Što se krije iza zabrane Bratovštine Svetih Apostola i sličnih inicijativa?

Ovog mjeseca Franjo - bez njega nije prošlo - odlučio je definitivno raspustiti cvjetajuću i to postkoncilsku konzervativnu Bratovštinu Svetih Apostola u Belgiji. Njoj na čelu bio je poznati svećenik i obraćenik Michel-Marie Zanotti-Sorkine, poznat kao novi arški župnik. Zanotti je radio prije obraćenja kao novinar i izvjestitelj, ali nakon snažne promjene u svom životu odlučio je postati svećenikom. Poznate su bile njegove godine u Marsellu, gdje se prihvatio crkve koji nitko nije bio htio, usred muslimanske četvrti. Župa je bila preporođena njegovom smjelom i tradicionalnom aktivnošću.

Čovjek molitve i vrlo pristupačan, uvijek spreman za ispovijed i blizak svim susjedima; uvijek u crkvenom ruhu, produhovnjenim propovijedima i isrkrenom pobožnošću doprinio je da se napuni je već ispražnjena crkvu koju su mu bili udijelili... jer je nitko nije htio.

Zbog njegove aktivnosti i učinkovitosti, konzervativni belgijski nadbiskup André Léonard mu je upitio poziv za ustanoviti u Belgiji novo svećeničko Bratstvo, i rezultati su se odmah postali očigledni: u zvanjima pustoj i sekularnoj Belgiji odjednom počete cvjetati dotad neviđena, jedan, drugi, treći... Za samo nekoliko godina Bratsvo je dobilo šest svećenika i 23 bogoslova, dok kroz godine nije bilo niti jednog domaćeg bogoslova.

[To je onaj nadbiskup koji je bio napadnut od feministkinja pri jednoj konferenciji. One imaju njuh ]

Što se onda događa? Novoimenovani Kardinal Josez De Kesel (pogledati članak "Svi Franjini Ljudi" koje sam u svoje vrijeme napisao nakon imenovanje za kardinale njemu sličnih) odluči raspustiti Bratstvo.

Što se onda događa? Vjernici se bune i podnesu optužbu crkvenim vlastima, sve do Rima. I, zakon k'o zakon, pođe svojim putem i sve je bilo izgledno da se poništi raspuštanje Bratsva, jer je bilo odlučeno od De Kesela bez ikakvog opravdanog razloga.

A što se onda događa? E onda, eto ti Franje, i jer je njegova zadnja - jer ga priznaju - zaustavi sudski proces i definitivno raspusti Bratovštinu. Bez argumenata, bez priopćenja, bez ičega.

Drugi slučaj (i ovdje prekidamo, jer ne treba više za ukazati na ono što želimo reći): djelatnosti našeg neslavnog Cupića u Čikagu. Prošlog mjeseca odlučio je smjeniti sa župe Vlč. Frank Phillips, zbog navodnog "neprvilnog odnosa prema odrslim muškarcima". Pojasnimo: nema nikakvih dokaza, ali je svećenik smjenjen automatski, kad u drugim slučajevima u kojima se čak radilo o teškim stvarima (pedofilija), zahtijevalo se postojanje uvjerljivih optužbi, ako ne i dokazanih za smjenjivanje koje bi dolazilo kasnije u odgovarajućem slučaju.

Ovdje je do smjene došlo preko noći, i bez dokaza.

Postoji li neki drugi razlog? Cupič je već dosta godina izričito protiv tradicionalne liturgije i konzervativnog vidika. On je Franjin čovjek, i u Franjino vrijeme doživio je meteorski uspon. Trenutno je kardinal na značajnom mjestu.

[Kor u crkvi St. John Cantius, djelovanjem župnika Vlč. Phillips]

Ckva u kojoj je služio Vlč Phillips je 2016 bila izabrana za najljepšu crkvu Amerike; konzervativni župnik (Phillips) je doprinio mnogim vjerskim aktivnostima u župi, dosta djelotvornim, a između ostalog, zastupnik je tradicionalne mise.

I to je izgleda razlog.

Inače, Cupiću izgleda dobar James Martin, poznati isusovac koga je Franjo postavio sa Vatikanskog savjetnika za komunikaciju. O Martinu smo govorili nekoliko puta, i između njegovih doprinosa spominjemo zagovore za svećenike homoseksualce "da iziđu iz ormara"; sam odbija reći da je gay ili nije. Koji je poticao istospolne parove da se ljube na misi, itd. Da, takav Jemes Cupiću izgleda "u redu".

Dok smjenjuje jednog konzervativca.

Sada je vrijeme da postavimo pitanje: zašto? Zašto to čine?

Kad bi oni htjeli da bude zvanja, makar i koncilskih među onima koji predstavljaju Drugi Vatikanski Sabor kao suglasan vječnom učenju Crkve, oni bi podržali svećenike poput Zanotti i Phillips, ali to ne čine. A kad nešto hoće, to i urade. Njima ruka ne drhti.

Koji im je cilj, onda? Da ne bude svećenika, ili ako ih bude da budu "napredni" i slični tome. Takvi će učiniti sve što traže. Nedostatak svećenika iskoristiće za opravdanje uvođenja prvo "đakonica", a onda možda i "žena svećenika", kako je već otvoreno rekao Schönborn i drugi. Te ekumenizam sa protestantima. Te rušenje pojma milosti i dopuštanje svima i svakom doći na pričest, ako to ovim putem uopće mogne biti katolička pričest.

Ubrzavaju agendu. Žuri im se. Ove iste godine uvode nove elemente i poteze u cilju rušenja Crkve, bolje reći vjere u srcima tolikih. Ništa nismo vidjeli što nas još čeka.

Jedna dobra vijest: hrvatski izrod Cupić izgubio na glasovanju za predsjednika komisije za život Biskupske Konferencije USA

 Nije izgubio nešto puno, ali jest, i Franjini ljuti sljedbenici su počeli rikati. 

Naša bijeda Cupić je lijepo prihvaćena od duševno podrhtavajuće karazmatske sfere poput laudato.hr i sl., ali činjenice vezane za ovo hrvatsko đubre jesu slijedeće (pogledati i etiketu Cupić na blogu):

Blaž je počeo svoju crkvenu karijeru u beznačajnim biskupijama poput Rapid City, South Dakota i Spokane. Ali eto, ova liberalna glava na koncu konca došla je do položaja i zvanja biskupa, makar blijedio i ništa ne vrijedio niti dobrog doprinuo u tim mjestima. Ali... Sauronovo oko pade na njega - i Franjo ga imenova za Nadbiskupa Chicaga - treća po redu američka nadbiskija prema broju vjernika - godinu nakon svog izbora. I kako znamo, ovaj ništa - upravo zato -, izabran je za kardinala prošle godine. Nekoliko primjera Cupićevih "zasluga":

Dok je bio biskup u Rapid City, zaključao je doslovno kapelu katolicima koji su pohađali Tradicionalnu Misu za vrijeme Svetog Trodnevlja, kao da bi im "dao priliku da budu zajedno sa svojim biskupom". Aha!: poruka je bila: liberal sam, tu sam ja.

Kao biskup u Spokane, odgovarao je svećenike od protesta pred pobačajnim "klinikama" unutar kampanje "40 Dana za Život". Kao eto da ih se ne miješa sa "pro life ekstremistima".

A onda je došao krešendo: odmah po preuzimanju nadmiskupije u Čikagu, izjavio je da ne bi htio "siliti" Član 915 Kanonskog Prava prema kojem je zabranjeno dati pričest političarima koji glasuju za pobačaj.

U svibnju 2015, bio je u šemi sa pro pobačajnim "katoličkim" senatorom Dick Durbin u vezi promidžbe "migracijske reforme". Istog mjeseca, novinar čikaškog Sun-Times, Neil Steinberg, napisao je da nakon razgovora sa Cupićem, unatoč njegovog zvaničnog ne podržavanja legalizacije "istospolnih brakova": "Za mene, sve što je nadbiskup rekao, osim njegovog zaključka, jest argumente u korist istospolnih brakova".

U kolovozu 2015 Cupić je bizarno izjednačio na moralnom planu zlo pobačaja sa drugim temama Socijalne Pravde kao "raspadnuti migracijski sustav" i "rasizam". Posljednje stvari ovise o okolnosti, i lako su manipulirane od medija, dok je pobačaj apsolutni moralno zlo.

I onda dolazi najveća promocija: u studenom 2015., pri donošenju zaključaka nakog druge sinode o obitelji, Cupić je na konferenciji za tisak u Vatikanu rekao da je savijest "nedodirljiva". Westen i Baklinski iz LifeSiteNews prenose: "On vjeruje da razvedenima i ponovno vjenčanim parovima mogu se dati sakramenti, ako su 'donijeli odluku' uraditi tako 'u dobroj savijesti' - teološko rezoniranje koje bi se prema njemu moglo primjeniti na gay parove." Kad bi neki mason bio zaređen za biskupa, ili neki biskup pristupio masoneriji, govorio bi jednako.

Našu Žalost Cupića također gledaju kao vjerojatnog pokretača inicijativa za prisilnu ostavku fra Thomas Weinandy s doktrinarskog mjesta teološkog savjetnika BK USA nakon njegova pisma u kojem je kritizirao Franju kao uzrok tolikih smutnji danas u Crkvi.

Eto, to je Cupić. I zbog toga, prijatelju moj, on bi izabran za kardinala. Od Franje, svakako, ta od koga drugog. Eto da znaš.

Nije baš puno izgubio: 82 spram 96 glasa. Makar se prvi puta u povijesti dogodilo da bude izabran kandidat koji ne bi bio najvišeg ranga. Usprkos svemu, 82 biskupa su glasala za njega. Kad čovjek pogleda Cupićev pedigri, i to je previše. Uostalom, tako zna što mu raditi idućih godina kao predsjedavajući komisije za imenovanje biskupa. 


Prvi kandidat međutim, to jest onaj koji je bio izabran, nastupao je upravo suprotno bljutavo-modernom Cupićevom stilu. Stilu Franjine "uključivosti". Svega, samo ne onih koji govore da - da; ne - ne. Kako i ne može biti drugačije. Dakle, Nadbiskup Joseph Naumann iz Kansas City djelovao je dijametralno drugačije po ovom pitanju. Steako je reputaciju "konzevativca" kada je 2008. odbio dati pričest ondašnjoj Guvernerici Kathleen Sebelius zbog njene podrške pobačaju. Malo prije iste godine izašao je u javnost drugim ne popularnim stavom za život u pastoralnoj pobudnici kada je naložio da se presjeku sve biskupiske veze sa nekad katoličkom udrugom The Girl Scouts zbog njihove podrške ideologiji žendra i pobačaja. Otvoreno je podcrtao da je za katolike došlo vrijeme kada "sljedbenici Isusa i njegovog Evanđelja često trebaju biti pravi 'protusustavni' elementi".

I onda, kakve su bile službene reakcije?

U članku za Wall Street Journal o neobičnom glasovanju Ian Lovett i Francis X. Rocca izjavili su kako je Naumannova pobjeda signalizirala "otpor prema viziji pape Franje za crkvu među katoličkom hijerarhijom u SAD-u" Glasovanje, rekli su, "razbija dugogodišnju tradiciju pozicije koju je držao kardinal - neobičan prolazak posvemašnjosti u visoko rangiranom tijelu - i sugerira da katolički vođe u SAD-u i dalje ostaju otporni na promjene koje papa Francis pokušava donijeti u crkvu ".

Lovett i Rocca iznose kako je Cupich planirao proširiti djelokrug rada odbora za život "uključiti i druga pitanja poput smrtne kazne, zdravstvene zaštite i siromaštva - popis koji je više u skladu s prioritetima koje je Papa Francis zagovarao". Oh, oh, ooooh! Uvijek isto, iste laže i bljuvotine. Normalno, neće ti spomenuti Cupićev pedigri. Bolje reći, hoće ali iz njihove perspektive.

U National Catholic Reporter, sveprisutni Michael Sean Winters obazreo se na ovo pitanje, navodeći kako je izbor Naumanna nad Cupićem "okupio biskupe koji su zabili Franji prst u oko." Pa eto, ti mu ga zavij.

Itd. Ne očekujem previše od ovog. Ali neka, barem malo zadovoljstvo da imadnemo nekad.


U očekivanju da se tolike glave probude od zimskog sna, i počinju se pitati kao anglikanski pro life teolog Gerald McDermott, "Da li je Papa katolik?". Ali produbi malo Gerald, nemoj reć "Papa" već "Bergoglio".

Svi Franjini ljudi

«Ako slijepac slijepca vodi, oboje će pasti u vodu» (Mt 15, 14).

«Način djelovanja heretika jest osakatiti vjerski nauk  u nekim Kristovim poukama, izabirajući i prilagođavajući ih svom načinu gledanja» (Summa, II-II, 1. a.1).

Mnoge dobre katolike, makar to javno i ne priznali – učiniti će to privatno bilo u ispovijedi ili u razgovoru s provjerenim prijateljima – imenovanja novih kardinala su ih ostavili kao pretučene.

Ipak, ne treba biti nikakav prorok za očekivati imenovanja poput ovih. Na osnovu čega? Na osnovu svega što čini i propovijeda Bergoglio. Ustanovljava se perfektna sukladnost. Kako bi rekli filozofi, «ideje snose posljedice». Prihvaćaš li Bergoglia i čak zatvaraš uši pred njegovim idejama? Progutati ćeš neizostavno posljedice istih; Bergoglia imati ćeš, i njegova imenovanja u istom paketu: Bergoglio izabire one koji idu istom njegovom linijom.

I obratno: ako ih ima koji bi htjeli popeti se – a da ne misle da služe, već da se popenju -, prilagoditi će se onom što traži onaj koji odlučuje tko će se popeti.

Već smo imali tri imenovanja novih kardinala za redom otkad je Franjo na Svetoj Stolici, i ova su definitivno najgora. Desetoglistopada ove godine, na Gloria.tv komentiraju hladnoćom ratnog izvjestitelja, ili liječnika zaduženog za reći tešku vijest obitelji teško bolesnog ili upravo preminulog: «Jučer, Papa Franjo je navijestio imenovanje 17 novih kardinala. Među njima nema niti jednog katoličkog glasa. Trojica od 17 su radikalni liberali i zatirači novih zvanja. Nadbiskup Ćupić iz Čikaga,Biskup Kevin Joseph Farell, Prefekt Dikasterija za Laike, Obitelj i Život, i Briselski Nadbiskup, Jozef De Kese.»

Naknadno ćemo napraviti kratki opis nekolicine novih kardinala. Prije toga napraviti ćemo što preciznije razmišljanje s obzirom na situaciju u koju nas sve ovo vodi.

Franjo je razarač. Ne misli kao katolik. I kao takav, takvim i djeluje. Sve je vrlo jednostavno. Ali nažalost mnogi dobri katolici ne usuđujuju se dovesti ga u pitanje. Misle da je jedinstvo Crkve najveće dobro koje treba sačuvati. Tako i jest... ali pretpostavljajući čistoću vjere, bez koje Crkva ne može opstati.

Ovo smo već živjeli u zadnjih pet desetljeća, nije ovo ništa novo, samo što se u prijašnje vrijeme sve ovo manje vidjelo. Ljudi nisu mogli vjerovati što je to što se događa, a posebno u našim krajevima koji su svo to vrijeme bili pod komunističkim režimom, te je Crkva nastojala osigurati puko preživljavanje i nije se upuštala – Bogu hvala! – u nikave doktrinalne izlete, osim rijetkih pojedinaca. U suštini, u našim krajevima, kao da Drugog Vatikanskog Koncila nije ni bilo. Vjerski mentalitet naših ljudi bio je iz predkoncilskog vremena, zaleđen potrebom preživljavanja pod komunizmom.

Ali na Zapadu urušavanje je počelo već prvih sedamdesetih godina. Jer ono što je učinio Pavao VI bilo je beskrajno gore od ovog što čini Franjo. Jer Pavao VI je dirnuo u sakramente, posebno misu koju je doslovce zabranio i uveo, preko bliskog suradnika Nadbiskupa Bugnini, novi ritual poznat pod nazivom Novus Ordo Missae. No, o ovim pitanjima zabaviti ćemo se idućih mjeseci. Samo napominjemo da je prema solidnim svjedočanstvima Bugnini bio mason, i kad se to otkrilo Pavao VI ga je bio poslao kao Nuncija u Teheran. Bugnini se naime nalazio i na spisku masona infiltriranih u Vatikanu, koje je dao objaviti italijanski mason i novinar Mino Pecorrelli, i zbog toga bio ubijen.

Nije se moglo dirnuti u sakramente i crkveni nauk, a da to ne prouzroči potres u Crkvi. Međutim, pred strahovitom i nikad viđenom krizom u Crkvi u Francuskoj sedamdesetih godina, francuski biskupi su izjavili na svom Kongresu u Lurdu, 1976., da je «jedinstvo Crkve iznad bilo čega drugoga, i garantirano je samo ukoliko je jedno s Papom» (citat uzet iz knjige «Razoranje kršćanske tradicije», od Rama P. Coomaraswamy).

Ova tvrdnja je istinita, problem je što sadrži pogrešnu primjenu. Suppresio veri et suggestio falsi – premisa je točna, ali je zaključak pogrešan. Nedostaje pretpostaviti drugu istinitu premisu, koja se mora ispuniti: čistoća vjere. Zbog toga Kardinal Newman će reći u How to Accomplish it da je «čistoća vjere bitnija kršćaninu nego samo jedinstvo».

Drugim riječima, čistoća vjere, ili jednostavno vjera, jest neophodni temelj za jedinstvo.

Što će onda donijeti ovakva izabranja kardinala? Veliku štetu vjernicima, bez ikakve sumnje. Mase i mase vjernika biti će zahvaćene lošim naukom i, ne dopuštajući sebi misliti na drugi način i prepuštajući se vodstvu ovakvih ljudi – jer «su od Crkve», pasti će u jamu ohladnjenja a možda i smrti vjere.

[Croative.net: Dodajmo ovome da su nam se nedavno javili i zabrinuti čitatelji iz Frankfurta na Maini koji su nas željeli upoznati s alarmantnim stanjem u lokalnoj Crkvi gdje se otvoreno zagovaraju prava homoseksualnih osoba te se u sklopu CSD (Christopher Street Day) manifestacije, odnosno ‘Parade ponosa‘, nudila i ekumenska Božja služba koju je organizirala lokalna LGBTI zajednica. Misa se održala u centru Frankfurta – u jednoj od najpoznatijih crkvi u sklopu franjevačkog samostana. Misu je predvodio i organizirao gvardijan tog samostana, a na pitanje našeg čitatelja: je li to Vama normalno?– odgovorio je: a što je danas više normalno.]

Pozivajući se na Coomaraswamyjevu analizu, ovo su umjetnici prevare i vođenja ljudi na druge pašnjake. Mješaju grešku s istinom, jer čista i prozirna greška nikoga ne privlači. Reći će da traže «vitalnost i iskustvo Prvotne Crkve, i radi toga treba se prihvatiti današnja praksa», kada u stvarnosti ono jedino što ih zanima to su njihove ideje kojima prilagođavaju stvarnost razaraju Predaju. Pozivaju se na Pismo, ali izbjegavaju citirati one djelove koji njima ne leže po volji – odatle proizlazi da odbacuju interpretaciju Pisma koje su ostavili Crkveni Oci i Naučitelji. Dolaze čak dotle da mijenjaju riječi Kristove u pretvorbi na misi (Isus je rekao u Evanđelju Sv. Mateja i Marka: «ovo je moja krv koja se predaje za mnoge...», a ne «za sve» kako se pogrešno i nakanski i bezobrazno prevodi u cijeloj Crkvi kod hrvata. Jer iako Bog hoće da se svi ljudi spase, neki odbacuju ponuđeno spasenje, te se Krv Božja prolijeva za mnoge. Jedna je stvar moć Kristove Muke koja je dovoljna za spasenje svih ljudi, a drugo je njen efekt, jer spasenje treba htjeti.). Ne sviđaju im se odobreni rituali, jer kako je lex orandi (zakon molitve; onako kako moliš u liturgiji) vjerni odraz od lex credendi (zakona vjerovanja; onog što Crkva vjeruje), i kako su ovo promjenili... ono prvo im smeta. I obrnuto: mjenjanju nakanski lex orandi, da bi promijenili lex credendi. Pune sebi usta govoreći da je Duh Sveti onaj koji nadahnjuje njihove reforme, kada na kraju dolaze dotle da ga ignoriraju. Počinju dovodeći u pitanje samo jednu ili dvije vjerske istine (ili one koje proizlaze iz istih), i završavaju negirajući ih sve (Poslanica Sv. Jakova: «Onaj tko ne ispuni jednu zapovijed, krši cijeli Zakon»; «Odbiti vjerovati u bilo koju od njih – istina tumačenih od Crkve – ekvivalentno je odbaciti ih sve» Leon XIII, Sapientiae Christianae.). Koriste svete i vječne riječi: ljubav, istina, pravda i vjera, ali im daju drugo značenje. Konačno, makar se ovi nametnici ne složili među sobom u mnogim stvarima, u jednom su doista složni: u napadu na vjeru. Jer zablude su «legija» i istina je jedna. U srednjem vijeku su opisivali ove grabljivice (kojima u ono vrijeme zatvaraše usta na vrijeme), kao «lešinare koje nikad ne možeš vidjeti skupa osim kad piruju nad lešem».

Zbog toga, zvanja će se smanjivati, što će se u isto vrijeme koristiti kao izgovor za zarediti oženjene laike, ili čak s vremena na vrijeme započeti temu o ređenju žena, itd. Može biti da je upravo to ono što i traže. Možda to neće reći otvoreno, pa niti će misliti o tome s ciljem i premeditirano, ali đavao koji je iza njih i koji ih potiče, on to misli. Onaj koji je konspirirao smrt Kristovu, konspirira i protiv Crkve želeći joj smrt, u to nema sumnje.

Ipak, Crkva ne može biti uništena. Samo u zadnje dane moći će imati izgled da je umrla i ukopana, kao što je to bio slučaj s njenim Božanskim Utemeljiteljem. Ali Crkva će izdržati, i jedna jezgra očuvaće nedotaknutu vjeru. U tom smislu, rastući broj katolika neće dati svoje odobrenje ovom divljem Franjinom dodavanju gasa. Postkoncilska neuravnoteženost i raspuštenost proizvesti će, na primjer, shvaćanje onog što je ta ista «postkoncilska Crkva» učinila s liturgijom i sakramentima uopće. Katolici – samo oni više neovisni i dani na razmišlljanje, kojih će u ovom vremenu biti malo, ali u stalnom porastu i biti će ih dovoljno – početi će razumijevati promjene, bolje reći napade, koje su napravljene u liturgiji – možemo reći koju su im ukrali -, u vjeri, u nauku.

Ovi katolici preći će stotine kilometara nedjeljom kad mognu za prisustvovati na tradicionalnoj misi, kojih broj se povećava u cijeloj Evropi. Ova slika mjesta (kliknite ovdje za dobiti sliku i pretražiti) u kojima se slavi tradicionalna misa govori sama po sebi:

Ružičaste su od Bratovštine FSSPX, zelene pripadaju Ecclesia Dei – u jedinstvu s Rimom, plave su od bivšeg svećenika Bratovštine Williamsona i sedevakantisti. Ovih zadnjih ima čak i u Poljskoj.

[Da li shvačaju da tradicionalisti nikad neće prihvatiti ostavit sakramente po strani za primiti jedan protestantizirani ritual u svom dizajnu Novus Ordo? Čak i kad bi se dao dogovor između Predsjednika Bratovštine Sv. Pija X, Fellaya i Franje, napravila bi se ogromna šizma u FSSPX (vulgarno nazvani lefebvrovci). Dan za danom sve veći broj katolika su svijesni ne katoličkih reforma Novus Ordo. Sažimam i prognosticiram da će se  katolički dio Crkve vratiti u cjelovitosti sakramentima i nauko od uvijek.]

Definitivno: Franjo nastoji proširiti (postkoncilski) model Katoličke Crkve u Njemačkoj na cijeli svijet. Već vidite reakcije katolika u Njemačkoj. «Postkoncilci» se urušavaju, dan za danom tonu sve više. S druge strane uvećavaju se posebno članovi FSSPX i sedevakantisti. Tako kako je u Njemačkoj, biti će u cijelom svijetu.

Tako da, Franjo je Papa udruga kao one negdašnje «Dobri Pastir» i slično. Ali također i među katolicima naizgled s njim u jedinstvu, pojavljuju se de facto  pragmatični sedevakantisti. Što su drugo zabrinuti blogeri stranica poput Bitno i sl.?

[Tako je. I ja sam lud. Ali prikazati ćemo dolje i sliku audijencije.]

 To su katolici koji u biti primjenjuju kriterij slobodne interpretacije na Franjina «učenja». Znaju da su pogrda i nevjera, ali govore suprotno i tvrde da Franjo nije rekao što je bio rekao. U biti je tako. Ili šute pa i niti prenose izvjesne i važne informacije o Franji kada bi to značilo ukazati na njegovo ne katoličko razmišljanje i ponašanje. To je pragmatični sedevakantizam koji jednako neće moći dugo trajati... Ili će pozdraviti Lutera poput Franje, ili će se udaljavati od njega in crescendo dan za danom.

[Vrpca plave boje predstavlja luteranizam; žute, papinstvo. Svezani u čvor predstavljajući «jedinstvo»(?) luteranaca i katolika.]

Prema tome, napredujemo čvrstim koracima prema ovoj dikotomiji, prema ovoj situaciji predstavljene dvjema stvarnostima rastavljene među sobom zidom, ili sve većim ponorom.

Predstavljamo na kraju kratki ocrt novih kardinala.

Josef De Kesel. U Gloria.tv ga nazivaju «Kardinal Ubojica» na osnovu ovog što slijedi: «posebno je bezdušan kad se sprema napasti katoličku vjeru. Izjavio je o homoseksualcima: 'Poštujem način na koji oni ispoljavaju seksualnost.' De Kesel je neprijatelj celibata i podržava dati pričest osobama koje otvoreno žive u bludu. Prošlog sedmog mjeseca zatrao je cvjetajuću Svećeničku Bratovštinu (i to postkoncilskog rituala Novus Ordo) Svetih Apostola osnovanu od O. Michael-Maria Zanotti-Sorkine.

[Sjećate li se tko je bio O. Michael-Maria Zanotti-Sorkine? Zvali su ga «Arki svećenik iz Marseja», onaj kojeg je bila zapala najgora župa, pred zatvaranjem, u Marseju usred muslimanske četvrti. Uslijedila je revolucija napravljena od O. Zanotti. Došao je dotle da je krstio i odrasle (bivše)muslimane. Koji je bio njegov «grijeh»? Makar je slavio Novus Ordo, nosio je stalno svećenićko ruho i debele sate provodio u ispovijedaonici, i sl. Propovijedao kako Bog zapovijeda i uvijek objedovao u obližnim kafićima. Vrlo brzo je bila poznata njegovo ortodoksno nastojanje. Dakle, ne samo da progone tradicionaliste, već također itradicionalni dio svećenika u vidljivom jedinstvu s Franjom.]

Nadbiskup Joseph William Tobin. «Nagrađena nelojalnost. Drugi (prvi je bio Čupić) amerikanac je Nadbiskup Indianapolisa, prethodni Sekretar Kongregacije Posvećenog Života koji se javno oduprao vatikanskoj posjeti moderniziranim američkim časnm sestrama, poznatih propobačajnh i prohomseksualnih nazora Sestara Konferencije Religioznih Žena. Tobin je zvao Amoris Laetitia 'prekrasan dokument',»

[Časne sestre?]

Nadbiskup Brazilije, bivši profesor moralne teologije, Sergio da Rocha nazvao je Amoris Laetitia «milošću Godine Milosrđa».

«Protivnik Mise:... osamdesetogodišnji Monsenjor Renato Corti, Biskup Novare, Italija. Izazvao je naslove u tisku kad je 2007. suspendirao tri svećenika radi slavljenja mise na latinskom (nešto što je bilo dopušteno od Benedika XVI i njegovog Motu Proprio Summorum Pontificum). Makar molbe za takvu misu su bile potpisane od 600 vjernika. Corti je bio Generalni Vikar i pomoćni Biskup radikalnog Milanskog Kardinala, Martni.»

«Kardinal laik: Među budućim kardinalima Pape Franje nalazi se radikalni Nadbiskup Maurice Piat (75 godina) iz Port-Louis de Mauricio, otoka bliskog Madagaskaru. U razgovoru s Radio Vatikanom tražio je promjenu u katoličkom nauku, i u suštini dokinuti blud kao grijeh. Piat se oblači kao laik.

«Kardinal iznenađenje: Nadbisku Meride (Venezuela), Baltasar Enrique Porras Cardozo biti će kardinal mimo svih očekivanja. Po prvi put u povijesti Venezuela će imati dva kardinala. Sandro Magister vjeruje da se ovo zbilo za ostaviti u sjeni Kardinala Karakasa, Urosa Slavino. Urosa je bio među onih trinaest kardinala koji su potpisali pismo protesta na početku kontroverzne Sinode Obitetelji u listopadu 2015.»

I što sa onim prijašnjim? Bilo bi iscrpljujuće prijeći sve liste, ali ćemo navesti samo par imena da se smjestimo. Kardinal Baldisseri (imenovan kardinalom u prvom Franjinom konzistoriju) povećava zbunjenost, tvrdi jedna proobiteljska koalicija, u jednoj od vijesti iz «sinodalnog vremena». Baldisseri je bio zadužen zajedno sa Schornobrnom za predstavljanje Amoris Laetitia. Prethodno, po Franjinoj izričitoj naredbi, smijenio je konzervativnog Kardinala Piacenza na položaju Prefekta za Kongregaciju Klera.

Jedan drugi protivnik tradicionalne mise bio je Nadbiskup Ancona-Osimo, Edoardo Menichelli. Imenovan kardinalom od Franje 2015.

Novoimenovanim kardinalima Ćupiću i Osoro (Madrid) posvetili smo ovdje nekoliko članaka, toliko je bilo značajno ono što su činili. Prethodno, prije samo malo mjeseci oviaj isti Ćupić bio je unaprijeđen na vodstvo ključne Kongregacije za Biskupe (to je kao mozak u vidljivom organizmu Crkve. Odatle se odlučuje tko će biti predložen za nove biskupe).

Završavamo, radi svog interesa i značaja, podsjećujući na prošlogodišnji članak posvećen Madridskom Nadbiskupu u kojem smo se pitali da li traži poene za biti Franjin Kardinal. (U Madridu su četiri biskupa zajedno sa Osorom. Kad je ovog ljeta Predsjednica Madrida Cristina Cifuentes donijela zakon o promidžbi gay ustanova i politike, od obrazovanja pa nadalje, tri biskupa su se odlučno suprostavila. Među njima nije bio novoimenovani Kardinal Osoro. Cifuentes je naknadno otvoreno napala ostala tri biskupa, prijeteći im dovođenjem na sud. Nije ni spomenula Nadbiskupa Osora.)

 Madridski Nadbiskup, Carlos Osoro, zna dobro koji vjetar puše iz Rima.

  

Vidi šta blebeće naše gore list (Čupić): i razvedeni i ponovno vjenčani mogu na pričest ukoliko im je “dobra savjest”

Prevodimo prvo doslovce izvadak Čupićeve izvave za tisak (dano od LifeSiteNews, 16/10/15): Nadbiskup Chikaga Blaž Čupić 

[Miljenik pape Franje i prvi američki biskup hrvatskog podrijetla, Blase Joseph Cupich, postao je nadbiskup u Chicagu, piše 24sata.]

- koji sudjeluje u sinodi obitelji na pape Franje osobni poziv - rekao je na konferenciji za tisak danas popodne da je savjest "nepovrediva", te da on vjeruje da bi rastavljenim i ponovno oženjenim parovima (opaska: podrazumjeva se vjenčani s drugom osobom)  moglo biti dopušteno primati sakramente, ako su "došli do odluke" da to učini "dobre savjesti". Radi se o teološkom razmišljanju prema kojem bi se navedeno moglo također primjeniti i na homoseksualne parove.

"U Chicagu pravim redovito posjete ljudima  koji se osjećaju marginaliziranim: starije osobe, razvedene i ponovno vjenčane, lezbijke i homoseksualce, kao i takođerr parove. Mislim da je to stvarno potrebno da biste mogli znati što i kakav je njihov život, ako ih uopće želimo pratiti ", rekao je.

Na pitanje dati konkretan primjer kako bi pratio razvedenu i ponovno vjenčanu osobu u svojoj želji da primi sakramente, Čupić je odgovorio: "Ako su ljudi došli do odluke u dobroj savjesti onda naš posao je da im pomogne kretati naprijed i poštivati ​​to. Savjest je nepovrediva, a mi moramo poštovati kad netko donosi odluke, i ja sam to uvijek činio." (Opaska "O dosta toga...", jer ne može izdržati: varljivče! Savjest se treba formirati prema objetkivnom Božjem htjenju; moja savjest nije Bog."Jer makar me ne osuđivala moja savjest, nisam zbog toga opravdan; Bog je onaj koji me sudi", reći će Sv. Pavao korinćanima, 1 Kor. 4, 4)

Kad je bio upitan od LifeSiteNews da li bi se pojam praćenja razvedenih ljudi -koji imaju jasno vodstvo savjesti - do primanja sakramenata, mogao primjeniti i na gay parove u Crkvi koji žele primiti pričest, Čupić je naznačio potvrdan odgovor.

"Mislim da su homoseksualci (opaska: koristi njihov žargon – gay osobe) ljudska bića i da imaju savjest. A moja zadaća kao pastira jest pomoći im u razlikovanju onoga što je volja Božja s obzirom na moralno učenje Crkve i u isto vrijeme pomoći im kroz period razlučivanja pri razumjevanju što Bog od njih hoće pri tom pitanju”, rekao je. “To je za svakoga. Mislim da ne trebamo obilježiti neku skupinu kao da ne bi bila dio ljudske obitelji, kao da bi postojala neka druga pravila za njih. To bi bila velika pogreška. "

Eh sad ide komentar “O dosta toga i što dublje”. Što je moguće kraći, jer nema potreba duljiti ovdje.

Jasno je prije svega da se radi o jednom vrhunskom Franjinom čovjeku, to jest, ne Božjemu. Jer je ovo razbojnik, Juda, koji bi htio rušiti Crkvu. Ide totalno Franjinim stopama, samo ćemo podjstetiti kako tek prije nekoliko dana –baš uoči sinode- izađe slika Franje sa onim transeksualcem Dijegom i njegovom prijom:

Samo da napomenemo da je i “Diego” od Boga stvoren žensko: ime mu je bilo Neria, ali jednog dana odluči se našpricati hormona, napraviti nekoliko operacija, odsjeći tu i tamo štogod… et voilá! Eto ti Diega!

Kako se čovjek katolik ponašati prema ovome? Treba ovo sve zaćerati, prijatelju moj. Ovo je stoka koja se uvugla u tuđu ogradu da napravi hršum. Tu ti je sva logika.

Ali sjetičemo se barem jedne zgode iz povijesti Crkve. Bilo je to u doba Nestora (381-431), ništa manje ni ništa više Carigradskog Patrijarha. To jest: drugi iza Pape!

I tako, poče ti Nestor blebetati jednom, i to usred Carigradske Katedrale. Piše u svom djelu L´année Liturgique,  Dom Prospero Gueranguer sljedeće: „Božič, 428. Nestor, iskorištavajući veliki saziv vjernika pri slavlju Poroda Djevice Marije, sa biskupske katedre izreče ove bogohulne riječi: 'Marija nije rodila Boga: njen Sin nije drugo do čovjek, instrument božanstva'. Pred tim riječima mnoštvo se užasnulo od strave: nastupajući kao glas mnoštva, diže se Euzebio Doril, obični laik, usred uzrujanog mnoštva da negoduje zbog takve nepobožnosti. (...) Njegov plemeniti postupak predstavljao je očuvanje vjere u Bizantiji i zavrijedilo mu priznanje i Koncila i Papa! (Dom Próspero Guéranger, L’anno liturgico, trad.it., Edizione Paoline, Alba, 1959, vol.I, pp. 795-796).

Nestoru će poslike teološki na Efeškom Koncilu odgovoriti Sv. Ciprijan: „... jer nije prvo se rodio običan čovjek, od Presvete Djevice, i onda na njega sišla Riječ; već, bivši jedno već od majčine utrobe –Sin Božji tijelom postao-, kaže se da se podvrgnuo tjelesnom rađanju, kao netko tko čini svojim rođenje od svog vlastitog tijela... Na taj način  (Sveti Oci) nisu imali nikakvu nezgodu zvati Majkom Božjom Presvetu Djevicu“.

To jest, ne da je Gospa Majka Božja od Vječnosti, što bi bio apsurd, već jer je Majka Krista, koji je Bog i Čovjek nerazdjeljivo. U istoj osobi-Božjoj, dvije naravi.

Ah, nekad je Sv. Nikola šamar opucao heretiku Ariju, na Nicejskom Koncilu,  jer je nijekao Kristovo Božanstvo! Logično, šta ćeš ti onda ovdje, kad ne vjeruješ?

Čupiću, briši! I ti i ko te drži!