Koronavirus i BiH. Jedno opažanje i usporedba sa EU

 

Pogledajmo začas ovu sliku na večernjoj misi (nedjelja prije korizme) u Hercegovini.

 

Očigledno je da nitko ne nosi masku. Indeks zaraze u BiH je sada među najmanjima u Evropi. Kako onda protomučati ovu situciju i odgovarajuće posebno u zapadnoj Evropi?

Prije svega, indeks „zaraze“ mjeri se neodgovaraućim testovima PCR. Ti rezultati uopće ne vrijede, predstavljaju jedno veliko ništa. Ali ovise i o broju napravljenih testova. Netko je rekao: „daj mi kutiju PCR testova, i napraviću epidemiju gdje hoćeš“. Pretpostavljam da tu postoji razolika između broja testova po 100.000 stanovnika u BiH i Francuskoj, na primjer. Dakle, ti rezultati uopće nisu mjerodavni.

Sad, ako ima te neke nejasne, neistražene i ispravno neispostavljene bolesti više u Francuskoj ili Engleskoj nego li u BiH, sigurno je i zbog primjenjenog cjepiva. Izrael je također jedan od jasnih primjera. Čudi me inače da su tamo najviše primjenili cjepivo, priznavajući i broj loših posljedica.

Ali obratimo pažnju na jednu drugu stvar koju želim potcrtati. U BiH ljudi ne slušaju. Naučili su iči „na svoju ruku“ otkad se rode. Biće posljedica stoljeća povijesnih zbivanja. U XV stoljeću katoličko kraljevstvo pada u ruke Turcima. Dolazi neprijatelj za biti carem. Pred neprijateljem kojeg ne možeš pobijediti privija se šija, ali se ne sluša. Onda Austrija, od koje se dosta očekivalo ali ne toliko i dobilo. I ovi su tolerirali Turcima koliko su htjeli. Onda Jugoslavija, prva pa komunisti. Hrvati ih konkretno nisu doživljavali za svoju državu, možda sa iznimkom Banovine Hrvatske i sporazuma Cvetković-Maček. I onda „mi smo Titovi, Tito je naš“... neki su čak i vjerovali u tu parolu; neki su čekali dok umre; ekonomsko poboljšanje šesdesetih i sedamdesetih uspavalo je mnoge. Nisu vjerovali vlasti, ali nisu se puno ni bunili. No u svakom slučaju ni tu vlast nisu vidjeli kao svoju. Savij šiju, i ne slušaj.

I sada mostarski biskup traži maske od vjernika. Ali vjernici ne slušaju. Ne slušaju ni kad uđu u neku trgovinu s natpisom „stavite maske“. Skoro niko ih ne nosi. Uđeš u službenu zgradu, na ulazu se stavi ko fol maska, a onda na prvom katu niko je ne nosi, pa je skine svak redom. I tako, ta ti BiH sa svojim nesrećama i povijesti i vidicima i spletkama, uspije dokazati jednu stvar: „virus“ nije to što pričaju. Kad bi bio, ovako kako se ponašaju, i poredeći sa „zaštitnim mjerama“ koje je skoro svugdje primjenjuju, trebalo bi biti zaraze za izvoz. Ali nema je. Prema tome, ni te mjere ni bolest nisu ono o čemu se bez prestanka govori na kupljenim medijima.

 [Masonski znakovi na emblemima američke policije]

Pogledajmo s druge strane EU i njihove mjere, posebno u najstrožijim zemljama. Te su zemlje totalno prožete masonskim duhom. Sve institucije su u njihovim rukama. Veliki dio naroda također razmišlja na taj način. I oni, ti masoni itd., napravili su od svojih parlamenata božanstvo. Skidaju Boga, a uspostavljaju svoje zakone donešene u njihovim hramovima-parlamentima. I jao ti ga se onomu koji se ovaži ne poslušati ih. Sve sile primjenjuju protiv takvih. U stanju su prebiti leđa nekom jadniku koji se odvaži ne nositi masku na ulici, a puštaju ilegalce slobodno unutra. Zabavljaju ljudima glupim pričama o koronavirusu, dok pripramaju uručenje zapadnih država stranim i neprijateljskim silama i snagama.

Ali veliki dio naroda tamo još to ne vidi. Do te mjere su prožeti pravnim pozitivizmom divinizacijom parlamenata.

Dok ljudi masovno ne počnu primjenjivati „treba slušati Boga prije nego čovjeka“, pa i slušati razum prije njihove propagande, samo će crnilo biti na današnjem horizontu tolikih država.

Sarajevska režija

Na koga vas podsjeća ova lagano obučena djevojka?

Nije došla bez upute. Kao što i ova druga nije uslikana bez projekta:

Projekt je svakako bolje izražen ovom slikom:

Ova bezobrazna djevojka nije ostala bez haljine zbog žustrine ratnog okršaja, već radi poruke poticanja niskih strasti, u službi bezbožnog poretka.

Ruši se stari poredak zasnovan na Kršćanstvu, diže se Novi Poredak zasnovan na "čovjeku", tj. sotoni, njegovom neumornom neprijatelju.

Tu je bijesno dijete, simbol izopačenog obrazovnog sustava, nove generacije kojoj ništa ne će biti sveto.

Tu je bogati buržuj, spreman ubiti radi postizanja svojih materijanlih i bezbožnih ambicija.

Tu je rulja, snažni glupan koji će sabljom i pištoljem praviti "red" po naredbi Sotone, Novog Poretka predanog buržujima.

I danas Sotona iz EU podržava protest nedostojnih zbog spomena na žrtve rata; žrtve saveza komunista i liberala.

Stoga su njihovi nasljednici i dan danas ujedinjeni.

Jedno malo pitanje katolicima u obližnjim mjestima: gdje vam je sad međureligijski dijalog? Sad kad se ujediniše komunisti, liberali, "pravoslavni" popovi koji više ne žele čuti ništa o kardinalu Puljiću (odjendom nestade nekakve suradnje, ili je doista nikad nije ni bilo?), muslimanske hodže.

Svi se strpaše pod istu kapu.

No, naše je moliti i za neprijatelje. Ali znajući što su, ne varajući se. Dao im Bog da progledaju i da ih napusti Sotona.

 

Bošnjačko-muslimanska politika o inmigrantima

Osoba koja je stajala iza portala antimigrant.ba, bila je Fatmir Alispahić. Stranica je ili dokinuta - svojevoljno ili pod prijetnjom-, ili zabranjena. Objavljivani sadržaj je išao direktno i prvenstveno protiv politike muslimanske strane u BiH. Vjerojatno je to bio razlog naglog nestanka svega objavljenog.

Sada se autor te stranice pojavljuje na kanalu "Defter hefte". No, sada je njegova poruka mnogo povoljnija bosansko muslimanskoj vladi (iznad svega "muslimanskoj"; "bosansko" je ovdje sporedna stvar). Optužuje prvenstveno srpsku politiku RS. Uglavnom ovako:
1) Oni su krivi za ubacivanje inmigranata na muslimanski dio.
2) Čine to zbog destabilizacije Federacije BiH, posebno muslimanskog dijela.
3) Hrvate i ne spominje: njih smatra poklopljenima u Federaciji koju kontroliraju. Spominje se, optužujući je za nepravedan stav prema bosanskim muslimanima, predsjednice Hrvatske, Kolinde. Ona ih navodno nepravedno optužuje da su leglo terorizma.
4) Srbi su produžena ruka Rusije koja želi prebaciti svoj utjecaj preko Drine, destabilizirajući BiH. Podupire se američkim službenim dokumentom u vezi ove situacije. Doista, ako su amerikanci ikoga podržali u BiH, onda upravo muslimane. Još od prije rata 92. Američki veleposlanik čini da Izetbegović odustane od dogovora o podjeli BiH na kantone, što direktno prosljeđuje ratom. NATO će biti taj koji će se staviti na stranu muslimana u BiH i poslije na Kosovu.

Odgovaram (ne točku po točku):

1) Oni koji su krivi za pristizanje inmigranata nisu Srbi, već Turska. Erdogan je otvoreno zaprijetio Evropi da će je preplaviti milijunima inmigranata ukoliko ga budu kritizirali zbog njegovog napada na Siriju.
2) Cilj Turske (njenog fundamentalističkog dijela koji i vlada), jest zajedno sa drugim sličnim zemljama islamizirati cijelu Evropu, ne tek neznatnu BiH.
3) Prema tome, ukoliko se Federacija BiH, i cijela BiH kao institucija - ako to uopće postoji - želi osloboditi inmigrantskog problema, treba ih vratiti odakle su i došli. I to treba zahtijevati upravo od onih koji ih najviše i primaju, i navjiše im pomažu: muslimanske strane BiH.
4) A zašto ih ova strana prihvaća? Da li bi prihvatili slučajno kršćanske izbjeglice iz Pakistana ili Sirije? Ne, nipošto. Prihvaćaju muslimane jer narav muslimansko-bošnjačke stranke i vlade jest islamizacija. Prihvaćaju u biti "svoje".
5) Upravo to i jest problem: prema tome, poslati tempiranu bombu u komšiluk, kao što mogu misliti neki srbi, ne rješava nikakav problem. To može buknuti i te kako izgledno u nedalekoj budućnosti. Stoga, radovati se jer "muslimanski inmigranti idu kod onih koji su prihvatili arapsku vjeru", jest idiotizam, prostaštvo i primitivizam. "Lijepo mi je jer je drugom gore nego meni". Mentalitet balkanskog prokletstva.

RS ima pravo tražiti siguran teritorij pred najezdom Islama. Kad bi BiH bila "građanska držva", postala bi muslimanskom u vrlo kratkom vremenu. Dabogda i Hrvati imali takvu poziciju poput Srba. I dao Bog da kod bosanaca može ojačati sekularni dio; barem iz ove perspektive bilo bi mnogo bolje za njih i za sve.

Sve ovo dolazi pod upitnik masovnim dolaskom inmigranata. To pitanje nam je toliko bitno da ne možemo dozvoliti da ni kod susjeda dođe do slične najezde. No, ovdje je BiH samo točkica u cijelom sklopu problematike opće islamizacije Evrope.

To je ta destabilizacija (usput i BiH) kojoj se treba suprostaviti, zajedničkim ulaganjem svih zdravijih snaga. 

DODATAK:

S obzirom na osudu muslimanskog dijela BiH kao potpornika islamskog terorizma i fundamentalizma, za to nije potrebno posegnuti za tek pristiglim inmigrantima Pakistancima, Afganistancima, itd. Dovoljno je posjetiti na Mlade Muslimane u kojima je Izetbegović djelovao od vrlo ranih dana, i bio jedan od njihovih glavnih elemenata.

A što se tiče Ruske politike utjecaja na Balkanu, to čini kao bilo koja velika sila koja ne želi sužiti utjecaj samo na svoju državu i blisku oblast. Svi tako čine. O Americi da ne govorimo; Kina kupuje rudnike po Africi, plete konce po Južnoj Americi, itd.

Tko se miče, ne ostane na slici: zatvorena stranica antimigrant.ba

Vidim da stranica antimigrant.ba više ne funkcionira. Najverojatnije je zatvorena.

Od samog naslova portal je privlačio pažnju, kao želeći da ga udare: "antimigrant.ba". Ne, u vrijeme današnje cenzure, koja je dostojna novog svjetskog komunizma, i koja u mnogim crtama prevazilazi cenzuru koja je postojala u Jogoslaviji napr., ne može se nastupati tako nepažljivo.

Stranica je imala dobrih analiza, prikazivala je ono što je bilo zabranjenog sadržaja, gledano iz politično korekntih stavova. Da li su pretjerivali u nekim stavovima ili izrazima? Vjerojatno, ali zašto ovaj portal nije toleriran kao što su tolerirani toliki drugi, sigurno mnogo gori? Dovoljno je pogledati tolike stranice i vrlo lako bi našli na sadržaje koji bi se trebali izbrusiti, pa i ukloniti. Na našim prostorima najlakše je naći optužbe protiv "ustaša", "četnika", "isilovaca", itd. Pornografije preko svake mjere.

Uvijek je postojala cenzura, i treba postojati. Ne može se bilo što reći. U kršćansko doba nije se moglo publicitirati ono što je loše i pogubno za društvo, od bestidnih sadržaja do daljeg. U kršćansko doba nije se mogao objavljivati Talmud, ili Marksov Kapital itd., jer teško napada na Boga ili na ljudsko društvo.

Danas je obrnuto: postoji cenzura za dobre stvari. Puštaju se loše stvari, a zabranjuju dobre, ili one koje potiču na kritično razmišljanje.

Na antimigrant.ba je bilo sadržaja na koje se moglo upozoriti ili tražiti korekciju, ali manje od tolikih drugih stranica, čije sadržaje ili ključne ideje sam naveo kao primjer. Ono što je nepobitno jest da je ova stranica upućivala na duboko ozbiljni problem "izbjegličkog" vala koje trpi BiH, kao i susjedne zemlje. I ono što se dogodilo sa stranicom upućuje na koliko je bitno ovo pitanje vladajućim krugovima da se ne dopusti ni dodirnuti ga. (Unatoč svemu onome što vjerojatno stranice vođene iz službenih krugova pišu o ovom potezu, kao raskrinkavanje.ba ili analiziraj.ba)

Tvoje je da šutiš i izvršavaš naredbe. To je poruka.

Ali čovjek ne može dopustiti da s njim rade što im volja. Ako više ni internet ne koristi da se ljudi mogu organizirati za potrebne im svrhe, onda će morati to raditi na malo stariji način.

Kuda cilja istina koju JP stavlja u usta Kolindi?

Hrvatska predsjednica ne će reći nešto takvo, pogotovo ne u službenom razgovoru: 

muslimani u BiH su vođeni od radikala, i ako ne vjeruješ, pitaj Izetbegovićevu Islamsku deklaraciju iz sedamdesetih, „Svi muslimani od Maroka do Indonezije trebaju živjeti u istoj državi“. Za mnogo manje „ustaše“ su i po Njemačkoj bile ubijene od Yu tajne službe, ali Izetbegović je preživio. Biće trebalo nafte, kaže se.

To je istina, ali Kolinda to ne će reći. Reći će Reagan Nixonu da su afrički diplomati majmuni kojima cipele dobro ne staju, ali o tom nakon pedeset godina. Također, da ne govorimo o tome kako samu u crnom Baltimoru ima više ubojstava godišnje nego u cijelom Japanu.

Makar sada iz BiH joj „j... mater, kobili ustaškoj“. Ova osoba treba biti persona non grata u Hrvatskoj i biti uhićena čim kroči, ako to ikad uradi, na hrvatski teritorij:

Na blogovima poput ovog govori se o tome godinama, da je tako u BiH. Ali mi je s jedne strane drago da se sada o tome govori i iz najviiših političkih mjesta. Nek vide Hrvati iz Hrvatske s kim su bili u savezu; rečeno sa službenih pozicija i ne sa alternativnih stranica.

Ali zašto Izrael – ne JP, nego Izrael, jer bez njih ove riječi ne izlaze u medijima – lansira ovu vijest?

[Jedno od velikih "postignuća" posjete Izraelu jest nekomentirano prihvaćanje misnistra obrazovanja i kulture za potenciranje o svijesti i odgoja o "Holokaustu". Pitanje je: da li će biti dozvoljeno razmišljati o ovoj temi? Da li će se moći postaviti izvjesna pitanja, ili će biti možda i gore nego kad se govorilo o drugom svjetskom ratu i KP u Jugoslaviji?] 

Potrebno im je u Evropi zadobiti podršku za izgledni rat protiv Irana.

Potrebno je da Evropa vidi da u njenom srcu postoji proislamski identitet muslimanske strane BiH. Kao uostalom i u ostalim EU državama. BiH je pak specifičan slučaj: jedina država gdje šiti i suniti surađuju u promidžbi Islama. Na za sada nedobivenom tlu, to je prvo.

Rat sa Iranom ima nesagledivo štetne  posljedice. Između ostalog, cilj im je konačno uništenje Asadovog režima u Siriji (uz nestanak kršćana iz istog kao „sporedna“ posljedica), nešto što do sada Izraelu nije uspjelo za rukom. Te onda novi val „izbjeglica“.

Ali Evropa treba biti uvjerena da je sve to „nužno“.

Nedavno su napadnuti palestinski (istini za volju, uglavnom muslimanski) teritoriji od strane Izrala. O tome se ne treba govoriti. Govoriti ćemo o nečem drugom, makar Kolinda to i ne rekla.

Ima još jedna "sitnica". Izrael ustvari huška BiH muslimane protiv "ustaške Hrvatske" (uzgred budi rečeno, s takvom i sa nacistima oni su zdušno surađivali u drugom svjetskom ratu). Ali iza njih jest Turska. Turska se dakle (još otvorenije) gura na veliki angažman na Balkanu. Konkretno, neprijateljski prema Hrvatskoj.

Odakle sada guranje Erdogana? Jer prije nekoliko dana taj smotanac ireče: "tko je s Izraelom, Turska je protiv njega". Kad to čuh, rekoh: gotov si!

Naime, Erdogan kupuje protuzračni ruski vrhunski sustav S-400, protiv USA i izraelskog naloga. To mu se ne će oprostiti. Prinuđen je stoga povući figuru na ploči. I onda će biti kažnjen. Najverojatnije novim državnim udarom, ili pobunom Kurda.

A kako će se sve odvijati... Bog neka nam je na pomoći. Znate kojeg posla imate.

Svi Franjini ljudi: novi australijski biskup. Od kuda nam može doći blagoslov?

Novi Franjin imenovani: "Vlč." Shane Mackinlay, za novog biskupa Sandhursta, Australija.

To je biskup? Ili protestantski pastir? Prva mu je mjera: "uključujuća Crkva", ali prema kome? Svakako LGBT (itd., nedostaje slova), osoba svakog žendra, povijesti i seksualne orijentacije. "Trebamo sve prihvatiti", kaže. Normalno, osim onih "starinskih".

Treba dopustiti svećenicima da se žene, i veću prisutnost žena u vodstvu svećenika (!?).

To je ono što promiče Bergoglio. Ne njegovi "protivnici", već on. Biskup po biskup, kardinal po kardinal, puni svoje redove prema sveopćoj protestantizaciji njegove crkve. Ne ću reći "Crkve", jer on to ne vodi. Ali on je napada.

Ovo je svjetski problem broj 1. Ne mogući sukob sa Iranom, Izraelom, USA, naša žalosna socijalna situacija, itd. Ne. Ovo je problem broj 1. Ako tu nema blagoslova, cijeli svijet trpi. Jer reče Bog Abrahamu: "ako nađem pet pravednih, poštediti ću Sodomu i Gomoru". Ako oni koji po imenu pripadaju Crkvi, obljutave, odakle može doći blagoslov? Pušteni smo mržnji da hara među nama.

Godišnjica je velikog i užasnog pokolja nad Hrvatima u selu Briševo, kod Prijedora, u srpnju 92. O kojem Hrvatska ne govori. Zauzeta je Srebrenicom. Tu su - kako da ih nazovem: srbi, četnici?, najbolje četnici, ali ljaga pada na Srbe - mučki pobili 67 Hrvata, silujući prethodno skoro sve žene i iznakazujući kao što se i sa životinjama ne može činiti razoružane civile.

Kakve veze ima prvo s drugim? Ima: nije li blagoslov među nama i nad nama, spušta se prokletstvo i nad nevine.

Molite stoga da Gospodin pohodi kuću svoju i očisti vijačom guvno koje mu pripada, i najamnici unakauzu.

Veliki tursko-islamski utjecaj na mentalitet balkanskih katolika. Kako mu se oduprijeti?

Razgovaram s jednim poduzetnikom iz jedne od Balkanskih država koji radi u središnjoj Evropi. Navodi ono što smo čuli mnogo puta: "naši" ljudi vani u najvećoj mjeri ispravno i koreknto funkcioniraju. Nisu problem za ondađnje države, naprotiv. Uglavnom su dobri i efektivni radnici. Ono što im naložiš, urade po rečenom. I još: ne svađaju se među sobom. Dok... kod nas samo što oči ne vade jedan drugom. Ne mogu se složiti ni o čemu, i samo svađe iz dana u dan. U kavanama po satima, razgovarajući o svjetskim problemima. Daju više manje ispravnu dijagnozu, i nikakvo rješenje. Najmanje ono prema kojem bi oni nešto morali učiniti. Posebno prema drugima, ne dobivajući od toga nikakvu trenutačnu korist, ili barem u izgledno vrijeme.

Odakle ova nesreća među nama? Odakle ovo nepovjerenje, nepoštenje, varanje države, "parola je snađi se", "treba preživjeti" - čak dok mu kuća i kućište, alat kola i kamion nekad mogu vrijediti par milijuna maraka -, itd.? Čovjek izgleda čovjeku vuk, i samo ostaje gola potreba za preživljavanjem i ništavna želja za kompromisom prema općem dobru.

[Klupa 1: tek postavljena prije nekoliko godina u jednom mostarskom šetalištu. Koliko će izdržati od naših "Turaka"?]

Balkanski narodi su bili kojih pet stoljeća pod Turcima. Bili smo smatrani - i još uvijek smo to za njih - smećem i smradom, ništa drugo do za kmetstvo. Oduzimali su nam najbolju djecu i pravili od njih najbjesnije janjičare - džihadiste, šehide, koji će preko okrutnosti svake vrste podjarmljivati preostale i pronositi Islam do kraja svijeta, po naredbi. Oduzimali bi nam djecu da bi ih slali u pakao.

Turci muslimani, neradnici a tvorci zlog imperija, trebali su robove i kmetove za prljavi i zaostali imperij. Trebalo je davati trećinu od svakog prihoda i naši preci bi sakrivali vreću žita negdje u brdu da je aga ne bi uzeo. Samo je važio goli opstanak, koji je tjerao pretke na laž i nepovjerenje prema zloj vlasti: "nemam više", "sigurno da nemam, ma ost'o bez očiju ako bi imo". Agama i begovima se trebalo ulizivati da bi se opstalo. Stoga oponašati i poprimati njihovu nepovjerljivost prema općem. Tko će biti čist i uredan, kad sama vlast to nije?

[Klupa 2: evo koliko i kako izdržaje druga klupa na istom šetalištu, pod "turskim" nametom. Ispod nje opušci, na stotine. Limenke popijenog piva. Na istom šetalištu, jedan od vodećih hrvatskih političara pravi sebi vilu. Jedan od skojevića još iza 90-te. A sada vodi hrvatski narod u BiH. Tko je kriv?]

Dugo očekivano oslobođenje od Austrougarske je razočaralo mnoge: Austrija je dopustila Turcima u BiH održati njihove privilegije. Neka razočarana mjesta u BiH prelaze na Islam tek iza 1878! Onda, uza sve to, dolazi komunizam pred kojim nije bilo mnogobrojnih činova hrabrosti. Naučili podviti šiju, ne malo katolika Hrvata prihvaća biti članom KPJ - dok bi u tajnosti krštavali djecu. Naučeni na laganje i "snalaženje", takvi čini bili su tek puka posljedica već asimiliranog mentaliteta.

[Klupa 3: (iza klupe nije vila; teško da stane na sliku iz blizine). Vilu pravi čovjek koji potiče iz naroda koji ne čuva svoje klupe. Naroda koji govori o državi, ali ne zna ljubiti pojam Države. Čujem mlade Hrvate psovati Boga. Nema tih političara koji ti na takav način mogu pomoći. Ti to ne zaslužuješ, dok se ne obratiš. Inače, svi ćemo izginuti.]

To je naš narod. To je presjek praktično svih balkanskih naroda. Nezdrav način razmišljanja, nezdrav mentalitet nije "ušao u gene", kako se to obično i krivo kaže, već u običaje. Iz generacije u generaciju prihvaćalo se ono kako su živjeli stariji, i to se predavalo mlađim. Nije potrebno više, jer "magarcu je more do koljena". Ono što doživi u svom životu, to mu je. I teško to ispravlja, jer čovjek po naravi nije sklon dubljem razmišljanju. Skoro sva njegova psiha uvjetovana je razinom instinkta.

Lijepo to predočava Andrić, veliki poznavalac BiH i njenih naroda. U priči "Napast", opisuje na jednom mjestu gorčinu dobrog fra Stanka pred zajedljivim komentarima subraće: "Ispuni ga ogorčenje na fratre koji se smeju i podruguju svemu i koji su, osim svetog krsta na njima, Turci kao i ostali Turci." Makare fra Stanko istog časa kori samog sebe zbog takvog mišljenja prema braći, ipak nažalost opisuje naš teret koji nam je na plećima; kojeg toliki nisu ni svjesni.

A trebali bi.

Kako se izliječiti, kako prevazići ovaj negativni utjecaj koji se uvukao kod tolikih pod kožu? Rješenje je vrlo jednostavno: vjerovati Evanđelju. Samo ozbiljno treba primjeniti evanđeoske savjete. Kad sam bio momčić, makar hvala Bogu nikad nisam psovao Boga - okružje: škola, četvrt, bilo je teško zahvaćeno time -, ipak sam koristio dosta prljavih riječi i balkanskih psovki: "j... te,", i još gore. Bilo je dovoljno da kao srednjoškolac prvih godina, pročitavši riječi iz Evanđelja "bit ćete suđeni za svaku nepotrebnu riječ koju izustite", potpuno i u jednom jedinom danu prestanem sa takvim psovkama i sličnim "poštapalicama". Kao mladić nisam htio postati član partije, "jer tko se mene odreče pred ljudima, toga ću se ja odreći pred Ocem mojim nebeskim".

Zlo nema zadnju riječ. Potrebno je samo čisto i vjerno prihvatiti evanđeoski nauk. Primjeniti ga iskreno do zadnje sitnice. A život je sačinjen upravo od sitnica.

Nemoguće je da se društvo promjeni preko "političara". Ono se mjenja samo preko mene i tebe, ako se doista i ne gledajući cijenu odlučimo za živjeti svetu vjeru.

Preporuke hodža za glasanje Komšića: stara taktika promišljenje laži

Govori se o Naputku Islamske zajednice: Svaki treći u kući mora glasovati za Željka Komšića

"Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović samo nekoliko dana prije izbora je u intervjuu za Večernji list izjavio kako jedni narodi ne trebaju drugima birati predstavnike. Dok je čelnik Islamske zajednice u BiH davao ovakve izjave, njegove kolege su u džamijama pozivale na glasovanje za Komšića."

Radi se o poznatkoj strategiji takije ("taqiyya") kojom muslimani mogu svjesno varati svoje sugovornike i susjede za postići određeni cilj. Komentirali smo to nekoliko puta, i podsjećam na aktualnost članka "Slava fratra i mučenika Nikole Tavelića, i bijeda fra ekumenskog Ike Skoke" u kojem sam oštro napao jednog hercegovačkog fratra zbog čestitanja Bajrama. Budući da se radi o konstantnoj i nepromjenjivoj islamskoj doktrini, dobro je da se konačno utuvi u glavu jednom za svagda i ne zaboravi. To je tako i ne može biti drugačije, osim dok ne ostave Islam. Također ponavljam: prve žrtve biti će uvijek i njihovi "labaviji" članovi, jer Islam ne trpi disidenciju.

Podsjećam na doktrinu takije:

To ponašanje potvrđuje njihovu teoriju kojom su zadojeni, i u kojoj su poučeni. Tako Muhamed ibn jarir at Tabari (umro 923.), autor standardnog i autoritativnog komentara Kurana, objašnjava aleju 3:28 kao:

"Ako ste vi (muslimani) pod njihovom (ne muslimana) vlašću, plašeći se za same sebe, dajite izgled lojalnosti prema njima vašim jezikom, dok iznutra gajite neprijateljstvo prema nevjernicima... (znajte da) Bog je zabranio vjernicima da budu prijatelji ili da su bliski s nevjernicima - osim kad su iznad njih (kad su nevjernici na vlasti)."

Jednako Ibn Katir (umro 1373.), drugi veliki autoritet u interpretaciji kuranskih tekstova, piše: "Bilo tko (od muslimana), na bilo kom mjestu, bude strepio neko zlo (od nemuslimana) može zaštiti samog sebe vanjskim prikrivanjem". Kao dokaz za ovo, on citira Muhamedov napad na Abu Dardu, kad je rekao: "Smijmo im se u lice, dok ih naše srce bude proklinjalo". Drugi autorizirani interpet Kurana, poznat kao Al Hasan, nadodaje: "Takija je prihvatljiva do Sudnjeg Dana". Tj., uvijek.

Drugi uvaženi tumači Kurana i islamske tradicije, kao Abu Abdulah al Kurtubi (1214-71) i Muhji d-Din ibn al Arabi (1165-1240), protežu primjenu takije (u engleskoj transkripciji 'taqiyya') na same islamske dužnosti. Drugim riječima, makar je muslimanima zabranjeno štovati idole ili prignuti se pred križom, i svakako nositi ga na sebi; oni, prema ovim učiteljima, mogu ići i do te prijetvornosti da se klanjaju križu, dajući LAŽNO SVJEDOČANSTVO, pa čak i prijaviti neprijateljima svoju braću muslimane - pa ništa manje do i ubiti neke - sve u cilju zadobivanja povjerenja od strane svojih neprijatelja, te tako im moći zadati gori udarac: "Takija, pa čak i izvršena bez prinude, ne vodi u stanje nevjerstva - pa makar podrazumjevalo počinjavanje grijeha koji zaslužuju pakao".

Ogromna razlika talijanskih i hrvatskih biskupa. Budućnost?

Makar modernizam uzima maha svugdje, postoji ogromna razlika između općenito biskupa na Zapadu i Istoku, uključujući Hrvatsku. Uvijek smo htjeli biti Zapad, ali nadam se da danas sve većći dio našeg svijeta zazire od tako čudnih stvari koje vide da se ustaljuju prvenstveno na Zapadu. Kako se kulturna obzorja ne mjenjaju tek tako preko noći, nije lako promijeniti mentalitet u toku nečijeg života: to je previše kratak period za tolike promjene. Zbog toga inercija čini da i dalje mislimo kako je danas isto kao i prije, npr. za vrijeme naših roditelja, ali takva procjena danas ne vrijedi.

Sjećate li se - malo stariji - kakvi su bili Česi, Poljaci, Slovaci, Mađari osamdesetih godina? Njih je nama bilo žao. Izgledali su nam bijedni, zapušteni, vrlo siromašni i prestrašeni. Recimo, da sročimo jednom rečenicom puno toga - mi smo njima bili Zapad.

No danas mi smo njima obična fukara, malo niže ispod toga. Prešli su nas u svakom pogledu, a ubrzo možda nas pređu i Bugari. Što se ovo događa s nama, ne mogu točno ocijeniti. Kao dam je netko usuo pijesak u motor, pa samo škripi i tek što ne stane.

Ipak, preći će valjda i na nas nešto dobra sa tog Istoka jednog dana. Teško se budimo, ali ne gubimo nadu.

No, možemo se tješiti što nismo baš toliko koliko Zapad. Bar nešto, daj što daš. Posebno s obzirom na crkvenu hijerarhiju.

Pogledajmo zadnju karikaturu lista Biskupse Konferencije Italie. Navodno Isus - prikazan uobičajeno likom umobolnog hipića - objašnjava kako je izvršio egzorcizam nad nekom djevojčicom. Ustvari, nije ni bio egzorcizam, jer je jednostavno ugasio televiziju pola sata kada je na TV govorio Salvini. Jer, i bik bi bio opsjednuti ako ga gleda pola sata na TV:

Nevjerojatna i totalno neprimjerna uvreda Ministru Unutrašnjih Poslova. Nikad tako se nisu obratili prema kakvom ljevičaru, ma koliko promicao pobačaj, ideologiju žendra, itd. Ali Salviniju ne praštaju - ako trebaju što oprostiti - ništa. Kao što smo već nekoliko puta rekli, stavljaju se potpuno u službu Sorosove politike okupacije Evrope.

S druge strane imali smo ovih dana intervenciju Kardinala Puljića s obzirom na izbore u BiH: istakao je staru ali nepopularnu istinu da demokracija nije garancija niti istine, niti poštenja ni dobre vladavine:

Ali što radi? Za primjer lošeg lidera stavlja Hitlera. To je najviše što se može dopustiti kad se kritizira demokracija. Politička korektnost ne dozvoljava staviti Staljina ili Mao Ce Tunga kao primjer zlog vladaoca.

"Oni nisu bili demokratski izabrani", može se odgovoriti. Istina, ali su Bush otac, Bush sin, Clinton - koji je upravo imao nešto vidjeti sa BiH - i Obama van ukazivanja kao primjera loše demokracije. U to nitko ne smije dirnuti. Tako izgleda. Irak, Libija, Sirija, Jemen uništeni, upravo zbog navedenih, i što onda? U to se ne smije dirati, samo možeš Hitlera spomenuti kao primjer zla.

"Najveći argument protiv demokracije imate ako razgovarate sa prosječnim građaninom biračem", rekao je Churchill. Hoće reći, kad vidiš što zna o ekonomiji, vanjskoj politici, obrazovanju i sl. prosječni građanin, kako se takvima može dopustiti određivati tko će vladati? Ipak, nadodaje cinično, ipak je to najmanje zlo od svih dosadašnjih načina upravljanja.

Nije istina, i već je pitanje razradio Platon u "Republici", dokazujući da je demokracija pogubna za društvo, i trebaju vladati najiskusniji mudraci, stariji od 50 godina da im strast ne može utjecati na odluke. Jer tada će barem biti više u stanju odlučivati za opće dobro.

Ali ovo na stranu. Što želim potcrtati jest: na Zapadu su biskupi uglavnom podređeni ljevičarskim, socijaldemokratskim strujanjima, dok su na Istoku još uvijek desni, koliko toliko.

Budućnost? Ako Franjo poživi, nastojati će napraviti "red" i na istoku. Sve više će postavljati sebi sklone na glavne položaje.

Međutim, bitno je ovo: ako iz redova hijerarhije - bilo na Zapadu bilo na Istoku - ne uvide da problem počinje prelomom Drugog Vatikansog Sabora, nikakva konzervativnost ni "desnica" mogu dati odlučnog ploda.

Cijeli Zapad ima svog Komšića

Zato uzalud ti je tražiti nešto "bolje" vani. Centar Napulja, Porta Nolana:

Smrad, nekultura, zapuštenost, dekadencija, gnjilež koju donose dovedeni od evropskih komšića da nas sve i svugdje drže pod čizmom. Nekad janjičarskom, sada multikulturnom.

U BiH jasno se vidi cijeli problem Evrope (prvenstveno Balkana i Zapadne Evrope): prodor Islama koji nam ne da disati, s jedne strane, s druge posljedice šizme 1054. Uza sve to onaj koji sjedi na Svetoj Stolici, i niti je svet, niti je Stolica, niti nam je prijatelj. Nema blagoslova dok je sve tako, i samo nam ostaje stenjati.

Pariz je izgubio milijun i po turista prošle godine zbog bogatstva i sigurnosti koje nam daje "multikulturnost" i programirana invazija.

Ali da znaš da nema više gdje tražiti da je "bolje". Ovdje je gdje se je boriti i izdržati, a možda uza sve je još i lakše. Usput, upravo ovo je demokracija, nije pokojna već je takva.

Ako je demokracija aritmetika, nema izbora dok se dopušta da izvjesne stvari mogu biti izabrane. Sustav mišljenja u kojem muškarac može imati četiri žene; gdje žena vrijedi pola muškarca; gdje se uči da napustiti takav sustav mišljenja zahtijeva smrtnu kaznu; gdje sve treba biti pod čizmom takvog sustava... ne može biti legalan.

Dok muhamedovci ne ostave sljedbu, dok se jasno ne odbrani i istakne kršćanski temelj društva... ne može biti duhovnog - tj. onog pravog - blagostanja.

Vrijeme je pokore, izdržljivosti, hrabrosti... svugdje!

Nadam se da ćete barem prestati čestitati Bajram.

Korijeni i razlozi duhovnog analfabetisma srpskog pravoslavlja

U zadnjem ratu u BiH, kad bi hrvatski vojnici pretresali uniforme poginulih srpskih vojnika, nalalili bi im u džepovima kriške češnjaka, saransaka. Otkud to, pitali se ljudi? Netko objasni da je to bilo praznovjerni običaj kojim bi navodno odgonili od sebe zle duhove ili vukodlake ili slično. (Pogledati i ovo svjedočanstva iz 1938 u listu "Pravoslavlje", o "kurbanjenju" srpskih kuća; islamski običaj stavljanja zaklanih životinja kao žrtve u temelje kuća.)

Otkud toliko praznovjerje i duhovni primitivizam?

Koji smo živjeli s njima, znali smo za njihove običaje: sprstvo na prvom mjestu, a kojh 10% krštenih među njima prije rata. U zadnje vrijeme ima malo više interesa prema vjerskim stvarima, ali još uvijek malo, dosta malo. Kod hrvata postotak krštenih dolazio je do 90%. Razlika je bila ogromna.

Osamdesetih godina bio sam pod utjecajem "ekumenizma". Kad to Papa radi, i ja trebam istom linijom, mislio sam. Otiđoh s jednim prijateljem posjetiti u toj nakani jednog njihovog popa razgovarati o "ekumenskim nadama i tjeskobama". Mladi pop pristojno nas je primio i kulturno smo razmjenjivali mišljenja... dok je na televiziji pjevala Lepa Brena i sva mu obitelj bila razdragana ambijentom. "Hm, ne izlgeda mi ovo baš 'duhovno'", pomislih, ali nastavismo. Dođe nekako odmah iza toga u posjetu jedan stariji pop, mrka pogleda i gustih obrva, i opali: "O kakvoj je to 'slavi' riječ?" Malo iza toga bilo je vrijeme za oprost i zahvalnost na prijemu.

To su anegdote. Kao što su bile anegdote da su im uvijek katolički svećenici čestitali Usrks i Božič... a ne dobili uzvratnu čestitku. Sve dok se nisu umorili.

[Ne manipulacija, već povijesne slike iz srpskog medija telegraf.rs: "Staviti pod slovo Z u leksikonu četničkog pokreta značilo je odrediti nekoga za ubijanje metodom klanja kamom. Ubijani su ne samo ne-Srbi, već u ogromnoj broju i sami pripadnici srpskog naroda, u slučaju da su ma koliko blago naginjali liberalnoj strani. Neki i samo zato što nisu hteli da daju pare četnicima"]

 [Četnici partizanu u Šumadiji nakon klanja vade srce]

Dođe jedan stranac u jedno mjesto u Bosni, i kako nema pojma upita jedno muslimansko dijete za crkvu. A dijete k'o dijete, uputi ga dosta dobro: "Imate ovdje dvije, ali u jednu idu ljudi a u drugu ne idu". Momče nije znalo razliku između katoličke i pravoslavne crkve i vjere.

Nedavno u Hercegovini dolaze pravoslavni vjernici na "slavu", Vladika će "besjediti". A oni zasjeli po livadi i jedu dok Vladika besjedi. Jadni pop među  njima hoda i opominje ih: "Nemojte tako braćo, nije red, Vladika besjedi".

Sve su to anegdote, ali nešto govore. Ona koja dobro govori to je povijest i svjedočanstva - i njihovom rukom napisana - iz vremena posebno turskog zuluma.

Turci su sve nas, i Hrvate i Srbe, i katolike i pravoslavne držali za raju koja je stenjala pod njihovim kopitama. Ali uz jednu veliku razliku: katolici, franjevci u ovom slučaju, održavali su kroz svo to vrijeme vezu sa Rimom. Imali su Oca i Majku negdje vani, nisu ni njihove izaslanike mogli vidjeti često, ali znali su da su tu i da s njima trebaju biti. Iz vjerske perspektive mislili su ne kao Hrvati, već kao katolici. I u toj vjeri je trebalo biti poučen koliko se moglo biti. Par primjera naveo sam u drugom članku.

Srpski pravoslavni s druge strane ostavljeni su bili na milost i nemilost: sami k'o ćuk. Izučenost i formacija njihovih svećenika bila je minimalna. Uz to, nakod ukidanja Pečke Patrijarhije ovisili su o grčkoj, koji su imali bolje odnose prema turcima nego prema pretpostavljenim vjernicima. Takvi su im služili samo da ih tlače.

Značajna su svjedočanstva iz tih vremena:

"Georgijević navodi da srpsko-pravoslavni sveštenici u Srbiji žive u velikoj bedi, tako da su prisiljeni da po gradovima prodaju drva kako bi mogli da opstanu."
U svom opisu putovanja iz 1573. Gerlah također svjedoči da "srpsko-pravoslavno sveštenstvo ne raspolaže nikakvim prihodima, da živi veoma bedno i nesaobrazno svome staležu". "Ovaj beogradski paroh je po zanatu bojadisar a naučio je da čita i da piše u nekom manastiru", Glasnik Srp. Uč. društva, XXXVI

Nose istu odjeću kao obični seljaci. Gerlah je osobno vidio kako sveštenik na čelu pogreba korača "s golim nogama do kolena" (kao i prethodna bilješka), dok Francuz Lefevr, koji je 1611. boravio u Mileševi, ostavlja zapisano da je "nailazio na sveštenike koji su bili napola goli i toliko mršavi da su morali da pobuđuju silno saučešće onih koji ih gledaju" (V. Jelavić, Kratki francuski putopis kroz Hercegovinu i novopazarski Šandak, g. 1614. GZM. 1907).

Dok još u XIX stoljeću Vuk Karadžić ostavlja napismeno da se "srpsko-pravoslavni sveštenici odevaju kako je koji htio i da oru, kopaju, krče, kose, cijepaju drva, da neki od njih služe leturđiju od godine do godine "(Vuk S. Karadžić, Život i običaji).

Pogledajmo sad ovu razliku:

1. Papini izaslanici u Bosnu svjedoče o životu ondašnjih katolika ovim riječima:

"U ovim mjestima žive kršćani vrlo pobožni, kako su također ostali iz cijele Bosne. Svi ljudi, trče kada vide fratra ljubiti mu ruku, tako su pobožni da pješaće cijeli dan da čuju misu", Fra Paolo di Rovigno, 1640.

Vizitator Ivan di Vietri, 1708: "Ne znaju za koketiranja, ne igraju se, ne pjevaju i ne psuju, i ako se nekad hoće razonoditi i pjevati, pjevaju duhovne Povijesti koje su ih naučili Redovnici".

2. Dok s druge strane i jedan engelski putopisac, kao i francuski u sličnom periodu, kao poslije i sam Vuk Karadžić svjedoče o krajnje jadnom stanju među pravoslavnim sveštenicima. Vuk ističe da su neki služili "leturđiju" samo jednom godišnje.

Pogledajte koja razlika: katolici pješače svake nedjelje cijeli dan za čuti misu, a pravoslavni pop je odsluži jednom godišnje. Koja se razlika morala odraziti kod vjernika? Ogromna, nesaglediva.

Takav duhovni primitivizam i zaostalost kod pravoslavnih nije mogla biti lako prevaziđena. Običaji obilježavaju snažno narod u kojem isti zažive. Teško ih je mijenjati bez pravog i radikalnog zahvata.

Ali od kuda može doći takav zahvat? Samo od jednog duhovnog autoriteta koji govori u ime Krista. Jednog autoriteta koji će biti isključivo duhovni, čija će misija biti voditi Crkvu i duše do vječnog spasenja.

Ta vitalnost održava se dan danas među katolicima koji se iskreno trude voditi duhovni život, makar imali loše pastire. Običaj težnje duhovnim stvarima koji se može opaziti kod dobronamjernih katolika i dan danas ostavlja ploda. Ne stavlja se nacija na prvo mjesto, makar se morala dužno čuvati kao produžetak četvrte Božje zapovijedi, već Bog.

Kod pravoslavnih, druga im je značajna karakteristika, da se zbog svoje autokefalnoti - svaki patrijarh je "gazda" na svom terenu - neuredno sužive sa nacijom u kojoj su prisutni. "Car", politička vlast, ima značajnu ulogu. Rekli bismo skoro duhovnu. Tako da služiti toj naciji na preeminentnom mjestu postaje neka vrsta opsesije, sa izvjesnim tonom idolatrije.

Uzmimo jedan primjer. Njegošev Gorski Vijenac kao osvjetljenje trascendentalne nesuglasnosti Islama i kršćanstva jest izuzetno djelo u kojem, sa ovog stanovišta, ne nalazim opaske. Naprotiv. Ali ima jedna izrečena misao i gesta koja osvjetljuje duhovno skretanje pravoslavlja u smislu komentiranog defekta autokefalnosti i uzdizanja do vrhovnih duhovnih vrijednosti nacionalnu perspektivu.

Na koncu djela, za Božić, dolaze crnogorci Igumanu Stefanu na službu. Upravo su pobijedili Turke i poturice do nogu. Da bi se pričestili, trebali bi se ispovijediti - posebno nakon toliko dugo vremena. Ali Iguman im poručuje nakon scenifikacije:

"Skida se s konja Vladika, te grli i celiva junake koji su počeli boj s Turcima; I tako idu niz polje pjevajući i puškama veselje čineći. Kada dođoše blizu ckrve, ali je Iguman Stefan pred crkvom i jošt jedan kaluđer, koji držaše sveti putir u ruke."

Iguman Stefan"Ja ne vidi, nego čujem dosta.
Hajte, braćo, te se pričešćujte
bez priprave i bez ispovijesti, 
a ja mičem sve na moju dušu".

Ovo je u skladu sa njihovom starom poslovicom: "Bolje se osvetiti nego posvetiti". Jer prvo je nacija, srpstvo, a sve drugo dolazi poslije i podređeno je prvom. Nije li nacija čašćena, ostalo nema vrijednosti.

Sa ovakvom duhovnom i kulturnom perspektivom, sukobi sa Hrvatima u XX stoljeću bili su nadohvat ruke. Katastrofalna činjenica, i žalosno nepravedna. Jer i katolici i pravoslavni dijelili su kroz stoljeća sudbinu potlačenih od istog zuluma. Sukobi među njima su totalno moderni fenomen.

Treba istaći i ovo: ideja Velike Srbije nije začeta na Ruskom dvoru, već je posljedica Francuske Revolucije i njihove buržoazije koja je htjela oteti Srbiju ruskom utjecaju, stavljajući ih pod Francuski i anglosaksonski. Odatle i njihovo savezništvo u prvom svjetskom ratu u cilju obaranja još uvijek tradicionalnog Austrougarskog Imperija.

Potčinjenost Hrvata u prvoj Jugoslaviji doprinijela je radikalnom odgovoru ustaškog pokreta. Koji također pravi konceptualnu grešku izdizanja nacije u ideliziranom stilu fašističkog pokreta, do te mjere zapostavljajući kršćansku dimenziju prihvaćanjem muslimana u svoje redove, koji ih iskorištavaju. Nešto što se slično dogodilo u zadnjem ratu u BiH.

Avro Manhattan bio je glavni židovski agitator koji je lažima htio doprinijeti rušenju ugleda Katoličke Crkve u svijetu. Crkve za koju su se nadali da će nestati kroz rat, ali ona je još uvijek stajala čvrsto, unatoč tolikim žrtvama. Naziva Pija XII "Hitlerovim Papom" i prvi počinje plasirati ideju o srpskom holokaustu u ratu počinjenom od ustaša. Bez ikakovog pokrića govori o stotinama tisuća pogubljenih srba u ustaškim logorima i kroz rat. (Drugim riječima: ustaše zaslužuju Bleiburg i o tome se ne može govoriti.) Njegovu ideju preuzima u Jugoslaviji Vladimir Dedijer koji plasira cifru od kojih 750.000 ubijenih srba (poslije Radomir Bulatović govorio o više od 1,1 milijuna ubijenih). Realni broj žrtava ovih zločina je daleko manji, još ispod 59.188; broja koji donosi statističko istraživanje poslijeratne Jugoslavije iz 1964 - neobjavljeni podaci do 1997.  Povodom pogubljenja nekoliko katoličkih svećenika u logoru 1943. godine Stepinac piše 6. ožujka te godine poglavniku NDH Anti Paveliću: "Ovo je sramotna ljaga i zločin, koji vapi u nebo za osvetom, kao što je i čitav jasenovački logor sramotna ljaga za Nezavisnu Državu Hrvatsku."

Komunisti i liberali nakon španjolskog građanskog rata počeli su provlačiti brojku od 3 milijuna žrtava rata. Nakon detaljnog demografskog istraživanja na osnovu općinskih evidencija pučanstva, povijesničari i demografi potvrđuju 250.000 žrtava tog rata. Slična propaganda bila je plasirana u Jugoslaviji: Hrvati su genetski ustaše i "pravedno je osvetiti te gnusne zločine".

[Vukovar konačno "oslobođen od ustaša". Hrvati su općenito govoreći blag narod. Ima i među nama đubradi, i mnogo. Ali općenito govoreći su blagi i pristupačni. Katolička tradicija cilja na razvitak kreposti, duhovnih i naravnih. Zbog pravoslavne autokefalnosti, pojam "službe" naciji se posvećuje, i sve se podređuje tome. Ono što je tomu podređeno, to je dobro - naravni je defekt te tendencije. Za naciju navodno je potrebno biti ratoboran i spreman na sve.

Ali bez dobrote u duši, to ne postiže pobjedu. Blagi narod je znao izdržati, podnijeti, biti na svom mjestu i muški pobjediti ratoborne.

Srbija, nekad dominanta nacija u Jugoslaviji, ponižena je - nepravednim i vrlo opasnim - oduzimanjem Kosova. Ali je kažnjena zbog grijeha svojih građana. Samo preko poniznosti i prave pokore značajnog dijela njenih žitelja mogu izbjeći potpuno rasulo svoje nacije.

Na jednom četverojevanđelju nekad čuvano u Crkvenom muzeju u Sarajevu napisana je sljedeća opomena:

"To se zbilo godine 1682. Ovo sveto Jevanđelje kupila je monahinja Jefimija od jednog bogom prokletog Turčina, u vreme kada su naši sveti manastiri razarani, naših grehova radi".]

Toliki Srbi mentalno pripremljeni svojom kulturnom i duhovnom baštinom, vjerovali su tim lažima.

Ne može biti mira i odbrane balkanskih krajeva - konkretno što se nas tiče - dok "svi ne budu jedno", dok se "pravoslavni" ne izmire sa Jednom, Svetom, Katoličkom i Apostolskom Crkvom.

Pogledajte povijest: zbog grijeha šizme 1054. pada Bizantija pod Tursku; poslije cijeli Balkan. Katolička Poljska i Mađarska s ove strane, Katolička Španjolska s druge brane Evropu, ne Luter. Grijeh protiv vjere i jedinstva Crkve je jedan od najvećih i nema blagoslova dok on traje.