Helen B. Andelin, Fascinantna ženstvenost:

Helen B. Andelin, Fascinantna ženstvenost:

"Jedno od obilježja ženstvene žene jest njena uglađenost, koja implicira solidan društveni odgoj. To znači biti diskretna, učitljiva, diplomatična, obzirna, sa sluhom za tuđe osjećaje, pristojnog izgleda; znati biti na svom mjestu, dobrog ukusa i dražesna. Rafinirana osoba je pažljiva za ne uvrijediti nikoga, nikad nije gruba, neljubazna, bezobzirna, sirova, prosta ili vulgarna."

Vrlo popularna knjiga točno pred seksualnu revoluciju šesdesetih, sa četiri milijune primjeraka i prevedena na sedam jezika.

Knjiga određena za objekt mržnje feminističkog pokreta.

I gledaj tko mi danas dolazi u pomoć: nitko drugi do švedska neovisna političarka, Morten Källström, na jednom prosvjedu žutih prsluka u Švedskoj. Tvrdi:

"Parkirajmo feminizam kroz 10-20 godina, instalirajmo patrijarhat i poslije ćemo odlučiti."

"Nemamo demokraciju", govori dalje. "Naša zemlja je tako demokratska koliko su to bile prijašnje komunističke zemlje u Evropi. Potrebni su nam političari koji će se usuditi govoriti otvoreno i stajati iza rečenog".

"Otkad je feminizam ustoličen kao državna ideologija u Švedskoj, broj silovanja se umnogostručio, genitalna sakaćenja i dječiji brakovi su postali svagdašnjica. Riješenje je reinstalirati patrijarhat kroz narednih 10-20 godina i poslije ćemo odlučiti što je bolje"

"U tri zadnje godine primili smo više od pola milijuna inmigranata. trošimo bilijune u više nego sumnjive tražitelje azila, dok naši penzioneri ne mogu sebi priuštiti pošten obrok."

"I još uvijek mnogi glasuju za iste. Je su li glupi ili zli", upita mnoštvo. Koje joj odgovori: "i jedno i drugo".

Dragi moji, neka vam je sa srećom. Feminizam je oružje Sotone kojim posotonjuje ljudsko društvo kao zajednicu. Ne nužno svakog pojedinačnog, već kao društvene okvire koji pomućuju pamet i duh tolikom svijetu. Taj isti ne će dopustiti da mu plijen tako lako ispadne iz ruku. Bez mnogo krvi i napora njega se lako ne istjera.

Ustvari, bez Božje pomoći to je i nemoguće.

Upravo tu vam pomoć želim, ali ipak, u nadi da se okrenete pravom Pomoćniku... čestitam na otporu.

Inače, isti napor i otpor očekuje se i kod nas. Dao Bog.

Skoro nijedna žena (negativna) protagonista Muke Kristove. Feminizam pravi loše muškarce od žena

Evanđelje, svakako, donosi mnogo primjera o ženama grešnicama, jer muškarci i žene su ljudske, grešne naravi. Imamo i primjer velikog zla Herodijade, koja nahuška svoju kćer da zatraži na pladnju glavu Ivana Krstitelja iz osvete za javnu optužbu oboje bludnika. I žene znaju biti zvjeri, skoro uvijek koristeći glupost i sjetilnost kakve muške budale.

Ali u Muci Kristovoj opažamo zanimljivu stvar: praktično nijedna žena aktivno ne učestvuje u progonu protiv Krista. One nisu među njegovim optužiteljima; među hordama pobješnjelih židova ne govori se niti o jednoj ženi. Nalazimo čak na primjer poganke, žene Pilatove, koja je nastojala 'spasiti' (svakako na ljudski način) Krista. Kao i na "kćeri Jeruzalemske" koje prkose na Kalvariji svim židovskim zlikovcima i donose Kristu utjehu.

Tu je i Veronika sa svojim rupcem; sve to ne spominjući Presvetu, jer njen poziv i milost su izvanredni dar Božji.

Najnegativniji momenat u ovom smislu nalazimo u dvorištu Velikog Svećenika, kad jedna sluškinja (Sv. Ivan apostol i evanđelista, koji je tu bio, govori o dvije - druga nakon prve -, ali druga u mnoštvu koje spominje i Matej i Marko), optužuje Petra da je "jedan od Isusovih".

Mislim da je to - odsustvo protagonizma žena u Muci - odraz blaže ženske naravi. Jer žena po svojoj psihološkoj konfiguraciji jest pažljivija, strpljivija, blaža od muškaraca, koji lako naginje na grubost i nasilje. Sigurno to nije slučajno, jer je Bog stvorio ženu da bude majka, a majka počinje se biti već malenom djetetu kojem je potrebna nježnost i blagost, slatka ljubav. Bog je stvorio ženu na način da će joj dijete - ako Bog tako da - biti pod srcem devet mjeseci. Kako tu ne će biti razlike s obzirom na muškarce? To mora biti. I to se mora odraziti u svemu. Jer Bog sve svrhovito stvara.

Sotona počinje svoju borbu protiv Boga navođenjem žene da bude sredstvo u padu čovjeka; nje skupa s njim. U zadnjim vremenima posebno đavao koristi ženu da pokvari čovječanstvo do dna.

[Od samog početka, Francuska Revolucija ima bitnu značajku bludnosti. Radi se o totalnom izvrtanju vrijednosti: raskalašenost i raspuštenost je predstavljena kao krepost. Revolucija nije samo promjena oblika vladavine; to je promjena svih vrijednosti do temelja. Dolje, Katedrala Gospe od Strasbourga pretvorena u "Hram Razuma". Razum bez Boga i vjere dovodi do iracionalnosti, sljepog služenja neprijatelju Božjem.]

Pogledajmo sljedeći feministički protest. Dovode jednu prostitutku:

koja viče: "Kurvama treba pobačaj!". Feministkinje pri tome se cere i pozdravljaju.

Feminizam postoji radi degradiranja i razaranja žena, ne radi njihove "slobode".

Što ti govori ovaj video i ostale đavolske inicijative? Da si ti pozvan na pravu Revoluciju, Božju Revoluciju; bolje reći Povratak na kršćansko ustrojstvo društva.

Promotri svaku poru svog života i vidjeti ćeš koliko je tu loših klica koje je naoko neprimjetno neprijatelj posijao posvud.

Bog je s tobom, i ti možeš to početi razbijati, te dobro graditi u sebi i tvojim krugovima. 

II s. rat, zator naroda kršćanske tradicije

Skoro 80% ruskih mladića rođenih 1943 (dakle, početkom II s. rata u Rusiji 1941. imali su 18 godina), nisu preživjeli rat.

II s. rat, kao i njegov početak 1914., bio je nacrt uništenja Evrope proveden u djelo. Kršćanska tradicija još uvijek je bila prejaka, i trebalo ju je uništiti.

Evropski narodi kršćanske podloge trebaju ne nasjesti na huškanje zlobnika; trebaju surađivati u borbi protiv istog neprijatelja: Loža i Islama. Ovi pokazuju svoju suradnju jer ih udružuje borba protiv istog neprijatelja: kršćanske tradicije. Koji smisao ima feminizam i Islam? Borba protiv kršćanske kulture. London, feministička manifestacija ovog ožujka, pripremajući Dan Žena:

Što učini feminizam u malo više od pola stoljeća

Ovo je također odgovor na jedan komentar u prethodnom članku. Feminizam, zastranjenost koja traži sukob i ogolićenje žene i njenog dostojanstva s ciljem rušenja kršćanske civilizacije:

Korak po korak, mic po mic provlači se ideja razdora: pušiš ti, pušim i ja. Nije problem u cigareti, već u tome što se njome hoće reći. Rim, 1951:

Makar nam se činilo da su prošla stoljeća od ove slike.

Onda dolazi skok hippie kulture šesdesetih. Naša civilizacija je "kruta", pusimo svakog raditi što hoće:

I tako, nađosmo se u ovom mraku.

Feminizam je bila destruktivna snaga promjene našeg društva. Simone de Beauvoir: "Feminizam je jedna forma indivudualnog života, i kolektivne borbe".

[Simone i Jean-Paul Sartre u razgovoru sa Che Guevarra, Kuba, 1960]

Glavna ideja koju je stavila u glave tolikih budućih žrtava jest: "žena se ne rađa, već stvara".

Drugim riječima, ti si ono što želiš biti. I tako se širom otvoriše vrata i pripremi put za jednu od najagresivnijih ideologija spram čovjeku, ideologija žendra.

Zašto LGBTI lobby promovira drag queen od devet godina, djete koje se oblači i ponaša kao djevojčica (Lactatia):

Njih nije briga što je među "transeksualcima" ogroman postotak samoubojstava, depresija; te je prosječna životna dob jako kratka. Oni ih koriste, jer žele predstaviti (njihovu) ideju da je homoseksualnost nešto urođeno (a što bolje odgovara tom cilju nego publicitirati jedno takvo dijete, i manipulirati njegovu nevinost).

U suštini radi se o đavolskoj ideologiji: ne moraš se kajati za svoje grijehe. "Nema Boga", govore, samo si ti.

Promocija hlača u ženskoj garderobi šesdesetih godina: plan feminizma

 Za razbijanje karakteristične i dražesne ženstvenosti. Žena, majka i djevojka trebale su postati muškaraste, pod izlikom jednakosti s muškarcem. Doista, žene su jednakog dostojanstva kao i muškarci, ali su različite s obzirom na svoju ulogu, i na svoje naravne - tjelesne i psihološke - karakteristike.

Te naravne razlike od Boga dane - "Bog ih stvori muško i žensko" - Novi Svjetski Poredak želi poništiti "u ime pravde". Kao što je komunizam, prethodnica NWO, "u ime pravde" htio dokončati naravne socijalne razlike proizvodeći najveće moguće nepravde u društvu. Jer siliti ono što je od Boga dano, znači ići protiv naravi, a to dovodi do neizbježnog rasula. Ne možemo saditi porvće naopačke, s listovima u zemlju. To ne može dati roda. Komunistička, bezbožna vizija svijeta, jednako je neplodna. 

Ovu dinamiku ubacivanja mržnje i rastakanje društva NWO sada ubacuje preko svih svojih moćnih sredstava komunikacije i politike promocijom rodne ideologije, koja je ništa drugo do kulturni marksizam. Ono što je marksizam bio s obzirom na borbu među klasama, to je sada ideologija žendra među spolovima.

Tuzla, 1958:

Žene su žene, muškarci muškarci. Dječaci-dječaci i djevojčice-djevojčice. Nijedna žena u hlačama! Vidimo elegantnost kod običnog svijeta kakvu danas rijetko možemo vidjeti.

Onda, malo godina nakon ovoga, dolazi pritisaka feminizma, u prvom redu sa Zapada. Dolazi nova i provokativna, jednostavno bezobrazna moda, posebno za naše starije koji su se snebivali kad su počele mini suknje, pantalone kod djevojaka, i sl. Nažalost, ono što se moćno forsira odozgor, teško se suprostavlja. Za nekoliko godina, nova moda se uveliko nametnula.

Interesantno je opaziti da nisu svi primjećivali ova strujanja tek tako površno ili "staromodno se snebivajući". Ne. Mudri i razboriti ljudi su to uvidjeli, i znali ukazati na pravi razlog stvari.

Jedan od takvih ozbiljnih i solidnih mislioca bio je italijanski Kardinal Siri. Upravo 1960 piše Katoličkoj Akciji u Italiji upozoravajuće pismo gledi sve veće učestalosti nošnje hlača kod žena.

Ne radi se o bezazlenoj stvari onih koji su navikli na "starinsko". Radi se o udaru na samu narav žene i majke, na pristojnost i čednost. Želi se izgubiti sram kod žena, napraviti ih pomamnim za mušku pohlepu i osramotiti ih u očima svoje djece. Nastoji se pobiti naravnu razliku između muškarca i žene, upozoravao je još tada Kardinal Siri, potičući katoličke odgojne kadrove na održavanje dobrih običaja, na očuvanja ženstvenosti i čednosti kod žena i majki, koja se treba odražavati u svakom pogledu, svakako i u nošnji.

Također, istih godina sa svjetovne strane dizali su se glasovi na Zapadu u području kulture nastojeći očuvati ženstvenost kao stup društva, upravo suprotno feminizmu. Jedna takva spisateljka bila je Helen Andelin,

recimo, knjiga "Bontona" za američku publiku. Andelin je isticala da žena ne mora biti lijepa da bi bila ženstvena. "Postigni žensko ponašanje povećavanjem razlika između tebe same i muškarca, ne preko sličnosti. Kako se muški načini oslanjaju na čvrstinu i tvrdoću, ti trebaš biti ljubazna, pažljiva, delikatna i svijetla. Primijeni to na tvoj način hodanja, govora, gestikuliranja i pažnje prema samoj sebi".

Danas će te opsovati ako kažeš javno nešto ovakvo. Ali onda im ti odgovori:

"Ne ću biti kao sovjetska ropkinja osamdesetih godina kada ste počinjali eksperiment. Hoću biti žena. I hoću biti sa muškarcem kako Bog zapovijeda. Uništavate ženu, uništavate muškarce praveći od njih ženkaste tipove. Negdašnje vrline hrabrosti i žrtve gurnute su u zadnji plan, promičući liberali uništenje muškaraca, uništenje oca, te prema tome i svakog autoriteta. 

Onda u SSSR bio je komunizam na prvenstveno ekonomskoj bazi. Danas se radi o uvođenju međunarodnog komunizma oduzimanjem nezavisnosti nacija preko kreditnih manipulacija svjetskog financijskog sustava koji promiče novo kulturno i materijalno potpuno otuđeno i ovisno stanovništvo.

Da li ćemo smoći snage da se odupremo? Nikad se ne ćemo predati. Ne smijemo se predati. Odučimo li tako, Bog će učiniti svoje. Zlo nije svemoćno.

Ah, usput, promiči dostojanstvenost razlika muškarca i žene koje oplemenjuju. Đavo ne može imati zadnju riječ.

[Moskva, 1966 i danas. Gagarinova kćerka i studentica kemije. Da li će se obnoviti društvo? Sa tetovažama ili muškarastim i prostim djevojkama?]

Sergey Glazyev je savjetnik predsjednika Putina. Ovo je napisao u Ruskoj Zawtri: "Svi moji pokušaji za objasniti da nam je potreban prijelaz prema konzervativnoj sintezi utemeljenoj na tradicionalnim vrijednostima, učestvovanje religioznih konfesija za stvaranje ideološke baze, bili su odbačeni od naših evropskih sugovornika makar bili demokrišćani i imali kršćansko-demokratske tradicije. Oni ne žele vratiti se na autentične vrijednosti, brinu se više za istospolne brakove i druge sotonske ideje. I to je zašto je, u krajnjoj liniji, Evropa osuđena."

Razarajuće djelovanje feminizma

Što je učinio feminizam od žene za pet-šest decenija! Plod liberalizma koji u centar stavlja samo čovjeka bez ikakve druge koordinate, bez referencije na Boga. Odatle prkos, nepristojnost, prostakluk, neukusnost.

Mnoge nesretnice učinjene su duboko tužnim i nesretnim; na koncu i ružnim.

Odbaci marksizam, klasični i kulturni rodne ideologije; odbaci feminizam i materijalizam. Brani ljepotu, ženstvenost i tradiciju.

Imaj stila. Počni odatle, i ne zapusti to.

Adam, prvi koji pada u feminističku zamku

 «Kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali, jer je on pisao o meni (Iv 5; 46)»

Prije nego što je Bog stvorio Evu od Adamovog rebra, zapovijedio je Adamu da može jesti od svih plodova Edenskog Vrta, izuzev ploda drveta spoznanja dobra i zla:

“I zapovijedi Gospodin Bog čovjeku, govoreći: Od svakog stabla iz vrta možeš jesti, ali od drveta spoznanja dobra i zla ne smiješ jesti, jer onog dana kad od njega pojedeš, zasigurno ćeš umrijeti (Post 2; 16-17).”

Bila je to izričita zapovijed Božja; štoviše, Adam je bio u stanju prvotne Milosti i Pravednosti. Savršeno je mogao razumjeti Boga, i ono što mu je Stvoritelj htio reći.

Moguće da zbog te jasnoće, Sotona izgleda da izabire lakši put, ali jednako učinkovit za njegov cilj: zavesti prvo ženu, i nakon toga čovjeka preko nje. Strategija se našla efikasnom. Sjetimo se kako to bijaše:

“I zmija je bila najlukavija od svih životinja koje je Gospodin bio stvorio. I reče ženi: Zar vam je Bog rekao: ‘Nemojte jesti od nijednog stabla iz vrta’? (Post 3; 1)”

“Zar vam je Bog rekao…?” Đavao dovodi u sumnju Riječ Božju, ta je strategija. Bog nije dostojan da se pouzda u njega, štoviše: Bog je u suštini neprijatelj vašeg ostvarenja i sreće.

<Revolucija će biti feministička, ili neće biti>

Đavao se predstavlja kao prvi racionalista, onaj koji dovodi u sumnju zapovijest Božju, sugerirajući da postoji, te je i pravo tražiti je, sreća i zadovoljstvo mimo Boga. Đavo je onaj koji potiče autonomiju čovjeka spram Boga. Sažimajući, što je to što čini Sotona u ovoj stupnju?: Dovodi u pitanje Riječ Božju.

Eva, naša pramajka, grize udicu, i umjesto da se prihvati Božjeg prijateljstva, ulazi u dijalog sa zlom. S nekim lukavijim od nje. U suštini, snaga žene, i čovjeka, bila je u njihovoj nevinosti, u čekanju i traženju Božje pobjede. Žena je trebala hodati u istini, to jest: biti poniznom. Ali nije bila takvom. Naivna je, ne nevina, i na koncu ostaje kao glupača, osim toga što je bila zla. Traži savjet od đavla (koji nije imao nikakvih rogova da ne bi slučajno nekog preplašio; više je bio, recimo, frajer, fora):

“I žena odgovori zmiji: Od ploda stabala vrta možemo jesti; ali od ploda drveta usred vrta, za njega reče Bog: ‘Ne jedite od njega, niti ga se dotičite, da ne biste umrijeli (Post 3, 2-3)”

Pogrešni potez več je bio počinjen, i pad pripremljen: ušlo se u dijalog sa zlom. Savjet svetih i mudrih uvijek je bio ovaj: “ne moj imati ‘hrabrost za borbu’ u prilici blizu grijehu, već bježi!” Sažeti ćemo i ovaj stupanj. Koja je greška Evina ovdje? Već kad je dovela u pitanje Riječ Božju, Eva je iskrivljuje: kaže da im je Bog bio rekao “niti ga se dotičite…”, što je laž! Bog nije to bio rekao, već da ne jedu od tog stabla, a ne tek da ga se dotaknu.

Ne iznenađue, dakle, da već u ovoj točci Eva nastavlja slušati zmiju:

“I zmija reče ženi: Zasigurno nećete umrijeti. Već Bog zna da onog dana kad od ploda tog drveta budete Heli, otvoriti će se vaše oči i biti ćete kao Bog, poznavajući dobro i zlo (Post 3; 4-5).”

To jest, počimajući dovođenjem u pitanje zapovijed Božju, prešla je na njeno iskrivljenje, da bi na kraju završila praveći treći korak: suditi zapovijed Božju. I kako je sudi i prosuđuje i kritizira? Koja joj misao ili pojam pomažu suditi Riječ Božju? Jer joj se predstavlja kao nešto protivno razumu: Bog je neprijatelj razuma i slobodnog suda. Zar ne vidiš da je bolje okusiti plod, zar ne vidiš da godi, zar ne možeš misliti sama po sebi?:

“Kad žena vidje da je stablo bilo dobro za jesti, i ugodno očima, i da je drvo bilo poželjno za dobiti mudrost, uze od njegova ploda i pojede; i dade jednako svom mužu koji je bio uz nju, te je i on jeo (Post 3; 6).”

I pad je bio dovršen.

Sveti Ivan Zlatousti u Propovijedima o Postanku, 17, izvodi pouku za brakove od ove Riječi Božje. Kao i iz same naravi Bogom dane čovjeka i žene, stvorenih kao takvi od Boga.

“Makar ti svoja supruga pripremila put za vašu povredu moje zapovijedi, nisi bez krivnje. Trebao si smatrati moju zapovijed dostojnijom pozdanja. I, ne samo zadržavajući se na tome da ti sam ne jedeš od ploda stabla, trebao si ukazati na teškoću grijeha svojoj supruzi. Nakon svega, odgovoran si za svoju ženu, koja je bila stvorena za tvoje dobro; ali ti si izokrenuo ispravni red: nisi smo ti onaj koji se treba održati na uskom i pravom putu – ali si bio odvučen od nje, i, dok ostatak tijela treba slijediti svoju glavu, suprotno se doista dogodilo, glava je bila ta koja je slijedila ostatak tijela, čineči stvari naopako.”

Ovdje je gdje sam htio staviti akcenat: na današnju situaciju čovjeka. Čovjek je u Edenskom vrtu slab, ne izvršava svoju ulogu glave obitelji i braka. I zašto? Jer popušta ženi, umjesto da stavi na prvo mjesto i iznad svega zapovijed Božju. Adam ne ljubi Evu; popustio joj je u njenom kapricu da bi osigurao njeno priva. Dopustio je biti odvučen od žene, i padoše obadvoje.

Prenoseći ovo razmišljanje na današnji trend, možemo reći i ustanoviti da feminizam razara u prvom redu ženu, da bi na kraju također razorio i čovjeka, te sukladno tome i obitelj. Ne može to bito do đavolska inicijativa, čiji plodovi dolaze do te muere do destruktivnosti i neugodnosti, da bi nam barem užasan krajnji rezultat ove ideologije trebao učiniti da progledamo.

<Nažalost, sve više muškaraca su... ženama nalik>

Žena treba čovjeka, što ne znači da treba čovjeka-životinju, gruba i bijesna stvora, što je jadna i bijedna karikatura muškosti kojom čovjek treba odisati. Nije istina da žene vole ili trebaju muškarce koji bi im na sve rekle da. To su muškarci-ženice, umekšani, slabi i ljudi bez slasti. U samoj naravi žene leži potreba za osloniti se na stabilnost muške čvrstoće. Filmska produkcija do pedesetih i šesdesetih dogina prošlog stoljeća još uvijek je to imala na umu; tražili su se ljudi tvrdi, koji bi ispod kamenitih obraza prikrivali tugu, melankoniju i rezignaciju subliminarnih gubitelja – ukoliko su to predstavljali; ali u svakom slučaju sposobnost trpljenja i vodstva, sve osobine koje bi izazivali nježnost i zanos i podršku među ženskim perfilima. Zbog čega sve to je imalo mjesta? Glumci poput Bogarta, Heston, Coopera, itd., bili su upravo to što opisasmo, nešto općenito prihvaćeno i traženo. Jednostavno, reći ću da je ondašnje društvo još uvijek bilo koliko toliko normalno.

Nakon svega, pitanje je: kada se pada, gdje završava pad?

Odgovor nam bode oči, nikad bolje rečeno.

Ali u isto vrijeme, čovjek ipak ima istinsko oslobađajući odgovor i alternativu. Dok je god duša u njemu (i u ženi, odnosim se sada na oboje), uvijek je moguća obnova, jer Bog uvijek može intervenirati.

Bog će intervenirati ako se uzdamo u njegovu Riječ, ne prezirući je kako to učini naša zajednička pramajka. U njegovu objavljenu Riječ, od početka do kraja, ne sumnjajući u nju, dopuštajući da nas vodi njena autentična interpretacija koju samo Crkva može dati.

Ta interpretacija ne može biti danas jedno, sutra drugo, koje nema ništa zajedničko sap rijašnjim, osim da se kaže: “isto je”. E pa vidi, ne vidim da je isto, ako nije isto, u redu?

Opraštamo se zbog toga jednom prejasnom i nedvojebenom orijentacijom koju nam daje svima Lav XIII, Papa, u svojoj enciklici Arcanum Divinae Sapientiae (“Dana u Rimu, kod Sv. Petra, 10. veljače 1880, druge godine našeg pontifikata”):

“4. Svima nam je rečeno, draga braćo, koje je istinito porijeklo braka, unatoč tomu što razarači kršćanske vjere nastoje reći da im nije poznat konstantni nauk Crkve o ovom pitanju te se trude preko mjere ima dosta vremenaza izbrisati sjećanje svih stoljeća, nisu postigli, ipak, niti ugušiti niti barem oslabiti snagu i svjetlo istine. U pamti nam je svima i o čemu nitko ne sumnja: nakon što je šestog dana stvaranja načinio Bog čovjeka od zemaljskog praha i udahnuo u njegovo lice dah života, htjede mu dati družicu, veličanstveno izvedenu iz boka istog dok je usnuo. Time je htio providonosni Bog da onaj par supržnika bude naravni princip svim ljudima, to jest, odakle će se širiti ljudski rod preko neprekinutih prokreacija i sačuvati kroz sva vremena. I ono jedinstvo čovjeka i žene, da bi bolje odgovorilo premudrim odredbama Božjim,odrazilo je od tog samog trenutka dvije glavne osobine, plemenite iznad svega i kao uklesane i utisnute u sebi: jedinstvo i neprekinutost. I ovo isto vidimo izjavljeno i otvoreno potvrđeno u Evanđelju Božanskim autoritetom Isusa Krista, koji potvrdi židovima i apostolima da se brak, po samoj svojoj instituciji, samo može sklopiti među dvije osobe, to jest, između jednog čovjeka i jedne žene; da će od ovo dvoje izaći kao jedno tijelo, i da je bračna veza tako intimno i tako jako vezano voljom Božjom, da od bilo kojeg čovjeka može biti razriješeno ili dokinuto. Vezaće se (čovjek) za svoju suprugu i biti će dvoje jedno tijelo. Na osnovu toga, što je Bog ujedinio, neka čovjek ne raskida.”

Jeste li vidjeli kako Lav XIII govori o Riječi Božjoj? I ne dira je niti mrvicu? I odatle razvija svoj nauk? I kako se lako shvaća? I nije ovo bilo ima ne znamo koliko vremena, sve dok ne započe ova naša epoha neubičajene navale na sve što je naravno i Božje, bjesna i ljuta, koja se bez đavolskog upliva ne može pojmiti.

Ali odgovor je tu: u poslušnosti Božjem nalogu, tako čvrsto i jasno usađen u samoj prirodi. Ljudski pisac Petoknjižja bio je Mojsije, koji provede četrdeset dana pred Bogom na brdu Sinaj.

Katolički nauk ili je cjelovit, ili je zbunjujući, što je gore nego da bi bio protivan onom što želi poučiti, jer bi tako pogrešan stav odmah bio uočen. Podsjetimo se Gospodinovog upozorenja:

“Jer kad bi vjerovali Mojsiju, vjerovali bi u mene, jer je on o meni pisao (Iv 5; 46)”