petak, 5. listopada 2018.

Karizme se daju samo u Crkvi

 Jedan prijatelj mi prosljeđuje sljedeći tekst, ne znam da li da me "potakne" ili da pita za mišljenje. Već sam mu odgovorio da je glavna misao poruke potpuni promašaj, ali iza sebe krije mnogo toga što je dobro razmotriti. Prije svega, tekst je ovaj (izgleda poslan od izvjesnih "karizmatskih" članova):

SJEME🌱
(Mk 9,38-43,45.47-48)

Karizme (nadnaravni darovi) su darovi Duha Svetoga, koji su besplatno darovani čovjeku, da bi mogao vršiti ista djela koja je vršio Isus Krist, na slavu Boga Oca i bližnjemu na korist. Dakle, karizme nisu privatno vlasništvo i mogu biti darovane i van CRKVE.

Danas se učenici pokazuju ljubomornima i zavidnima. Ljubomorni su jer, u svom neznanju, misle da su primljene karizme privatno vlasništvo, te da ne smiju postojati van zajednice. Danas se učenici ponašaju kao oni nitkovi ljudskih nauka koji, zbog uživanja ugleda, ili još gore, zbog ekonomskih razloga, nisu spremni podijeliti svoje znanje.
Ljubomora i bijeda. Čovjek vjere se ne smatra vlasnikom nadnaravnih darova primljenih od Duha Svetoga. Jedna stvar je sigurna: što se karizma više dijeli, tim više raste. Karizma nije dar koji treba sakriti, nego izvršavati na slavu Božju i na dobrobit bližnjega, čak i onog bližnjeg koji ne pripada Crkvi.

Danas su učenici i zavidni. Oni kušaju veliku tugu saznavši da postoje osobe koje mogu vršiti ista djela kao i oni. Osjećaj zavisti je onaj najbjedniji i najizopačeniji osjećaj koji može prebivati u srcu čovjeka. Koliko zavisti u svijetu! Koliko zavisti u našim kršćanskim zajednicama! Koliko zavisti među svećenicima! Zavist ne promovira dobro, nego ga guši. Zavist rađa tugu, i ako se protiv nje ne bori, može proizvesti ludilo. Šaul je postao bijesan, luđak i ubojica zbog zavisti koju je gajio prema Davidu.

Mnogi farizeji i pismoznanci, zbog zavisti, predadoše Isusa smrti. Zavist je uzrok svakog nadmetanja, nasilja, razdora i muke. Zavidnikovo srce je kao septička jama.
Neka nas Gospodin oslobodi nečistoga duha zavisti. Zavidnik se ne zna smijati. Amen. Aleluja.
(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)

Karizmatici tvrde da oni dovode do aktualnosti učenja Sv. Pavla o darovima Duha Svetoga, o kojima govori u Poslanici Korinćanima. To uopće nije točno. Postoji s druge strane veliki paralelizam između Montanizma, osuđene hereze prvih stoljeća. O istoj, navodi se:

"Montanizam je držao slična stajališta o temeljnim načelima kršćanske doktrine kao i Katolička Crkva, ali je nazvana herezom zbog Montanističkog uvjerenja u nove proročke objave. Bio je to proročki pokret koji je zahtijevao oslanjanje na spontanost Duha Svetoga i konzervativniju osobnu etiku. Uočava se paralelizam između Montanizma i suvremenih pokreta kao što su pentekostalizam i karizmatski pokret."



Ali današnji "karizmatski pokret" ima još većih zastranjenja, posebno s obzirom na Katoličku Crkvu. Vrlo je lako naći kod njih velika, bitna i suštinska odstupanja od vjekovitog i nepromjenjivog katoličkog učenja. Jedno takvo zastranjenje odražava se u navedenom tekstu. U njemu se tvrdi da "karizme nisu privatno vlasništvo i mogu biti darovane i van CRKVE". Apsolutno pogrešno. Jer "karizme" tj. na ono što ciljaju tom riječi kao da bi bili pravovjerni "darovi Duha Svetoga" daju se upravo Crkvi za dobrobit Crkve, njeno održanje u vjeri; to je efektivna Božja milost koja se udjeljuje kršćanima radi njihovog posvećenja i rasta u milosti. Tako, postaju spremni za svako dobro djelo i mogu ljubiti braću i sve ljude, kao što to Bog traži od njih.

Bog svakako može dati "pripremajuću ili dovoljnu milost", koja je potrebna ali nije dovoljna. Potrebna je da potakne bilo kojeg čovjeka za približiti se Kristu, za zatražiti vjeru od Crkve, ali sama po sebi ne opravdava čovjeka. Potrebno je da takav potaknuti pristupi Crkvi.

Očit primjer ovih koncepta imamo u slučaju rimljanina Kornelija (Djela Ap. 10), kojemu Bog daje dovoljnu milost za činiti dobra djela i tražiti Krista, ali efektivnu milost dobiva tek nakon krštenja. Da on to krštenje nije tražio, "pripremajuća milost" mu ne bi bila dovoljna niti bi ga opravdala. Prema tome, to nije nikakva "karizma" dana nekomu "van Crkve".

Nadalje se u navedenom tekstu napada one koji bi se usudili protiviti ponuđenoj teoriji. Naziva ih se zavidnima i poredi ih se sa farizejima.

Nemam ja nikakvu "zavist" prema "onima izvan Crkve i kojima se daju karizme", jer prije svega to i ne postoji. Zašto zavidjeti nečemu što ne postoji? Naprotiv, ja onima koji su van Crkve upravo i želim najveće dobro ovog svijeta: da postanu članovi Crkve. Jer biti vani ne donosi spasenje.

Upravo je o tomu riječ: koji pojam ima pisaca ovog teksta o Crkvi. Njemu je očito "Crkva" van granica Crkve, u takvoj "Crkvi" ulaze svi mogući: od ateista, preko muslimana pa do ne znam koga. Što je čisti modernizam, Rahnerove zablude o "anonimnom kršćaninu", mješane sa pop-sinkretističkim pokretom kakav je "karizmatska obnova".

["Karizmatska obnova" je duboko ušla na evropskom istoku, kao kod Hrvata, Poljaka i sl. Naoko konzervativne časne sestre dovedene su do ne evanđeoske bezazlenosti, već smješne nezrelosti. Svaki ozbiljan čovjek i žena moraju osjećati odbojnost od ovakve parodije kršćanstva. Modernistički egzistencijalizam polazi od čovjeka i njegovih osjećaja, do navodnog traženja Boga. To je suprotan i pogrešan pristup kršćanstvu. Prava kršćanska misao je deduktivene naravi: objavljena istina od Boga i Crkve se intelektualno prihvaća, i odatle se primjenjuje na svaki konkretni čin. Modernizam polazi od čovjeka i prilagođuje vjeru čovjeku i njegovim "potrebama". Stoga je plod modernističkih utjecaja konstantna i trajna dekadencija. Narodi u kojima se primjenjuju ovakvi eksperimenti nužno gube obrambeni mehanizam, i lak su plijen negativnim utjecajima koji se također koriste "raznim ljudskim potrebama". Nije nikakvo čudo da je modernizam bio ucjepljen u crkvene redove od strane njenih neprijatelja.]

Stoga me i najmanje ne čudi da se među njihovim članovima nalaze najveći Franjini pobornici. Bacimo opet pogled na Franjin službeni portret: njemu s ljeva nalazi se džamija, a s desna Bazilika Sv. Petra. Kod njega "Crkva" očito prevazilazi "tijesne okvire" Katoličke Crkve. On je čovjek i predstavnih svih religija, jer i "van Crkve" "Duh Sveti" može dati svoje darove. 

Broj komentara: 14:

  1. Iako sam procitao dva puta ne znam sto je pisac ovime zelio reci.
    Karizme su u Crkvi od silaska Svetog Duha , odnosno Bog Ga daje kome ,kada , kako i koliko hoce. Nezasluzeni dar. Novusordo karizmatici misle da je sve pocelo sa njima , pa valjda i da je Bog prvo njima dao karizme. 1968. g. nekoliko studenata moli sa pentakostalcima protestantima i pocinje blebetati posto su ovi polozoli ruke na mjih. Bla, bla , bla... I eto ti prvih seminara i kod nas sa zakasnjenjem vise od dvadeset godina. Razni seminari , Tardif, Betancur, Rufus , James , baba Mara iz Bugojna, Braco sa Srebrnjaka, Baba Vangla ...
    U svemu tome kao i drugom nasi biskupi gube kontrolu i jednostavno zabranjuju dolazak stranih , a uskoro i seminare domacih koji se domajavaju na razne nacine doci do svojih pet minuta slave. Red pjesme , red plesa , red cudesa. Skakanje po crkvama, pljeskanje, padanje ...
    Svaki onaj koji ostane duze od tri godine u tzv. Pokretu obnove u Duhu taj ce zastraniti na neki nacin. Cilj ce mu postati sam pokret i karizme. Ako se takav karizmaticar ne okrene Bogu nego svojoj zajednici i, seminarima, i karizmama , eto ti nekih drugih karizmi , koje daje imitator i neprijatelj. Oholost , zavist , ljubomora, aktivizam...Sve su to karizme koje imaju nasi karizmaticari u vecoj ili manjoj mjeri, a sve su to primili od brace protestanata sa pocetka price.
    Pravi vjernik, koji je rodjen odozgor , nikada nece ni reci da ima bilo kakvu karizmu , nego ce uci u svoju sobu, zatvoriti vrata da ga nitko ne vidi, pomoliti se svome Bogu koji vidi u tajnosti, i On ce mu odgovoriti u tajnosti. Bez teatralnosti, bez pompe , pljeskanja, vike i galame.
    Sto se tice karizmi unutar i izvan Crkve i crkve. Tradicionalna Latinsk Misa i ruzarij Blazene Djevice Marije su danas najvece karizme i blago onome malenome kome Dobri Bog to htjedne objaviti.Tu je veoma bitno dragi moji karizmaticari po daru spoznanja spoznati sto je od Boga. Trazim li darove ili Darovatelja. Razlucite onog koji je u Ime Isusovo izgonio zloduhe pa Isus rece ne branite mu, od onih koje zlodusi nadvladase pa pobjegose. I onaj sto htjede kupiti darove pa oslijeplje. Gospidine , Gospodine, nismo li u Tvoje Ime ...Ne poznajem vas niti vas pokret.
    Slavimo Gospodina.
    Robelar


    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Duh Sveti ne daje svoje darove van Crkve, već samo poziva one iz vana da uđu unutra.
      Kad bi Duh Sveti dao "karizme" van Crkve, onda bi i "van Crkve" bilo Crkva. To su jedne od glavnih postavki kojima vodi modernizam, da Crkva nije potrebna. Ili da skoro sve može biti Crkva.

      Izbriši
    2. Ako je Crkva rodjena tek na Duhove , kao sto jest, kako su onda karizme imali npr. prorok Ilija, Elizej , David... jer su bili izvan Crkve.
      Kazete da Duh Sveti ne daje svoje darove van Crkve, vec samo poziva one iz vana da udju unutra. Nije li taj poziv sam dar. Ako je netko pozvan od Boga da udje , a nije jos u Crkvi , nije li to onda van Crkve jer ovaj jos nije usao , odnosno izvan je Crkve. Sam Gospodin kaze da Bog daje Duha Svetog bez mjere , i da Duh Sveti puse gdje hoce. Po vama nitko se ne bi nikada obratio jer ne bi nikada ni dobio milosni dar Bozji ako vec nije u Crkvi. To je kao da velite nitko ne bi ozdravio ako nije zdrav ili nitko nece pjevati ako nije vec u zboru. Slicno nesto kao tvrdnja da nitko nema karizme ako nije u karizmatskom poktetu.
      Robelar

      Izbriši
    3. Proroci Ilija, Elizej, David,... imali su dar proroštva i čudesa kao članovi naroda Božjeg koji je pripremao put Kristu. Ta milost je drukčija od one koju daje Duh Sveti članovima Crkve. Doista, ni Mojsije ni Ilija ni nitko iz Starog Zavjeta nije mogao ući u Nebo prije Kristove Smrti.
      Rekao sam da je časnik Kornelije imao milsost, ali pripremajuću za doći u Crkvu. Ta milost je različita od efektivne, one koja udjeljuje spasenje jer se daje članovima Crkve.
      Svakako da Bog potiče svakog nekršćanina da se spasi, tj. da postane član Crkve. Bez toga ne vrijedi mu pretpostavljena ljudska dobrota. I ta dobrota je poticaj Božji da se dođe njemu preko Božjeg Sina.
      Malo bi ih bilo tako sretnih kao ja kada bi se muslimani napr. mahom obratili Kristu, i ja ih na to potičem, između ostalog govoreći im da se bez Krista i njegove Crkve ne mogu spasiti, jer Isusovo Ime je jedino na zemlji dano ljudima da se spase.
      Svakako da ih na to treba poticati, moliti se i žrtvovati za to.

      Izbriši
  2. Po onom kako ste rekli ne mogu primiti dar ako su izvan Crkve.Ako se slazemo da se dar ne moze kupiti jer onda nebi bio dar, to znaci da bi prvo trebalo biti u Crkvi da ga mozes primiti. Da bi mogao uci , moras biti vani , jer ne mozes uci ako si vec unutra. Cemu onda moliti za obracenje nekoga ako taj nije unutar Crkve. Ako je unutar Crkve , onda znaci da je vec primio dar , vjeru, znaci da netrebamo moliti da ga primi , nego eventualno ne izgubi. Izvan Crkve nema spasenja , to je cinjenica , ali to ne znaci da onaj tko nije u njoj , ne moze primiti dar da udje. Dakle mora ga primiti dok je jos vani , izvan Crkve , da bi htio i mogao uci. Ako netko spozna Boga kao Stvoritelja svojim razumom, pa se obrati i udje u Crkvu , nije li dobio dar razuma van crkve. Ili ako dobije karizmu nadnaravne vjere pa se obrati i udje, nije li prvo dobio dar pa tek onda usao. Bog ne radi na taj nacin, jer onda ne bi dao svoga Jedinorodjenog Sina dok mu jos bijasmo neprijatelji. Primjer je i recimo Sv. Augustin.
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Bog onima koji su vani daje potrebnu milost da priđu u Crkvu, ali ta nije još efektivna dok ne postanu članovi Crkve. Tada dobivaju efektivne darove.
      Primjer Kornelije koji je bio pohođen od Boga da ga dovede Kristu.
      Kao i Apolonije koji je poznavao samo Ivanovo krštenje.

      Izbriši
  3. Evo vlc. Sudac , nas najpoznatiji karizmaticar , danas na naslovnici jednog dnevnog lista. Zapustio svoj mesijanski look , sjedi u pivnici pred prepunom trpezom u obilju , zapalio cigaretu i opusta se u zenskom drustvu. Usporedjujuci njega s pocetka svog djelovanja i nekog koji ima konstantu u vjeri dolazimo do prave slike karizmatskog pokreta. Sablazni ce doci ali jao onom po kome dolaze , bio papa,svecenik ili laik. Jao onom koji bi sablaznio i najmanje dijete odnosno onog najslabijeg u vjeri.
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
  4. U ono vrijeme reče Ivan Isusu: "Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama."
    A Isus reče: "Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je."

    Mk 9,38-40

    toliko o tome da moras bit clan tvoje crkve. i da se samo u njoj daju karizme. rijesi se religijskih duhova koji ti blokiraju spoznanje istine i ne trni duha svetog koji budi svoju crkvu kroz karizmatske obnove i vracajuci joj silu slavu i moc koju je imala prva crkva i gdje su ove stvari bile najnormalnija pojava a farizeji je sotonizirali kao sto jedan dio crkve kojoj pripadas danas radi, srecom postoji i onaj drugi. over and out.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Čovječe, upoznaj vjeru svoju katoličku (nadam se da je ta).

      Izbriši
  5. Koliko muslimana su vrsni teolozi obratili na kršćanstvo, a koliko ih je obratio James Manjackal?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Bog piše krivi crtama.
      Vrsni teolog Sv. Francisco Javier je u XVI stoljeću prošao pola svijeta propovijedajući Evanđelje i obraćajući tolike.
      Prije drugog vatikanskog također je bilo mnogo obraćenja, ili se barem znalo što je Islam i da tu nema nekog "međureligijskog dijaloga", nego propovijedanje istine.
      Ali ja ne ću kriviti Jamesa kad bi ga trebao upozoriti na izvjesne stvari netko tko ima autoritet. Sigurno je da na koncu Bog gleda i srca, i samo on sudi. Ali ono što nije čisto, nije i gotovo. Kad se to ukloni, sve može ići na bolje.

      Izbriši
  6. Što bi trebalo uklonit, tj što nije čisto, osim toga, tko je čist?

    OdgovoriIzbriši
  7. Ovdje svi prodaju svoju pamet i sude...a najbitnije je da žele biti pobjednici u svojoj raspavi...pustite vjernike da žive i istražuju..pa Boga svoga traže ...i idu kao ih Duh Sveti vodi..a ne kamo ih vodi nečije mišljenje i jedan um. Tko Boga svoga traži naći će ga..makar i lutao i zalutao...ali sve je to put ka Bogu..botno da ga tražimo..i crkva nažalost je puna krivovjerja pa ju Bog drži živom..kao i nas vjernike koji smo još puni grijeha jer još nismo sve naučili i spoznali...
    Karizmatski duhovni pokret je jako napunio crkve i Duh sveti je vratio mnoge vjernike nazad u crkvu, a među njima sam i ja..a mnogim vjernicima koji su ostali u crkvi je vjera osvježena i razbistrena...a ovi tradicionalisti vjernici koji su u svojim okvirima vjernosti crkvi...pitanje je čiji je to okvir da li crkveni ili đavolji..pa nek ostanu na nivou vjere po kojoj stalno ponavljaju svoje grijehe..i nikako da se otrgnu..od istih greijha..a da ne govorim o molitvama kao o recitacijma ili čitanje Biblije kao neke povjesne knjige..

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Trebate upoznati više o karizmatskoj ne obnovi, već obmani.
      Inače, ničije grijehe ili propuste ne odobravam, ni na kojem polju, i svakako na tradicionalnom.
      Pokušavamo uz milost Božju živjeti kao katolici, bez laži.

      Izbriši