Za ovaj transparet dobili su kaznu od vrijednosti nešto više od 3.000 dolara.
Znaš, sloboda izražavanja.
Prikazani su postovi s oznakom Politika. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Politika. Prikaži sve postove
nedjelja, 12. ožujka 2023.
subota, 9. travnja 2022.
Zaustavi Huna!
Američka propaganda protiv Njemačke iz I sv. rata:
Ima li sličnosti sa sadašnjom situacijom?
ponedjeljak, 28. veljače 2022.
Evropa 1939, Evropa 2022
Ono što se događa u Ukrajini počinje opasno podsjećati na na situaciju u Evropi 1939. S realnim poređenjem između Hitlera i Putina, ali na drugoj osnovi, ne u smislu koji prenose mediji. Ovi predočavaju povijest napisanu od pobjednika. To je povijest pobjednika.
Njemačka je tražila koridor do Danziga (današnji Gdansk), koji je kao dio Istočne Prusije bio odvojen od Njemačke Versajskim sporazumom nakon prvog svjetskog rata. 95% stanovništva Danziga bili su Njemci, zbog čega i zbog položaja važne luke na Baltiku Hitler je htio povratiti kontrolu nad tim gradom. Tražio je dakle zbog toga koridor, ali Poljska nije pristala na ponudu, nagovorena prvenstveno Velikom Britanijom.
Dalje, u proljeće 1939 dolazi do masakra njemačkih civila u Poljskoj, na tisuće njih od paramilitarnih poljskih snaga, što njihova vojska nije sprječavala. Dolazi do trenutka kad Hitler odlučuje napad na Poljsku.
Prije toga, Austrija nije bila “aneksirana” Njemačkoj, nego se na referendumu ogromnom većinom (skoro plebiscitom) odlučila za uključenje u Njemačku. Samo dan nakon referenduma Hitler daje svečani govor u Beču, usred neviđene podrške Austrijanaca.
Danas imamo da Rusija priznaje dvije ukrajinske regije, napučene većinski Rusima, kao dio Rusije. Prije je učinio isto sa Krimom. Sve te regije su se opredjelile za Rusiju. Usput, istočne oblasti bile su pod čestim bombardiranjem, koje je oduzelo živote kojih 15.000 duša, trećina njih civila.
Sada Rusija napada Ukrajinu jer ne dozvoljava njen ulazak u NATO pakt, te instaliranje raketnih pogona koji ozbiljno mogu ugroziti njenu sigurnosti. Unatoč upozorenjima i ultimatumu, NATO i Ukrajina su dali poznati korak.
Njemačka je bila razorena 6 godina kasnije. Ali Njemačka nije imala nuklerano oružjue. Rusija ga ima.
Prema tome, nalazimo se u ogromnoj opasnosti.
Molite Boga i činite pokoru da bude nuklearnog rata, kao i da nam Otkupitelj i Spasitelj ljudskog roda udijeli mir.
četvrtak, 12. studenoga 2020.
Trump je navjerojatnije pobijedio. Uloga medija. I nakon pobjede?
„Ljudi će vjerovati ono što im bude naloženo u vijestima da trebaju vjerovati“. G. Orwell
Koja je taktika koju provode glavni mediji za (dez)informaciju, među kojima su glavni hrvatski u svjetskom vrhu po gadosti?
(Pravo stanje, na dan objave članka, je ovo: https://everylegalvote.com/country)
Oni savršeno znaju da je Trump dobio izbore, i da je izvršena prevara. Čemu onda inzistirati da je Biden predsjednik?
Kad se otkrije da je ustvari Trump pobijedio, predstaviće njegovu pobjedu kao krađu i otimanja izbora Bidenu. Time će opravdati pobune koje će oni sami, implicitno i eksplicitno sazvati i podržati. Tada će nastati ozbiljna opasnost građanskog rata u Americi.
Mnogi će platiti veliku cijenu, ali domoljubi kršćanske inspiracije će pobijediti. Zli to nikad ne će prihvatiti. Nastaje teško vrijeme, ali barem sa značajnijom podrškom nego što smo imali do sada. Nešto što će prijeći ocean, i dotaći se i naših obala.
utorak, 22. listopada 2019.
Katalonija i demokracija. Čile, Bolivija, Francuska, Ukranija, Balkan... što se događa?
(Katalonija) Oni su demokrati, a ako se ne slažeš s njima, onda si fašist.
Protesti su vođeni u prvom redu preko antifašističkih skupina, zaduženih vršiti vanjske (prljave) poslove od onih zacrtanih u uredima:
[Ti pališ ono što ti ja kažem; kravata misli, antifa razara]
Nikakvih tu nema "prava naroda". Radi se o razbijanju onog što još preostaje od tradicionalnog poimanja Evrope. Stvaranjem državica koje će biti lakše pod kontrolom globalističke elite. Međunarodni komunizam, novog oblika, u suštini starih metoda.
Još uvijek predsjednik Španjolske - do skorih izbora - Sánchez, sa Alexom Sorosom, Georgevim sinom:
S njegovim ocem Sánchez se susreo samo tri dana prije preuzimanja vlade. Rezultat je bio još jače provođenje komunističke liberalne agende, feminizma, ateizma, multikulturalizma, masovne inmigracije. Alexov brat Jonathan je iza JC Capital koji podržava separatističke partije u Kataloniji:
Pierre Omidyar, židovskog porijekla koji stoji iza francuskih antifa, šalje podršku preko brojnih i nasilnih antifa katalonskom procesu:
Nastoje spriječiti desničarske identitetske pokrete koji niču diljem Evrope.
U Čileu je na vlasti demokrišćanin Sebastián Piñera - nije dakle ljevičar, makar ekonomsko liberalnog kroja. Zbog jednostavnog povišenja cijene podzemne željeznice - koju je na koncu povukao -, ljevica je napravila skoro državni udar, za sada 11 mrtvih. Piñera izjavljuje: Borimo se protiv nemilosrdnog i vrlo moćnog neprijatelja koji ne poštuje nikog i ništa.
Bolivija. Neokomunist indijanac koji psuje na evangelizaciju Amerike u svoje vrijeme, Evo Morales (poznat po svom poklonu Bergogliu), u izborima ide izjednačeno sa oporbenim kandidatom. Zaustavlja prebrojavanje 24 sata, i nakon toga proglašava se pobjednikom.
Slično na Majdanu je promovirana revolucija kojoj nije cilj nikakva demokracija, već pobjeda ateista koji žele staviti cijelo čovječanstvo njima pod noge, jer su oni bogovi.
[Zašto toliko reže na Mađarsku, Rusiju i još par zemalja? Između ostalog, zbog ovog:]
[Sorosov Open Society zabranjen u Rusiji; u Mađarskoj zabranjen rad njegovom sveučilištu. Biće mjesta malo južnije.]
Pod vrlo sličnom perspektivom možeš gledati cijeli proces nezavisnosti na Balkanu, posebno na teritoriju bivše Jugoslavije. Nije bio cilj "dati slobodu" potlačenima, već upravo napraviti veće robove od svih zajedno. Jačanje muslimanskog elementa dovodi do još veće destabilizacije i sekularizacije (zatiranje kršćanstva), kao i u čitavoj Evropi.
[Duh Banovine Hrvatske sporazuzuma Cvetković-Maček je bilo mnogo logičnije rješenje, dok se izvršila podjela po Avnojevskoj Jugoslaviji, a navodno se ide protiv "bivšeg režima". Kome "Avnojevska Hrvatska" ostavlja Hrvate iz BiH, Vojvodine, Boke...? Gorko je kad se shvati da si bio pijun u tuđoj igri.]
"Demokratske priče", čije smo žrtve debelih 200 godina, napravljene su za naše porobljavanje.
Samo kršćanski identitetski pokreti su u stanju održati minimum Evrope koja je vođena destruktivnom kaosu.
nedjelja, 7. travnja 2019.
Demokracija i savjet za "manje zlo" koji vodi do bezdana
Pogledajmo ovaj primjer: jedna njemačka učenica, kršćanka, na putu u školu zlostaljana je od muslimanskih djevojaka. Žali se ravnateljici nastave, a ova joj daje savjet: obuci hidžab, pa ti ne će ništa biti.
Pogledajmo malo dublje u ovaj slučaj, i tražimo analogiju sa političkim nivoom. Da li je ovo slično sa onim savjetima kad se kaže da glasujemo za "manje zle" političke opcije, pod uvjetom da sačuvamo neko dobro?
Situacije imaju veliku sličnost. No, što možemo vidjeti u praksi? Glasovanjem za "manje zlo" godinu kroz godinu, spuštamo se do ponora. Na koncu, zlo je sve veće i veće, i stalno se navikavamo praviti ustupke. I svaki put zahtijevamo sve manje i manje, i zadovoljavamo se "barem nečim".
To je savjet ravnateljice: znam da je to loše što ti savjetujem, ali barem te ne će tuči.
Umjesto da traže krivce i da ih se pošalje odakle su i došli.
Koja trega biti naša reakcija? Ne, ne ću obući hidžab, već zahtijevam da se kazne zločinci!
Pogledajmo sad drugi primjer: Marryam Bakhtawar je pakistanska kršćanka koja radi kao agronom. Nosi veo, ne hidžab:
Kao i mislim sve druge pakistanske djevojke i žene, i ona nosi obavezni veo. Uostalom, kao i evropske kršćanske djevojke i žene do modernog doba. (Moram priznati da meni osobno više se sviđa da djevojke nose veo na ovaj način; izgledaju mi više ženstvene i pristojne. Moderni način oblačenja nametnuo je ustvari ženama mušku odjeću.)
Gdje je razlika u ove dvije situacije?
Prvo, hidžab je znak muslimanske dominacije. Nametnuti hidžab u Evropi nemuslimanskim ženama, znači islamizirati Evropu. Popustiti tome znači predaja i suradnja sa neprijateljima.
Drugo, Marryamin veo je znak da kršćani nemaju izbora u muslimanskoj državi i društvu. Marryam stoga ne čini nikakvu izdaju svojoj vjeri noseći veo (čak skoro i suprotno, usudio bih se reći).
Prebacimo ove situacije na politiku. Da li kršćani u Siriji na primjer mogu podržati muslimana Assada? Svakako, nemaju drugog izbora, i u biti to je ono što rade.
Da li kršćani u Evropi trebaju podržati nekršćanske partije, masonska legla, pobačaj, promociju nekršćanskog društva?
Neki će reći: pa, ako je manje zlo, onda treba biti tako. Vidiš na prvom primjeru da nije tako, gdje nas je sve odvelo "manje zlo".
Evropa se ne može obnoviti masonskim partijama, već kršćanskim identitetskim pokretima.
Pogledajmo malo dublje u ovaj slučaj, i tražimo analogiju sa političkim nivoom. Da li je ovo slično sa onim savjetima kad se kaže da glasujemo za "manje zle" političke opcije, pod uvjetom da sačuvamo neko dobro?
Situacije imaju veliku sličnost. No, što možemo vidjeti u praksi? Glasovanjem za "manje zlo" godinu kroz godinu, spuštamo se do ponora. Na koncu, zlo je sve veće i veće, i stalno se navikavamo praviti ustupke. I svaki put zahtijevamo sve manje i manje, i zadovoljavamo se "barem nečim".
To je savjet ravnateljice: znam da je to loše što ti savjetujem, ali barem te ne će tuči.
Umjesto da traže krivce i da ih se pošalje odakle su i došli.
Koja trega biti naša reakcija? Ne, ne ću obući hidžab, već zahtijevam da se kazne zločinci!
Pogledajmo sad drugi primjer: Marryam Bakhtawar je pakistanska kršćanka koja radi kao agronom. Nosi veo, ne hidžab:
Kao i mislim sve druge pakistanske djevojke i žene, i ona nosi obavezni veo. Uostalom, kao i evropske kršćanske djevojke i žene do modernog doba. (Moram priznati da meni osobno više se sviđa da djevojke nose veo na ovaj način; izgledaju mi više ženstvene i pristojne. Moderni način oblačenja nametnuo je ustvari ženama mušku odjeću.)
Gdje je razlika u ove dvije situacije?
Prvo, hidžab je znak muslimanske dominacije. Nametnuti hidžab u Evropi nemuslimanskim ženama, znači islamizirati Evropu. Popustiti tome znači predaja i suradnja sa neprijateljima.
Drugo, Marryamin veo je znak da kršćani nemaju izbora u muslimanskoj državi i društvu. Marryam stoga ne čini nikakvu izdaju svojoj vjeri noseći veo (čak skoro i suprotno, usudio bih se reći).
Prebacimo ove situacije na politiku. Da li kršćani u Siriji na primjer mogu podržati muslimana Assada? Svakako, nemaju drugog izbora, i u biti to je ono što rade.
Da li kršćani u Evropi trebaju podržati nekršćanske partije, masonska legla, pobačaj, promociju nekršćanskog društva?
Neki će reći: pa, ako je manje zlo, onda treba biti tako. Vidiš na prvom primjeru da nije tako, gdje nas je sve odvelo "manje zlo".
Evropa se ne može obnoviti masonskim partijama, već kršćanskim identitetskim pokretima.
četvrtak, 4. travnja 2019.
20 godina od NATO kao zračne snage islamskog imperija. Kosovo, slika buduće Evrope. Nekoliko pitanja
Prije dvadeset godina Srbi tjeraju Albance sa Kosova. Za uzvrat, NATO bombardira ondašnju Jugoslaviju (posebno Srbiju). Nakana albanskih terorista (tako su i sami Amerikanci zvali ELK u svoje vrijeme) bila je postići etnički čisto Kosovo, s uglavnom muslimanskim življem. Albanci su izgubili rat, i NATO je dobio rat za njih.
Na koncu, jedna zvanično ne muslimanska zemlja, postaje muslimanskom. Nakon skoro pola BiH, pola Makedonije, to je de facto nova muslimanska zemlja Evrope. Prve muslimanske države u novoj povijesti Evrope.
Situacija na Kosovu ima ovu radiografiju: 70% nezaposlenosti među mladima, rudnici plemenitih metala su u Sorosovim rukama (Daniel Estulin, Club Bilderberg). Najveća NATO baza u Evropi nalazi se na Kosovu. Albanci sa Kosova izvoze lopove i zločince po cijeloj Evropi. Nisu u stanju živjeti na osnovu svog rada, već od tuđeg, i tuđih dobara.
To su bili naši saveznici pri rušenju Jugoslavije. Ustvari, netko se grdno poigrao sa svima nama.
Pitanja: kad je NATO poslao avione i tomahavke za odbranu njihovih dragih muslimana, zašto nije poslao par aviona u ljeto 1991 da stavi do znanja Srbiji da se rat ne će tolerirati?
Jer tada možda ne bi došlo do sveg onog zla nakon toga: ne bi bilo rata. A rat im je bio potreban. Netko je htio podjelu Jugoslavije, ali ne za naše dobro.
Ukoliko se ne može napraviti kulturna podjela kao što su to načinili Česi i Slovaci istih godina, bez i jednog jedinog ispaljenog metka, zašto ne čekati 20 godina ako treba, a ne proći kroz ovaj grozni i prokleti rat?
I ako nikad ne imao tu nezavisnost, čemu mi treba masonska država kakva je danas i Hrvatska i Srbija, i tako redom? Gdje su naše nezavisnosti sada? Nigdje, svi smo robovi, svi do jednog. Pod velikom opasnošću neminovnog pada u pola bivše Jugoslavije pod snažnim utjecajem fanatičnog Islama.
Ne, grijesi su naši, mi smo se "pobili", makar Srbija bila najkrivlja, čemu mi to služi? Zar je doista moralo ovako biti?
Mi smo iskorišteni radi tuđih interesa, radi interesa globalista, i još malo preciznije o čemu sam dosta govorio. Sve rade planski, i dugoročno. Nakon drugog svjetskog rata, 1951. izabran je demokratski Prvi Ministar Irana, Muhamed Mosaddeq, vrlo sekularnog tipa. Iste godine naconalizira iransku naftu, zbog čega je proglašen "ludim senilcem" od zapadnih medija. 1953 Mossad stoji iza državnog udara koji daje isključivu vlast njima podložnom Rezi Pahlaviju.
1979. je pripremljena Iranska Islamska Revolucija... u Sorboni, gdje je čuvan Homeini, i odakle je prebačen u Iran. Islamska radikalizacija i fanatizam počinje buktati nakon tog događaja. Šalje se Irak u rat protiv Irana, da bi se obje države izgubile u krvavim i besmislenim ratovima, modernim oružjem u stilu mesarnica prvog svjetskog rata.
Cijeli Bliski Istok doveden je u pozornicu kaosa, samo iz jednog cilja: sigurnost Izraela.
Netko je sve to pripremao kroz više od 50 godina.
Sa Jugoslavijom, slično. Što smo mi za njih? Oni nas vole? Oni nas koriste kao navjeće budale na svijetu. Makar se mi pobili međusobno, i makar mi bili u dosta toga krivi, oni znaju kako se mase ponašaju: gurnu nas i pripreme uvjete da rat postane neizbježan. Da je nas netko volio, na silu bi nam odredio da ne može biti rata, makar mi htjeli. Ili bi se podijelili kao Česi i Slovaci, ili bi čekali ili razgovarali koliko bilo potrebno.
Sjećam se što su govorili bosanski fratri francuskom konzulu početkom XIX stoljeća: ne treba nam država, ako je jakobinska. Mi želimo samo kršćansku državu.
Mi danas stenjemo pod jakobinskim, masonskim, sotonskim, islamskim, lgbt vladama koje se mokre po našim glavama. Ne poštuje se priziv savjesti kod liječnika, provodi se pobačaj, svako moguće zlo, nema socijalne pravde, mladi odlaze, dolaze ISIL-ovci kao uostalom svugdje u Evropi.
Uvedeni smo u slijepu ulicu iz koje ne može biti izlaza. Pod dvojim smo velikim neprijeteljima naših duša: masonerijom i Islamom. To nam ukazuje u kom smislu trebamo djelovati, i od kojih zala se oslobađati, ovo još pametnih i ispravnih ljudi među nama, makar živjeli u odvojenim državama, koje moraju imati barem zajednički stav prema glavnim opasnostima.
Na koncu, jedna zvanično ne muslimanska zemlja, postaje muslimanskom. Nakon skoro pola BiH, pola Makedonije, to je de facto nova muslimanska zemlja Evrope. Prve muslimanske države u novoj povijesti Evrope.
Situacija na Kosovu ima ovu radiografiju: 70% nezaposlenosti među mladima, rudnici plemenitih metala su u Sorosovim rukama (Daniel Estulin, Club Bilderberg). Najveća NATO baza u Evropi nalazi se na Kosovu. Albanci sa Kosova izvoze lopove i zločince po cijeloj Evropi. Nisu u stanju živjeti na osnovu svog rada, već od tuđeg, i tuđih dobara.
To su bili naši saveznici pri rušenju Jugoslavije. Ustvari, netko se grdno poigrao sa svima nama.
Pitanja: kad je NATO poslao avione i tomahavke za odbranu njihovih dragih muslimana, zašto nije poslao par aviona u ljeto 1991 da stavi do znanja Srbiji da se rat ne će tolerirati?
Jer tada možda ne bi došlo do sveg onog zla nakon toga: ne bi bilo rata. A rat im je bio potreban. Netko je htio podjelu Jugoslavije, ali ne za naše dobro.
Ukoliko se ne može napraviti kulturna podjela kao što su to načinili Česi i Slovaci istih godina, bez i jednog jedinog ispaljenog metka, zašto ne čekati 20 godina ako treba, a ne proći kroz ovaj grozni i prokleti rat?
I ako nikad ne imao tu nezavisnost, čemu mi treba masonska država kakva je danas i Hrvatska i Srbija, i tako redom? Gdje su naše nezavisnosti sada? Nigdje, svi smo robovi, svi do jednog. Pod velikom opasnošću neminovnog pada u pola bivše Jugoslavije pod snažnim utjecajem fanatičnog Islama.
Ne, grijesi su naši, mi smo se "pobili", makar Srbija bila najkrivlja, čemu mi to služi? Zar je doista moralo ovako biti?
Mi smo iskorišteni radi tuđih interesa, radi interesa globalista, i još malo preciznije o čemu sam dosta govorio. Sve rade planski, i dugoročno. Nakon drugog svjetskog rata, 1951. izabran je demokratski Prvi Ministar Irana, Muhamed Mosaddeq, vrlo sekularnog tipa. Iste godine naconalizira iransku naftu, zbog čega je proglašen "ludim senilcem" od zapadnih medija. 1953 Mossad stoji iza državnog udara koji daje isključivu vlast njima podložnom Rezi Pahlaviju.
[Uništavanje srpskih manastira na Kosovu. Nijedan kršćanin se može radovati ovome. Danas su svaki dan profanirane 3 crkve dnevno u Francuskoj. Treba uvidjeti u biti isti proces koji se provodi ne samu u Evropi, nego svugdje u svijetu.]
1979. je pripremljena Iranska Islamska Revolucija... u Sorboni, gdje je čuvan Homeini, i odakle je prebačen u Iran. Islamska radikalizacija i fanatizam počinje buktati nakon tog događaja. Šalje se Irak u rat protiv Irana, da bi se obje države izgubile u krvavim i besmislenim ratovima, modernim oružjem u stilu mesarnica prvog svjetskog rata.
Cijeli Bliski Istok doveden je u pozornicu kaosa, samo iz jednog cilja: sigurnost Izraela.
Netko je sve to pripremao kroz više od 50 godina.
Sa Jugoslavijom, slično. Što smo mi za njih? Oni nas vole? Oni nas koriste kao navjeće budale na svijetu. Makar se mi pobili međusobno, i makar mi bili u dosta toga krivi, oni znaju kako se mase ponašaju: gurnu nas i pripreme uvjete da rat postane neizbježan. Da je nas netko volio, na silu bi nam odredio da ne može biti rata, makar mi htjeli. Ili bi se podijelili kao Česi i Slovaci, ili bi čekali ili razgovarali koliko bilo potrebno.
Sjećam se što su govorili bosanski fratri francuskom konzulu početkom XIX stoljeća: ne treba nam država, ako je jakobinska. Mi želimo samo kršćansku državu.
Mi danas stenjemo pod jakobinskim, masonskim, sotonskim, islamskim, lgbt vladama koje se mokre po našim glavama. Ne poštuje se priziv savjesti kod liječnika, provodi se pobačaj, svako moguće zlo, nema socijalne pravde, mladi odlaze, dolaze ISIL-ovci kao uostalom svugdje u Evropi.
Uvedeni smo u slijepu ulicu iz koje ne može biti izlaza. Pod dvojim smo velikim neprijeteljima naših duša: masonerijom i Islamom. To nam ukazuje u kom smislu trebamo djelovati, i od kojih zala se oslobađati, ovo još pametnih i ispravnih ljudi među nama, makar živjeli u odvojenim državama, koje moraju imati barem zajednički stav prema glavnim opasnostima.
subota, 16. ožujka 2019.
O novozelandskom napadu
Mogli smo vidjeti, i još nam ostaje, licemjerstva na tone povodom novozelandskog serijskog ubojstva u dvije džamije.
Jeremy Corbyn, laburistički lider VB, je zvao "incidentom" islamski napad na maloljetnike u Manchesteru. Međutim, u Novom Zelandu radi se o "terorističkom napadu". I svakako, solidarnost sa muslimanskom zajednicom u Novom Zelandu, na drugom kraju svijeta.
Jacinta Ardern, premijerka Novog Zelanda, sa velom na glavi ide uručiti saučušće obiteljima ubijenih.
Kad su ovi isti nitkovi izrazili žalost zbog kršćanskog genocida u Africi? Nikad. Jeste li čuli kako su nedavno gadovi Fulani ubili barem 120 kršćana u Nigeriji? Govorimo o prošlom mjesecu. Tko je ovdje izrazio žalost? Je li naše da nas ubijaju i gotovo? Da, rečeno je u Svetom Pismu: "Zbog tebe nas odvode kao ovce na klanje". Da, to je naša sudbina, i ovi koji vladaju su suradnici zla.
No, to ne znači da ne trebamo reći po istini. I boriti se za nju.
Neka ih zato boli koliko ih može boljeti, ali australijski senador Fraser Enning rekao je pravo, makar morao poslije izbrisiti poruku na mrežama: "Da nisu došli fanatični muslimani, ne bi bilo ni ubojstava". Jest, netko ih vodi na sve strane svijeta i tome se izgleda ne smije oduprijeti. Toliko su mediji i političari oprali mozgove svima redom, da je jedan momak pogodio jajetom senatora uz znak protesta za njegove riječi. No, dobio je što je zaslužio: par dobrih šamara:
Kad ste prosvjedovali protiv pokolja koje muslimani čine svaki dan? Kada? Nismo za nasumična ubojstva, ali nas taru teški neprijatelji. Protiv kojih borba mora biti teška i duga. Moramo ispravljati mentalitet kod tolikih, i to je jedan od razloga zašto sam pokrenuo blog u svoje vrijeme. Potrebna je prava kulturna i vjerska obnova.
Ali osvrnimo se malo na sam atentat na džamiju. Interesantno, Branton Tarrant koristi dvije melodije koje sluša dok se vozi prema džamiji, na snimku koji je sam načinio. (Našao sam ga ovdje, pogledati video.) Jedna melodija je britanski vojni marš, a druga pjesma je četnička, "Od Bihaća do Petrovca sela".
Tarrant je putovao nekoliko godina prije svog dolaska na Novi Zeland, i također je bio izgleda u Bugarskoj i Srbiji, osim u zemljama po Aziji i dr. Odatle pretpostavljam da ima ovu pjesmu. No, koja je poanta naših medija o ovome? Pogledajmo razmjenu komentara na istoj vijesti, posebno Latifija:
Ne opravdavam četničke zločine, ali što nam ponovno žele reći? Da su muslimani naši saveznici, kao što su bili dok nismo dobili nož u leđa? Dok se nismo probudili i spoznali o čemu je stvar?
Ne brini se Latife, ne smeta nam Dodik.
Jeremy Corbyn, laburistički lider VB, je zvao "incidentom" islamski napad na maloljetnike u Manchesteru. Međutim, u Novom Zelandu radi se o "terorističkom napadu". I svakako, solidarnost sa muslimanskom zajednicom u Novom Zelandu, na drugom kraju svijeta.
Jacinta Ardern, premijerka Novog Zelanda, sa velom na glavi ide uručiti saučušće obiteljima ubijenih.
Kad su ovi isti nitkovi izrazili žalost zbog kršćanskog genocida u Africi? Nikad. Jeste li čuli kako su nedavno gadovi Fulani ubili barem 120 kršćana u Nigeriji? Govorimo o prošlom mjesecu. Tko je ovdje izrazio žalost? Je li naše da nas ubijaju i gotovo? Da, rečeno je u Svetom Pismu: "Zbog tebe nas odvode kao ovce na klanje". Da, to je naša sudbina, i ovi koji vladaju su suradnici zla.
No, to ne znači da ne trebamo reći po istini. I boriti se za nju.
Neka ih zato boli koliko ih može boljeti, ali australijski senador Fraser Enning rekao je pravo, makar morao poslije izbrisiti poruku na mrežama: "Da nisu došli fanatični muslimani, ne bi bilo ni ubojstava". Jest, netko ih vodi na sve strane svijeta i tome se izgleda ne smije oduprijeti. Toliko su mediji i političari oprali mozgove svima redom, da je jedan momak pogodio jajetom senatora uz znak protesta za njegove riječi. No, dobio je što je zaslužio: par dobrih šamara:
Kad ste prosvjedovali protiv pokolja koje muslimani čine svaki dan? Kada? Nismo za nasumična ubojstva, ali nas taru teški neprijatelji. Protiv kojih borba mora biti teška i duga. Moramo ispravljati mentalitet kod tolikih, i to je jedan od razloga zašto sam pokrenuo blog u svoje vrijeme. Potrebna je prava kulturna i vjerska obnova.
Ali osvrnimo se malo na sam atentat na džamiju. Interesantno, Branton Tarrant koristi dvije melodije koje sluša dok se vozi prema džamiji, na snimku koji je sam načinio. (Našao sam ga ovdje, pogledati video.) Jedna melodija je britanski vojni marš, a druga pjesma je četnička, "Od Bihaća do Petrovca sela".
Tarrant je putovao nekoliko godina prije svog dolaska na Novi Zeland, i također je bio izgleda u Bugarskoj i Srbiji, osim u zemljama po Aziji i dr. Odatle pretpostavljam da ima ovu pjesmu. No, koja je poanta naših medija o ovome? Pogledajmo razmjenu komentara na istoj vijesti, posebno Latifija:
Ne opravdavam četničke zločine, ali što nam ponovno žele reći? Da su muslimani naši saveznici, kao što su bili dok nismo dobili nož u leđa? Dok se nismo probudili i spoznali o čemu je stvar?
Ne brini se Latife, ne smeta nam Dodik.
ponedjeljak, 4. ožujka 2019.
Tko je Joe Biden, mogući predsjednički USA kandidat 2020?
Još nije sigurno, ali je među prvim kandidatima:
Ali tko je on?
Ovakav je:
Prljav, gnusan, nečist, odvratan, poročan... i tko zna dokle.
Ovakvi ljudi vladaju; ovakve traže da vode njihove sotonske igre.
U klasičnom biografiji o životu i djelu Svetog Pavla, "Paulus" Josepha Holznera, djela preporučenog od Pija XII, navodi se kako je Korint u pogansko vrijeme kada ga je pohodio Sv. Pavao imao kojih deset tisuća - regija je imala kojih milijun žitelja - "posvećenih bludnica", tj. nesrećnica koje su bile određene za "sveto općenje" i tako odavale štovanje idolima, tj. đavlima.
Jednako još u Starom Zavjetu čitamo kako su zavedeni narodi žrtvovali svoju djecu idolima tražeći "zaštitu". Jasno je da ih je sam đavao tjerao na to, kako izričito i navodi Sveto Pismo.
Danas, u neopoganskom vremenu ponovno se ističu dvije slične stvari na koje tjera đavao: žrtvovanje djece, ovaj put prerušeno - pobačajem -, i bludnim štovanjem - pornografijom i plasiranju od pedofilije pa da svake druge nečistoće.
Nama vladaju ljudi predani zlim silama. Preko njihovih masonskih špilja i zabiti, ubrizgavaju svoj otrov svugdje po svijetu. I dovode svoje ljude na vrh.
Ali ne strijepi; ne previše. Ovo je borba između Krista i đavla. Znamo da je pobjeda Kristova. Isus Krist traži svoje vojnike koji će se žrtvovati za doprinijeti njegovoj pobijedi. Ova vrsta samo se izgoni molitvom i postom.
To je tvoj odgovor na koji si pozvan: molitva, post i svet život.
Ali tko je on?
Ovakav je:
Prljav, gnusan, nečist, odvratan, poročan... i tko zna dokle.
Ovakvi ljudi vladaju; ovakve traže da vode njihove sotonske igre.
U klasičnom biografiji o životu i djelu Svetog Pavla, "Paulus" Josepha Holznera, djela preporučenog od Pija XII, navodi se kako je Korint u pogansko vrijeme kada ga je pohodio Sv. Pavao imao kojih deset tisuća - regija je imala kojih milijun žitelja - "posvećenih bludnica", tj. nesrećnica koje su bile određene za "sveto općenje" i tako odavale štovanje idolima, tj. đavlima.
Jednako još u Starom Zavjetu čitamo kako su zavedeni narodi žrtvovali svoju djecu idolima tražeći "zaštitu". Jasno je da ih je sam đavao tjerao na to, kako izričito i navodi Sveto Pismo.
Danas, u neopoganskom vremenu ponovno se ističu dvije slične stvari na koje tjera đavao: žrtvovanje djece, ovaj put prerušeno - pobačajem -, i bludnim štovanjem - pornografijom i plasiranju od pedofilije pa da svake druge nečistoće.
Nama vladaju ljudi predani zlim silama. Preko njihovih masonskih špilja i zabiti, ubrizgavaju svoj otrov svugdje po svijetu. I dovode svoje ljude na vrh.
Ali ne strijepi; ne previše. Ovo je borba između Krista i đavla. Znamo da je pobjeda Kristova. Isus Krist traži svoje vojnike koji će se žrtvovati za doprinijeti njegovoj pobijedi. Ova vrsta samo se izgoni molitvom i postom.
To je tvoj odgovor na koji si pozvan: molitva, post i svet život.
utorak, 12. veljače 2019.
Tko je prijatelj Hrvatskoj i hrvatskom narodu? Razmišljanje povodom Tajanijevih riječi
Kako smo mi gledali na Zapad sve do zadnjih osamdesetih godina, pa do pred sami rat? Bože mi oprosti, skoro kao u Boga, i jedva ostavljajući onaj "skoro". Naš način života izgledao nam je primitivan i javno i potajno smo se divili zapadnjacima. Da bi mi ispali "nešto", zvali bi ih "truli zapad", ali u duši smo čeznuli za njihovim načinom života. To je možda glavni razlog hrvatske migracije, više od toga što nam je bilo "teško".
Istina, nije bilo lako sa teškim Srbima, ili sa zabitim muslimanima. Albancima smo navodno bili prijatelji, i oni nama, sve iz razloga "neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj". Čak su nas i Albanci iskoristili.
Što imamo sad? Pogledajmo rezultat:
1. Hrvata je više od pola otišlo ili nestalo iz BiH.
2. U muslimanskom dijelu BiH prave se temelji filoturske radikalno islamske države.
3. Dobar dio BiH, Sandžaka, Kosova, dio Crne Gore, pola Makedonije, Albanija prostor su plasiranja nove muslimanske države, mnogo moćnije od čisto regionalnih država koje bi ostale Hrvatska, Srbija pa i Slovenija.
4. Gdje je to blagostanje koje su nam obećavali osamdesetih godina? Sve ide na gore i na gore, to je činjenica. Toliki mladi i nemladi su otišli tražeći neki bolji posao uglavnom na zapadu. Hrvatska gubi pučanstvo i ta prekrasna zemlja tijesna je Hrvatima kojih je sve manje. Slavonija izgleda kao da je kamenjar, tako je napuštaju. Uz tolike granice, život se otežava. U gradovima poput Zagreba, Splita, Rijeke, Osijeka, Dubrovnika... te Mostara i u tolikim drugim sjedneš u kola i za pola sata si na granici. Element koji sputava razmjenu dobara i sam po sebi otežava svakodnevicu.
5. Postojao je nacrt još sedamdesetih godina za rascijepati Jugoslaviju i predati pola države pod američki i njemački utjecaj. U drugoj polovici ispalo im je još bolje nego što su očekivali.
6. I najvažnije: toliki životi su morali biti predani. Životi i zdravlje i imanje tolikih. Zlatom se platila kora kruha.
Itd., da ne nabrajam, sve je poznato, makar se ne željelo vidjeti.
Što sad? Zapad nam nije prijatelj, nadam se to Hrvati konačno mogu malo bolje vidjeti. Što očekivati od nacija poput Amerike gdje u Njujorku dozvoljavaju pobačaj minut prije poroda? Pa to su sotonisti! Koje ti dobro može doći od tih ljudi? Samo ropstvo.
Ne zalažem se za novu Jugoslaviju, ali zar mi moramo biti jedini mahnitovi u Evropi koji sa susjedima nisu u stanju koliko toliko surađivati? Kako je to moguće da smo tako nesretni?
Andrić ovako opisuje Srbe:
"Godine 1941, posle bombardovanja Beograda, bežali su mnogi građani drumom ka Avali. Jedan moli seljaka da ga primi na kola i poveze, nudi i da plati. Seljak odbija. Ovaj moli dalje, jer ima mesta na kolima i za trojicu. 'Ima', kaže seljak, 'ali neću da te primim. Hoću da te vidim kako ideš pešice'."
Takvi su Srbi, teški samima sebi, radosni kad je drugom teško - jer mu je inače zavidio, pa jedva dočekao. I to nam se činilo nemogućim za suživot. Ali... trebali smo vidjeti malo više svijeta.
Netko se nama naveliko smije i ruga.
[Dva primjera razmišljanja današnjih Srba na vijest o Tajanijevoj deklaraciji: prvi je četnički nastrojen, i drugi... dosta uobičajen srpski komentar:]
Ove su činjenice: nismo htjeli živjeti bez granica u Jugoslaviji, nego bez granica u Evropi. Jer, Evropa, eh oni su jako dobri, i razumiju nas i poštuju. Eto ti sad Evrope.
Ali ipak pripadamo Evropi. Ne svakako ovoj masonskoj, koja tare sve evropske narode, prvenstveno zapadne. Tamo gdje imamo pristojnog poštivanja jest među sjevernim i katoličkim susjedima: Mađarska, Slovačka, Poljska, pa i Češka. S Rusima barem nužna pristojnost. Amerikanci zahtijevaju od Mađara neprijateljstvo prema Rusima, ali oni odbijaju, kažu: mi smo neovisni. Sa Srbima i Crnogorcima moramo imati strateški sporazum o zajedničkom otporu spram islamskom elementu. I probati imati minimalnu suradnju koja je neophodna za preživjeti. Zar je naša sudbina vječna uzajamna mržnja? Mi tako živimo kao da bi nam geslo bilo: mržnja ili smrt!
Dosta je bilo ludovanja.
Istina, nije bilo lako sa teškim Srbima, ili sa zabitim muslimanima. Albancima smo navodno bili prijatelji, i oni nama, sve iz razloga "neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj". Čak su nas i Albanci iskoristili.
Što imamo sad? Pogledajmo rezultat:
1. Hrvata je više od pola otišlo ili nestalo iz BiH.
2. U muslimanskom dijelu BiH prave se temelji filoturske radikalno islamske države.
3. Dobar dio BiH, Sandžaka, Kosova, dio Crne Gore, pola Makedonije, Albanija prostor su plasiranja nove muslimanske države, mnogo moćnije od čisto regionalnih država koje bi ostale Hrvatska, Srbija pa i Slovenija.
4. Gdje je to blagostanje koje su nam obećavali osamdesetih godina? Sve ide na gore i na gore, to je činjenica. Toliki mladi i nemladi su otišli tražeći neki bolji posao uglavnom na zapadu. Hrvatska gubi pučanstvo i ta prekrasna zemlja tijesna je Hrvatima kojih je sve manje. Slavonija izgleda kao da je kamenjar, tako je napuštaju. Uz tolike granice, život se otežava. U gradovima poput Zagreba, Splita, Rijeke, Osijeka, Dubrovnika... te Mostara i u tolikim drugim sjedneš u kola i za pola sata si na granici. Element koji sputava razmjenu dobara i sam po sebi otežava svakodnevicu.
5. Postojao je nacrt još sedamdesetih godina za rascijepati Jugoslaviju i predati pola države pod američki i njemački utjecaj. U drugoj polovici ispalo im je još bolje nego što su očekivali.
6. I najvažnije: toliki životi su morali biti predani. Životi i zdravlje i imanje tolikih. Zlatom se platila kora kruha.
Itd., da ne nabrajam, sve je poznato, makar se ne željelo vidjeti.
Što sad? Zapad nam nije prijatelj, nadam se to Hrvati konačno mogu malo bolje vidjeti. Što očekivati od nacija poput Amerike gdje u Njujorku dozvoljavaju pobačaj minut prije poroda? Pa to su sotonisti! Koje ti dobro može doći od tih ljudi? Samo ropstvo.
Ne zalažem se za novu Jugoslaviju, ali zar mi moramo biti jedini mahnitovi u Evropi koji sa susjedima nisu u stanju koliko toliko surađivati? Kako je to moguće da smo tako nesretni?
Andrić ovako opisuje Srbe:
"Godine 1941, posle bombardovanja Beograda, bežali su mnogi građani drumom ka Avali. Jedan moli seljaka da ga primi na kola i poveze, nudi i da plati. Seljak odbija. Ovaj moli dalje, jer ima mesta na kolima i za trojicu. 'Ima', kaže seljak, 'ali neću da te primim. Hoću da te vidim kako ideš pešice'."
Takvi su Srbi, teški samima sebi, radosni kad je drugom teško - jer mu je inače zavidio, pa jedva dočekao. I to nam se činilo nemogućim za suživot. Ali... trebali smo vidjeti malo više svijeta.
Netko se nama naveliko smije i ruga.
[Dva primjera razmišljanja današnjih Srba na vijest o Tajanijevoj deklaraciji: prvi je četnički nastrojen, i drugi... dosta uobičajen srpski komentar:]
Ove su činjenice: nismo htjeli živjeti bez granica u Jugoslaviji, nego bez granica u Evropi. Jer, Evropa, eh oni su jako dobri, i razumiju nas i poštuju. Eto ti sad Evrope.
Ali ipak pripadamo Evropi. Ne svakako ovoj masonskoj, koja tare sve evropske narode, prvenstveno zapadne. Tamo gdje imamo pristojnog poštivanja jest među sjevernim i katoličkim susjedima: Mađarska, Slovačka, Poljska, pa i Češka. S Rusima barem nužna pristojnost. Amerikanci zahtijevaju od Mađara neprijateljstvo prema Rusima, ali oni odbijaju, kažu: mi smo neovisni. Sa Srbima i Crnogorcima moramo imati strateški sporazum o zajedničkom otporu spram islamskom elementu. I probati imati minimalnu suradnju koja je neophodna za preživjeti. Zar je naša sudbina vječna uzajamna mržnja? Mi tako živimo kao da bi nam geslo bilo: mržnja ili smrt!
Dosta je bilo ludovanja.
subota, 5. siječnja 2019.
Francuski protesti 1968 i 2018: novog poretka i pobune protiv istog
[Plakat francuskog svibnja 68: poništenje klasnog društva. Produžena ruka međunarodnog komunizma čiji je cilj bezbožno društvo]
Prvi su podržani od stvarnog režima, režima koji je bio u sjeni i navodno preko traženja poboljšanja radnih uvjeta, ustvari promovirao seksualnu revoluciju, razaranje obitelji, deskristijanizaciju. Dolje stara pravila, stari moral, živio novi čovjek! Dolje zastarjela kršćanska Evropa, živio multikulturalizam i nove kulture koje su možda još bolje od naše! Itd.
[Zabranjeno zabraniti. Nova parola koja je uvela anarhiju u obrazovanju. Masa dobiva sva "prava" kojima ne zna upravljati. Drvo se ne podrezava i ostane kao žbunj. Mnošto postaje bezoblična masa kojom će se upravljati po volji. "Sloboda" je u stvari za najniže porive. Dolje: "Sloboda je zločin koji sadrži sva zlodjela. Naše apsolutno oružje". Govor sotone kojim će uništiti čovjeka. Već dvije decenije poslije, Zapad je moralno smrskan.]
Činjenica je da su toliko plakali zbog nekoliko dobivenih batina od policije, da su preko vrlo malo protesta i vrlo malo učesnika u istim postigli za samo mjesec dana sazivanje novih izbora od De Gaulla. Makar ih dobio te godine, bio je načet, mnogo toga se promjenilo, mediji su dali svu podršku novim valovima te je iduće godine izgubio na referendumu i dao otkaz.
Stvar praktično počinje 3. svibnja kad su se malo više od 400 studenata zatvorili u Sarboni.
Bilo je još prosvijeda:
ali u poređenju sa onim što se događa danas, šaka jada. Već dva mjeseca se okupljaju žuti prsluci u Francuskoj. Počeli spontano jer se jedna gospođa dosjetila da njima povisuju gorivo, dok brodovima koji dovode robu iz Kine, njima ništa. Zar ja moram sve da plaćam? I počeše s tim. Međutim, nezadovoljstvo je izašlo na površinu. Traži se otvoreno ostavka Macrona, napuštanje Marakeškog sporazuma, suverenitet Francuske, ukidanje tolikih subvencija inmigrantima... previše za globalističke oči. Čak ih ima i sa križem na francuskoj zastavi. Ako ima muslimana, ima ih vrlo malo. Neki ih optužuju za pravljanje nereda i tako prebaciti krivnju na žute prsluke.
Macron radije dopušta da cijela država uđe u kaos nego da preda ostavku. Jer je dijete i sluga globalista.
No, bliže se evropski izbori i biti će velikih promjena u svim državama. Antiglobalističke partije rastu kao gljive poslije kiše.
Ponovno ulazimo u vrijeme revolucije. Ali ovaj put mi se trebamo uključiti.
četvrtak, 1. studenoga 2018.
Tarczyński, opet prstom demokraciji u oko: zašto u EU uopće govorimo o legalizaciji Šarije?
Kad bi samo prije malo godina netko rekao da će u EU razgovarati, i to ozbiljno, na najvišem nivou, o legalizaciji Šarije u Evropi, ne bi mu se vjerovalo. Da ne govorim prije trideset ili četrdeset godina. A ipak, to smo dočekali.
I morao je biti poljski političar Dominik Tarczyński koji će protestirati i pitati u nevjerici svoje evropske kolege kojeg smisla ima uopće razglabati o mogućoj legalizaciji Šarije u Evropi? Neki već žele predati Evropu: na stotine i stotine gradskih četvrti diljem Zapadne Evrope su u rukama šerijata, i onda dolaze evropske izdajice za konstatirati da kad je to već stvarnost, zašto ne i legalizirati je?
Ali više od skandala što se to pitanje uopće dovodi u razmatranje, dok kako kaže Tarczyński nikome od istih ne pada na pamet da od Arabije traže uspostavu evropskih zakona na njihovom tlu, jest razotrkiravnje demokratske laži o "ljudskim pravima".
Ta "ljudska prava" u demokraciji su jednostavno najobičniji pakt. Kad dođe vrijeme i od pet glasača budu trojica koji će legalizirati neki apsurd, taj apsurd i nepravda preko noći postaje zakonom.
Demokracija se pokazala za ono što jest: nepravda aritmetike koja nije zasnovana na izvjesnim nepromjenjivim zakonima koji su iznad mogućnosti izbora.
Ti viši principi počivanju na kršćanskom poimanju života. Demokracijom možete izabrati red vožnje, ali ne možete niti smijete glasati za ubijanje ljudi u majčinoj utrobi, legalizaciju "istospolih brakova", divlju ekonomiju koja gazi najmanje i dovodi ih u stanje slično ropstvu, itd. Kao što se ne može niti smje dovesti Islam na vlast, jer je jednostavno nezdrav i štetan po društvo.
Ova šokantna situacija u kojoj jedan - svakako, poljski - političar mora reći najelementarnije stvari dok drugi ostaju kao usplahireni onim što čuju, još jednom potvrđuje čemu plovi demokracija koja gazi kršćanski duh: poganstvu i Islamu, sa nesagledivim posljedicama.
Jednostavno ali čvrsto i nepokolebljivo moramo se oduprijeti i boriti protiv ove dvostruke pošasti: štetočine i njoj potrebnih suradnika. Borba bez kompleksa za dobro, jer kako vidiš ovi ga nemaju u njihovoj borbi za zlo.
I morao je biti poljski političar Dominik Tarczyński koji će protestirati i pitati u nevjerici svoje evropske kolege kojeg smisla ima uopće razglabati o mogućoj legalizaciji Šarije u Evropi? Neki već žele predati Evropu: na stotine i stotine gradskih četvrti diljem Zapadne Evrope su u rukama šerijata, i onda dolaze evropske izdajice za konstatirati da kad je to već stvarnost, zašto ne i legalizirati je?
Ali više od skandala što se to pitanje uopće dovodi u razmatranje, dok kako kaže Tarczyński nikome od istih ne pada na pamet da od Arabije traže uspostavu evropskih zakona na njihovom tlu, jest razotrkiravnje demokratske laži o "ljudskim pravima".
Ta "ljudska prava" u demokraciji su jednostavno najobičniji pakt. Kad dođe vrijeme i od pet glasača budu trojica koji će legalizirati neki apsurd, taj apsurd i nepravda preko noći postaje zakonom.
Demokracija se pokazala za ono što jest: nepravda aritmetike koja nije zasnovana na izvjesnim nepromjenjivim zakonima koji su iznad mogućnosti izbora.
Ti viši principi počivanju na kršćanskom poimanju života. Demokracijom možete izabrati red vožnje, ali ne možete niti smijete glasati za ubijanje ljudi u majčinoj utrobi, legalizaciju "istospolih brakova", divlju ekonomiju koja gazi najmanje i dovodi ih u stanje slično ropstvu, itd. Kao što se ne može niti smje dovesti Islam na vlast, jer je jednostavno nezdrav i štetan po društvo.
Ova šokantna situacija u kojoj jedan - svakako, poljski - političar mora reći najelementarnije stvari dok drugi ostaju kao usplahireni onim što čuju, još jednom potvrđuje čemu plovi demokracija koja gazi kršćanski duh: poganstvu i Islamu, sa nesagledivim posljedicama.
Jednostavno ali čvrsto i nepokolebljivo moramo se oduprijeti i boriti protiv ove dvostruke pošasti: štetočine i njoj potrebnih suradnika. Borba bez kompleksa za dobro, jer kako vidiš ovi ga nemaju u njihovoj borbi za zlo.
nedjelja, 28. listopada 2018.
Nije multikulturnost ime za smrtnu prijetnju Evropi, već islamizacija
Kamenjar prenosi govor dr. Tomislava Sunića na identitetskom skupu u Klagenfurtu prije skoro tri godine. Na istom g. Sunić ističe da smo imali priliku, između ostalog, u bivšoj Jugoslaviji vidjeti nedostatak perspektive multikulturnih društava.
Prije svega, to nije ni približno točno, izbjegavajući dati pravu dijagnozu za jednu od najvećih opasnosti za Evropu: njen pad pod Islamom. Jer,
1. Rat u Jugoslaviji bio je ponajviše uvjetovan dominantnim položajem Srbije u Jugoslaviji. Nešto na što ostali jači narodi poput Hrvata ili Slovenaca nisu htjeli dopustiti.
2. U Jugoslaviji je postojao element koji hrvatski nacionalisti nikad nisu htjeli vidjeti, barem ne do prije par dana, a to je ostatak turskog imperija posebno označen u BiH, Kosovu, Makedoniji. Hrvatski nacionalizam je u tom pogledu bio neshvatljivo i neodgovorno slijep, usmjerujući se samo na izbjegavanje srpske dominacije. Zbog toga Hrvati u Hrvatskoj nikako nisu mogli shvatiti rat Hrvata u BiH sa muslimanima, "hrvatskim cvijećem" koje tolike Hrvate posla u grob. Međutim, Mađarima i Poljacima islamski element je uvijek bio jako jasan i nikad nisu napravili hrvatsku grešku, kao što možemo vidjeti na njihovoj politici i dan danas.
3. Izvjesna "multikulturnost" može postojati među narodima izvjesne kršćanske tradicije. Zar Hrvati smetaju Njemcima u Njemačkoj? Hrvati ne smetaju nikome, niti prave svoja geta bilo gdje u svijetu. Jednako Poljaci, makar više od Hrvata čuvali svoje. Općenito govoreći članovi bilo kojeg evropskog naroda lako se uklapaju u bilo kojoj drugoj državi.
4. Iz današnje perspektive mogli bi reći da je Čehoslovačka bila multikulturna država. Ipak, razišli su se, jedni pretežno protestanti, drugi katolici, bez ispaljenog metka. Nije bilo relacije dominacije među njima i tako se izbjegao i rat.
5. Ono što je g. Sunić ipak dobro rekao to je njegov stav da divlji kapitalizam nužno uništava zemlje i da mu treba stati na kraj.
Ostanimo na ovome da ne duljimo. Poruka je ova: ne može se riješiti problem dok ne počnemo otvoreno i jasno davati pravu dijagnozu, a ta je da je islamizacija problem Evrope. I ne toliko da su njeni građani slijepi, već postoji projekt, znamo odavno za nacrt Kalergija, na primjer, da Evropa bude potčinjena i desestabilizirana. Svakako da je i vještačka multikulturnost ranjava, ali ono što je razara kao cijankalij to je Islam.
Dok se dakle ne dadne ta dijagnoza, nema ni pravog liječenja.
A upravo je to hrabro izložio njemački poznati pisac, Thilo Sarrazin. Totalno otvoreno je rekao da je Islam nekompatibilan sa Evropskim vrijednostima, da ovi ljudi ne znaju cijeniti ni njenu prošlost, ni ničiju slobodu.
Potcrtao je ono što smo toliko puta rekli ovdje: ne postoji niti jedna islamska zemlja na svijetu da funkcionira.
Nužni zaključak koji svi moramo donijeti:
1. Tim ljudima treba reći: vratiti će te se odakle ste i došli.
2. Ne treba ih pusiti na miru ni u njihovim zemljama. Treba im zahtijevati slobodu za kršćane, propovijedanje Krista u njihovim na njihovom tlu ako hoće kruha od nas.
Ipak, nešto se događa. Godinama govorim i dajem istu poruku. Otprilike od prije dvadesetak godina. Onda su me uzimali za mjesečara i fanatika. Danas ove misli postaju svakodnevni žargon u tolikim krugovima i osobama.
Trebamo nastaviti i djelovati.
Ali Evropa se oslobodila zazivajući Kristovo Ime. I oni koji su nas prethodili u vjeri nisu bili fanatici. Ona reakcija i onaj boj bio je nužna posljedica njihove prave vjere.
Pročistimo našu.
Prije svega, to nije ni približno točno, izbjegavajući dati pravu dijagnozu za jednu od najvećih opasnosti za Evropu: njen pad pod Islamom. Jer,
1. Rat u Jugoslaviji bio je ponajviše uvjetovan dominantnim položajem Srbije u Jugoslaviji. Nešto na što ostali jači narodi poput Hrvata ili Slovenaca nisu htjeli dopustiti.
2. U Jugoslaviji je postojao element koji hrvatski nacionalisti nikad nisu htjeli vidjeti, barem ne do prije par dana, a to je ostatak turskog imperija posebno označen u BiH, Kosovu, Makedoniji. Hrvatski nacionalizam je u tom pogledu bio neshvatljivo i neodgovorno slijep, usmjerujući se samo na izbjegavanje srpske dominacije. Zbog toga Hrvati u Hrvatskoj nikako nisu mogli shvatiti rat Hrvata u BiH sa muslimanima, "hrvatskim cvijećem" koje tolike Hrvate posla u grob. Međutim, Mađarima i Poljacima islamski element je uvijek bio jako jasan i nikad nisu napravili hrvatsku grešku, kao što možemo vidjeti na njihovoj politici i dan danas.
3. Izvjesna "multikulturnost" može postojati među narodima izvjesne kršćanske tradicije. Zar Hrvati smetaju Njemcima u Njemačkoj? Hrvati ne smetaju nikome, niti prave svoja geta bilo gdje u svijetu. Jednako Poljaci, makar više od Hrvata čuvali svoje. Općenito govoreći članovi bilo kojeg evropskog naroda lako se uklapaju u bilo kojoj drugoj državi.
4. Iz današnje perspektive mogli bi reći da je Čehoslovačka bila multikulturna država. Ipak, razišli su se, jedni pretežno protestanti, drugi katolici, bez ispaljenog metka. Nije bilo relacije dominacije među njima i tako se izbjegao i rat.
5. Ono što je g. Sunić ipak dobro rekao to je njegov stav da divlji kapitalizam nužno uništava zemlje i da mu treba stati na kraj.
Ostanimo na ovome da ne duljimo. Poruka je ova: ne može se riješiti problem dok ne počnemo otvoreno i jasno davati pravu dijagnozu, a ta je da je islamizacija problem Evrope. I ne toliko da su njeni građani slijepi, već postoji projekt, znamo odavno za nacrt Kalergija, na primjer, da Evropa bude potčinjena i desestabilizirana. Svakako da je i vještačka multikulturnost ranjava, ali ono što je razara kao cijankalij to je Islam.
Dok se dakle ne dadne ta dijagnoza, nema ni pravog liječenja.
A upravo je to hrabro izložio njemački poznati pisac, Thilo Sarrazin. Totalno otvoreno je rekao da je Islam nekompatibilan sa Evropskim vrijednostima, da ovi ljudi ne znaju cijeniti ni njenu prošlost, ni ničiju slobodu.
Potcrtao je ono što smo toliko puta rekli ovdje: ne postoji niti jedna islamska zemlja na svijetu da funkcionira.
Nužni zaključak koji svi moramo donijeti:
1. Tim ljudima treba reći: vratiti će te se odakle ste i došli.
2. Ne treba ih pusiti na miru ni u njihovim zemljama. Treba im zahtijevati slobodu za kršćane, propovijedanje Krista u njihovim na njihovom tlu ako hoće kruha od nas.
Ipak, nešto se događa. Godinama govorim i dajem istu poruku. Otprilike od prije dvadesetak godina. Onda su me uzimali za mjesečara i fanatika. Danas ove misli postaju svakodnevni žargon u tolikim krugovima i osobama.
Trebamo nastaviti i djelovati.
Ali Evropa se oslobodila zazivajući Kristovo Ime. I oni koji su nas prethodili u vjeri nisu bili fanatici. Ona reakcija i onaj boj bio je nužna posljedica njihove prave vjere.
Pročistimo našu.
subota, 27. listopada 2018.
Bolsonaro: ekstremizam ili smrt! Uspjeh ispravnih poruka bez kompleksa
Danas se očekuje pobjeda brazilskog kandidata za Predsjednika države, Jaira Balsonara.
Mas mediji gdje su Macron, Merkel, May, itd. na dežuri u tuđem vlasništvu, oslovljavaju ga kao "ekstremna desnica".
Istina je da nakon više od dvadeset godina vlade bivših gerilaca Dilme i Lule i sličnih, dolazi na vlast konačno jedno normalno čeljade. Ovako govori javno i glasno bivši časni pukovnik brazilske vojske, braneći svoje stavove pred glavnim institucijama bez stida jer ga za dobre stvari ne treba ni imati:
"Znate li koji su glavni problemi ove zemlje? Jer žele uništiti obitelj. O tome se radi! To su takve kukavice da idu za djecom od tri, četiri, pet godina. Ono o čemu govorim to je državna politika, ne uzimajte mene za riječ. Njihov cilj je uništenje "heteronormalnosti". To su kukavice, kukavice koje kvare djecu u školama. 15. svibnja daju im 'deveti dječiji LGBT seminar'! Gadovi! Gadovi! Pervertiraju djecu u školama! Gadovi! Tisuću puta kukavice! 'Homoseksualnost'... 'Prava'... Bušite sami sebe gdje vam je volja, u vražju mater! Ne pazim kako ću govoriti! Ne dajite to djeci! Vašoj djeci!"
Kriminal je nakon komunističkog "napretka" i raja koji su obećavali Lula i Dilma došao do jedne od najvećih stopa na svijetu. Tamo umire nasilno više ljudi godišnje nego u nekoj ratom zahvaćenoj zemlji. Korupcija je takva da je u Hrvatskoj mila majka kakva je tamo. I tako dolazi jedan normalan čovjek o sebi pri sebi koji nudi stvarna rješenja govorom koji svi razumiju: dosta pobačaju, dosta sodomiji, dosta lgbti diktaturi; dosta nasilju na ulicima: tko prekrši taj će debelo platiti.
Sustav se uplašio ogromne podrške koju su počeli očajni brazilci davati Boslonaru. Mediji su ga demonizirali do te mjere da je bilo pitanje dana kad će netko izvršiti atentat na njega. I tako je bilo prije kojih mjesec dana:
imao je veliku sreću jer je oštrica noža ušla duboko u crijeva, ali nije dodirnula nijedan vitalni organ.
I tu je opet Bolsonaro: "moja djeca ne će imati crnkinju za djevojku jer su dobro odgojena", i sličnim intervencijama ošamućuje čuvare sustava. Sustav koji zna, ali ne će da gleda, da su od crnaca u Brazilu napravili općenito uvjetne kriminalce davajući im mizeriju za goli opstanak i ne učeći ih da radi. Ali da glasuju za pokvarene i kvaritelje, to da.
Koji zaključak možemo izvesti za Hrvatsku i ostale uspavane? Govoriti jasno i bez kompleksa. Onim govorom koji svi razumiju i poslije biti dosljedan istom.
Na primjer ovakvim.
Mas mediji gdje su Macron, Merkel, May, itd. na dežuri u tuđem vlasništvu, oslovljavaju ga kao "ekstremna desnica".
Istina je da nakon više od dvadeset godina vlade bivših gerilaca Dilme i Lule i sličnih, dolazi na vlast konačno jedno normalno čeljade. Ovako govori javno i glasno bivši časni pukovnik brazilske vojske, braneći svoje stavove pred glavnim institucijama bez stida jer ga za dobre stvari ne treba ni imati:
"Znate li koji su glavni problemi ove zemlje? Jer žele uništiti obitelj. O tome se radi! To su takve kukavice da idu za djecom od tri, četiri, pet godina. Ono o čemu govorim to je državna politika, ne uzimajte mene za riječ. Njihov cilj je uništenje "heteronormalnosti". To su kukavice, kukavice koje kvare djecu u školama. 15. svibnja daju im 'deveti dječiji LGBT seminar'! Gadovi! Gadovi! Pervertiraju djecu u školama! Gadovi! Tisuću puta kukavice! 'Homoseksualnost'... 'Prava'... Bušite sami sebe gdje vam je volja, u vražju mater! Ne pazim kako ću govoriti! Ne dajite to djeci! Vašoj djeci!"
Kriminal je nakon komunističkog "napretka" i raja koji su obećavali Lula i Dilma došao do jedne od najvećih stopa na svijetu. Tamo umire nasilno više ljudi godišnje nego u nekoj ratom zahvaćenoj zemlji. Korupcija je takva da je u Hrvatskoj mila majka kakva je tamo. I tako dolazi jedan normalan čovjek o sebi pri sebi koji nudi stvarna rješenja govorom koji svi razumiju: dosta pobačaju, dosta sodomiji, dosta lgbti diktaturi; dosta nasilju na ulicima: tko prekrši taj će debelo platiti.
Sustav se uplašio ogromne podrške koju su počeli očajni brazilci davati Boslonaru. Mediji su ga demonizirali do te mjere da je bilo pitanje dana kad će netko izvršiti atentat na njega. I tako je bilo prije kojih mjesec dana:
imao je veliku sreću jer je oštrica noža ušla duboko u crijeva, ali nije dodirnula nijedan vitalni organ.
I tu je opet Bolsonaro: "moja djeca ne će imati crnkinju za djevojku jer su dobro odgojena", i sličnim intervencijama ošamućuje čuvare sustava. Sustav koji zna, ali ne će da gleda, da su od crnaca u Brazilu napravili općenito uvjetne kriminalce davajući im mizeriju za goli opstanak i ne učeći ih da radi. Ali da glasuju za pokvarene i kvaritelje, to da.
Koji zaključak možemo izvesti za Hrvatsku i ostale uspavane? Govoriti jasno i bez kompleksa. Onim govorom koji svi razumiju i poslije biti dosljedan istom.
Na primjer ovakvim.
utorak, 23. listopada 2018.
Khashoggi i smrt: radikalac naplatio od jednakih; malo bure, pa stišanje
Jamal Khashoggi je član Braće Muslimana:
pa prolajao tražeći "demokraciju", tj. ono što toliki ološ zna iskoristiti za doći na vlast. I usput rečeno, što podupire USA do te mjere da ovakvog elementa stavi za novinara u jednom od najutjecajnijih američkih listova.
Kako je lajao jednakima, ovi su ga raskomadali k'o budalu? Ti ćeš mene otjerati sa vlasti? To ti frajer, je li, naš'o te Washington Post da pišeš o nekakvoj demokraciji, jer sad hoće neke druge da ubace.
E ne može preko mene, barem ti to ne ćeš dočekati vidjeti.
Malo bure će se dignuti i poslije dolazi utišje, ali ako ne mogu doći Braća, pa tu smo mi, nek se dobro naviknu na nas. Jer, pričajte malo o nama, naljutite se, zabavite se malo s našim stvarima, pa onda gotovo.
Ipak, u međuvremenu ne govorite o našim masakrima u Jemenu i prijetnji smrti 12 milijuna duša. Što je to za nas? Na koncu konca, potrebni smo vam. Svjetski lideri investicija:
Future Investment
Verified account @FIIKSA
5h5 hours ago
World leaders in business and investment gather at a packed #FII2018 – forging strategic partnerships to shape tomorrow’s global marketplace:
A ako treba, Jared će podsjetiti svog punca da Izrael ne napušta svog saveznika, makar malo pretjerao:
Islam nije za ljudska bića. Usput, nekad se naplati i na ovom svijetu, Jamale:
pa prolajao tražeći "demokraciju", tj. ono što toliki ološ zna iskoristiti za doći na vlast. I usput rečeno, što podupire USA do te mjere da ovakvog elementa stavi za novinara u jednom od najutjecajnijih američkih listova.
Kako je lajao jednakima, ovi su ga raskomadali k'o budalu? Ti ćeš mene otjerati sa vlasti? To ti frajer, je li, naš'o te Washington Post da pišeš o nekakvoj demokraciji, jer sad hoće neke druge da ubace.
E ne može preko mene, barem ti to ne ćeš dočekati vidjeti.
Malo bure će se dignuti i poslije dolazi utišje, ali ako ne mogu doći Braća, pa tu smo mi, nek se dobro naviknu na nas. Jer, pričajte malo o nama, naljutite se, zabavite se malo s našim stvarima, pa onda gotovo.
Ipak, u međuvremenu ne govorite o našim masakrima u Jemenu i prijetnji smrti 12 milijuna duša. Što je to za nas? Na koncu konca, potrebni smo vam. Svjetski lideri investicija:
Future Investment
Verified account @FIIKSA
5h5 hours ago
World leaders in business and investment gather at a packed #FII2018 – forging strategic partnerships to shape tomorrow’s global marketplace:
A ako treba, Jared će podsjetiti svog punca da Izrael ne napušta svog saveznika, makar malo pretjerao:
Islam nije za ljudska bića. Usput, nekad se naplati i na ovom svijetu, Jamale:
Pretplati se na:
Postovi (Atom)