srijeda, 31. listopada 2018.

Parolinova poruka braći povodom ekskumacije Frankovog tijela

Analizirajmo sliku za službeni susret Kardinala Parolina sa predstavnicom španjolske vlade, Carmen Calvo:


1. Palac Parolonive desne ruke dotiče nadlanicu svoje sugovornice u uobičajenom masonskom pozdravu.

2. Parolinova lijeva ruka čini tri šestice. Palac i kažiprst čine krug šestice, ostala tri prsta gornju liniju broja šest. Tri prsta od tri šestice: 666, također masonski pozdrav.

3. Lijeva ruka pokriva križ. Gnostička religija prevazilazi kršćanstvo.

Poruka: ja sam vaš. S vama sam. Moram dati utisak da sam neutralan o ovom pitanju; znate, zbog kršćana. Ali ja sam s vama, trebate me razumjeti, nisam slobodan u potpunoj mjeri. Već će biti neki dogovor.

Naime, španjolska socijalistička vlada NSP kao malo koja druga, želi ekskumicirati Frankov leš iz svečane grobnice u Valle de los Caidos, koja je spomen svim žrtvama španjolskog građanskog rata (1936-39), gdje je sahranjen Franco, i to protivno njegovoj volji! To je odlučio Kralj koji ga je naslijedio u vladi ali poslije pomogao otvoriti put liberalnoj demokraciji. Sada žele taj leš izbaciti iz spomen-groblja.

Problem je u tome što sa tijelom raspolaže Frankova obitelj, a ona ga želi sahraniti u Katedrali de la Almudena, u centru Madrida. Time bi ta katedrala postala stjecište hodočašća španjolskih domoljuba koji gaje zahvalnost Franku zbog njegove borbe protiv komunizma i odbrane Katoličke vjere. To vlada želi izbjeći po svaku cijenu, ali je nepredviđeno došla u ovu situaciju.

Obitelj ima pravo na sahranu u svojoj privatnoj kripti koju posjeduje u Katedrali, i tu pravno ne može nitko ništa, ni država, ni Crkva.

Socijalisti po svaku cijenu žele otpremiti Frankov leš negdje drugdje; traži Parolinovu pomoć, ali on je sputanih ruku. Pa im kaže: braćo, imajte razumjevanja.

Svakako, Vatikan bi se mogao negirati za ekskumaciju Franka iz Valle de los Caidos, ali nije htio. Ovdje u principu ne može učiniti ništa, jer kripta pripada obitelji.


Ali braća ne mogu izdržati više: nakon ovog razgovora grob je bio profaniran, neki bezbožni "umjetnik" Enrique Terneiro je crvenom bojom nacrtao na grobu: "Za slobodu", tražeći što skorašnju ekskumaciju.

Da, za slobodu:



Pornografije, koju je Franco zabranio.

Masonerije, koja je u Frankovo vrijeme izjavila: stupovi su srušeni, moramo ići van.

Svakog zla i nereda prema kojem današnja Španjolska pripada najgadnijem krugu Zapada, toliko je u rukama antifa, iz osvete.

Koliko još treba da se u Španjolskoj organizira pristojan otpor koji se već zamjećuje u ne malo država?

utorak, 30. listopada 2018.

"Židovi trebaju prihvatiti da će biti zamjenjeni u Palestini"

Zamisli da to izjavi neki političar ili sveučilišni profesor. Zadesila bi ga civilna smrt u najboljem slučaju. Tj., otkaz, ostavka ili istjerivanje i sl.

Ipak, upravo suprotno je izjavio britanski sveučilišni profesor Eric Kaufmann: "Bijelci trebaju prihvatiti da će biti zamjenjeni u Americi i Evropi".



Svakako, jedan Židov to može reći bijelcima, ali obrnuto se ne smije ni pomisliti. Ako bi se usudio to pomisliti, bio bi "antisemita" pa nadalje.

1994. u Hebronu, dok je svijet govorio o zločinima Hrvata i Srba protiv muslimana u BiH, hebronski ubojica Baruch Goldstein, rođen u Brooklynu, ušao je u džamiju i ubio 29 muslimana.

Koliko si puta čuo o njemu i njegovom činu? Ali o "bijelom supremacisti" koji je ubio neki dan jedanaest Židova u Pittsburghu gledati ćeš i u supi koju jedeš.

Kad si vidio i kad ćeš vidjeti da će "bijeli supremacisti" slaviti ova ubojstva u sinagogi? Na sreću toga nema.

Ali ono čega ima jest slavno sjećanje stotina
Židova na Hebronskog ubojicu:




Međutim u Evropi i Americi počinje se gledati malo drugačije. Ono što se nije vidjelo sada počinje da se uviđa. I prestaje kočnica straha da se stvari nazovu svojim imenom.

ponedjeljak, 29. listopada 2018.

Sinoda je završila: umjesto da kleče, oni plešu

Ovako završava čuvena Sinoda o mladima: plesom mladih i biskupa, uz ambijet diskaća:


Nekad se klečalo pred Presvetim na koncu svećanih skupova, zazivajući blagoslov na sebe i na Crkvu; sada plešu. Nakon dvadesetak bezveznih dana i završnog teksta koji navodi na primjer:

"Bog ljubi svaku osobu i također Crkvu koja obnavlja svoj kompromis protiv svake diskriminacije i nasilja zbog seksualnih motiva." Preporučava se "poticati putove pratnje u vjeri, koji već postoje u mnogim kršćanskim zajednicama, homoseksualnih osoba". "Na ovim stazama osobe su pomagane čitati u vlastitoj povijesti; prihvatiti slobodno i odgovorno vlastiti krsni poziv;... Na ovaj način pomažemo svakom mladom, ne isključujući nikoga, integrirati sve više seksualnu dimenziju u svoju osobnost, rastući u kvaliteti odnosa i hodajući prema davanju sebe".

Što je pisac htio reći? To će već protumačiti James Martin, kojemu Vatikan daje slobodu za propagirati svoje vizije kako mu volja.

Oni plešu. Kršćani su skoro nestali iz Iraka, Sirije... proganjani su na toliko mjesta. Muhamedovi sljedbenici zasljepljeni od mržnje traže glavu Asie Bibi... oni se provode i plešu. Vjeruje se sve manje i manje... oni plešu. Invazija na Evropu, oni preporučuju da se prihvate "migranti i izbjeglice". Jadni, oni bježe od rata. A u Velikoj Kladuši uhvatili jednog, kad ono ubio petoricu i to u Makedoniji. Tko zna koliko tamo negdje. A oni plešu.

I pri završetku Franjo podsjeća na "napad na Crkvu Velikog Tužitelja", tj Vigana, i kako to dijeli Crkvu. Ne djeli je niti sramoti McCarrick, koji je zlostavljao momčića od 11 godina kojeg je on sam krstio, već dijeli Crkvu onaj koji optužuje McCarricka i slične.

Tako završi Sinoda... vještičinog štapa. Klečanje? O čemu pričam?

nedjelja, 28. listopada 2018.

Nije multikulturnost ime za smrtnu prijetnju Evropi, već islamizacija

Kamenjar prenosi govor dr. Tomislava Sunića na identitetskom skupu u Klagenfurtu prije skoro tri godine. Na istom g. Sunić ističe da smo imali priliku, između ostalog, u bivšoj Jugoslaviji vidjeti nedostatak perspektive multikulturnih društava.


Prije svega, to nije ni približno točno, izbjegavajući dati pravu dijagnozu za jednu od najvećih opasnosti za Evropu: njen pad pod Islamom. Jer,

1. Rat u Jugoslaviji bio je ponajviše uvjetovan dominantnim položajem Srbije u Jugoslaviji. Nešto na što ostali jači narodi poput Hrvata ili Slovenaca nisu htjeli dopustiti.

2. U Jugoslaviji je postojao element koji hrvatski nacionalisti nikad nisu htjeli vidjeti, barem ne do prije par dana, a to je ostatak turskog imperija posebno označen u BiH, Kosovu, Makedoniji. Hrvatski nacionalizam je u tom pogledu bio neshvatljivo i neodgovorno slijep, usmjerujući se samo na izbjegavanje srpske dominacije. Zbog toga Hrvati u Hrvatskoj nikako nisu  mogli shvatiti rat Hrvata u BiH sa muslimanima, "hrvatskim cvijećem" koje tolike Hrvate posla u grob. Međutim, Mađarima i Poljacima islamski element je uvijek bio jako jasan i nikad nisu napravili hrvatsku grešku, kao što možemo vidjeti na njihovoj politici i dan danas.

3. Izvjesna "multikulturnost" može postojati među narodima izvjesne kršćanske tradicije. Zar Hrvati smetaju Njemcima u Njemačkoj? Hrvati ne smetaju nikome, niti prave svoja geta bilo gdje u svijetu. Jednako Poljaci, makar više od Hrvata čuvali svoje. Općenito govoreći članovi bilo kojeg evropskog naroda lako se uklapaju u bilo kojoj drugoj državi.

4. Iz današnje perspektive mogli bi reći da je Čehoslovačka bila multikulturna država. Ipak, razišli su se, jedni pretežno protestanti, drugi katolici, bez ispaljenog metka. Nije bilo relacije dominacije među njima i tako se izbjegao i rat.

5. Ono što je g. Sunić ipak dobro rekao to je njegov stav da divlji kapitalizam nužno uništava zemlje i da mu treba stati na kraj.

Ostanimo na ovome da ne duljimo. Poruka je ova: ne može se riješiti problem dok ne počnemo otvoreno i jasno davati pravu dijagnozu, a ta je da je islamizacija problem Evrope. I ne toliko da su njeni građani slijepi, već postoji projekt, znamo odavno za nacrt Kalergija, na primjer, da Evropa bude potčinjena i desestabilizirana. Svakako da je i vještačka multikulturnost ranjava, ali ono što je razara kao cijankalij to je Islam.

Dok se dakle ne dadne ta dijagnoza, nema ni pravog liječenja.

A upravo je to hrabro izložio njemački poznati pisac, Thilo Sarrazin. Totalno otvoreno je rekao da je Islam nekompatibilan sa Evropskim vrijednostima, da ovi ljudi ne znaju cijeniti ni njenu prošlost, ni ničiju slobodu.



Potcrtao je ono što smo toliko puta rekli ovdje: ne postoji niti jedna islamska zemlja na svijetu da funkcionira.

Nužni zaključak koji svi moramo donijeti:

1. Tim ljudima treba reći: vratiti će te se odakle ste i došli.

2. Ne treba ih pusiti na miru ni u njihovim zemljama. Treba im zahtijevati slobodu za kršćane, propovijedanje Krista u njihovim na njihovom tlu ako hoće kruha od nas.

Ipak, nešto se događa. Godinama govorim i dajem istu poruku. Otprilike od prije dvadesetak godina. Onda su me uzimali za mjesečara i fanatika. Danas ove misli postaju svakodnevni žargon u tolikim krugovima i osobama.

Trebamo nastaviti i djelovati.

Ali Evropa se oslobodila zazivajući Kristovo Ime. I oni koji su nas prethodili u vjeri nisu bili fanatici. Ona reakcija i onaj boj bio je nužna posljedica njihove prave vjere.

Pročistimo našu.

subota, 27. listopada 2018.

Bolsonaro: ekstremizam ili smrt! Uspjeh ispravnih poruka bez kompleksa

Danas se očekuje pobjeda brazilskog kandidata za Predsjednika države, Jaira Balsonara.

Mas mediji gdje su Macron, Merkel, May, itd. na dežuri u tuđem vlasništvu, oslovljavaju ga kao "ekstremna desnica".

Istina je da nakon više od dvadeset godina vlade bivših gerilaca Dilme i Lule i sličnih, dolazi na vlast konačno  jedno normalno čeljade. Ovako govori javno i glasno bivši časni pukovnik brazilske vojske, braneći svoje stavove pred glavnim institucijama bez stida jer ga za dobre stvari ne treba ni imati:



"Znate li koji su glavni problemi ove zemlje? Jer žele uništiti obitelj. O tome se radi! To su takve kukavice da idu za djecom od tri, četiri, pet godina. Ono o čemu govorim to je državna politika, ne uzimajte mene za riječ. Njihov cilj je uništenje "heteronormalnosti". To su kukavice, kukavice koje kvare djecu u školama. 15. svibnja daju im 'deveti dječiji LGBT seminar'! Gadovi! Gadovi! Pervertiraju djecu u školama! Gadovi! Tisuću puta kukavice! 'Homoseksualnost'... 'Prava'... Bušite sami sebe gdje vam je volja, u vražju mater! Ne pazim kako ću govoriti! Ne dajite to djeci! Vašoj djeci!"

Kriminal je nakon komunističkog "napretka" i raja koji su obećavali Lula i Dilma došao do jedne od najvećih stopa na svijetu. Tamo umire nasilno više ljudi godišnje nego u nekoj ratom zahvaćenoj zemlji. Korupcija je takva da je u Hrvatskoj mila majka kakva je tamo. I tako dolazi jedan normalan čovjek o sebi pri sebi koji nudi stvarna rješenja govorom koji svi razumiju: dosta pobačaju, dosta sodomiji, dosta lgbti diktaturi; dosta nasilju na ulicima: tko prekrši taj će debelo platiti.

Sustav se uplašio ogromne podrške koju su počeli očajni brazilci davati Boslonaru. Mediji su ga demonizirali do te mjere da je bilo pitanje dana kad će netko izvršiti atentat na njega. I tako je bilo prije kojih mjesec dana:



imao je veliku sreću jer je oštrica noža ušla duboko u crijeva, ali nije dodirnula nijedan vitalni organ.

I tu je opet Bolsonaro: "moja djeca ne će imati crnkinju za djevojku jer su dobro odgojena", i sličnim intervencijama ošamućuje čuvare sustava. Sustav koji zna, ali ne će da gleda, da su od crnaca u Brazilu napravili općenito uvjetne kriminalce davajući im mizeriju za goli opstanak i ne učeći ih da radi. Ali da glasuju za pokvarene i kvaritelje, to da.

Koji zaključak možemo izvesti za Hrvatsku i ostale uspavane? Govoriti jasno i bez kompleksa. Onim govorom koji svi razumiju i poslije biti dosljedan istom.

Na primjer ovakvim.

https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=567039817042942&id=543266656086925
 

petak, 26. listopada 2018.

Sinead O'Connor, od antife do Islama istom mržnjom

Irska pop pjevačica navijestila je svoje obraćenje na Islam. Privukla je u svoje vrijeme pažnju javnim cijepanjem slike Benedikta XVI,


optužujući ga za prikrivanje seksualnih zlostavljanja u Crkvi. Sada ide u društvo do dna iskvarenog čovjeka koji je uzeo sebi djevojčicu od šest godina za ženu.

Kako postići mrziti kršćanstvo još više, svim svojim silama? Više od muslimanskih saveznika, antifa, to je u stanju Islam.

Totalitarna osoba, kojoj je mržnja vodilja, kad počne ulaziti u godine, nakon što materijalizam ne može dati nikakav odgovor, traži ga u kakvoj "duhovnosti", takođe totalitarnoj. Netko da joj silom ucrta put kojim joj je ići, jer ona samo to razumije: ucrtani put u kojem nema savjesti ni slobode: samo put mržnje, samo naređenje koje mora biti izvršeno.

Ne može biti prostora razmišljanju, slobodi i ljubavi.



Stoga, potrebno je nastaviti provoditi svoje dane u odbacivanju Krista i svoje duše, još intenzivnije da ne bi slučajno počela razmišljati i možda pokajati se.

Zli joj daje potrebni intenzitet u očekivanju sjedinjenja u paklu s njenim vođom.

Ima nažalost opsjednuća koja su vrlo duboka.

Pavao VI: homoseksualac na oltaru? 3

Optužbe za homoseksualnost Pavla VI nisu beznačajne. Bez osobnog priznanja, nisu dovoljne za zaključiti da je doista takvim bio. No, takve optužbe koje su u skladu sa promoviranim biskupima koji su dokazani homoseksualci dobivaju drugu težinu. To prvenstveno utječe na proglašenje svetim Pavla VI. Kako neki čovjek u takvim okolnostima može makar i biti predložen za biti svet? Za biti primjer katolicima? To je najteža stvar u svemu ovome.

Analizirajmo još malo ovu temu. Tko će biti podesniji za ubrizgavanje modernizma među vjernike nego ona osoba na visokom položaju koja je moralno korumpirana takvom pošasti, za koju se niti kaje niti nastoji pobijediti? Sodomija za koju se ne kaje otvara dušu sotonskom utjecaju. Nije slučajno da se u sotonskim ritualima koriste upravo seksualne perverzije. Ovakve osobe su kao smišljene za počiniti veliko zlo agresije na vjeru, i susljedno razaranje milosti u srcima i općenito vjernika. 

Idealne za đavolski napad na Crkvu.

Kako ovo izvesti? Unaprijeđenjem sličnih na visoke položaje u hijerarhiji. Može homoseksualnost biti optužba protiv Pavla VI; optužba koju on nije prihvatio, ali ono što su činjenice - koje same po sebi također stvaraju sumnju o običajima Pavla VI - jesu promocija nekoliko istaknutih svećenika i biskupa na ključna mjesta u Crkvi. Jedan od takvih je Kardinal Joseph Bernardin.

Nakon što je bio zaređen kao svećenik 1952., Bernardin, dvije godine kasnije postaje osobni sekretar Biskupa Charlestona, Mons. John Joyce Russel. Među njegovim bliskim prijateljima bili su: Frederick Hopwood, optužen za stotinjak slučajeva seksualnih zlostavljanja; Justin Goodwin i Paul 
F. Seitz, koji su napustili svećeništvo, nakon što su bili zatrpani osobnim skandalima pederastije.

Dobro društvo, nema što!

[Kardinal Joseph Berardin koji je bio osobni sekretar Mons. J.J. Russel, biskupa Charlestona, bio je imenovan od Pavla VI kao Nadbiskup Cincinnatija, te postao Sekretarom i Predsjednikom Američke Biskupske Konferencije i Nadbiskup Čikaga. Bio je optužen za tjelesno nasilje - "seksualnim" putem -, oslobađajući se optužbi samo nakon isplate milijuna dolara. Bio je optužen za seksualno 
zlostavljanje - u društv sa spomenutim Russselom - jedne djevojčice, Agnes.]

1968. Bernardin je bio izabran kao Prvi Generalni Sekretar Američke Biskupske Konferencije. Imenovao je za svog osobnog sekretara Jamesa S. Rausch (Matt C. Abbott ga također prikazuje kao homoseksualca). Bliski prijatelji i suradnici Bernardina bili su deklarirani homoseksualac John 
Muthig, John Willig, čuven kao takav; Michael J. Sheehan, naknadno imenovan Nadbiskupom Santa Fe, biskupija poznata kao leglo svećenika pedofila.

1972. Pavao VI je imenovao Bernardina Nadbiskupom Cincinnatija (Ohio). Njegov Pomoćni Biskup bio je John R. Roach. Obojica, Bernardin i Roach, dominirali su kroz decenije Američku Biskupsku Konferenciju; prvo preko položaja Sekretara i Predsjednika; poslije preko klera kojeg su promovirali za biskupe. U ovom su bili podržani od Mons. Jean Jadot, Apostolskog Delegata u USA od 1973 do 1980, imenovan od Pavla VI.

Ova tri prelata imali su zadaću izabrati kandidate za biskupe koji bi dijelili poskoncilsku viziju Pavla VI; doista, tokom sedam godina kad su bili na položaju, oni su izabrali dugi niz biskupa, ne samo zbog svoje poskoncilske vizije, već i zbog podrške "homoseskualnom kolektivu" i pokrića homoseksualnih i pedofilnih skandala djela američkog klera.

"On mi reče: "Sine čovječji, podigni oči svoje prema sjeveru!" Kad sam podigao oči svoje prema sjeveru, stajao je sjeverno od vrata žrtvenika taj kip božice ljubavi na ulazu. On mi reče: "Sine čovječji, vidiš li, što ovi rade? Veliki su to gadovi, što ih ovdje čini kuća Izraelova, tako da se moram udaljiti od svetišta svojega. Ali ćeš vidjeti još većih gadova."" Ez (8:5-6)

Nastaviti će se.

utorak, 23. listopada 2018.

Khashoggi i smrt: radikalac naplatio od jednakih; malo bure, pa stišanje

Jamal Khashoggi je član Braće Muslimana:


pa prolajao tražeći "demokraciju", tj. ono što toliki ološ zna iskoristiti za doći na vlast. I usput rečeno, što podupire USA do te mjere da ovakvog elementa stavi za novinara u jednom od najutjecajnijih američkih listova.

Kako je lajao jednakima, ovi su ga raskomadali k'o budalu? Ti ćeš mene otjerati sa vlasti? To ti frajer, je li, naš'o te Washington Post da pišeš o nekakvoj demokraciji, jer sad hoće neke druge da ubace.

E ne može preko mene, barem ti to ne ćeš dočekati vidjeti.

Malo bure će se dignuti i poslije dolazi utišje, ali ako ne mogu doći Braća, pa tu smo mi, nek se dobro naviknu na nas. Jer, pričajte malo o nama, naljutite se, zabavite se malo s našim stvarima, pa onda gotovo.

Ipak, u međuvremenu ne govorite o našim masakrima u Jemenu i prijetnji smrti 12 milijuna duša. Što je to za nas? Na koncu konca, potrebni smo vam. Svjetski lideri investicija:


Future Investment
‏Verified account @FIIKSA
5h5 hours ago

World leaders in business and investment gather at a packed #FII2018 – forging strategic partnerships to shape tomorrow’s global marketplace:




A ako treba, Jared će podsjetiti svog punca da Izrael ne napušta svog saveznika, makar malo pretjerao:



Islam nije za ljudska bića. Usput, nekad se naplati i na ovom svijetu, Jamale:

ponedjeljak, 22. listopada 2018.

Poruka koncelebracije francuskog nadbiskupa i anglikanskog svećenika

Nadbiskup Pascal Wintzer iz Poitiersa, Francuska, koncelebrirao je 7. listopada sa anglikanskim "svećenikom". Što to znači?



1. Anglikanski "svećenici" nisu valjano zaređeni svećenici. To je definitivno ex cathedra definirao i potvrdio Papa Lav XIII krajem XIX stoljeća. Zbog toga koristim navodnike. Radi se o običnom civilu. Prema tome, nema mjesta nikakvoj "koncelebraciji", jer takva ne postoji.

2. Svakako, to je svetogrđe. Vjernici ne mogu prisustvovati ovakvim događajima i imati udjela u njima. Ne postoji nikakav izgovor za to.

3. Anglikanski "svećenik" je otac troje djece. Poruka je ukidanje obaveznog celibata.

4. Još važnije: što je onda misa? Misa se predstavlja kao neki ritual koji može vrijediti za katolike i druge u isto vrijeme. Cilja se na novu misu koju po raznim informacijama pripremaju, i koja bi mogla "vrijediti" raznim vjerovanjima. To ne će imati nikakvu vezu sa misom.

5. Nadbiskup nije kažnjen, ni blizu tome. Ta Franjo je prošle godine davao primjer argentinskih katolika i anglikanaca koji kad nemaju druge, idu na misu jedni kod drugih. Pripremaju se dakle vjernici da prihvate neki novi "miks".

6. Nadbiskup prelazi preko definitivnog stava Papa Lava XIII. Poruka: doktrina "evolucionira". Ono što prije nije moglo biti, sada može.

Općenito mislim da se cilja na pripremu novog "ekumenskog" rituala koji će se stupnjevito početi uvoditi. Prvo dragovoljno, a poslije općeprošireno, kad ne i nametnuto.

Za obične katolike koristi se metoda kuvanja žabe u mlakoj vodi. Prvo joj godi, ne primjećujući da raste temperatura vode koja se grije dok žaba potpuno ne ostane skuvana. Kad bi je bacili u vrelu vodu, ona bi se trzla. Ovako bit će gotova a da i ne opazi.

nedjelja, 21. listopada 2018.

Mladi Francuzi lažu kad 72% njih navode razloge napuštanja zemlje: u biti bježe od Islama i nereda

Upravo donešena statistika je šokantna: čak 72% mladih Francuza (18-24 god.) žele napustiti svoju zemlju. Navodno, glavni razlozi su bolje mogućnosti "vani", bolja politička situacija, pa čak i bolja klima.


Nisu iskreni: bježe zbog nasilja, neživota i prvenstveno Islama koji počinje vladati njihovim ulicama. Čak 2,5 milijuna Francuza je napustilo zemlju prošle godine, mnogo više od milijun njih koji su to učinili 2000.

Nemate gdje bježati, i znate to. Druge zapadne zemlje su slične vama, možda neke ne toliko. Ali niste u stanju priznati koji je razlog. Kad biste to rekli, bili biste "ekstremna desnica". Radije poguriti glavu i progutati pljuvačku, i ići Orbanu da vas zaštiti. U Mađarskoj već postoje kolonije zapadnjaka koji su pobjegli.




Prema tome, na Zapadu nema života, nego samo borba. Sutra će biti još gore. Međutim, kad si već pritisnut uza zid i nema bijega, zašto tek dopustiti da te mlate kako im drago? Barem uzvrati koliko možeš, da ne prođu jeftino.

Nadam se da si shvatio da se nema više gdje ići. Nego grizi zubima i brani svoju zemlju. Svugdje je došlo isto, a vani je još i gore.

A u Mađarskoj nema mjesta za sve.


Ima mjesta za Mađare, jer se Orban ovako borio za njih 1987:
 

subota, 20. listopada 2018.

Pavao VI. Svetac na oltaru? 2

U dopisivanju sa jednim britanskim piscem, koji je dobro poznavao akcije Britanske Tajne Službe, pitalo se Bellegrandija da li je Pavao VI zbog svoje homoseksualnosti bio izložen ucjenjivanju od strane tajnih službi Velike Britanije ili SSSR tokom drugog svjetskog rata. Pisac je odgovorio da su amerikanci i britanci znali o Moninitijevoj homoseksualnosti, i da su je koristili za pridobiti njegovu suradnju za funkcioniranje veza između Vatikana i Saveznika nakon rata.

Informacije o ucjenjivanju Montinija, sa strane KGB nakon rata dolazili su iz drugog izvora. Jedan stariji parižanin, koji je radio kao službeni prevoditelj za visoki vatikanski kler, rekao mu je da su sovjeti ucjenjivali Montinija za doznati imena svećenika koje je Vatikan slao, tajno, iza čelične zavjese u SSSR, za administrirati sakramente katolicima u vrijeme hladnog rata. Prema tome, tajna sovjetska policija bila je na vrijeme upućena i čim bi svećenici, kao civili, prešli granicu, bili bi uhićeni, strijeljani ili slanu u Gulag.

Slična svjedočanstva o infiltraciji komunista u Crkvu iznijela je poznata američka ex komunistkinja, obraćenica na katoličku vjeru, Gđa Bella Dod. 



Ona je bila jedna od vodećih američkih komunista, i čudom milosti obratila se posredstvom Biskupa Fultona Sheen. Kad je shvatila nakon obraćenja što se je sve počinila i kojem je zlu doprinijela, osjećala se satrana tjeskobom zbog svojih velikih grijeha. Da li mi Bog može oprostiti, pitala se? Fulton Sheen ju je potakao da očuva nadu i ne suvisne od žalosti zbog svojih zlodjela, uzdajući se u Božje oproštenje jer nijedan grijeh nije veći od Muke Isusa Krista kojom je otkupio sve grijehe, ako se grešnik pokaje. Ali zadao joj je pokoru da putuje po cijeloj Americi svjedočeći koliko je zlo nanijela pomagajući komunističku infiltraciju u Crkvi.


Početkom 1950-tih, spomenuta gospođa dala je značajno svjedočanstvo o komunističkoj infiltraciji u Crkvi i Državi pred Komitetom Sjevernoameričkih Aktivnosti Doma Predstavnika, i također je pružila detaljna objašnjenja komunističke subverzije u Crkvi. Govoreći sa znanjem bivšeg visokog čelnika Komunističke Partije Amerike, gospođa je rekla: "Tridesetih godina uvukli smo tisuću i sto ljudi unutar svećeništva za razoriti Crkvu iznutra". Dvanaest godina prije Drugog Vatikanskog ona je izjavila: "Sada su oni na visokim pozicijama unutar Crkve". Prognozila je promjene u Crkvi koje će biti tako drastične da "vi ne ćete prepoznati Katoličku Crkvu".


Dra. Alice von Hilderbrand je podsjetila, pogodom intrevjua u listu Latin Mass (ljeto 2001), da je "Bella Dod rekla mom mužu i meni da kada je ona bila aktivni član partije, da je imala kontakte sa ne manje od četri kardinala unutar Vatikana 'koji su radili za nas'".

Bivši sovjetski KGB propagandist, Yuri Bezmenov, 1983. nakon bijega iz SSSR daje još strukturalnih detalja o njihovim planovima:



1. Špijunaža je najmanja tipa James Bonda. 85% sredstava se ulagalo u kulturnu subverziju. Bilo je potrebno moralno oslabiti protivnika.

2. U tu svrhu infiltrirali su svoje ljude u edukativne i crkvene krugove, koji imaju velikog utjecaja na mase.

3. Više može učiniti sladunjava pop muzika, ili drski rock, nego predavanje o Lenjinu u nekom kulturnom centru.

4. Omladina je trebala biti iskvarena, jer onda ostaju bez odbrane. S moralno oslabljenim pojedincima možete raditi kako hoćete.

Staljin, đavolskim lukavstvom je tražio da se ubace u katoličke bogoslovije mladi bez vjere i morala za subverzivne planove. Koji su bolji za te ciljeve od homoseksualaca?

To je bilo njihova prva nakana: razbijanje doktrine. Zato su im bili potrebni sodomci, koji su bili idealni za projetkirani cilj.

Nastaviti će se.

petak, 19. listopada 2018.

Pavao VI: homoseksualac na oltaru?

Postoji veza između homoseksualnosti za koju je optuživan i prokazivan Pavao VI i sve većeg utjecaja lobby gay u Vatikanu u vrijeme i nakon njegovog perioda. Prema ovom, jer je Pavao VI bio homoseksualac, podržao je i unapredovao članove gay mafije na važna mjesta u crkvenoj hijerarhiji. Osim toga, kao homoseksualac, bio je uvjetovan tom okolnošću i moguće je da se plašio da njegove okolnosti i grešni susreti ne dođu u javnost. I prema tome pravio ustupke određenim sektorima. Ili jednostavno je bio sam član tih sektora i promicao istomišljenike. To objašnjava mnoge stvari koje se danas događaju, ovu suludu promociju nemoralnosti iz samih redova hijerarhije. Mislim prvenstveno i skoro isključivo na hijerarhiju iz zapadnjih zemalja, dok na žalost sa istoka jedva dolaze glasovi prosvjeda, ako ih uopće ima.

Iscrpno istraživanje o utjecaju lobby gay u Crkvi napravila je amirička novinarka Dr. Randy Engel u knjizi "Ritual sodomije - Homoseksualnost i Rimska Katolička Crkva". No, ona je prikupila prvenstveno svjedočanstva pa čak i publikacije prijašnjih autora. Svakako, nije jedina spisateljica koja se osvrnula u dubinu na ovaj zastrašujući fenomen.




"Glas da je Montini - budući Pavao VI - bio privučen mladim ljudima, kružio je dosta vremena. Svjedočanstvo Robina Bryans, irskog pisca i deklariranog homoseksualca, u njegovoj autobiografiji iz 1992, "The Dust Never Settles" (Prašina nikad ne pada", tvrdi da mu je njegov prijatelj Hugh Montgomery rekao da su on i mladi Montini bili ljubavnici, u vremenu kad je on bio diplomat u Vatikanu".

[Kniga od 1282 stranice iznosi imena i detalje svih Kardinala, Biskupa, Monsenjora i Svećenika koji su imali problema sa američkim sudstvom zbog nečasnog poroka protiv naravi.]

"Francuski pisac i bivši Veleposlanik, Roger Peyrefitte, otvoreno homoseksualac i branitelj "gay prava", 1976. u intervjuu sa D.W. Gunn i J. Murat, predstavnicima "Gay Sunchine Press", govorio je o homoseksualnosti Pavla VI, koji je dok je bio Nadbiskup Milana išao u jednu udaljenu kuću za susresti se sa mladićima. Ovaj intervju je bio ponovno objavljen od talijanskog magazina "Tempo" iz Rima. 26. travnja 1976 Rimski Vikar i Biskupska Konferencija Italije su proglasili "dan opće zadovoljštine".

Sam Pavao VI, na Cvjetnicu, obratio se na ovu optužbu sa svog balkona govoreći o "užasnim stvarima i ogovaranjima" koja kruže o njemu. Ali nije podnio nikakvu tužbu zbog tog ogovaranja. Vijest je imala eho u Observer & Reporter iz Washingtona 1976:



"U 'The Vatican, A Slightly Wiched View of the Holy See' (Vatikan, malo zlobna vizija Svete Stolice), bivši dopisnik New York Times u Rimu je dao ime poznatog talijanskog glumca, Paolo Carlini, koji je postao česti posjetitelj Pavla VI, u njegovim privatnim odajama u Vatikanu. Također je engleska televizija intervuirala Peyrefitta, koji je nadodao ulje na vatru izjavljujući da je dobio toliku reklamu za nikakav trošak".

Bacimo pogled sada na drugu knjigu velikog pisca i istraživatelja, Franco Bellagrandi: "Nichitaroncalli - Controvita di un papa" (Edizioni Internazionali di Letteratura e Scienze, Roma).



[Naslovna stranica knjige profesora Bellegrandi koja opisuje "homoseksualnu kolonizaciju" Vatikana, započetu za vrijeme Ivana XXIII i nakon toga pojačana za Vladanja Pavla VI.]

Bellegrandi nije bilo koji pisac. Iz njegove biografije o spomenutom profesoru: "Novinar i istraživatelj. Mnogo godina putujući dopisnik L'Osservatore Romano i Vitez Mača i Plašta Njegove Svetosti. Osim što je pisao u talijanskim i stranim listovima i magazinima, objavio je knjige povijesnih i putoposnih eseja, kao "Guida ai misteri e piaceri del Vaticano" (Uvod u misterije i zadovoljstva Vatikana), "Il portone de piombo" o Ospolitik Pavla VI. Radio je u Sali za Tisak Vitezova Rada. Bio je vatikanista u religioznim programima RAI, nakon toga odgovorni za kino i vodstvo Političke Tribune. Držao je predavanja Moderne Povijesti na Sveučilištu u Insbrucku i dobio je oličje Zlatnog i Srebrenog Križa od Predsjednika Austrijske Republike."

U knjizi "Nichitaroncalli...", Bellegrandi piše (ja pojačavam slova): "Montini, čuje se u Rimu i cijeloj Italiji, bio bi homoseksualac. Prema tome, podložan ucjeni. Prema tome u šaci onih koji ga budu nastojali manipulirati za svoje ciljeve. U Milanu izgleda je bio zaustavljen, po noći, od policije, u civilnoj odjeći i sumnjivog društva. Godinama je vezan posebnim prijateljstvom prema jednom glumcu koji farba kosu crvenom bojom i koji ne čuva tajnom svoju relaciju sa budućim papom. S druge strane, relacija će kroz godine biti još stabilnija. Potvrdio mi je jedan časnik iz službe sigurnosti Vatikana, da je Montinijev izabranik imao dopuštenje za uči i izaći iz papinskih odaja po svojoj volji. Toliko da ga se često viđalo doći dizalom, u noćno doba."

Ogovaranja? Ovo što smo naveli, nisu dokazi ali jesu informacije koje dolaze iz nekoliko raznih izvora, i to ne od bilo kojih autora. Sljedeće svjedočanstvo koje ćemo iznijeti jest jedne crkvene osobe, Abada Georges de Nantes, osnivača "Lige Katoličke Kontrareforme".




[Abad Georges de Nantes, osnivač Lige Katoličke Kontrareforme. Još 1969. iznio je optužbe za homoseksualnost protiv Pavla VI, citirajući nekoliko izvora.]

U Troyes (Francuska), 1969, u broju za šesti-sedmi mjesec magazina "Katolička Kontrareforma XX stoljeća", izlaže tužbu za homoseksualnost protiv Pavla VI, počinjući podsjećanjem na tužbu Paula Hoffman u vezi "Milanske mafije"; nakon toga osvrnuo se na jedan citat uzet iz knjige posvećene jednom ne talijanskom kardinalu, "čovjeku ljubaznom i prodornih očiju", kojeg je Pavao VI doveo do ključne pozicije, i o kojem se širio glas o sklonosti prema pederastiji u svom odnosu prema djeci i mladima koji su živjeli u četvrti iza Vatikana. Sam Abad svjedoči o jednoj zgodi koja se odigrala uoči Konklave 1963. u kojem je bio izabran Montini. Istog popodneva u kojem je počela sa radom Konklava, jedan velečasni iz San-Avit iz Bazilike Svetog Pavla, informirao ga je da su u Odjelu za Moral Milanske Policije imali dossier o Montiniju. Godinama nakon toga, Abad iz Nantes se obratio Ivanu Pavlu II ovim riječima: "Tako, nakon skandala izabranja jednog otvorenog homoseksualca na Petrovu Stolicu, koji je otrovao Crkvu, Vi, Sveti Oče, hoćete ponovno oživjeti, i postići za ovog nesretnog Pavla VI slavu oltara, i ponuditi njegove kosti kao relikviju vjernicima da budu ljubljene, i pokazati njegovo lice vjernicima njihovim žarkim pogledima pod slavom Berninija? Ah, ne! To je nemoguće!"

Također Atila Sinke Guimarâes, u svojoj knjizi "Vatikan II, Homoseksualnost i Pedofilija" govori o homoseksualnosti Pavla VI, citirajući Bellegrandija: "Montini, tek štoje došao na Svetu Stolicu, bio je podložen ucjenjivanju od strane talijanske masonerije. U zamjenu za njihovu šutnju o "bjegovima" Nadbiskupa Montini u jedan švicarski Hotel, prilikom njegovih susreta sa njegovim glumcem-ljubavnikom, masoni su tražili da Papa eliminira tradicionalnu crkvenu zabranu spaljivanja tijela nakon smrti. Pavao VI je izvršio molbu. Nakon toga, seksualna perverzija Montinija promjenila se u predmet ucjene."


Nije zato bilo slučajno da je Charamsa, otpušteni svećenik koji je bio u službi u Kongregaciji za Nauk Vjere - zbog javnog priznanja svoje homoseksualnosti
(ne potiskivanje, već aktivne), rekao: "Svi u Vatikanu znaju da je Pavao VI bio homoseksualac".

Bitni osvrt: jedan homoseksualac može biti Papa, ali ne može biti proglašen svetim. To proglašenje, koristeći izraze koji jasno obuhvaćaju nepogriješivost (definira se kao svetac i predlaže kao uzor cijeloj Crkvi), ukazuje tko je Franjo. Ipak, kod Pavla VI najbitniji je bio njegov nauk kojim se suprostavio vječnom učenju Crkve. Pitanje njegove homoseksualnosti, o kojoj  još nismo sve rekli, objašnjava nagli porast lobby gay u vrijeme njegovog prebivanja na Svetoj Stolici, i nakon njega.

Na koncu, sve će doći na svoje mjesto. Ne ćete uspjeti sve vječno varati, i istina vjere ponovno će sjati svom bistrinom.

Nastaviti će se.

četvrtak, 18. listopada 2018.

Franjo, tako otvoreno da ne možeš vjerovati

Vidjeh ovu sliku jučer, ali nisam se usudio objaviti je, jer sam sumnjao da se radi o montaži:


Međutim, istina je. Taj "križ" u lgbti bojama predstavlja "Križ Pastorala Mladih Južne Amerike":


Da, one Južne Amerike gdje je za 50 godina nakon "postkoncilskog proljeća", sličan onom arapskom započet od stranih sila u Egiptu, Tunisu, Siriji i Egiptu samo u crkvenim okvirima za njihovo razaranje, doveo do prepolovljenja broja katolika. A i među tim što su ostali, na licu mjesta vidimo što svega ima.

Još par uzorka. "Duh Sveti":



"Uskrsli Krist":

"Presveto Srce Isusovo":
Bogohula za bogohulom, zbog kojih treba davavati zadovoljštinu Bogu.

Dugine boje se spominju u Knjizi Postanka kad je Noi Bog obećao da više nbe će uništiti čovječanstvo. Koristeći te boje lgbti se ruga đavolski Bogu drsko prkoseći svojim grijesima za koje tvrde da ne će biti kažnjeni.

Sve njih, i one koji surađuju sa njima, čeka kazna koju je Bog dao Sodomi i Gomori za opomenu budućim grešnicima, kako podsjeća Sv. Petar u svojoj poslanici.


Znate što spremaju u Panami za idući susret mladih. Opomenuti ste. Pazite da vam ovaj tip ne zaludi djecu.

Preporuke hodža za glasanje Komšića: stara taktika promišljenje laži

Govori se o Naputku Islamske zajednice: Svaki treći u kući mora glasovati za Željka Komšića

"Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović samo nekoliko dana prije izbora je u intervjuu za Večernji list izjavio kako jedni narodi ne trebaju drugima birati predstavnike. Dok je čelnik Islamske zajednice u BiH davao ovakve izjave, njegove kolege su u džamijama pozivale na glasovanje za Komšića."



Radi se o poznatkoj strategiji takije ("taqiyya") kojom muslimani mogu svjesno varati svoje sugovornike i susjede za postići određeni cilj. Komentirali smo to nekoliko puta, i podsjećam na aktualnost članka "Slava fratra i mučenika Nikole Tavelića, i bijeda fra ekumenskog Ike Skoke" u kojem sam oštro napao jednog hercegovačkog fratra zbog čestitanja Bajrama. Budući da se radi o konstantnoj i nepromjenjivoj islamskoj doktrini, dobro je da se konačno utuvi u glavu jednom za svagda i ne zaboravi. To je tako i ne može biti drugačije, osim dok ne ostave Islam. Također ponavljam: prve žrtve biti će uvijek i njihovi "labaviji" članovi, jer Islam ne trpi disidenciju.

Podsjećam na doktrinu takije:

To ponašanje potvrđuje njihovu teoriju kojom su zadojeni, i u kojoj su poučeni. Tako Muhamed ibn jarir at Tabari (umro 923.), autor standardnog i autoritativnog komentara Kurana, objašnjava aleju 3:28 kao:

"Ako ste vi (muslimani) pod njihovom (ne muslimana) vlašću, plašeći se za same sebe, dajite izgled lojalnosti prema njima vašim jezikom, dok iznutra gajite neprijateljstvo prema nevjernicima... (znajte da) Bog je zabranio vjernicima da budu prijatelji ili da su bliski s nevjernicima - osim kad su iznad njih (kad su nevjernici na vlasti)."

Jednako Ibn Katir (umro 1373.), drugi veliki autoritet u interpretaciji kuranskih tekstova, piše: "Bilo tko (od muslimana), na bilo kom mjestu, bude strepio neko zlo (od nemuslimana) može zaštiti samog sebe vanjskim prikrivanjem". Kao dokaz za ovo, on citira Muhamedov napad na Abu Dardu, kad je rekao: "Smijmo im se u lice, dok ih naše srce bude proklinjalo". Drugi autorizirani interpet Kurana, poznat kao Al Hasan, nadodaje: "Takija je prihvatljiva do Sudnjeg Dana". Tj., uvijek.

Drugi uvaženi tumači Kurana i islamske tradicije, kao Abu Abdulah al Kurtubi (1214-71) i Muhji d-Din ibn al Arabi (1165-1240), protežu primjenu takije (u engleskoj transkripciji 'taqiyya') na same islamske dužnosti. Drugim riječima, makar je muslimanima zabranjeno štovati idole ili prignuti se pred križom, i svakako nositi ga na sebi; oni, prema ovim učiteljima, mogu ići i do te prijetvornosti da se klanjaju križu, dajući LAŽNO SVJEDOČANSTVO, pa čak i prijaviti neprijateljima svoju braću muslimane - pa ništa manje do i ubiti neke - sve u cilju zadobivanja povjerenja od strane svojih neprijatelja, te tako im moći zadati gori udarac: "Takija, pa čak i izvršena bez prinude, ne vodi u stanje nevjerstva - pa makar podrazumjevalo počinjavanje grijeha koji zaslužuju pakao".

srijeda, 17. listopada 2018.

Jedina stvar koju kinezi donekle rade dobro: netolerancija prema islamu

Računa se da ima oko milijun kineskih muslimana u logorima za reedukaciju, "da bi bili sretniji i zdraviji", i da "ne bi podlegli utjecaju islamskih radikala".

Bez daljnjeg, kad bi Kina popustila pred netolerantnom islamskom ideologijom, ogromna zemlja bila bi razrušena i dovedena do nepredvidljivog kaosa. Dovoljno je pogledati što radi Islam u bilo kojoj zemlji na svijetu gdje ima veću prisutnost.

Kroz povijest Islam NIKAD nije znao suživjeti sa bilo kim. Dok bi bili u manjini predstavljali su se kao "jade" i ugroženi; čim ojačaju, onda su viši sloj kojemu treba služiti. Kroz povijest samo kršćanstvo im se uspjelo oduprijeti kroz tolika krvava stoljeća. Kolonijalne sile su ih prvo potisnule, da bi ih onda ojačali jer su se mislili okoristiti s njima. Englezi na primer sa arapima protiv turaka u prvom svjetskom ratu. Danas oni koji su iznad nekadašnjih kolonijalnih sila dovode ih masovno da bi postigli kaos u cijeloj Evropi. Istok im se opire. Vidjeti ćemo koliko će izdržati.
[Protest pred kineskim konzulatom u Istanbulu. Samo ti protestiraj]

U tolalitarnim režimima Islam opada, jer njegov način rasta jest samo preko sile i potiskivanja susjeda. Kad se susretne sa silom koja ne ulazi u dijalog već ih odgaja bičem, opadaju. To je bio razlog njihovog opadanja za vrijeme Staljinovog SSSR, sve do Brežnjeva. Koristeće slobodu, počeli su praviti velike probleme u kavkaskoj regiji, i pitanje je koliko će Rusija uspjeti s njima.

Dok kršćanstvo izdržava, čak i u takvim režimima kao što je kineski. Jer širenje kršćanstva je preko krvi mučenika, ne prolivajući krv drugima. Kršćanin se uzdaje u Boga, makar i progonjen. To je u stanju obratiti srca čak i nekih krvnika, kao što se događalo u pogansko rimsko doba.

Dok, kad Islamu se išćupaju zubi, ostaje bez ikakve snage. Nitko pametan to ne želi nasljedovati. Gube se i dobro je da se gube, jer takva rđava ideologija ne može dobra donijeti nikom.

Islam, za dobro svih, trebao bi biti zabranjen.
I oni koji mu pripadaju, neka ga zabrane i napuste u svojim srcima. Jer ako ne, oni će biti prvi, vječni krivci.

utorak, 16. listopada 2018.

Ogromna razlika talijanskih i hrvatskih biskupa. Budućnost?

Makar modernizam uzima maha svugdje, postoji ogromna razlika između općenito biskupa na Zapadu i Istoku, uključujući Hrvatsku. Uvijek smo htjeli biti Zapad, ali nadam se da danas sve većći dio našeg svijeta zazire od tako čudnih stvari koje vide da se ustaljuju prvenstveno na Zapadu. Kako se kulturna obzorja ne mjenjaju tek tako preko noći, nije lako promijeniti mentalitet u toku nečijeg života: to je previše kratak period za tolike promjene. Zbog toga inercija čini da i dalje mislimo kako je danas isto kao i prije, npr. za vrijeme naših roditelja, ali takva procjena danas ne vrijedi.

Sjećate li se - malo stariji - kakvi su bili Česi, Poljaci, Slovaci, Mađari osamdesetih godina? Njih je nama bilo žao. Izgledali su nam bijedni, zapušteni, vrlo siromašni i prestrašeni. Recimo, da sročimo jednom rečenicom puno toga - mi smo njima bili Zapad.

No danas mi smo njima obična fukara, malo niže ispod toga. Prešli su nas u svakom pogledu, a ubrzo možda nas pređu i Bugari. Što se ovo događa s nama, ne mogu točno ocijeniti. Kao dam je netko usuo pijesak u motor, pa samo škripi i tek što ne stane.

Ipak, preći će valjda i na nas nešto dobra sa tog Istoka jednog dana. Teško se budimo, ali ne gubimo nadu.

No, možemo se tješiti što nismo baš toliko koliko Zapad. Bar nešto, daj što daš. Posebno s obzirom na crkvenu hijerarhiju.

Pogledajmo zadnju karikaturu lista Biskupse Konferencije Italie. Navodno Isus - prikazan uobičajeno likom umobolnog hipića - objašnjava kako je izvršio egzorcizam nad nekom djevojčicom. Ustvari, nije ni bio egzorcizam, jer je jednostavno ugasio televiziju pola sata kada je na TV govorio Salvini. Jer, i bik bi bio opsjednuti ako ga gleda pola sata na TV:


Nevjerojatna i totalno neprimjerna uvreda Ministru Unutrašnjih Poslova. Nikad tako se nisu obratili prema kakvom ljevičaru, ma koliko promicao pobačaj, ideologiju žendra, itd. Ali Salviniju ne praštaju - ako trebaju što oprostiti - ništa. Kao što smo već nekoliko puta rekli, stavljaju se potpuno u službu Sorosove politike okupacije Evrope.

S druge strane imali smo ovih dana intervenciju Kardinala Puljića s obzirom na izbore u BiH: istakao je staru ali nepopularnu istinu da demokracija nije garancija niti istine, niti poštenja ni dobre vladavine:



Ali što radi? Za primjer lošeg lidera stavlja Hitlera. To je najviše što se može dopustiti kad se kritizira demokracija. Politička korektnost ne dozvoljava staviti Staljina ili Mao Ce Tunga kao primjer zlog vladaoca.

"Oni nisu bili demokratski izabrani", može se odgovoriti. Istina, ali su Bush otac, Bush sin, Clinton - koji je upravo imao nešto vidjeti sa BiH - i Obama van ukazivanja kao primjera loše demokracije. U to nitko ne smije dirnuti. Tako izgleda. Irak, Libija, Sirija, Jemen uništeni, upravo zbog navedenih, i što onda? U to se ne smije dirati, samo možeš Hitlera spomenuti kao primjer zla.

"Najveći argument protiv demokracije imate ako razgovarate sa prosječnim građaninom biračem", rekao je Churchill. Hoće reći, kad vidiš što zna o ekonomiji, vanjskoj politici, obrazovanju i sl. prosječni građanin, kako se takvima može dopustiti određivati tko će vladati? Ipak, nadodaje cinično, ipak je to najmanje zlo od svih dosadašnjih načina upravljanja.

Nije istina, i već je pitanje razradio Platon u "Republici", dokazujući da je demokracija pogubna za društvo, i trebaju vladati najiskusniji mudraci, stariji od 50 godina da im strast ne može utjecati na odluke. Jer tada će barem biti više u stanju odlučivati za opće dobro.

Ali ovo na stranu. Što želim potcrtati jest: na Zapadu su biskupi uglavnom podređeni ljevičarskim, socijaldemokratskim strujanjima, dok su na Istoku još uvijek desni, koliko toliko.

Budućnost? Ako Franjo poživi, nastojati će napraviti "red" i na istoku. Sve više će postavljati sebi sklone na glavne položaje.

Međutim, bitno je ovo: ako iz redova hijerarhije - bilo na Zapadu bilo na Istoku - ne uvide da problem počinje prelomom Drugog Vatikansog Sabora, nikakva konzervativnost ni "desnica" mogu dati odlučnog ploda.

ponedjeljak, 15. listopada 2018.

Poređenje: Kanonizirane Pape od 1566 do 1958, i postkoncilski period

Sveti Pio V (1566-72)  
Grgur XIII (1572-85)
Siksto V (1585-90)
Urban VII (1590)
Grgur XIV (1590-91)
Inocencije IX (1591)
Klement VIII (1592-1605)
Lav XI (1605)
Pavao V (1605-21)
Grgur XV (1621-23)
Urban VIII (1623-44)
Inocencije X (1644-55)
Aleksandar VII (1655-67)
Klement IX (1667-69)
Klement X (1670-76)
Blaženi Inocencije XI (1676-89)
Aleksandar VIII (1689-91)
Inocencije XII (1691-1700)
Klement XI (1700-21)
Inocencije XIII (1721-24)
Benedikt XIII (1724-30)
Klement XII (1730-40)
Benedikt XIV (1740-58)
Klement XIII (1758-69)
Klement XIV (1769-74)
Pio VI (1775-99)
Pio VII (1800-23)
Lav XII (1823-29)
Pio VIII (1829-30)
Grgur XVI (1831-46)
Pio IX (1846-78)
Lav XIII (1878-1903)
Sveti Pio X (1903-14)
Benedikt XV (1914-22)
Pio XI (1922-39)
Pio XII (1939-58)

I "postkoncilski":

Sveti Ivan XXIII (1958-63)
Sveti Pavao VI (1963-78)
Sluga Božji Ivan Pavao I (1978)
Sveti Ivan Pavao II (1978-2005)

Prema Franji - šali se on, ali ne može izdržati -, i on i Benedikt XVI su "na čekanju".

U spomenutom periodu do 1958 bilo je Papa koji su se borili protiv masonerije, bili poslani u izgnanstvo i tamo umrli, bili zatočeni u Vatikanu... ali trebali smo čekati naš period "cvjetanja Crkve" da imadnemo takvu krunu novih "svetaca".

Da se netko slučajno ne šprda s tobom?

Samo pitam.

nedjelja, 14. listopada 2018.

Pogubni mentalitet katastrofizma

Šalje mi jedan drugi prijatelj ovo sliku preko društvenih mreža:


Uglavnom, uvijek ista priča, ista kuknjava. Narod smo kome je kuknjava sveta. No, ne znam da li su ljudi svjesni koliko je to pogubno. I koliko nepravedno. Jer, svi možemo provjeriti da život u mnogim zemljama nije nimalo lagan. Preskočimo cijelu Afriku. Mislim da se slažemo u ovom. Osim ako si kralj Benina, kojeg sahranjuju po starom običaju sahranjujući zajedno sa njim šestoricu živih mladića. Pretpostavljam da ti ne želiš jedno takvo "kraljevsko dostojanstvo" da bi mogao živjeti dobro. Jednako svakako da ni bi htio biti bijelac u Južnoj Africi. O ostalim zemljama nije potrebno govoriti, makar bio i crn.

Pođimo do Južne Amerike. Postoji li tamo kakva država čije su prosječne plaće veće nego u Hrvatskoj? Makar ponegdje plaća bila i veća nego u BiH, stopa nasilja je neusporedivo veća. USA? Tamo pretpostavljam da ne želiš živjeti, jer tamo ćeš samo raditi kao konj, ako se to uopće može nazvati radom. Bolje ropstvom.

Ostaje nam dakle "naša" Njemačka, i par država njoj sličnih u Zapadnoj Evropi. Jer tebe samo novac i "sigurnost" interesiraju, zar ne? Ako nemaš ništa protiv 423 džamije koje ima London, i sto šarijskih sudova u istom velegradu.



Sad malo konkretnije: zar ti ne izgleda nelogično da postoje samo tri četiri države u cijelom svijetu u kojima se "fino može zaraditi i živjeti"? Zar može imati smisla da život 97% ljudi na svijetu ne može imati smisla jer "nema para"?

"Nema se kuće", kažu, a ostavljaju roditelje same. Zar se ne može živjeti s njima? Da ih ne nađe netko mrtve nakon dana i tjedana i mjeseci, kad naveliko smrad leša počne prilačiti pažnju susjeda? Ovakvi slučajevi postaju sve učestaliji (nekoliko primjera 1, 2, 3, 4); prisutni su u cijelom modernom svijetu. Jednako beznađe i smrtni, teški, duboki pesimizam koji samo vidi negativno: srpski Bosilegrad, gradić, imao je četiri samoubojstva u petnaest dana. Samo govoriti i misliti na materijalno vodi na koncu do ovakvih situacija. Iskustvo govori da je takav način razmišljanja radikalno pogrešan i poguban.

Nešto izgleda suludo, a ljudi kao da su bez očiju da to vide: djeca se vode u vrtić, roditelji poslije u starački dom; na koncu se kupuje kakvo štene da se ne bi osjećali sami.

Nema se para? Ne, nema se za sve te tvoje potrebe koje si nakupio. Nemoguće je imati toliko novca koliko ti možeš potrošiti.

Nema posla? Vjeruj mi, kad vidim kako rade mnogi, previše su plaćeni za takav posao i još manje za takav elan.

Nije lako, ne treba otkrivati Ameriku, niti točak; već su otkriveni. Ovdje nema raja, ali ima mnogo strana svijeta gdje je mnogo gore, i imaš mnogo razloga za biti zadovoljan.

Izvuci se iz tog negativnog vrtloga koji te vuče na dno.

Podsjećam također na članak:

Pravila modernog života, nametnuta ali asimilirana, a tako protiv šire obitelji

petak, 12. listopada 2018.

Dvoznačni govor, zašto postoji i važnost borbe protiv manipulacije jezika

Orwell u svom romanu 1984 daje definiciju dvoznačnosti. Bio je dobrovoljac u španjolskom građanskom ratu na strani narodnog fronta (komunista) i ostao je razočaran jer se osjetio prevarenim. Vidio je na licu mjesta kako se manipulacija provodi na djelu. Duboko je razmišljao o načinu manipulacije u totalitarnim režimima, zbog čega njegovo djelo ima primjesu proročkog upozorenja:

"Dvoznačnost znači moć, sposobnost za stajati iza dva proturječna mišljenja. Intelektualac Partije zna u kojem pravcu trebaju biti mjenjana sjećanja; prema tome svjestan je da okrnjuje realnost; ali u isto vrijeme zadovoljava samog sebe preko vježbe dvoznačnosti u smislu da stvarnost ipak nije oskvrnuta. Ovaj proces treba biti svjestan, jer ako ne, ne bi se ostvario sa dovoljno preciznosti. Međutim, treba istovremeno biti nesvjestan za ne ostaviti osjećaj varanja, i prema tome osjećaja krivice."

"Dvoznačnost je ukorjenjena u samom srcu Ingsoca, jer bitni čin Partije jest svjesna laž, čuvajući u isto vrijeme čvrstoću nakane koja karakterizira autentično poštenje. Reći laž iste sekunde dok se iskreno vjeruje u istu laž koju upravo izgovaramo, zaboraviti svaki čin za koji ne odgovara da ostane u sjećanju, i poslije, kada bude potrebno, izvaditi ga iz zaborava samo onoliko vremena koliko je potrebno. Negirati egzistenciju objektivne stvarnosti znajući svakog momenta da mora postojati i postoji ta ista stvarnost koja se niječe..., sve je to neophodno."

Orwell je primjenio svoje zaključke prvenstveno na komunizam i nacizam, ali je bio uvidio da je iste vrlo lako bilo moguće primjeniti i na liberalno demokratska ustrojstva države, prvenstveno preko kontrole medija.

Radi se o planiranom cilju postizanja određenog mišljenja kod dovoljne mase ljudi koja će omogučiti daljno ostajanje na vlasti određenog sustava. Masa treba da bude zaluđena a da se osjeća slobodnom. Raditi kao roblje a da misli da "žive dobro". Da čini ono što je loše misleći da je dobro.

Tako će uspavana ići na klanje ako treba, ili na trajnu anesteziju preko koje ne će više davati nikakve znakove opasnosti.

"gay" je akronim od "Good As You", dobar kao ti. Trebaš prihvatiti "homoseksualnost" kao nešto normalno.

Sama riječ "homoseksualac" jest varka. Predstavlja u biti protunaravno i bogohulno, ne samo protučovječno - jer ide protiv Božje odredbe za ljudsku narav - ponašanje, dok na ovaj način se predstavlja kao "legitimna opcija", tek alternativa "heteroseksualnosti" - riječ izmišljena radi opravdavanja "homoseksualnosti".

Ljudske skupine imigriraju ili emigriraju, ali nje "migriraju". Migriraju ptice, jer one nemaju domovinu, već regije. Njihovo je cijelo nebo, ponašaju se prema instiktu koji im je Bog usadio u narav. Odlaze i vraćaju se. Ptice i ribe migriraju, ne ljudi.

"Vaš govor neka bude da, da; ne, ne. Što je više od toga, dolazi od zla". 

Borba protiv đavoljeg oruđa jest istinom rečenom bez straha i u ljubavi: homoseksualnost nije bolest, već grijeh, i to teški. Postojanje nacija jest naravno pravo, kao i njihove granice koje se trebaju poštivati radi općeg dobra.

Da bi uspjeli, novi alternativni politički pokreti moraju koristiti jezik jasan i zoran; hrabar i otvoren, bez pogrešnog stida. Kad netko tako počne govoriti, preko svoje žrtve privući će odobrenje mnogih.

četvrtak, 11. listopada 2018.

Cijeli Zapad ima svog Komšića

Zato uzalud ti je tražiti nešto "bolje" vani. Centar Napulja, Porta Nolana:



Smrad, nekultura, zapuštenost, dekadencija, gnjilež koju donose dovedeni od evropskih komšića da nas sve i svugdje drže pod čizmom. Nekad janjičarskom, sada multikulturnom.


U BiH jasno se vidi cijeli problem Evrope (prvenstveno Balkana i Zapadne Evrope): prodor Islama koji nam ne da disati, s jedne strane, s druge posljedice šizme 1054. Uza sve to onaj koji sjedi na Svetoj Stolici, i niti je svet, niti je Stolica, niti nam je prijatelj. Nema blagoslova dok je sve tako, i samo nam ostaje stenjati.

Pariz je izgubio milijun i po turista prošle godine zbog bogatstva i sigurnosti koje nam daje "multikulturnost" i programirana invazija.

Ali da znaš da nema više gdje tražiti da je "bolje". Ovdje je gdje se je boriti i izdržati, a možda uza sve je još i lakše. Usput, upravo ovo je demokracija, nije pokojna već je takva.



Ako je demokracija aritmetika, nema izbora dok se dopušta da izvjesne stvari mogu biti izabrane. Sustav mišljenja u kojem muškarac može imati četiri žene; gdje žena vrijedi pola muškarca; gdje se uči da napustiti takav sustav mišljenja zahtijeva smrtnu kaznu; gdje sve treba biti pod čizmom takvog sustava... ne može biti legalan.

Dok muhamedovci ne ostave sljedbu, dok se jasno ne odbrani i istakne kršćanski temelj društva... ne može biti duhovnog - tj. onog pravog - blagostanja.

Vrijeme je pokore, izdržljivosti, hrabrosti... svugdje!

Nadam se da ćete barem prestati čestitati Bajram.