Ravnozemljaši, zovu vas na putovanje da provjerite gdje je kraj svijeta

Živa istina: organiziraju putovanje do Antarktika da uslikaju ono što im nitko ne žele dati, njihovu sličicu Južnog Pola. I izgleda dokazati da je tamo kraj svijeta preko kojeg se ne može proći. I to gdje će oni doći, to okružuje cijelu Zemlju.

Prošle godine ovi luđaci su imali svjetski susret u Denveru, i sada idu na sve strane, samo je pitanje kad će početi u Hrvatskoj i u okolini. Za sada su na ovom blogu kao ose. A ništa, naložiš ih malo, pa ih onda pustiš iz lanca.

[Uživaju samo tako]

650 razvnozemljaša se okupilo na njihovoj konferenciji, i već daje plodove: idemo na put na kraj svijeta. Kad dođu do Južnog Pola, reći će: "eto vidiš da ne može dalje". Ili bilo što drugo.

["Teorija" počinje pseudonaučnim "eksperimentom" 1838. Za očekivati s takvim pogledom.]

Nastala je još jedna religija.

No, o čemu se ovdje radi? Jedan od njihovih glavnih zastupnika osim što je ravnozemljaš, negira holokaust, 11/9, itd. Što to znači? Miješaju bilo dio istine, bilo istinu, sa bezumljem i duhovnom bolešću ravnozemljaštva. Sve ostalo, što bi se makar djelomično ili potpuno moglo uzeti u obzir, oni obezvrijeđuju i daju u šprdnju. Zbog toga je netko moćan iza njih naložio ih na ovaj fanatizam. Služe neprijateljima istine.

Ovi ljudi su neutralizirani za bilo koju drugu borbu.

Popularni, jednostavni i jasni dokaz starih grka o kugli zemaljskoj

Klasični grci su bili poznati pomorci. U ono vrijeme bez radija i komunikacija, bilo je nužno opažati precizno nebo, kao jedini putokaz u noćnoj plovidbi. Imena mnogih zvijezda i njihov položaj bili su dobro poznati.

Vidjeli bi, sa svakog fiksnog mjesta, da tokom noći zvjezde (jer tada se vide) kruže oko Sjevernjače, praveći potpuni krug kroz za jedan dan (preciznije se zna da to traje 23h 56min).

To znači da ću na horizontu moći vidjeti potpuni krug izvjesne zvijezde samo ako je nikad ne "potone" ispod obzorja. Tako se moglo uspostaviti sa svakog mjesta koja je zvijezda koja pravi najveći kut u odnosu na Sjevernjaču, i da pritom ostane iznad horizonta. Recimo, ona koja se dotiče horizonta u svom dnevnom krugu.

Kad bi Zemlja bila ravna, iz bilo koje pozicije bi se vidjele iste zvijezde koje se dotiču horizonta. Jer bi uvijek, recimo bile na kraju ravnine koja prolazi centrom Zemlje i čini podnožje nebeskoj sferi na kojoj vidimo zvijezde. Budući da je Zemlja ravna, čini pravac sa zvijezdom koja se vidi na horizontu. Taj pravac ostaje isti išli mi njime prema sjeveru koliko god.

[C:delta Nila; B: Cipar; D: Krim. G, F i E su zadnje zvijezde koje se vide na horizontu iz tih pozicija]

Međutim, to se ne događa. Kad se plovi prema sjeveru sa ušća Nila, kraj Cipra vide se zvijezde na horizontu koje se prije nisu vidjele. I još više kod Soluna ili u blizini Krima. Zašto? Jer je površina Zemlje zakrivljena (i to praktično konstantno) i onda horizont "tone", tako da se tangentni pravac vidika iz te točke također spušta i moguće je vidjeti zvijezde koje su "niže" na horizontu.

To je bilo poznato još iz vremena Homera po svemu sudeći, dok o tome daju objašnjenja Pitagora, Teofrast, Parmenide, Zenon, Hesiodo i drugi.

Aristotel će sažeti rečeno: "ima zvijezda koje se vide iz Egipta i ... Cipra (gledajući prema jugu na analogan način) koje se ne vide iz sjevernih oblasti. To se može dogoditi samo na sferičnom tijelu (De caelo)".

Svi crkveni naučitelji prihvaćaju tu činjenicu i druge dokaze kao evidentne stvari o kojima ne treba trošiti vrijeme, toliko su jasne. Tu situaciju podrazumjeva Sveti Toma Akvinski, koji će potvrditi što je općepoznato:

"Različitim načinima spoznaje, različite znanosti. Na primjer, bilo astronom bilo fizičar mogu zaključiti da je Zemlja okrugla. Ali dok astronom to zaključuje na osnovu matematičke apstrakcije, fizičar preko nečeg konkretnog, kao što je materija." (Summa Theologiae I. q. 1, a. 1)

Da, sve do XXI stoljeća i ovih bizarnih situacija za koje nisam očekivao da će se moći dogoditi i kojima ću posvetiti i pet minuta.

Grci tako prevaziđoše mitološki način razmišljanja, i zasnovaše filozofiju na konceptu realnog. Istina odgovara realnosti. Realnost postoji i suglasna je. Realnost je Božje stvorenje, i čovjek umom može dokučiti izvjesna pravila i red koji je Bog stavio u stvoreno.

Nadam se da kod tolikih zavedenih razum ponovno nađe svoje mjesto.

Biti zastupnik ravne zemlje danas znači sljedeće:

1. Biti neznalica. Mislim da ih je vrlo malo. Trebaju biti poučeni. To je djelo milosrđa.

2. Ne željeti upoznati istinu. Što je tvrdokornost i grijeh.

3. Htjeti varati druge.

Što znače razdvojene vode nebeskog svoda?

Koji su izvori vjere? Sveto Pismo, Tradicija, Učiteljstvo. Sve troje ide u istom smjeru. Ustvari, može se reći da je Tradicija usmena i pismena. Pisana Tradicija je jednostavno Riječ Božja ostavljena crnilom. Ali prije pisane riječi postojala je usmena. Evanđelje se prvo propovijedalo, a onda napisalo. Ono što se napisalo, bilo je u savršenom skladu sa propovijedanim. Ali usmena predaja u Crkvi ide prije pisane. Jer Duh Sveti preko Crkve tumači Sveto Pismo. Stoga Sv. Čiril Aleksandrijski upozorava: "Ne može imati Boga za Oca onaj tko nema Crkvu za Majku". "Crkva je stup i potporanj Istine", podsjeća Sv. Pavao Timoteju. Itd. 

Kad tako dakle bitno mjesto u Predaji ima Sveto Pismo, zar ne će Crkva još od zore kršćanstva posvetiti svoje najbolje energije za objasniti svaki redak Biblije? Jer kršćanin ne može ići "na svoju ruku" po ovom pitanju. Sve hereze u Crkvi dogodile su se preko prividno dobrih vjernika, ali vrlo zadrtih. Onih koji bi stavili svoje mišljenje ispred onog što su Apostoli i poslije njih njihovi nasljednici naučavali. Svaka hereza, svako odstupanje počinje sa drskošću: "ja znam". "Ne treba meni ovaj ili onaj", "ta piše ti u Bibliji tako". I sve slično tome. To je recept Martina Lutera, a prije njega bezbroj drugih sličnih njemu.
Ovo je suština mentalnog procesa heretika ili šizmatika: stavi svoju ideju ispred naučavanog od vjere i razuma. Razum može razrađivati ono što vjera pokazuje, ali nikad ne može doći do zaključaka protivnih svjetlu vjere. Jer je istina jedna.

Što se dogodilo u XIX stoljeću začinjanjem bizarne tvrdnje o ravnoj zemlji? Počelo se običnom brošurom u kojoj se počela sugerirati ta tvrdnja na osnovu iskrivljenog optičkog utiska o viđenju broda na horizontu. Da li je netko tražio kakvu "znanstvenu" potvrdu krivog tumačenja Biblije, ili je počeo Bibliju krivo tumačiti nakon toga, nisam siguran. Ali činjenica je da netk izvjesne retke iz Svetog Pisma, posebno Knjige Postanka, počeo tumačiti drugačije nego što je to Crkva naučavala. Nakon toga bilo je potrebno naći "eksperimente" koji bi potvrdili tu "teoriju".
Slučaj je takav sa interpretacijom smisla riječi "vode nebeske" u Knjizi Postanka. Neki su počeli govoriti da tu gore postoji neka "kupola" koja razvija "vode" od "voda". I onda da su NASA i SSSR pravili letove da "probuše" tu kupolu, i sve tako.

Skraćujem: malo naivnim koji upadaju u tu zamku želim pružiti argumenat Svetog Tome Akvinskog o ovom pitanju, kojeg on sam daje imajući u vidu nauk Crkvenih Otaca o istom, kao i preko uobičajene preciznosti njegove teologije. Bez daljnjeg ostavljam dole spomenuti tekst:

Suma teologije Dio I - Pitanje 68. O drugom danu

Art. 3: Svod, da li dijeli ili ne dijeli jedne vode od drugih?

Idu tri objekcije prema kojima izgleda da svod ne dijeli jedne vode od drugih

Protiv ovoga: jest što stoji u Post. 1,6: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!"

Odgovaram: moguće je da netko, interpretirajući porvršno tekst Postanka, ne shvati više nego obične fantazije koje odgovaraju mišljenju nekih od starih filozofa. Jer neki su tvrdili da su vode beskonačno tijelo, princip svih tjelesa. Ta beskonačnost može se shvatiti po riječi bezdan, kada se kaže: tama se prostirala nad bezdanom. Također su tvrdili da ovo vidljivo nebo koje vidimo, ne obuhvaća ispod njega sva tjelesna bića, nego da iznad njega ima beskonačno tijelo voda. Tako da bi netko mogao reći da nebeski svod razdvaja vanjske vode od unutrašnjih, to jest, od svih tjelesnih bića koja su ispod neba i za čiji princip su govorili da je bila voda. Ali jer je ova pozicija, i zbog solidnih razloga, lažna, ne treba reći da je takav smisao Pisma. Ali treba imati na umu da je Mojsije govorio prostom narodu, i stavljajući se na nivo njegove prostosti, samo im je predložio one stvari koje su rezultirale evidentne na prvi pogled. Na taj način, svi, ma kako bili priprosti, mogli su zaključiti da su zemlja i voda tijela. Ipak, da je zrak tijelo to već nije bilo tako jasno za sve, posebno ako se ima u vidu da su također neki filozofi smatrali da je zrak ustvari ništa, i zvali su zračni prazninom nešto puno zraka. Na taj način, Mojsije spominje posebno vodu i zemlju, ali ne i zrak, s ciljem da ne predstavi nešto nepoznato onom prostom narodu. Ipak, da i sposobnijim ostane istina, daje im mogućnost za shvatiti ispravno zrak, predstavljajući ga kao nešto blizu vodama, kada kaže: tama se prostirala nad bezdanom. Tako se daje shvatiti postojanje, nad vodama, prozirnog tijela koje je subjekt svjetla i tame.

Tako, dakle, bilo da podrazumijevamo pod nebom svod na kojem su zvijezde, bilo zračni zamagljeni prostor, odgovara reći da svod razdvaja jedne vode od drugih, uvijek kad se pod vodom podrazumjeva bezlična materija ili sva transparentna tijela. Jer zvjezdano nebo razdvaja dojnja transparentna tijela od gornjih. Zrak s oblacima razdvaja gornji dio zraka u kojem se tvore kiše i slični fenomeni, od dojnjeg dijela, blizu vode, i poznata pod imenom voda.

Na objekcije:

Značajne su druga i treća:

2. Ako se prihvate razne vode prema svojoj vrsti, kaže se da svod razdvaja jedne vode od drugih, ali ne kao uzrok te podjele, već kao granica obiju voda. 

3. Mojsije, budući da su zrak i druga slična nebeska tijela bili nevidljivi, nazvao ih je imenom vode. Rezultirajući evidentno, na ovaj način, da na bilo kojem dijelu svoda, shvati se kako shvati, ima voda.

Duboko nekršćanski stav Ravne Zemlje

Groteskna tvrdnja o Ravnoj Zemlji je potpomognuta od onih koji se hoće smijati kršćanstvu i prikazati ga nespojivim sa razumom. Nije slučajno da njihove stranice i video zapisi imaju na milijune posjetitelja. I nije slučajno da im ateisti i gnostici na taj način daju podršku, a poslije se smiju navodnom kršćanstvu kojeg ovi propovijedaju.

Istina je mnogo drugačija. Kako sam već nekoliko puta rekao, Crkveni Oci uzimali su Zemlju za okruglu i oštro su osuđivali par njih koji bi u prvim stoljećima navodili mogućnost Ravne Zemlje. To preuzima Sv. Toma Akvinski, i u svojoj Sumi Teologije iz XIII stoljeća, I dio, Pitanje 1, u odgovoru na drugu opasku, navodi:

"Različitim načinima spoznaje, različite nauke. Na primjer, toliko astronom kao i fizičar mogu zaključiti da je Zemlja okrugla. Ali dok astronom to zaključuje preko nečeg apstraktnog, matematike, fizičar to čini preko nečeg konkretnog, materije. Odatle ništa ne priječi da iste stvari ulaze u polje filozofskih materija postavši spoznate po jednostavnom naravnom razumu, i, u isto vrijeme, unutar druge znanosti čiji način spoznaje je preko svjetla božanske objave. Odakle se zaključuje da je teologija koju izučava sveta znanost, po svojoj vrsti različita od teologije koja čini dio filozofije."

[Sveti Franjo odbacuje svijet u obliku kugle i prihvaća Krista. U kršćanskoj umjetnosti nije prikazivan mit ravne zemlje]

Dvije figure koje citiraju vjernici mita Ravne Zemlje (mit proizveden ponovno u XIX stoljeću među anglikancima i protestantima, osim među muslimanima od prije) su Lactancio (245-325) i grčki geograf Cosmas Indicopleustes. Lactancio je bio ustvari heretik koji je govorio da je Bog pozitivno htio zlo i koji je zastupao manikeističku viziju prema kojoj Krist i Sotona su jednaci, makar suprotna stvorenja Božja. On je vjerovao da poganski filozofi nisu imali dobre argumente za držati da je Zemlja kugla, i da Biblija ne uzima niti jednu poziciju, da to smatra bez važnosti. Njegova ideja, osim što je zastranio pod manikeizmom, ni na koji način ne predstavlja mišljenje prvih kršćana. Svakako, njegove ideje nisu bile utjecajne.

Cosmas je izgradio kompliciran i poseban model fizičkog svemira koji je predstavljao Ravnu Zemlju. Makar čak ni on nije htio da se njegov model uzme za dosljedni prikaz pravog uređenja svemira. On je mislio na fizički svemir koji bi imao odraz duhovnog, nešto kao Dante koji će kasnije pristupiti na literalan i pjesnički način ovoj duhovnoj stvarnosti.

Ali...! Suvremenik Cosmasa, Ivan Filopo (490-570), strogo i oštro je kritizirao njegov rad. Bilo koja bilo nakana Cosmasa, po njegovom velikom akcentu na fizičkom aspektu doista je davao utisak da je njegova želja bila sagraditi realni model kosmosa. Ivan Filopo imao je mišljenje Svetog Augustina, koju su izrazili Alberto Magno i Toma Akvinski nakon njega. Tj.: kršćani treba da se odvoje od tvrdnji o fizičkom svijetu koje bi ušle u konflikt sa razumom, jer bi inače doprinijeli prezir i napade na svoju Vjeru.

Navešću još samo par citata Crkvenih Otaca o ovoj temi.

Sveti Bazilije, Prava Vjera, Knjiga 2, Glava VII:
"Eklipsa Mjeseca, s druge strane, uzrokovana je sjenom koju Zemlja projekcira na Mjesec kada je mjena od petnaest dana, i Sunce i Mjesec su na opriječnim polovima velikog kruga. Sunce koje je ispod Zemlje i Mjesec iznad nje. Jer Zemlja projekcira sjenu i svjetlo Sunca ne može osvjetliti Mjesec, i zbog toga eklipsa".

Sveti Grgur Niški, O duši i uskrsnuću:
"Kao, kad Sunce pada na Zemlju, sjena ide preko njenog dojnjeg dijela, zbog njenog sferičnog oblika... toliko gurnja polovica (Zemlje) koliko dojnja su svjestlo i tama."
Sveti Bazilije, Hexameron IV, Propovijed 4: "Ovo su jezera, i samo ima jedno more, kao što tvrde oni koji su putovali oko Zemlje".
"Ali oni ne primjećuju da, unatoč tome što se pretpostavlja ili se naučno dokazalo da je svijet okruglog i sfernog oblika..." Sveti Augustin, Grad Božji, Knjiga XVI, Glava 9.

To je tvrdnja o Ravnoj Zemlji, podstaknuta od ateista i gnostika za rugati se kršćanima u nastojanju za odvojiti od vjere one razmišljaju. Sramotni i duboko nekršćanski pogled na svijet (ili ne znam na što).