Ogromna razlika talijanskih i hrvatskih biskupa. Budućnost?

Makar modernizam uzima maha svugdje, postoji ogromna razlika između općenito biskupa na Zapadu i Istoku, uključujući Hrvatsku. Uvijek smo htjeli biti Zapad, ali nadam se da danas sve većći dio našeg svijeta zazire od tako čudnih stvari koje vide da se ustaljuju prvenstveno na Zapadu. Kako se kulturna obzorja ne mjenjaju tek tako preko noći, nije lako promijeniti mentalitet u toku nečijeg života: to je previše kratak period za tolike promjene. Zbog toga inercija čini da i dalje mislimo kako je danas isto kao i prije, npr. za vrijeme naših roditelja, ali takva procjena danas ne vrijedi.

Sjećate li se - malo stariji - kakvi su bili Česi, Poljaci, Slovaci, Mađari osamdesetih godina? Njih je nama bilo žao. Izgledali su nam bijedni, zapušteni, vrlo siromašni i prestrašeni. Recimo, da sročimo jednom rečenicom puno toga - mi smo njima bili Zapad.

No danas mi smo njima obična fukara, malo niže ispod toga. Prešli su nas u svakom pogledu, a ubrzo možda nas pređu i Bugari. Što se ovo događa s nama, ne mogu točno ocijeniti. Kao dam je netko usuo pijesak u motor, pa samo škripi i tek što ne stane.

Ipak, preći će valjda i na nas nešto dobra sa tog Istoka jednog dana. Teško se budimo, ali ne gubimo nadu.

No, možemo se tješiti što nismo baš toliko koliko Zapad. Bar nešto, daj što daš. Posebno s obzirom na crkvenu hijerarhiju.

Pogledajmo zadnju karikaturu lista Biskupse Konferencije Italie. Navodno Isus - prikazan uobičajeno likom umobolnog hipića - objašnjava kako je izvršio egzorcizam nad nekom djevojčicom. Ustvari, nije ni bio egzorcizam, jer je jednostavno ugasio televiziju pola sata kada je na TV govorio Salvini. Jer, i bik bi bio opsjednuti ako ga gleda pola sata na TV:

Nevjerojatna i totalno neprimjerna uvreda Ministru Unutrašnjih Poslova. Nikad tako se nisu obratili prema kakvom ljevičaru, ma koliko promicao pobačaj, ideologiju žendra, itd. Ali Salviniju ne praštaju - ako trebaju što oprostiti - ništa. Kao što smo već nekoliko puta rekli, stavljaju se potpuno u službu Sorosove politike okupacije Evrope.

S druge strane imali smo ovih dana intervenciju Kardinala Puljića s obzirom na izbore u BiH: istakao je staru ali nepopularnu istinu da demokracija nije garancija niti istine, niti poštenja ni dobre vladavine:

Ali što radi? Za primjer lošeg lidera stavlja Hitlera. To je najviše što se može dopustiti kad se kritizira demokracija. Politička korektnost ne dozvoljava staviti Staljina ili Mao Ce Tunga kao primjer zlog vladaoca.

"Oni nisu bili demokratski izabrani", može se odgovoriti. Istina, ali su Bush otac, Bush sin, Clinton - koji je upravo imao nešto vidjeti sa BiH - i Obama van ukazivanja kao primjera loše demokracije. U to nitko ne smije dirnuti. Tako izgleda. Irak, Libija, Sirija, Jemen uništeni, upravo zbog navedenih, i što onda? U to se ne smije dirati, samo možeš Hitlera spomenuti kao primjer zla.

"Najveći argument protiv demokracije imate ako razgovarate sa prosječnim građaninom biračem", rekao je Churchill. Hoće reći, kad vidiš što zna o ekonomiji, vanjskoj politici, obrazovanju i sl. prosječni građanin, kako se takvima može dopustiti određivati tko će vladati? Ipak, nadodaje cinično, ipak je to najmanje zlo od svih dosadašnjih načina upravljanja.

Nije istina, i već je pitanje razradio Platon u "Republici", dokazujući da je demokracija pogubna za društvo, i trebaju vladati najiskusniji mudraci, stariji od 50 godina da im strast ne može utjecati na odluke. Jer tada će barem biti više u stanju odlučivati za opće dobro.

Ali ovo na stranu. Što želim potcrtati jest: na Zapadu su biskupi uglavnom podređeni ljevičarskim, socijaldemokratskim strujanjima, dok su na Istoku još uvijek desni, koliko toliko.

Budućnost? Ako Franjo poživi, nastojati će napraviti "red" i na istoku. Sve više će postavljati sebi sklone na glavne položaje.

Međutim, bitno je ovo: ako iz redova hijerarhije - bilo na Zapadu bilo na Istoku - ne uvide da problem počinje prelomom Drugog Vatikansog Sabora, nikakva konzervativnost ni "desnica" mogu dati odlučnog ploda.