Enciklici "Humanum Genus" (1884), protiv masonerije: "... bilo ih je u sekti masona onih koji su javno rekli i predložili da se treba promicati s velikim lukavstvom i spretnošću da se mase izlože nebrojnim dopuštenjima poroka, uz sigurnost da će na je na taj način imati podloženu za svoje ciljeve, te da će za njih biti spremni na sve u budućnosti".]

Sada im se Rusija otima, to je očito, i zbog toga je opsjedaju jer je navjeći vanjski neprijatelj Novog Svjetskog Poretka. Zbog toga smo na rubu Trećeg Svjetskog Rata, i daj Bože da do toga ne dođe. Kao što je nedavno istaknuo Putin, "zapadne vlade uopće ne govore istinu svojim građanima. Ako Rusija bude vidjela da dolazi u egzistencijalnu opasnost, pasti će kiša raketa na Poljsku i Rumunjsku u prvo vrijeme." Drugim riječima, podsjeća na "doktrinu Ivanov", imenovanu 2010 nakon što je vicepredsjednik Rusije, Sergej Ivanov, upozorio na konferenciji u Minhenu potencijalne agresore da će Rusija odgovoriti i nuklearnim oružjem u samo ako njena vlada - a ne netko drugi - procjeni da dolazi u pitanje nacionalna sigurnost. 

Ali u međuvremenu, moralno urušavanje Zapada - i šire, valovi programirane dekadencije kojoj su mediji na totalnoj usluzi, prelazi na primjer mahom cijelim Balkanom - teče svojim gnusnim i nepromjenjivim tokom. Klasna borba proletarijata protiv buržuja, podržana od komunističkih partija, sada se prenosi na imaginarnu borbu između spolova i međuobiteljskih odnosa. Muž je prikazan kao životinja, predstavnik "heteropatrijarhata" (!) koji tlači ženu. Razara se lik oca, kojeg se više javno ne poštuje. Biološka spolnost, nešto dano od Boga, prikazana je kao jedna vrsta greške prirode koju se treba ispraviti vlastitim htjenjem. "Percepcija je stvarnost", jest kabalistički princip. Današnje društvo je primjenom ovog načela, uz sveobuhvatno korištenje medija i samih izglasanih zakona, doprinijela šizofreničnom stanju socijalne svijesti. Uz LGBTI udruge kao političke komesare koji imaju pravo za optužiti bilo koga za već neku "x-fobiju", samom svojom riječi. Ukida se na taj način tradicionalni pravni postulat prema kojem svatko je nevin dok se ne dokaže suprotno. Sada međutim, kriv si ako te optuži netko iz LGBTI pokreta,  a svoju nevinost tek treba da dokažeš. Potpuno analogna situacija s bilo kojim totalitarističkim režimom. Prije u komunizmu, danas posebno na Zapadu i u islamskim zemljama poput Pakistana i sl., gdje je dovoljno da te neki musliman optuži za uvredu Muhamedovog imena i odmah si u zatvoru, u dobrom slučaju. Dokaži da si nevin.

***

Svega su toga poruka ovi političari bez djece. Prvo se razorila vjera, sada se ruši naravna baza neophodnog zdravog opstanka civilizacije. Slika su moralnog rasula Evrope. Te jadne žene koje se sve uložile u ovozemaljsku karijeru. Karijeru koja ne služi ni njima, ni njihovoj djeci, već nekima iznad njih, tek nekolicini koji drže svu moć u svojim rukama.

No, pogledajte jednu komentiranu vijest o ovom fenomenu u jednim našim novinama: "Ono što upada u oči je da sve ove države politički i ekonomski stoje vrlo dobro, pa i Italija u usporedbi s drugim južnjačkim državama…" Još na neki način i hvale ovakvu situaciju. Ili barem je predstavljaju kao neku vrstu nužnog zla. 

Nevjerojatno je do koje mjere može doseći sljepoća! Pa pogledajte koje je to dobro stanje. Te zemlje su pred konzumacijom islamskog osvajanja. Ako se ovaj trend ne izmjeni, ili ako se muslimansko pučanstvo ne vrati svojim državama ili ne prihvati u tim zemljama, za trideset godina ako budemo živi i bude svijeta, zapadna Evropa pada dobrim dijelom pod Islam. Makar prije toga je vjerojatno da se bude prošlo kroz fazu kaosa i praktično građanske borbe na ulicama. Trebamo se prisjetiti tada (bolje reći već sada), tvrdnje Theodora Roosvelta da se u politici ništa slučajno ne događa, sve što se ostvaruje već je bilo planirano makar u općim crtama.

[Hrvatski tisak u službi globalista:

Ali ima nešto što se zove "taqiyya", svjesna laž kojom se muslimani koriste u trenucima kad su u manjini i pripremaju teren za definitivno osvajanje.]

Pri svemu ovome, cinizam - kako  ne - je ogroman. Još se govori da je život u Evropi "dobar" i da se "dobro živi". To je laž. Da bi netko mogao "dobro živjeti" mora ili biti porijeklom imućne obitelji, ili slomiti se radom. Tada će moći živjeti u krugovima u kojima ima manje ili uopće nema migranata i radnika nižih plaćanja osuđenih na život u opasnim četvrtima. Ali da bi mnogi dospjeli do većih primanja, moraju se prethodno slomiti radom. I žene i muškarci se posvećuju potpuno poslu i nemaju vremena za obitelj i odgajanje djece. Uglavnom hladna okruženja ne posvećuju pažnju posebno krščanskom odgoju. Kako se može reći da se onda dobro živi? To je užasna zabluda. Mnogi naši ljudi koji odu vani mogu možda dobiti veća primanja, ali im djeca rastu duhovno žalosnim okružjima, kao što smo neke stvari napomenuli na početku. To nije dobar život.

Masa i masa zapadnog svijeta su nova vrsta proleterijata, tehnički isprobana u SSSR. 

[Komunalke :Sive stanovi za radničku klasu. Masa potpuno ovisna i u strahu od vladajuće klase. Tvoja dužnost je proizvoditi i služiti sustavu. Usudi se kritizirati sustav, i gotov si. 

Danas imamo suštinski isto. Kritiziraj Islam, budi antiglobalist i biti ćeš stavljen, makar na lukav i neprimjetan način van sustava.]

Kako može biti "dobar život" kad ljudi nisu u stanju misliti na budućnost, i kad imati djecu postaje nazabranjenija ili možda najnedostupnija stvar? U Francuskoj stopa je od 1,8 djece po obitelji, daleko od 2,1 potrebnih za osigurati opstanak nacije. Velika Britanija 1,6; Grčka, Italija, Njemačka 1,3. Španjolska 1,1. To je dobar život? To je bijeda, ali programirana bijeda.

Pretjerujem? Pogledajmo tko vlada Evropom:

[Jean-Claude Juncker pri zvaničnom prijemu evropskih državnika. Pijan do daske (ovdje kliknite za vidjeti video), pozdravlja s jednim budalastim, njemu pristalim, povikom "Diktator!", napola dižući ruku kao na fašistički pozdrav. Dolje, pijan k'o ćuskija, na diplomatskom prijemu u Vatikanu.]

[Kako je moguće da ova pijandura bude na ovakvom položaju? Jer taj nitko i ništa je samo vjerni službenik oni koji zbilja vladaju.]

***

Unatoč svemu ovome, uvijek će postojati neka ljudska i duhovna rezerva preko koje će se vidjeti - ono što već znamo po vjeri - da zlo ne može imati zadnju riječ. Nikada, pa ni u ovom našem specijalnom vremenu. Moguć je otpor! Bog neće nas ostaviti bez sredstava samo ako mu se jednu mrvicu obratimo, htjednemo živjeti kao dostojanstvom Božjih stvorenja kakvi jesmo. Moramo se opredijeliti za LJUBAV, življenu u pravoj vjeri. Sve je onda slatko. I siromaštvo, i oskudica, i izbjeglištvo, i bolest a i smrti se ne plašimo. Jer kad bi se na ovom svijetu sve završavalo, zli bi imali pravo. Ali nemaju. Dok je onomu tko se opredijeli za dobro, svijetao svaki dan. I što je jako bitno: u stanju je misliti na druge. Zavšavam ovo razmišljanjem čašćenjem državnika kojem želim katoličko državljanstvo, ali ljudski govoreći njegova neovisnost i briga za svoju Domovinu služi tolikima za primjer:

Viktor Orban je otac petero djece. Za pet godina doprinuo je smanjenju od 23% broja pobačaja u Mađarskoj zahvaljujući kampanjama u korist života. Dijelili su diljem njegove drage zemlje plakate s likom bebe u maternici i s porukom: "Razumjem da nisi spremna za imati me, ali daj me u usvojenje, dopusti mi da živim!". Podržao je obitelj i uvođenje vjerskih i etičkih vrijednosti u obrazovanje.

Nasuprot globalističkim liderima, javno podržava žene za imati djecu i olakšava proceduru usvajanja i obiteljskog prihvaćanja: udijeljuje 4% cjelokupnog društvenog dohotka mjerama u korist obitelji, nasuprot 2,7% što je prosjek šire EU. U svom mandatu uključio je zaštitu ljudskog života od začeća u samom Ustavu. Njegova vlada, nasuprot gore ocrtanima, potiče natalitet i svojim primjerom: njegovi ministri imaju ukupno 30 djece.