Monsinjor Viganò: „Nadnaravna dimenzija (u Fratelli tutti) potpuno je odsutna. Falsificiranje svetog Franje je neugodno. Zbunjuje sukladnost jedinstvenoj globalističkoj misli"

 Pri površnom čitanju teksta enciklike Fratelli tutti, dobija se dojam da ju je napisao neki mason, a ne Kristov namjesnik. Sve je u njemu nadahnuto nejasnim deizmom i filantropizmom u kojem nema ničega katoličkog: Nonne et ethnici hoc faciunt? Ne čine li isto i pogani? (Mt 5, 47).

Makroskopska i jasno neugodno je povijesno krivotvorenje susreta svetog Franje sa sultanom: prema piscu Enciklike, Poverello "nije vodio dijalektički rat nametanjem doktrina"; u stvarnosti riječi svetog Franje o kojima kroničari izvješćuju zvuče vrlo različito: «Ako mi želite u svoje ime i u ime svog naroda obećati da ćete prijeći u Kristovu religiju, ako iz vatre izađem neozlijeđen, ući ću sam u vatru. Ako se opečem, to će biti zbog mojih grijeha; ako mi, s druge strane, božanska snaga učini da izađem živ i zdrav, priznati ćete Krista, Božju snagu i Božju mudrost kao istinskog Boga i Gospodina, Spasitelja svih».

Nadnaravna dimenzija je potpuno odsutna, baš kao što je odsutno i obraćanje na nužnost pripadanja Mističnom tijelu Kristovom koje je Sveta Crkva kako bi se postiglo vječno spasenje. Suprotno tome, postoji vrlo ozbiljno iskrivljenje koncepta "bratstva": za katolika je moguće samo u Kristu ako netko ima Boga kao Oca kroz krštenje (Iv 1,12), dok bi se za Bergoglia to ostvarilo pukom činjenicom pripadnosti 'čovječanstvu'.

Katolički koncept "slobode vjeroispovijesti" zamjenjuje se konceptom "vjerske slobode" kojeg je teoretizirao Drugi vatikanski koncil, trgujući božanskim pravom Crkve na slobodu bogoslužja, propovijedanja i autoriteta priznavanjem prava na pogrešku šireći je ne samo općenito, već čak i u kršćanskim narodima. Prava na istinu ne mogu se ometati davanjem prava na pogrešku. Crkva ima izvorno pravo na slobodu, dok je lažne religije nemaju.

Ravnanje enciklike prema fenomenu Covid zbunjuje, potvrđujući ropstvo jednoj misli i globalističikoj eliti; jednako ne iznenađuje opsesivno inzistiranje na univerzalnom jedinstvu i bratstvu, zajedno s osudom legitimnog prava države da zaštiti svoj identitet ne samo na kulturnoj razini, već i prije svega, vjerskoj.

Ova enciklika čini Bergogliov ideološki manifest - njegovu Professio fidei masonicae - i njegovu kandidaturu za predsjednika Univerzalne religije, sluškinje Novog Svjetskog Poretka. Ovo potvrđivanje podređenosti glavnoj misli možda vrijedi pljesak Božjih neprijatelja, ali potvrđuje neumoljivo napuštanje evangelizacijskog poslanja Crkve. S druge strane, to smo već čuli: "Prozelitizam je pompozna glupost".

Bergoglio je krivotvoritelj stvarnosti. Laže s lakoćom kojoj nema premca. S druge strane, glavni stručnjak za falsificiranje istine je upravo ova kineska diktatura koja tvrdi da je naš Gospodin kamenovao grešnicu. (Komunistički režim distribuirao je u školama knjigu s nekim epizodama preuzetim iz različitih religija, uključujući onu preljubnice, koju Isus kamenuje. Potpuno falsificiranje teksta.) Očigledno biskost komunističkog režima i Bergoglijeve crkve se ne ograničava Sporazumom, već i uključuje isti modus.

+ Carlo Maria Viganò

https://www.aldomariavalli.it/2020/10/04/ecco-fratelli-tutti-manifesto-sociale-di-francesco-con-un-commento-di-monsignor-vigano/

Značajna simbolika zatvaranja crkvi u Italiji

Prvi je Antonio Socci dao alarm, optužujući izravno Bergoglia ne samo za zabranu misa, već i zbog zabrane otvaranja crkvi zbog koronavirusa:

Uvidjevši simboliku i nezadovoljstvo izvjesnih vjernika tim činom, rimski vikar mijenja odluku odmah sutra. Ali Socci (i Cascioli) dokazuje da je glavni odgovorni bio Bergoglio.

No, nemoguće je iz svega ovog izvući pouke.

U ovim zabranama misa, po naredbi iz samog Rima, vidim simboliku dokidanja Žrtve prorečene u Svetom Pismu na više mjesta. I također se pitam:

- gdje je sada vaš smijeh i ruganje sedevakantistima jer oni ne mogu ići na misu često?

- i s obzirom na primanje pričesti usta, što sada kad ne možete više primiti pričest ni na ruku? Osim što je bogohulno, ali ne možete više ni tako.

Što sad? Vidite li znakove vremena?

Pogledajte Srednji Vijek, kad je kuga harala Kršćanstvom, a Islam sa Juga i Istoka. Kroz četrdeset godina Evropa je izgubila 25 - 30% pučanstva. Ali ipak u periodu od dva stoljeća koja obuhvaćaju četrdeset godina kuge uglavnom nadošle sa mongolima, preko tolikih prodora Turaka i Arapa (vrijeme kosovske bitke i prodora na Balkan), stalni napadi na južni dio Italskog poluotoka, Sredozemlje velikim dijelom pod kontrolom turske flote i još uvijek trećina Španjolske u muslimanskim rukama; kroz svo to vrijeme Evropa je utrostručila svoje pučanstvo. Jer je bilo vjere. Vjere i prave ljubavi.

I na što je pozivala Crkva? Na procesije, molitve, pokore, na mise. Upravo kako čitamo u Svetom Pismo, (Dj. 5, 15): "tako da su na ulice iznosili bolesnike i stavljali ih na posteljama i nosilima da bi, kad dođe Petar, barem njegova sjena osjenila koga od njih." I, jer se radilo o ISTOJ CRKVI, u Srednjem Vjeku su nosili Krista Boga vjernicima na okrepu i snagu u borbi protiv zla.

[Sveti Carlo Borromeo daje pričest bolesnima od kuge u Milanu, 1576]

A što imamo danas? Istina, neki svećenici prave geste vjere, i pohađaju i sa sakramentima vjernike i izlaze na ulice. Istina je. Ali od ovih "koji sjedoše na Mojsijevu stolicu", ali kojih se više ne može ni slušati, dolaze osim vrlo konkretnih slučajeva potpuno druge riječi i način djelovanja.

Ovo što se događa jest slika da su udaljili Boga od nas upravo po njihovim odredbama i napadima na misu koje načiniše prije pedeset godina. Kad su ondašnji tradicionalni svećenici upravljali proteste protiv napuštanja vjere, smijali su im se i nazivali ih "pretjeranima" i "zastarjelima", i sl. A što danas? Smijete li se još uvijek? Da li sada možete vidjeti što se događa?

Evo vam još jedne pomoći: pogledajte kakve se crkve sada grade, i kakve su crkve gradili katolici.

Je li isto? Zar se nije nešto promjenilo?

Jest prijatelji, i ono što se događa jesu znak i potvrda svega onoga što je upozoravano od tradicionalnih svećenika ima desetljeća od toga.

Dao vam Bog da progledate.

Koji je pravi razlog knjige Kardinala Saraha i Benedikta XVI?

Nije lako reći, ali neki razlog postoji. Za one koji ne znaju, Kardinal Sarah, zajedno sa Beneditkom XVI, objavili su knjigu u kojoj zastupaju svećenički celibat, izlazeći nasuprot špekulacijama o dokidanja obaveznog celibata za svećenike koji bi navodno pripremao Bergoglio, kao njegova zadnja riječ na jesensku Amazonsku Sinodu (svakako da je Bergoglio i potaknuo sinodska predlaganja ukidanja celibata; navodno to drugo predlažu, a on kao eto sluša i poslije će se oglasiti. U biti naručio je druge da izađu u prvi plan da bi se on mogao prividno skloniti u stranu i reći "nisam to ja uradio, bio sam prisiljen", i sl.).

Knjiga je shvaćena kao udar na "Papu Franju", te je došlo do pravog džumbusa oko autorstva, te jest i Benedikt knjigu napisao, te nije. Talijanski vatikanista Antonio Socci piše da je Bergoglio podivljao kad je čuo o objavljivanju knjige. Znajući za njegove reakcije, to nas ne čudi. Izgleda da su htjeli skloniti Benedikta u stranu, ali Sarah je rekao i potvrdio dokazima da je doista Benedikt učestvovao u pisanju knjige, te je doista koautor.

U redu, na stranu te zakulisne stvari. Ali što se htjelo ovim potezom? To jest, što hoće Kardinal Sarah svime ovim?

Mislim da se može raditi o sljedećem: Kardinal Sarah se postulira za novog Papu, na sljedećoj konklavi. On može reći da ne ide protiv "Pape Franje", ali ono što on govori tu i tamo ide potpuno van Bergogliovog smjera (napr. njegovi nastupi za čuvanje liturgije ili protiv migracijske globalističke politike). Time se ograđuje izvana od optužbi da bi bio "šizmatičar" i protiv Pape, dok s druge strane priprema teren za ispraviti kurs plovidbe u "postkoncilskoj Crkvi".

Podsjetiti ću da je Bergoglio 2010. načinio nešto takvo: objavio je knjigu "Isusovac" (o ovoj knjizi pisao sam prije skoro pet godina, ovdje), koju je njegov sunarodnjak, dobar katolički filozof i pisas, Antonio Caponnetto, kvalificirao kao postulacija za Papu, i upozoravao na uništenje vjere koje je spraman započeti njemu vrlo poznati mu sunarodnjak:

Mislim dakle da se sada Sarah postulira kao vođa konzervativaca koji preostaju kod višeg klera. Problem je u tome što su takvi izrazita manjina. Kako onda može biti izabran Sarah na sljedećoj konklavi? Teško, ali izgleda da on pravi presing u tom smjeru.

Međutim, takav zahvat svakako će naići na ogroman otpor. Čemu to vodi? Ako Sarah ne bi bio izabran, moglo bi doći do šizme u "postkoncilskoj Crkvi". Taj otpor, mislim da ga je tako bolje zvati, može poslužiti za neko dobro. Napr., preispitati pravi razlog ove današnje situacije. Takvo razmišljanje obavezno vodi preispitivanju koncilskih stavova koji su doveli do današnje teške krize vjere.

To bi bila jedna pozitivna posljedica Sarahovog poteza.

Kako će se sve odvijati, vidjeti ćemo vrlo brzo: Bergoglio priprema "apostolsku" postsinodalnu pobudbnicu koju će objaviti za kojih dvadesetak dana. U njoj će najverojatnije dopustiti svećeničko ređenje oženjenih, kao pojedinačne slučajeve, koji će na koncu postati praksa napr. u Njemačkoj brzinom svjetlosti.

Kako će reagirati konzervativci? Tada bi se mogao vidjeti pravi domet Sarahove inicijative.

Komentar zadnjeg Viganovog pisma

Toliko snažna kritika Bergogliovog otpada, da se glavni mediji nisu ni usuduli publicirati njegovo pismo. Kaže Vigano:

„Ni dan ne prolazi a da s najvišeg uzvišenog prijestolja Vrhovni Pontifeks ne ide putem reušenja Petrove Stolice, koristeći i zloupotrebljavajući svoju vrhovnu vlast, ne ispovijedajući već negirajući; ne potvrđujući nego zavodeći; ne ujedinjujući nego dijeleći; ne graditi već rušiti.“

Da, ni dan ne prolazi. Sada prima grenlandsog šamana u posjet. Nakon Pachamame, sada dolazi, stari prika, grenlandski šaman:

I to nakon što je na sam Božić Vatikan dao koncert o Pachamami, propovijedajući tog idola tamo gdje je Sveti Petar predao život Isusu Kristu. Vrijeđajući Boga i Presvetu Djecicu. Može li se zamisliti nešto gore?

Neka indijanska djevočica govori kako oni daju idolu Pachamami prvu kosu i dio placente kad rode. I traži od prisutnih prekrižiti ruke da „osjete vibracije Pachamame“.

Svakako, liči na masonske geste. Logično, isti đavao koji nadahnjuje Pachamamu, nadahnjuje i masone.

Čemu ići dalje?

Ali ima jedna stvar gdje Vigano može otići dalje: reći, „Crkvo, vjernici, ovo nije Papa već Vuk koji razdire ovce“.

To je potez koji očekujemo od Vigana, i svakog drugog kojemu je stalo do čistoće svete katoličke vjere.

Uvrijeđen idolopoklonstvom, Vigano počinje zadnje pismo sa:

"Postoji li u srcu Djevice Marije išta drugo osim Imena Gospodina našega Isusa Krista? I mi želimo u srcu imati samo jedno ime: Isusovo, po uzoru Presvete Djevice."

Nek nas Gospa vodi do konačne pobjete spram ovih nitkova koji žele uništiti Crkvu.

No, makar Vigano ne nazvao Bergoglia otvoreno „antipapom“ ili „uzurpatorom“, ovaj put je otišao dosta dalje, i mislim da je to razlog zašto glavni mediji nisu htjeli objaviti njegovo pismo: Vigano ukazuje na Drugi Vatikanski Sabor gdje se sve začelo. Prvo nagoviješta ono o čemu smo već pisali prije par godina: sprema se nova reforma koncilske reforme mise. Za dotući je do kraja:

„Nekoliko tjedana nakon završetka Sinode, koji je obilježio šašćenje pachamame u srcu katoličanstva, saznali smo da se koncilska katastrofa Novus Ordo Missae podvrgava daljnjim modernizacijama, uključujući uvođenje koncepta „Rose“ u euharistijski kanon umjesto spominjanja Duha Svetoga, Treće Osobe Presvetog Trojstva.“

Nešto je bilo moguće jer već nekoliko desetljeća traje razorni plan:

„Tako, tijekom ovih posljednjih desetljeća, Mistično Tijelo polako se lišava svoje životne krvi nezaustavljivim krvarenjem: Sveti Poklad vjere postepeno je propadao, dogme denaturirane, štovanje sekularizirano i postupno oskvrnuto, moral sabotiran, svećeništvo poniženo, euharistijska žrtva protestantizirana i pretvoren u banket druženja ...“

Tako da u ovom paragrafu Vigano po prvi put prizanje i svoju krivicu, kao i tolikih drugih koji nisu na vrijeme uvidjeli što se događa:

„Već više od šest godina otrovani smo lažnim magisterijumom, svojevrsnom ekstremnom sintezom svih koncilijarnih zabluda i postkonciliarnih grešaka koje se nemilosrdno šire, a da nas većina nije primijetila. Da, zato što je Drugi Vatikanski Sabor otvorio ne samo Kutiju Iznenađelja, negó također, već i Overtonov prozor, i to tako postupno da nismo shvatili provedena previranja, stvarnu prirodu reformi i njihove dramatične posljedice, niti smo sumnjali tko je doista na čelu te gigantske subverzivne operacije koju je modernistički kardinal Suenens nazvao „1789. Katoličke Crkve”.“

Da skratimo: Vigano je uočio gdje je glavni problem, i stoga je stavljen u stranu. Dok se taj problem ne riješi, nema obnove u Crkvi.

To je nešto u čemu svi moramo učestvovati: molitvom, pokorom, riječju i djelom.

Od Asiza Ivana Pavla II, do Franjine Pachamame: stupanj niže. Od otpada do idolopoklonstva

Imali smo priliku promatrati grozotu pustoši postavljenu na svetom mjestu, Bazilici Svetog Petra u Rimu. Čašćen je bio poganski idol Pachamama od amazonskih idolopoklonika (izmešanih sa pretpostavljenim katolicima).

U Asizu 1986. Ivan Pavao II je dopustio da statua Bude bude stavljena na svetohranište:

 Gdje je razlika između Asiza i Amazonske Sinode? U stupnju prema dolje. Time što su dozvolili idole u crkvi, tu su praktično na istom. Ali ovdje idu još dalje: uče katolike pjevati tim idolima.

Talijanska Biskupska Konferencija (vjerno prenosi Andrea Zambrano) je pripremila pjesmu Pachamami još u travnju ove godine (prema zadnjim informacijama; sve detaljno isplanirano):

 Dok u katedrali u Limi jednako pjevaju Pachamami:

 "Majko Zemljo, Pachamama, dolazimo ti pjevati".

Od otpada do idolatrije. Na ovom stadiju su razbojnici koji su zauzeli Stolicu Svetog Petra.

Ovo je sekvencija nagoviještena u Svetom Pismu i naučavana od Crkve: Veliki Otpad, Antikrist, Drugi Dolazak Našeg Gospodina Isusa Krista. 

Koliko će trajati vrijeme do pojave Antikrista, ne znamo. Ali prema onome čemu prisustvujemo, promatrajući što čini jedan od njegovih preteča, blizu smo. I dosta muka nas čeka preživjeti. Pripremimo duše.

Ne će biti šizme

Nedavno je to jedan svećenik dobro rekao: šizme su se događale u vrijeme kad je bilo više vjere. Danas toga nema. Za vrijeme šizme, Rim je bio nepomičan: istina je ova, prihvati ili odlazi. Nakon upozorenja, te neposluha, uslijedio je proglas otcjepa.

Danas je šizma zahvatila Rim. Tu je pobuna protiv Boga i Crkve. Tu je drsko psovanje na sve što je sveto. Tu se pogrđuje Isus Krist. Jer onaj koji sjedi na stolici njegovog Vikara, vrijeđa Boga.

Ne vjeruju da je Isus Krist jedini i isključivi Spasitelj svi ljudi; onih umrlih, što žive i što će još živjeti, iz svakog vremena ukoliko prihvate njegovu Riječ u cijelosti.

Umjesto Boga, stavljaju na prijesto sve što može izletiti iz ljudske glave, pa čak i sotonsko nadahnuće. Ono što smo mogli vidjeti zadnjih dana u Vatikanu, zavšno je potvrđenje ovog velikog otpada. Otpad koji dolazi do stadija idolatrije.

"Majku Zemlju", poganskog boga-idola, štovali su pred Bergogliovim nosom, i njemu srce samo što ne iskoči od dragosti. Prizori su bili gnusni do krajnosti: među onima koji zazivaju "Maku Zemlju", jedan fratar:

Onda ona vračica nešto daje BergoCheu, i ko fol se prekriži uz to. Biće "dijalog" itd. Ustvari ruganje Otkupitelju. Sinkretizam:

A onda Bergoglio odgovara svojim nekakvim blagoslovom, kao i on ("konačno!"), praveći znak križa koji inače najradije voli izostaviti.

Itd.

Ali ne će biti šizme. Otpad je u Rimu, i uživaju u njemu. Nema tko da se pobuni, ukaže prstom, digne glas: ništa!. Jest, Burke i Schneider izjavljuju - kao što i jest - da je Sinodski dokument rada heretičan. Ali nas zafrkavaju. Nitko ne će učiniti ništa. To je njima neprihvatljivo, nedopustivo.

Kardinal Sarah odmah ovih dana potvrđuje: "nije od Boga napustiti Papu". Tako je, ali prvo se upitaj - kao što si to dužan - da li je Bergoglio Papa. I na mjestu gdje je taj čovjek, ta utvara, ne smiju se izgovarati riječi koje on bez prestanka izgovara.

"Nije s Bogom". Pretpostavimo da bi bilo tako. Zar je to vama uopće bitno? Zar ne razgovarate i dijalog vršite sa svim mogućim ateistima, nijekateljima Boga, muslimanima, židovima, protestantima, "pravoslavnima" itd.? Uzmite onda i one poput mene dostojna razgovora, poslušajte nas. Ali ne, mi smo izostavljeni iz dijaloga. Oni koji hoće biti katolici i vjerovati što je Crkva uvijek naučavala; ne, ti nisu za dijalog. Ti nam ne trebaju.

Nitko se ne će pobuniti. Bergoglio ima zeleno svjetlo za činiti što mu se prohtjedne. Masa "vjernika" bit će s njim, dok će pravi vjernici ostati na strani, uz milst Božju kao biblijski ostatak, kojima ne će dati čuti glas, niti ih uvažiti. Vjernici će ostati kao cvjetna livada izgazana neprijateljskom konjicom: tu i tamo štrčeći koji cvjetić.

Eto, to će biti. Zadovoljnji? Sve spremno za Antikrista kojem pripremate put.

Ne će biti šizme. Bit će nešto puno gore.

Kardinal Koch, anglikanskim stopama: stupnjevito priznanje protestantskih ministarstva

Kojim su putem krenuli anglikanci kad su se odvojili od Pape? Oni su znali da ako i dalje ostave služiti misu kakva je i bila, preko svećenika i biskupa, koji bi makar neposlušni Rimu, očuvali milost svećeničkog reda mogli valjano služiti Sv. Misu, te bi se narod malo po malo mogao vratiti Katoličkoj Crkvi.

Potrebno je bilo stoga presjeći svaku vezu sa Katoličkom Crkvom. Ova počiva na nauku i sakramentima. Prvo su počeli onda mjenjati nauk: Papu se ne treba slušati, to je razbojnik u Rimu, pijanica i propalica kojeg interesira politička moć. Umjesto Pape, imati ćete sada vašeg Kralja, njega slušajte. On treba da bude prvi u državi, i u Crkvi.

U biti to je anglikanska šizma. S ciljem da kralj može izvršti sve svoje bludne prohtjeve. Uvijek neki bijedni interes se krije iza "velikih otkrića".

No, svatko je mogao vidjeti lako da je upravo taj kralj propalica, bludnik i razbojnik. Potrebno je bilo stoga odvojiti vjernike od svakog spomena na Katoličku vjeru.

Zbog toga su promijenili misu. Nastala je tako anglikanska služba, vrlo slična današnjem Novus Ordo Missae. Umjesto na Žrtvu, stavio se akcenat na zajednicu i blagovanje. Umjesto kamenih oltara, pravili su se drveni. Zašto? Jer se na drvetu blaguje, a na kamenu žrtvuje.

Još su razarali oltare i od srušenog kamenja pravili stepenice za ući u crkvu. Da vjernici po njima gaze.

Ipak, ostao je još uvijek svećenički red. Taj sakramenat je bio ostao netaknut. Moglo se dogoditi da u nekom trenutku određeni klerici htjednu ponovno služiti katoličku misu, i sve bi bilo prevaziđeno. Ono što su bili razorili, moglo se ispraviti. Što sad? Promijeniti ćemo ritual svećeničkog ređenja. To je bilo otprilike sto godina nako šizme. Novi ritual je bio nevažeći, jer nije sadržavao potrebne riječi za valjani sakramenat. Dogmatski je to potvrdio Papa Lav XIII 1896. bulom Apostolicae Curae. Tako da su anglikanci ostali bez mise i bez svećeništva.

Koji su dakle koraci: nauk, liturgija, svećeništvo.

Nešto slično izvršilo se nakon Drugog Vatikanskog Sabora: promijenio se nauk, onda se ustanovila nova misa, pa novi ritual svećeničkog reda. Ovo dvoje zadnje ostavilo je neke dvoznačne elemente. 

No, ti dvoznačni elementi se definitivno gube kad se ide  još koji korak unaprijed. I takvi koraci se upravo prave.

Prije par godina Franjin Kardinal Coccopalmerio je doveo u pitanje valjanost Bule Lava XIII. Natuknuo je da bi anglikanski ritual mogao biti važeći.

I sada dolazi Kardinal Koch, zaduženi za ekumenizam. Želi stupnjevito priznanje protestantskih minstarstava. 

 Ako bi "koncilska Crkva" dala taj korak o kojem već govore izvjesno vrijeme, definitivno bi se izgubila valjanost sakramenta svećeničkog reda u Franjinoj družbi. Jer bi bio doveden na nivo nevažećih protestantskih službi.

BergoChe se ne plaši šizme: on je traži

Na povratku iz Afrike (uvijek na povratku sa nekog otpadničkog putovanja slijedi oni najgore, u avionu), BergoChe daje poruku svojim kritičarima, i odgovara na pitanje napasti šizme kod izvjesne skupine katolika, s njemu svojestvenom drskošću, "Ne plašim se šizme":

 Zašto se ne plaši šizme? Jer je on traži. Traži da mala skupina katolika istupi naprijed i kaže: "Odlazimo!" Tako će ostati sa onim 99%, 90%, 80%, svejedno, velika većina ostaje s njim, s kojima će raditi što mu drago. 

Takvi najverojatnije vrlo brzo ne će imati ništa što bi i podsjećalo na katoličku misu.

Sve zbog toga što ga dovoljan broj pastira u svoje vrijeme nije, ne otišao u neku "šizmu" - ne biti s njim nije šizma -, poslao u govna. Eto to je što su mu trebali reći i učiniti.

Ali vrijeme je Velikog Otpada - ostati će vjerni Ostatak, Crkva Katolička je neuništiva -, i lažni proroci poput BergoChea pripremaju put za dolazak Antikrista.

Budi vjeran do krvi i mučeništva. Ovaj život nije bitan, već vječni.

Nešto što će se događati sve češće: svećenik izopćen jer je nazvao Bergoglia antipapom

Riječ je o brazilskom svećeniku Paulo Renato Dornelles, Doctor u Kanonskom i Civilnom Zakonu na Pontificijskom Lateranskom Sveučilištu Porto Alegre. Prije tri godine zatražio je prestati predavati kao profesor na Katoličkoj Sveučilištu u Porto Alegre. Nedavno je proglasio Franju heretikom zbog njegovih poznatih spisa i izjava. Izopćen je zbog "provociranja odbojnosti prema Svetoj Stolici".

Dnevno slavi Tradicionalnu Misu i srećan je zbog ovog izopćenja, jer ostaje vjeran Jedinoj, Svetoj, Katoličkoj Crkvi i njenom nepromjenjivom nauku.

Potcrtavamo samo jedno: ovakvi slučajevi biti će sve češći. Uzmimo samo u obzir ono što se približava: Amazonska Sinoda gdje već otvoreno neki izjavljuju da će sve staviti naopačke. Vidjeti ćemo dokle će doći.

No, ovo je činjenica: Bergoglio je izabrao nove kardinale, od kojih su svih deset na liniji pro lgbti, inmigracija, i sl. Tako je već skoro polovica kardinala izabrana od Bergoglia. Sjetimo se samo italijana Zuppija, kako je imao misu prije skoro tri godine na željezničkom kolodvoru (riječ je bila o ponoćki), gdje je Dijete Isus bilo položene u jaslice sa lgbti zastavom, uz brodić koji asocira na "prihvaćanje inmigranata". Tj., na invaziju Evrope. Njeno materijanlo i duhovno uništenje. To su ljudi koji su dobivali poene kod Franje i postigli na kraju kardinalsko imenovanje.

Stoga, spomenuti potezi će biti sve češći.

Franjini korijeni

Leonardo Boff, jedan od vodećih "teologa oslobođenja", čija je ideologija uništila Južnu Ameriku unutarnjim razaranjem katoličanstva, podsjeća na (našu!) sliku koju mu je poslao Franjo, od prije 47 godina:

Stari filo komunista (itd.) je četvrti s desna u gornjem redu.

 

Bergoglijeva simbolika

Da li je mason ili nije, ne zanima nas, rekli smo to više puta. Ali djeluje kao takav, do neviđenih sitnica. Mogli bismo ih nabrojati na stotine, i uvijek nešto ostaje: kapela Svete Marte, njegov križ na prsima, prvi pozdrav rukom sa balkona Bazilike Svetog Petra, prvo putovanje na Lampedusu pozivajući na masovni inmigraciju, njegova konstantna i skandalozna pranja nogu bilo muslimanima, transeksualcima... logo godine milosrđa, njegovi štapovi, počastni član Rotary kluba još od prije (o mnogim tim detaljima smo pisali na blogu i svoje vrijeme)... što je prava "sitnica" za ono što je slijedilo poslije.

Također, Pavao VI je u tome bio pravi "majstor".

No, prije par dana počela je kružiti po internetu Bergoglijeva nevjerojatno gadljiva slika, to je ova:

potiče sa Susreta Mladih u Panami u siječnju ove godine. Plašt koji koristi Jorge - i to, na najdrskiji mogući način, pri podizanju što se pretpostavlja da je Presveti; makar je pitanje koja je nakana kod njega, i da li je valjana njegova "posveta" - obrubljen je BLogo simbolima (od B(oy) - dečko - Logo), simbol koji je WikiLeaks objavio prije nekoliko godina, i koji služi pedofilima za raspoznavanje.

Novus Ordo Watch je napisao odmah o tome opširan članak, sa mnogim pojedinostima. No, simbolika se može lako provjeriti na internetu, doista se radi načinu prepoznavanja klase "afiniteta" pedofila.

Prema muškoj djeci:

Ženskoj:

Inače djeci:

U Centralnoj Americi, konkretno zapljuskujući kardinala Maradiagu, velikog Franjinog suradnika, izbili su mnogi skandali zlostavljanja mladih bogoslova od strane lobby gay infiltriranog u kler.

Neki će reći: ovo je namješteno Franji. I sva ona druga simbolika mu je namještena?

Bergoglio nije glup. Vrlo je inteligentan. Dok ne zna što je skrupul. Ne drhti mu ruka za provesti svoj (sotonski) plan. Jer, doista je sotonski da se na ovakav način poruči prikrivenim pedofilima i pederastima među klerom: "ne brinite se, zaštićeni ste". "Formiramo istu kliku, nastavite". Poznat mu je način komunikacije koju prakticira masonerija.

Pedofilija je vrlo bliska sotonizmu. Idu pod ruku. Ovom simbolikom poručuje se neprijateljima Crkve da nastave najgorom mogućom borbom protiv iste: iznutra.

I Bergoglija ne briga da se vidi kuda smjera.

Barem da ti budeš upozoren ne povesti se za ovim prevarantom.

Svi Franjini ljudi: novi australijski biskup. Od kuda nam može doći blagoslov?

Novi Franjin imenovani: "Vlč." Shane Mackinlay, za novog biskupa Sandhursta, Australija.

To je biskup? Ili protestantski pastir? Prva mu je mjera: "uključujuća Crkva", ali prema kome? Svakako LGBT (itd., nedostaje slova), osoba svakog žendra, povijesti i seksualne orijentacije. "Trebamo sve prihvatiti", kaže. Normalno, osim onih "starinskih".

Treba dopustiti svećenicima da se žene, i veću prisutnost žena u vodstvu svećenika (!?).

To je ono što promiče Bergoglio. Ne njegovi "protivnici", već on. Biskup po biskup, kardinal po kardinal, puni svoje redove prema sveopćoj protestantizaciji njegove crkve. Ne ću reći "Crkve", jer on to ne vodi. Ali on je napada.

Ovo je svjetski problem broj 1. Ne mogući sukob sa Iranom, Izraelom, USA, naša žalosna socijalna situacija, itd. Ne. Ovo je problem broj 1. Ako tu nema blagoslova, cijeli svijet trpi. Jer reče Bog Abrahamu: "ako nađem pet pravednih, poštediti ću Sodomu i Gomoru". Ako oni koji po imenu pripadaju Crkvi, obljutave, odakle može doći blagoslov? Pušteni smo mržnji da hara među nama.

Godišnjica je velikog i užasnog pokolja nad Hrvatima u selu Briševo, kod Prijedora, u srpnju 92. O kojem Hrvatska ne govori. Zauzeta je Srebrenicom. Tu su - kako da ih nazovem: srbi, četnici?, najbolje četnici, ali ljaga pada na Srbe - mučki pobili 67 Hrvata, silujući prethodno skoro sve žene i iznakazujući kao što se i sa životinjama ne može činiti razoružane civile.

Kakve veze ima prvo s drugim? Ima: nije li blagoslov među nama i nad nama, spušta se prokletstvo i nad nevine.

Molite stoga da Gospodin pohodi kuću svoju i očisti vijačom guvno koje mu pripada, i najamnici unakauzu.

Kako se pripremala amazonska sinoda

Ništa nije slučajno u Franjinom timu. Ovo o sinodi što se sada priča, pripremljeno je planski i po programu prije nekoliko godina. Sada eksplodira u rukama kao tempirana bomba. Ljudi se čude i pitaju „otkud ova eksplozija odjednom?“. Da su malo oslušnuli prije eksplozije, čuli bi časovnik sa „tik tak“, navijen za određeno vrijeme. Sada.

Kako rekosmo, nije glavna stvar u ređenju oženjenih, makar bilo riječ o teškoj stvari – govor o ređenju žena za „đakonice“ već je nešto drugo -, nego najgore jest podrška idolopoklnoskim kultovima, kao napr. „Pachamame“ – nešto kao kult Majke Zemlje. To je čisti paganizam i izravni udar na samu srž vjere. Najveća optužba od onih koje donosi Brandmüller.

Ali… časovnik je bio već navijen. Pisali smo o ovome prije par godina. Kardinal Ravasi je izravno učestvovao – makar on rekao, makar nisam čuo da je išta rekao, učešće na “svoj način” – u kultu Pachamame, kružeći kao sumanut poput drugih šamana oko rupe u zemlji, gdje su stavili štogod, preptostavlja se za “umiriti ili udobrovoljiti Pachumamu”.

 

 
Ali i novozaređeni biskupi određeni od Franje učestvovali su u sličnim ceremonijama, na sam dan njihovog ređenja.

Da ne duljim: radi se o izrežiranom scenariju ima nekoliko godina, koji sada po planu programirane subverzije agresora Crkve, dolaze do zadnje faze svoje podmukle akcije.

Da li će Brandmüller ostati sam u svom nastupu?

Dosad mislim najjača kritika Bergoglija. Kardinal Brandmüller direktno je optužio amazonsku sinodu kao heretičnu i vjerski otpad. Svakako da je u tome u pravu. No, ne ističe otvoreno da je ta sinoda otvoreno podržana od Bergoglia. Ako je takva kakva jest - heretična i otpad od vjere -, takva je jer Bergoglio to dopušta. Ne bi trebao biti Brandmüller taj koji kritizira sinodu, već Bergoglio. Dapače, trebao bi je zabraniti i kazniti one koji je vode. Apsurd, jer on ih je sam stavio na taj položaj i dao im nalog.

No, Brandmüller nastupa otvoreno. Pretpostaljam da Bergoglio divlja u svom apartmanu, iza kamera i bez fotografa. Pred njima se ceri kad se obraća na ovu kritiku. Pitanje je, koliko će ih podržati Brandmüllera. Mislim da NITKO OD BISKUPA. O hrvatskim, ne trebamo ni govoriti. Vani? Dao Bog da se varam.

Dao Bog da izađe masa ljudi na Trg Svetog Petra tražeći da se ovaj tip vrati odakle je i došao; da nam nestane sa očiju. Da ima katolika koji ne trpe tolike uvrede iz dana u dan.

Ali da li će tako biti? Žao mi je, ali teško sumnjam.

A evo par riječi o ovoj sinodi. Prije svega, radi se o izgovoru za uvesti razorne snage u Crkvu. Koriste isti metod subverzije kao sotonisti kada su unijeli abortus u zakon. Počne se od nakog slučaja skoro laboratorijske naravi, toliko su rijetki. Napr., silovanje jedne djevojčice koja ostane trudna. Što onda sa djetetom? Kažu nije humano da djevojčica rodi bebu. Ali se ne brinu o tome da kazne siledžiju. Da ga izbrišu sa lica zemlje i da ne bude više siledžija, i tako će jedva moći biti ovakvih slučajeva. Ali nevino dijete nije nikad krivo. Ono ne smije platiti račun pogrdnog društva. No, sotonisti tako iskoriste slične slučajeve za uvesti pobačaj u zakon. Itd., razvod, i drugo.

Slično sa LGBT. Počnu od traženja nemaltretiranja, a završe sa nametanjem srama.

Subverzija je metod zasnovan na podvrgavanju većine pojedinačnim slučajevima. Umjesto da se rijetki slučajevi jednostavno toleriraju, i manjina se prilagodi većini, subverzija čini obrnuto. I tako se iskvari cijelo društvo. Kardinal Stepinac je zbog toga rekao da je razvod opasniji za hrvatski narod nego rat.

Broj pučana Amazonije je smiješno malen. Ne znam da li i milijun duša tamo živi, vidio sam razne informacije. U svakom slučaju, neznatno malen. A ovdje se polazi od ove sinode za dati nekakva rješenja za opću Crkvu!

Nije samo riječ o ređenju oženjenih za svećenike. To nije dogmatsko pitanje, makar bilo udar na tradiciju Crkve. I makar se koristilo za mutne stvari. Gore je što se govori o "ređenju žena", ali i to nije jasno.

Ono najgore jest što se predlaže život ovih jadnih divljaka kao primjer kršanima. U biti se radi o tome: narav je nadnaravna. Radi se o uništenju milosti. Ovo je djelo Zloga.

Zanimljivo je vidjeti istu metodu ne samo u amazonskoj sinodi, već i u australijskoj za iduću godinu. O čemu se govori?

Pod uvodom "uključivi, učestvujući i sinodalni" skup, govori se o uključenju osoba LGBT, dokidanju celibata i ređenju žena. Teme o kojima će se govoriti i koje se predlažu predstavljene su u "oblaku riječi" od kojih su neke:

"Pričest za sve"
"Podržati brak među osobama iste spoli"
"Kraj diskriminacije osoba LGBTQ"
"Ređenje žena"
"Modernizirati nauk Crkve"A
"Atraktivna misa za mlade i djecu"
"Kulturalne mise"
"Obrati se u crkvu Drugog Vatikanskog"
E ovdje ste u sridu! Itd.

Zahvat napada na Crkvu je neviđenih razmjera, i sve se previše brzo odvija. Žuri im se. Nemaju vremana.

I što Benedikt XVI? Kaže, samo je jedan Papa: Franjo! Ne brinite se, uvijek je bilo "podijela" u Crkvi.

Vijest dolazi praktično istog dana kad nastupa Brandmüller. Znači, ostaje sam. Barem, ova hijerarhija će ga ostaviti na cjedilu.

Mislim da je došlo vrijeme laika. U suprotnom smislu od onog kako su uvijek modernisti to promicali. Ustanimo, braćo.