petak, 28. lipnja 2019.

Kako se pripremala amazonska sinoda

Ništa nije slučajno u Franjinom timu. Ovo o sinodi što se sada priča, pripremljeno je planski i po programu prije nekoliko godina. Sada eksplodira u rukama kao tempirana bomba. Ljudi se čude i pitaju „otkud ova eksplozija odjednom?“. Da su malo oslušnuli prije eksplozije, čuli bi časovnik sa „tik tak“, navijen za određeno vrijeme. Sada.

Kako rekosmo, nije glavna stvar u ređenju oženjenih, makar bilo riječ o teškoj stvari – govor o ređenju žena za „đakonice“ već je nešto drugo -, nego najgore jest podrška idolopoklnoskim kultovima, kao napr. „Pachamame“ – nešto kao kult Majke Zemlje. To je čisti paganizam i izravni udar na samu srž vjere. Najveća optužba od onih koje donosi Brandmüller.


Ali… časovnik je bio već navijen. Pisali smo o ovome prije par godina. Kardinal Ravasi je izravno učestvovao – makar on rekao, makar nisam čuo da je išta rekao, učešće na “svoj način” – u kultu Pachamame, kružeći kao sumanut poput drugih šamana oko rupe u zemlji, gdje su stavili štogod, preptostavlja se za “umiriti ili udobrovoljiti Pachumamu”.

 
 
Ali i novozaređeni biskupi određeni od Franje učestvovali su u sličnim ceremonijama, na sam dan njihovog ređenja.




Da ne duljim: radi se o izrežiranom scenariju ima nekoliko godina, koji sada po planu programirane subverzije agresora Crkve, dolaze do zadnje faze svoje podmukle akcije.

četvrtak, 27. lipnja 2019.

Da li će Brandmüller ostati sam u svom nastupu?

Dosad mislim najjača kritika Bergoglija. Kardinal Brandmüller direktno je optužio amazonsku sinodu kao heretičnu i vjerski otpad. Svakako da je u tome u pravu. No, ne ističe otvoreno da je ta sinoda otvoreno podržana od Bergoglia. Ako je takva kakva jest - heretična i otpad od vjere -, takva je jer Bergoglio to dopušta. Ne bi trebao biti Brandmüller taj koji kritizira sinodu, već Bergoglio. Dapače, trebao bi je zabraniti i kazniti one koji je vode. Apsurd, jer on ih je sam stavio na taj položaj i dao im nalog.


No, Brandmüller nastupa otvoreno. Pretpostaljam da Bergoglio divlja u svom apartmanu, iza kamera i bez fotografa. Pred njima se ceri kad se obraća na ovu kritiku. Pitanje je, koliko će ih podržati Brandmüllera. Mislim da NITKO OD BISKUPA. O hrvatskim, ne trebamo ni govoriti. Vani? Dao Bog da se varam.

Dao Bog da izađe masa ljudi na Trg Svetog Petra tražeći da se ovaj tip vrati odakle je i došao; da nam nestane sa očiju. Da ima katolika koji ne trpe tolike uvrede iz dana u dan.

Ali da li će tako biti? Žao mi je, ali teško sumnjam.

A evo par riječi o ovoj sinodi. Prije svega, radi se o izgovoru za uvesti razorne snage u Crkvu. Koriste isti metod subverzije kao sotonisti kada su unijeli abortus u zakon. Počne se od nakog slučaja skoro laboratorijske naravi, toliko su rijetki. Napr., silovanje jedne djevojčice koja ostane trudna. Što onda sa djetetom? Kažu nije humano da djevojčica rodi bebu. Ali se ne brinu o tome da kazne siledžiju. Da ga izbrišu sa lica zemlje i da ne bude više siledžija, i tako će jedva moći biti ovakvih slučajeva. Ali nevino dijete nije nikad krivo. Ono ne smije platiti račun pogrdnog društva. No, sotonisti tako iskoriste slične slučajeve za uvesti pobačaj u zakon. Itd., razvod, i drugo.

Slično sa LGBT. Počnu od traženja nemaltretiranja, a završe sa nametanjem srama.

Subverzija je metod zasnovan na podvrgavanju većine pojedinačnim slučajevima. Umjesto da se rijetki slučajevi jednostavno toleriraju, i manjina se prilagodi većini, subverzija čini obrnuto. I tako se iskvari cijelo društvo. Kardinal Stepinac je zbog toga rekao da je razvod opasniji za hrvatski narod nego rat.

Broj pučana Amazonije je smiješno malen. Ne znam da li i milijun duša tamo živi, vidio sam razne informacije. U svakom slučaju, neznatno malen. A ovdje se polazi od ove sinode za dati nekakva rješenja za opću Crkvu!

Nije samo riječ o ređenju oženjenih za svećenike. To nije dogmatsko pitanje, makar bilo udar na tradiciju Crkve. I makar se koristilo za mutne stvari. Gore je što se govori o "ređenju žena", ali i to nije jasno.

Ono najgore jest što se predlaže život ovih jadnih divljaka kao primjer kršanima. U biti se radi o tome: narav je nadnaravna. Radi se o uništenju milosti. Ovo je djelo Zloga.

Zanimljivo je vidjeti istu metodu ne samo u amazonskoj sinodi, već i u australijskoj za iduću godinu. O čemu se govori?



Pod uvodom "uključivi, učestvujući i sinodalni" skup, govori se o uključenju osoba LGBT, dokidanju celibata i ređenju žena. Teme o kojima će se govoriti i koje se predlažu predstavljene su u "oblaku riječi" od kojih su neke:

"Pričest za sve"
"Podržati brak među osobama iste spoli"
"Kraj diskriminacije osoba LGBTQ"
"Ređenje žena"
"Modernizirati nauk Crkve"A
"Atraktivna misa za mlade i djecu"
"Kulturalne mise"
"Obrati se u crkvu Drugog Vatikanskog"
E ovdje ste u sridu! Itd.

Zahvat napada na Crkvu je neviđenih razmjera, i sve se previše brzo odvija. Žuri im se. Nemaju vremana.

I što Benedikt XVI? Kaže, samo je jedan Papa: Franjo! Ne brinite se, uvijek je bilo "podijela" u Crkvi.



Vijest dolazi praktično istog dana kad nastupa Brandmüller. Znači, ostaje sam. Barem, ova hijerarhija će ga ostaviti na cjedilu.

Mislim da je došlo vrijeme laika. U suprotnom smislu od onog kako su uvijek modernisti to promicali. Ustanimo, braćo.

srijeda, 26. lipnja 2019.

Daleko najveći broj seksualnih zlostavljanja izvan crkvenih institucija. Zašto se optužuje Crkva? I odakle zlostavljanja u crkvenim institucijama?

Austrijski psihijatar Reinhard Haller dao je značajan podatak koji mediji kriju: čak 99,7% seksualnih zlostavljanja vrše se van crkvenih institucija.


Prije svega, potcrtajmo: u kojem kontekstu se događaju zlostavljanja? Tamo gdje se ne bori protiv grešnih nagnuća naravi, i tamo gdje može biti prilike za pad.

Gdje konkretno? U samim obiteljima: očevi prema kćerima, brat prema sestri, pa čak može biti i drugih situacija. Gdje lakše nasilnik može pristupiti žrtvi, lakše dođe i do zlostavljanja. Dalje: gdje ima djece i omladine; škole, tj. profesori; liječnici pedijatri, radnici u dječijim vrtićima i jaslicama. Institucije za socijalnu skrb napuštene djece, itd. Gdje ima djece, tu idu pedofili. Nažalost je tako, i te situacije se moraju jako čuvati.

Ono što doprinosti seksualnim zlostavljanjima jest hiperseksualizacija današnjeg društva: da li je moguće kupiti obična kola ako nije na slici lako i senzualno odjevena neka mlada žena?

Ali zašto se optužuju toliko crkvene institucije, kad je tu najmanji broj zlostavljanja u odnosu na tolike druge institucije?

1. Skreće se pažnja sa težeg problema. Dok se govori o zlostavljanjima u crkvenim institucijama, ne govori se o drugim. U Islamu i židovstvu, među hodžama i rabinima, to je mnogo izraženije, ali je vrlo zataškano.

2. "Kad se to čini u Crkvi, zašto bi bio problem u tome što se čini vani". Tj., radi se o jednoj vrsti opravdanja.

Dalje, kojih 30% optužbi crkvenih ljudi, su lažne. Ali sad dolazi problem: crkvene institucije često ostave takve nepravedno optužene bez odgovarajuće pomoći. A ako je netko nevin, onda je nevin. Optužiti nevinog čovjeka je veliko zlo.



No, da završimo: u Crkvi, tj. među ljudima koji pripadaju crkvenim strukturama, ovi teški grijesi se događaju upravo zbog upliva homoseksualzma u strukture. Dopuštenog upliva. Dakle, nije Crkva kriva, nego otrov koji dolazi izvan Crkve. Dok je to s druge strane znak koliko su odgovarajući u hijerarhiji krivi i umiješani u sostonske zahvate protiv Crkve jer takve stvari dopuštaju, te im daju teorijsku podršku. Primjer je nadbiskup Paglia, koji je dopusti da ga se prikaže na fresci nagog na zidu katedrale, 


ili u svoje vrijeme kardinal Bernardin kojeg se optužuje ništa manje nego za sodomskog sotonskog predatora... Kako je moglo doći do toga? Koja je teorijska osnova koja im je omogućavala nešto takvo? I tko je još unaprijedio nadbiskupa Pagliju? Tu je problem.


utorak, 25. lipnja 2019.

Simbolika požara Notre Dame

Zašto su je zapalili? Ako hoćeš razmišljati zašto, oduzimaju ti argumente. Youtube video na ovom kanalu na kojem je prikazana osoba arapske muslimanske nošnje na fasadi Bazilike kad je već požar počeo, video slučajno snimljen od jedne od državnih TV baš u vrijeme kad se moglo vidjeti tu osobu hodati između stupova dva tornja, izbirsan je od Youtube. Navodno, "potiče na mržnju".

No nije teško zaključiti zašto, makar ne imao video dokaze. Notre Dame je druga po važnosti crkva Zapadne Evrope. Karlo Veliki je stavio stupove kršćanskoj zapadnoj Evropi, i nakon borbe novonastalog imperija protiv muslimanskog osvajanja, te identifikacije s kršćanskim principima, stavljeni su temelji najsvjetlijem imperiju povijesti. U ono doba koje su masoni u XX stoljeću, posredno također i nama u školi kao dječici, označavali kao "mračno doba". Ne, to doba je bilo svjetlo doba; a njima je bilo mračno, jer nisu tada ništa mogli.

Ali ovih dana došla je na vidjelo jedna činjenica koja sama po sebi objašnjava zašto je zapaljen Notre Dame. Pogledajte ove likove dvanaest apostola koji su bili skinuti tjedan dana - navodno slučajno - prije požara:



Odrubljena im je glava. Zašto? Navodno zbog sigurnijeg skidanja statua. Da, danas kad moćnim dizalicama prave kilometarske mostove koje dižu kao da bi bile čačkalice; da, upravo danas, "zbog sigurnosti", prvo moraju odrezati glave Apostolima da bi ih "sa sigurnošću mogli skinuti".

To je magijski izraz mrzitelja Kršćanstva kojim proklinju Boga i njegovog Krista i sve što je kršćansko! To je nakana ovih sotonista koji žele naša društva uručiti Sotoni.

Zbog toga su to učinili.

Ali nas je već Sv. Pavao upozorio da "naša borba nije protiv tijela i krvi, već protiv nevidljivih dugova koji su iznad nas".

Duhovi koji se jedino mogu pobijediti svetim životom i pokorom

Znaš koji je tvoj zadatak.



nedjelja, 23. lipnja 2019.

Odbrana Malte, na današnji dan prije 454 godina, protiv Sulejmana "Veličanstvenog"

Danas upravo prije 454 godine počinje napad na Maltu Sultana Sulejmana „Veličanstvenog“. „Veličanstven“ je bio njegov dolazak na prijestolje, ubijajući prethodno svoju braću i polubraću od priležnica njegovog oca, Selima I. Selim je sa svoje strane najverojatnije otrovao svog oca, Mehmeda II, kada je ovaj imao 39 godina. Mehmed je osvojio Carigrad preko nasilja nikad viđenog dotad. Došao je na vlast ubijajući svojih 19 braće i polubraće (od priložnica svog oca), čitava tradicija među sultanima. Tako nestaje konkurencija. I, prema fitni muslimanskih glavnih hodža, važnije je jedinstvo muslimanske zajednice, ume, nego ubiti nekoliko braće ili samog oca.
["Veličanstveni" kao frajer, kako ga danas prikazuju, kad te pripremaju za ropstvo. Ne budi lud]

E pa, Malta je bila kamen u cipeli otomanskih ambicija. Sulejman šalje protiv otoka 30.000 turaka na 8.000 branitelja ukupno. Malta je branjena Viteškim redom Svetog Ivana koji su došli na Maltu nakon gubitka otoka Rodosa od istog Sulejmana 1522. Papa Pio IV je zaklinjao kršćanske kraljeve doći u pomoć Malti, ali bez odgovora, osim kraljevića Sicilije. Govorio je Papa „španjosli kralj se izgubio u šumi, dok su Francuska, Engleska i Škotska vođene ženama i djecom“.


Obrana otoka je bila pod vodstvom Velikog Meštra Reda, Jean Parisot de Vallete. Poticao je branitelje: “ovi ljudi, braćo moja, su neprijatelji Isusa Krista. Danas se radi o obrani naše vjere, ili će Evanđelje biti zamjenjeno Kuranom. Bog od nas traži boriti se do smrti. Blažen onaj koji padne prvi u ovoj žrtvi”. Turci napadnuše prvo luku Svetog Elma, smrvljenu turskim topovima. Na svakog palog kršćanina, pade puno više Turaka, ali zauzeše luku. Odsječena je glava 1.500 branitelja, dok su njihova tjela osakaćena. Turski komandant Mustafa naredio je nabiti osakaćena tjelesa na drvene koce u obliku križa, i odnijeti ih nasuprot Velike Luke za demoralizirati njihove branitelje. Ali de Vallete je odgovorio jedinim jezikom koji Turci razumiju: posjekao je glave svim turskim zatvorenicima i katapultima ih bacio u Mustafin logor.


Otomani su odgovorili sastavljajući nebo i zemlju grmljavinom topova; 130.000 granata je ispaljeno protiv glavnog kršćanskog uporišta. Prodrli su unutar porušenih zidina, gdje su ih sa noževima dočekali i žene i djeca, uz branitelje. Nisu imali što izgubiti: alternativa je bila ili masovna silovanja, ili ropstvo, ili sakaćenje i sodomizacija djece. Ili sve skupa. Pred ljutom obranom, Turci se obeshrabriše. Baš tada stiže i pomoć sa Sicilije, kraljevića García de Toledo sa kojih 10.000 boraca. Turci počinju biti poraženi do nogu, nemajući se kuda proći od njihovih tjelesa. Pobjegoše na koncu, ostavljajući za sobom 20.000 svojih mrtvih, spram 5.000 palih branitelja. Bio je to prvi značajni porez “Veličanstvenog”.



Danas…

Danas smo napadnuti većim neprijateljem od onog gnusnog turskog: neprijateljem iznutra; dvoje malteških biskupa su Franjini ljudi, podržavajući ga u najgorim njegovim zamislima.

I video dolje pokazuje današnji napad NSP na Maltu:

Jean Parisot de Vallete, i ostali heroji: molite se za nas. Da po vašem primjeru odbranimo i vjeru, i naš kršćanski dom. Makar u ime naših velikih prethodnika.

subota, 22. lipnja 2019.

Američka pragmatičnost u drugom sv. ratu u službi sionizma. Samo služi filozofija koja počiva na realnosti, u suštinskoj vezi sa istinom i dobrotom

Budući predsjednik USA, Harry Truman, izjavio je u šestom mjesecu četrdesetih godina prošlog stoljeća, kada se razmatrala mogućnost napada Njemačke na SSSR, i kad se postavljalo pitanje uloge USA u ovom ratu:

"Ako vidimo da Njemačka pobjeđuje, trebamo pomoći Rusiji; ako Rusija pobijeđuje, trebamo pomoći Njemačkoj i tako im dopustiti da ih ubiju koliko je moguće".

Što je htio reći s ovim? Ovo: u svakom slučaju, Njemačka gubi. Jer ako Njemačka počne pobjeđivati, treba pomoći Rusiji. Tako će Njemačka biti bačena na tlo, kao što je i bilo. Ako pak Rusija dobije nadmoć u ratu, treba pomoći Njemačkoj da ubiju što više Rusa, da ne bi Rusija ojačala previše makar u svakom slučaju Njemačka ostala uništena.

Usput, ove misli se slažu u potpunosti sa planom koji donosi iduće godine židovski poslovni čovjek i pisac Theodore Newman Kaufman, u knjizi - komentiranoj i promoviranoj u glavnim medijima, unatoč što se radilo praktično o pamfletu od 104 str. - Germany Must Perish! (Njemačka mora nestati!) U toj knjizi - naslov na zapovijedni način, s uskličnikom -  se zalagao ništa manje do genocida Njemaca i podijele njemačkog teritorija među drugim zemljama.

No, ono što nas zanima jest: odakle ovakav način razmišljanja kod Trumana? Pragmatizam, kao filozofija, već je uzela maha u Americi. Ne kršćanskog porijekla, predlaže izabrati ono što je korisno, ne gledajući na moralnu vrijednost konkretnog čina.

Ako hoćeš uništiti neko društvo, slijedi tu filozofiju. Dobro i istina nestaju. Ostaje samo korist momenta, i to moja - uglavnom jačeg! - korist. Korist sve opravdava. U biti se radi o materijalističkoj filozofiji koja ubija duh i prelazi preko njega.

Ali pogledajte malo u svoju dušu: ova je filozofija života vrlo prisutna kod Hrvata, i kod drugih obližnjih naroda. Ustanila se u cijeloj Evropi. Još više, hara svijetom. Svodi se na: Daj meni! Vrijednost čina je određena mojim egom. Radi se o jednoj derivaciji nominalizma, "realnosti" ideja koje izlaze iz moje glave, i ne moraju imati nikakve relacije sa objektivnim kriterijima dobra i stvarnosti.

Kršćanska tradicionalna filozofija, na kojoj se zasniva prava skolastika i posebno učenje Sv. Tome Akvinskog, polazi od suprotnog stanovišta: istinu je moguće upoznati, istina se odražava u stvarnosti, i, već jednom upoznata, treba se slijediti ne gledajući na momentalnu korist. Čak i pod cijenu gubljenja ovog života, jer pravi život, vječni, jest onaj koji je Bog obećao. Sve muke ovog svijeta ništa su u odnosu na blaženstvo koje čeka izabrane. Ali  treba se “malo” potruditi. I obrnuto. Uzalud ti sva ovozemaljska dobra ako dušu izgubiš. Imati ćeš vječnost za žaliti, i ne će biti dosta.

Ali otkud ova koneksija Trumana sa zapovijedi “Njemačka treba nestati!”? Truman je bio mason 33 stupnja. Odatle ostali zaključci. Odatle nije se čuditi bombardiranja Hirošime i Nagasakija, glavnih katoličkih misija Japana. Uostalom, sam Truman potvrđuje (cf): “više od Predsjednika, dičim se time da sam bio ‘brat’”.

Skinite im masku!”, daje drugu zapovijed katolicima Papa Lav XIII u enciklici Humanum Genus o sekti masona. Ne povlačite se za njihovim djelima, ne samo kad deklarativno kažo to i to; što je lakše za prepoznati, nego u prikrivenim šemama i filozofijama koje neoprezno asimilira preveliki broj kršćana.

petak, 21. lipnja 2019.

Izostavljena bitna čitanja za Tijelovo u Novus Ordo

Mnogi današnji katolici misle da je "latinska misa ista misa kao što sada imamo, samo na latinskom. I, da se može bolje shvatiti, Crkva je odlučila da se čitanja prevedu da se bolje mogu shvatiti". 

Ništa od toga. Sama struktura je promjenjena, te bit same mise otvoreno napadnuta. Ali ne samo struktura, već i sama čitanja su osakaćena. Koja čitanja? Sva ona "politički nekorektna". Zorni primjer imamo na misi za Tijelovo. Tradicionalni tekst poslanice Korinćanima jest:

1 ad Cor. xi: 23-29

Léctio Epístolæ beáti Pauli Apóstoli ad Corínthios.

Fratres: Ego enim accépi a Dómino quod et trádidi vobis; quóniam Dóminus Jesus in qua nocte tradebátur, accépit panem, et grátias agens fregit, et dixit: Accipite, et manducáte: hoc est corpus meum, quod pro vobis tradétur: hoc fácite in meam commemoratiónem. Simíliter et cálicem, postquam cœnavit, dicens: Hic calix novum testaméntum est in meo sánguine. Hoc fácite, quotiescúmque bibétis, in meam commemoratiónem. Quotiescúmque enim manducábitis panem hunc, et cálicem bibétis, mortem Dómini annuntiábitis donec veniat. Itaque quicúmque manducáverit panem hunc, vel bíberit cálicem Dómini indigne, reus erit córporis et sánguinis Dómini. Probet autem seípsum homo: et sic de pane illo edat, et de cálice bibat. Qui enim mandúcat, et bibit indígne, judícium sibi mandúcat, et bibit: non dijúdicans corpus Dómini.

Dok se ista poslanica skraćuje na čitanju u postkoncilskim misama, i to na vrlo značajnom mjestu:

Drugo čitanje   1Kor 11, 23-26
Kad god jedete i pijete, smrt Gospodnju navješćujete.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: »Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.« Tako i čašu po večeri govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.« Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe.
Riječ Gospodnja.

Nedostaju zadnja tri stiha, vrlo značajna:

"Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela."

Ne samo to: u Tradicionalnoj Misi dolazi prije Evanđelja sekvencija Svetog Tome akvinskog, iz koje potcrtavam slijedeću rečenicu, koja potpuno odražava rečeno od Svetog Pavla:

"Sumunt boni, sumunt mali: sorte tamen inæquali, vitæ, vel interitus. Mors est malis, vita bonis: vide, paris sumptiónis quam sit dispar exitus."

"Blaguju ga i dobri i zli; ali s nejednakim rezultatom života ili smrti. Smrti za zle i život za dobre; gledaj kako ista hrana ima tako različite efekte."

Koji je cilj ovih novih čitanja? Pozvati sve na pričest, i da se ne pitaju previše da li su dostojni, ili ne. Već tada se pripremio teren za ove stvari što danas vidimo o pričesti rastavljenih i ponovno oženjenih, itd. Kao i potenciranje pričesti bez ispovijedi. 
[Postkoncilska misa izuzetno potencira pristup misi kao svetoj gozbi. Istina je da je misa također Gozba Tijela i Krvi Gospodnje, ali suštinski je Žrtva Isusa Krista, Svećenika i Žrtve. Zbog toga svećenik koji služi misu u Osobi Isusa Krista biti isključivo muškarac. Nikad u Crkvi nije bio običaj - ni svakako u vrijeme Apostola - da žene daju pričest. Potencirajući misu kao gozbu, ispada "nepristojno" doći na misu i ne pričestiti se. Kao da - neki tako kažu - ideš na svadbu i ne želiš ništa okusiti. A da li će vjernik biti potrebno ispovjeđen, to je druga priča. (Tražene) posljedice su masovna pričest na misama. A, da ne to nekome smetalo, i da se ne bi previše pitao da li je dostojan doći na pričest... izbaciti ćemo neugodne rečenice iz poslanice Sv. Pavla.]

Iz čitanja je nakanski izbačeno bitno mjesto.

četvrtak, 20. lipnja 2019.

Odbrana Tradicije preko "jedinstva"?

Engleski biskup Philip Egan iz Biskupije Portsmouth zarediti će četiri fratra iz progonjenog reda Franjevaca Bezgrješne za svećenike, po predkoncilskom obredu iz 1962.


Franjevci Bezgriješne su se opredijelili za tradicionalnu misu u svoje vrijeme, ali je red praktično srušen i raspršen po Bergogliovom nalogu. Ostalo ih je vrlo malo, tu i tamo.

Jedan od onih koji su im dali utočište u svojoj biskupiji, jest ovaj engleski biskup. Egan je osim toga dopustio tradicionalnu misu u jednoj župi u njegovoj biskupiji.



Radi se o biskupu koji očito promovira klasični način katoličkog života i duhovnosti. To se može vidjeti na stranici njegove biskupije, gdje između ostalog podržava klanjanje Presvetom, itd. Može se vidjeti na istoj stranici da biskup također slavi Novus Ordo (postkoncilsku) misu.

Biskup Egan se također usprotivio engleskoj vladi zbog nastojanja nametanja programa LGBT u katoličkim školama. Jedan od dvojice biskupa koji su podigli glas.



Sve u svemu, radi se o biskupu koji podržava tradicionalni stil življenja vjere. Međutim:

Sam biskup je zaređen u postkoncilsko vrijeme, pretpostavljam prema novom obredu koji je tada bio na snazi. Prema tome, koristiti predkoncilski obred ređenja od nekog zaređenog u postkoncilskom periodu... označuje jedan vrlo važni "detalj" koji se mora uzeti u obzir.

Kako možemo braniti predkoncilsku vjeru, prihvaćanjem koncilskih promjena sakramenata uvedenih na tako sumnjiv način od Pavla VI?

Ukratko: biskup Egan može imati dobru volju, ali ovim putem postoji jedan veliki propust koji čini da njegov trud ostaje bez prave snage. Niti je pravi otpor, ni reivindikacija. Pustiti će ga neko vrijeme, da se umire oni što vole "po starinski", ali agenda ide dalje.

Bez stožernog stoj, preko ovog ne dopuštam!, nasred puta, nema pravog otpora.

Čeka se i dalje na takav korak.

srijeda, 19. lipnja 2019.

Jedinstvo Crkve, ali u istini i dobru

Samo je istina uvjet jedinstva. Istina je jedna. Ne može biti proturječnosti u njoj. Ne mogu biti dvije strane. Jedna podržava jedno, druga drugo. To je nemoguće. Stoga, jedinstvo je nužno samo u istini. Bez istine, bez dobra, jedinstvo ne čini jednu organsku cjelinu, već totalitarni namet.

Kao što je nama nemoguće izraziti u potpunosti ono što Bog jest, nego samo ono što Bog nije, iskoristiti ćemo jednu analogiju za odraziti ono što Crkva i njeno jedinstvo ne mogu biti.

Narodna svjedočanstva prenose smrt Sultana Murata od ruke Miloša Obilića. Na njegovo mjesto dolazi automatski sin mu Bajazit, jedan od najžešćih i moralno izopačenih džihadista. Dobivši sultanat na samom Kosovskom polju, strijepio je od konkurencije svog brata Jakuba.

Rješenje? Neka ne bude Jakuba! Bajazit zapovijeda njegovu smrt. Naredio je ubiti rođenog brata.

Ima li pravo, da li se to može dopustiti? Sastaje se vrhovno vjeće turskih vjerskih autoriteta i utvrđena je fitna: glavno je sačuvati jedinstvo carstva, makar na račun ubijenog brata.

Za muslimane je glavna uma, kojoj su podređeni svi konkretni moralni čini. Svaki čin nije dobar ili zao sam po sebi, nego ukoliko služi jedinstvu muslimanske zajednice.

Takvo jedinstvo je monstruozno jedinstvo. Ne može vrijediti u Crkvi. To je "jedinstvo" nauštrb moralnog dobra. "Jedinstvo" van istine i dobrote, koje neminovno vodi u pogiblju.

Eh sad, prelazimo preko ove analogije do borbe za "jedinstvo" kardinala Burke i biskupa Schneidera. Neka je "jedinstvo", pa makar se sve srušilo.

Da se sačuva građevina, treba odstraniti crva koji rastače zidove. Čak i stupove.

utorak, 18. lipnja 2019.

Musliman, koji odbija obraćenje Isusu Kristu, uvijek je korizivni elemenat za svako društvo. Kanada

Još jedan primjer od tolikih. Ovaj put snimak je izraelske organizacije MEMRI, ali vjerno odražava način razmišljana navedenih u naslovu. Prvo video i prijevod:


Muslimanka: Kanada je suppremacistički, rasni, kolonijalni projek, kao Izrael - kao Država Izrael. Zbog toga ne smatram sebe Kanađankom jer je ovo zemlja indijanaca i ova zemlja je bila okupirana. Prema tome narod koji je ovdje, bili oni koloni... Prvo trebamo odgojiti same sebe u vezi onog što se dogodilo u ovoj zemlji, i što se i dalje događa da bi shvatili što naša vlada - ili "ova vlada" - čini vani i na sve strane.

Mladić musliman: Ovo je otpor koji nastojimo vidjeti, i kao rezultat, susjedne zemlje i oni koji se bore u solidarnosti u cijelom svijetu također će rasti sa Palestincima. I mi ćemo vidjeti, u idućih 20 ili 25 godina, pad i konačno rušenje ilegalne sionističke države. To je sigurno. To nije konspirativna teorija. Sionistički režim ne može nastaviti ovim putem, gdje su nepravda i tlačenje predodređeni.

Komentar:

1. Evropljani su iskorijenili indijance? Istini za volju, protestanti u Americi jesu i to dosta. Dok su katolici u Južnoj Americi također sklapali brakove sa domorocima i odatle su nastali mulati. Uostalom, ima mnogo sačuvanih mješanih crta među tim narodima. Iskorijenjeni nisu bili. Mnogi su istina izumrli zbog neprilagođenosti njihovog organizma pri susretu sa evropljanima. Španjolska gripa ih je desetkovala. Svakako da su izumrli mnogi pojedinci divljih naroda koji su tlačili slabije. Ovi su se ujedinili sa španjolskim konkvistatorima i olakšali im osvajanje.

2. Oni koji su izmrcvarili sve živo što su susreli u svom naletu, to su muslimani. Za samo sto godina nakon Muhamedove smrti na Istoku su došli skoro do Carigrada, a na Zapadu su tek bili zaustavljeni kod Poitiersa. U Armeniiji, u prvom velikom pokolju u XI stoljeću, sravnili su sa zemljom skoro sve crkve da je to bio užas. Čemu pričati dalje? O tome na Balkanu ne bi trebalo govoriti, ali evo izgleda da treba.

Muslimanska kultura je korov koji uništava bilo koju zemlju. Palestina? Ne, niste vi "Palestinci". Vi ste muslimani, eto što ste vi.

I kao što je mislio Muhamed i sve kalife redom, tako i vi mislite. Samo se prilagođavate.

To što je Izrael mogao prema vašim precima, i prema vama, činiti što nije ispravno; to je jedno. A to što ste vi supremacisti koji nikog ne gledate nego same sebe, to je drugo.

ponedjeljak, 17. lipnja 2019.

Čemu služi "ispovijed vijere" kardinala Burke i biskupa Schneidera? Za korak unazad i podršku Franji

Pogledajmo malo u perspektivi što se zbilo u zadnje vrijeme. Nastupio je jedan novi elemenat, nikad viđen do sada, kad su kojih dvadesetak teologa, laika i svećenika, napisali pismo BISKUPIMA da učine nešto sa Bergogliom. Sa heretikom Bergogliom. Nitko ga dosad u "postkoncilskoj Crkvi" nije nazvao otvoreno heretikom.

Makar sam ovdje dao opasku na tu inicijativu označujući da Papa ne može biti heretik, nego da se prvo treba vidjeti da li je uopće papa, a onda drugo da Franjine avanture nisu u suštini nešto novo; problem je zvanično u Drugom Vatikanskom Koncilu koji službeno i širom otvara vrata svoj katastrofi koju vidimo pred našim očima iz dana u dan. No, ipak je ova inicijativa bila dosad najkonkretnija i najbliža cilju jer je otvreno nazala heretičnim - kao što i jest - ovog elementa koji mrzi i pljuje po Katoličkoj Crkvi.

To su uočili i Burke i Schneider. Zato su rekli "ovi su otišli predaleko". I onda su istupili sa svojom inicijativom, koja se sastoji u sljedećem: ne ćemo napraviti nikakvu "šizmu", niti "pobunu", već ćemo reći i svećano izjaviti koja je katolička vjera, i tako ćemo nastaviti dalje i pomoći dobrim vjernicima ostati u vjeri.

Dakle, Burke i Schneider su dinamitirali dosta snažnu inicijativu onih dvadeset teologa. I plus svega toga, kao pravi pečat na svoje djelo, oni mole "Papu Franju" da ih podrži u njihovoj inicijativi. Dakle, podržavaju ga.

I dakle, Franjo je sretan sa njima. Samo se vi igrajte mačke i miša, ja idem dalje. Mislite da nešto radite, a ja idem dalje. Nezadrživo.

I nastaviti će raditi sve što je činio dosad, i svakako sve gore i gore. Jer ništa ga ne zadržava. Psuje nekom mater, a ovi mu tapkaju po leđima: "nemoj bolan tako". Eto, to su uradili Burke i Schneider. Ovo me podsjeća kad sam kao djete išao kod brice na šišanje, a onda nakon što bi me zgulio, vraćajući se kući, sretnem jednu stariju susjetku koja mi dobaci: "e reci brici da mu se serem u rađu".

Tako, Jorge - zovi me Jorge, reče od milošte - nastaviti će svoj buldožerski posao, kako je počeo od početka. Podsjetimo se samo nekoliko njegovih dinamitiranja pokreta koji su gledali sa simpatijom na Tradiciju.

Paraguajski biskup Livieres je samo za desetak godina preporodio svoju biskupio. Uveo je tradicionalnu misu u bogosloviju, klanjanje presvetom u mnogim mjestima, izbacio profesore teologije oslobođenja... i napravio pravi bum u bogosloviji. Broj bogoslova se povećao nekoliko puta:


Izazvao je ljubomoru nekih obližnjih biskupa, na što je Livieres odgovorio s manje strpljenja (jednom je u prijevodu rekao: "šuti pederu"). Poslan u penziju.


Onda Franjevci Bezgriješne. Uništen red. Krivnja: počeo privlačiti simpatije prema Tradiciji. Ne zna se gdje je bio nestao osnivač, bogoslovi i sestre razasute. Upravo divlji napad. To je uradio Bergoglio.


Nedavno jedan red sestara koji se odvažio slušati misu na latinskom (i to ne tradicionalnu): od 39 ostale 4-5. Sve ostalo protjerali. Nisu htjele živjeti po drugoj karizmi od one u koju su pristupili.

I tako dalje, i tako dalje.

Rezultat: dok se Burke i Schneider igraju, Bergoglio ide dalje, neumorno (odakle mu onika energija?). Sada je na redu Amazonska Sinoda. Otvoreno se govori o dopuštanju ređenja oženjenih u "specijalnim slučajevima". Još jedan udar na nešto što je Crkva držala kroz tolika stoljeća. I to nije zadnje. Ima toliko novina, da će njihov sadržaj produbiti krizu u Crkvi do neviđenih razina.

Biskupi ne reagiraju. Ima pravo Steve Bannon kada sugerira laicima reagirati. Osim molitve za i pokore za Crkvu, izgleda da ćemo viđati sve više laika na Trgu Svetog Petra sa parolama: napolje uljezu! Ne ostaje nam puno drugog. Bar nek nije tu u naše ime.

nedjelja, 16. lipnja 2019.

Razlozi dolaska nacista na vlast

Još jedan:

Nakon pustoši prvog svjetskog rata, moralna situacija Njemačke gurnuta je prema moralnom uništenju. Liberalna konstitucija dana u Weimar (1919) je bila jedna od najliberalnijih na Zapadu. Nije trebalo dugo čekati da slične situacije postanu neviđena stvarnost u ono vrijeme:


Berlin je postao liberalni raj za homoseksualce i transeksualce; za ljubitelje mješane nošnje. Gdje se izvršila prva kirurška operacija praveći "ženu" od čovjeka... dok ne dođoše nacisti.

Da li su nacisti bili rješenje, to je druga stvar. Znamo da nisu. Kao i to da su bili uništeni zbog snažne antiliberalne komponente. Dok su komunisti-ateisti, puštani slobodno na svom lancu.

Istina je ova: "Žena se ne će odijevati kao muškarac, niti muškarac može staviti na sebe ženske haljine; jer tko nešto takvo čini, vrši gnusobu pred Gospodinom Bogom tvojim". Ponovljeni Zakon, 22:5.


subota, 15. lipnja 2019.

Katolici i Hrvati ne smiju zaboraviti bitku na Kosovu

Ne samo zbog toga što je među 12.000 boraca pod vodstvom Carevića Lazara bilo i Mađara, Poljaka i Hrvata, protiv 30.000 Muratovih džihadista. Ne Turaka, već džihadista, to je ime.
[15/06, prije 630 godina]

No, vratimo se malo unazad, pred ključnih 30 godina. Tada je jedan komunist, nevjernik, tadašnji sprski vođa, Slobodan Milošević, iskoristio Kosovsku bitku za srpski supremacizam. Vjerska komponenta je bila totalno gurnuta u stranu.

Ali što je najžalosnije, bila je gurnuta i od Hrvata, koji su samo ostali na odbrani od srpskog nametanja. Tako se udružiše sa svojim neprijateljima Slovencima, Muslimanima ih BiH, Sandžaka, Crne Gore, Makedonije i posebno Kosova. Posljedica također povijesne kratkovidnosti, jer povijest Balkana nije počela u XX stoljeću, i još manje za vrijeme drugog svjetskog rata. Tome je pridonijelo i ustaški promašaj, plod centriranja na nacionalnom pitanju, pri definiciji muslimana kao "hrvatskog cvijeća"!? Koja povijesna i vjerska sljepoća je mogla prouzročiti nešto takvo? Gdje su nestali šest stoljeća muslimanske - tako je ispravnije već "turske" - dominacije? Gdje je kob fratara i Hrvata katolika za turskog zuluma u BiH? Zar vam je svjedno što su i Srbima uradili kroz stoljeća? Nevjerojatno.



Kriva je tu i nacistička Njemačka, i njihova naravna suradnja sa bosanskim muslimanima, vrlo jasno izražena preko "Handžar divizije". No, sa nacistima su surađivali i Srbi, ne samo ustaški pokret.

Ovdje padaju i promašuju i toliki "konspirativci" koji samo vide prste židovskog lobija u politici, bankama, Hollywoodu, medijima i sl. Primjer Henry Makow - židovski obraćenik na protestantizama, Brother Nathanael - židovski obraćenik na rusko pravoslavlje, čak i katolički pisac Michael Jones. Svi redom zataškavaju te prelaze preko problema Islama, samo i vječito govoreći židovskoj konspiraciji. Ako Makow govori o problemu islamske imigracije, Židovi su iza toga. Može biti njihov lobby iza toga, ali ono prvo što je iza jest želja za džihadom, i zapovijed džihada dana od prvog dana.

Dok Židovi uglavnom ne kažnjavaju one koji napuštaju njihove redove - makar trpjeli izvjesne kazne poput Brothera Nathanael, kojem je uskraćeno primiti novav preko pay pal napr. - u Islamu postoji smrtna kazna za otpad. Plus redovito i okrutno korištenje sile protiv svih koji se opiru nametanju Islama.

Vratimo se ponovno na Kosovo. Znak je glavne opasnosti za sve balkanske narode. Opasnosti pred kojom se moraju staviti u drugi ili treći razred svi ostali problemi koji mogu postojati između dotičnih naroda. Još jednom ću ponoviti: radi se o opstanku. Razlikovati najgore od štetnog ili što mi nije po volji.

petak, 14. lipnja 2019.

Trump je odlučio


1. Iran je muslimanska zemlja po definiciji, i prema tome zla sama po sebi.

2. Ali ima beskrajno gorih: Saudijska Arabija na primjer, sa njihovim ubijanjem djece uhićene na prosvjedima kad su imali 10 godina. Sada žele ubiti jednog takvog; tj., odsjeći mu glavu i poslije razapeti mu tijelo na (njima uvijek mrski) križ. To je zapadni saveznik protiv kojeg niti jedna zapadna država ne će poduzeti nikakav bojkot.



O čemu onda dalje da pričamo? Odavde:

1. Od društvenih mreža pa do ulica, preko udruga i svih mogućih organizacija, praviti otpor njihovim zlim ratovima. Ratovima u kojima se proliva uvijek tuđa krv za njih. Kao da samom đavolu - kao što izgleda - prinosi "potrebna" žrtva u krvi.

2. I glavno: naša je borba protiv zla i zlih duhova koji vladaju svijetom. Možeš imati aktivnosti koliko hoćeš, ali ako nema gibanja prema svetosti i pokori, nikad ne ćeš zadobiti neophodnu pomoć ni milost od Boga.

To je prvi pokret koji trebamo promovirati, i vršiti: naše vlastito posvećenje, širenje milosti, nauka i svjetla Gospodina Našeg Isusa Krista. Znaj: vrijedi jedan svet život više nego sve njihove konspiracije.

četvrtak, 13. lipnja 2019.

Razlog ovisnosti o društvenim mrežama. Polje nužne discipline i mrtvljenja

Klasična je i mudra izreka: Carpe diem!, iskoristi vrijeme! (dan). Dolazi od rimskog pjesnika Horacija "Carpe diem, quam minimum credula postero" (doslovno: "Iskoristi dan, ne pouzdaj se u sutra"). 

Tome život nauči, kad se već ne sluša starije kad opominju. To je velika istina, i obaveza posebno kršćanima. U ovom vremenu bori se za vječnost, koja ne prestaje. Odatle, ogromna, nedokučiva, vrijednost vremena.

Da bi se iskoristilo vrijeme, potrebna je koncentracija. Potreban je sređen život. Potrebno je - da, tako je - imati sve po planu i programu. Ne ostavljati slučajnosti ništa. Uvijek će se nešto dogotiti mimo plana, ali ti sa svoje strane trebaš učiniti ono što se od tebe očekuje. A prvi koji od tebe treba nešto očekivati, jesi ti sam.

Društvene veze, i ovisnost o digitalnim aparatima, u prvom redu mobitelima, postala je danas pošast. Ljudi dobivaju na stotine poruka dnevno, koje je nemoguće sve pročitati. A ako ih netko pročita, jadan ti je taj. Potrebni su mu doslovno sati za to.

No, gdje je korijen njihove ovisnosti? Odnosno ovisnosti koju prouzročuju? U ovome: za sabrani rad, studij, učenje, izvršavanje obaveza, potreban je dug period konstantnog i neisprekidano usmjerene pažnje na predmet kojim se bavimo. Ako razne informacije dolaze svake druge minute, nemoguće je sabrati se i ući u dubinu teme. Potreban je dug, neprekinut rad i koncentracija. Upravo nešto što društvene mreže po samoj svojoj naravi narušavaju. Mislim svakako na WhatsApp, Viber i slične programe.

Uzmite u obzir slijedeće: ovo se nikad dosad u povijesti nije dogodilo. Nikad ljudi kao dosad nisu bili ometani u svom radu. Ali čovjek ostaje čovjek. I ako mu se primjeni nešto što dosad nikad nije bio slučaj, posljedice su neizostavne. Osoba postaje rastrešena, bez sposobnosti za koncentraciju i dublje poniranje u probleme kojima se bavi. Rezultat je neizostavno rastrešenost, i još više: razdražljivost i agresivnost. Dalje, povučenost i nekomunikativnost. Ljudi počinju gubiti sposobnost za direktnu i jednostavnu komunikaciju.

Taj problem je uočio John Senior još šesdesetih godina. Vidio je sasvim jasno što čini TV: stvara sliku koju je prije sama osoba morala sebi predočiti čitanjem određenog štiva, ili svojom umnom predstavom o nekoj temi. Sada, umjesto tog intelektualnog napora imaginacije, gledamo već dostavljenu nam sliku. Intelekt se atrofira, zakržljava, kao mišić koji se ne upotrebljava. Zbog te intelektualne potrebe, plus sadržaja koji se proturao na TV, Senior je predlagao svojim studentima ne gledati TV.

Koji je zaključak danas s obzirom na mobitele i sl.? Budući smo praktično primorani imati mobitel, ono što možemo učiniti jest ne imati uvijek uključene podatke, niti odgovarati odmah čim se primi kakva poruka. Još bolje: dobro je imati određene intervale vremena kroz dan kada ćemo prelistati izvjesne poruke. I uvijek voditi računa koliko vremena uložimo u ove komunikacije. Mislim da preko svake mjere.

Intelektualne posljedice ovakvog načina života su katastrofalne. Korištenje bilo kojeg uređaja koji zamjenjuje - bez potrebe - naš rad, ima tragične posljedice za našu psihu i inače intelektualni kapacitet i efikasnost. Nešto na što moramo odlučno reagirati i drastično mjenjati naše običaje. Evo jedan skori primjer:

Običavam posvetiti izvjesno vrijeme - po planu i programu - tokom tjedna za kakvu karitativnu aktivnost. Napr., za pokazati neku ključnu materiju kakvom učeniku ili studentu bez ekonomskih mogučnosti, i u raznim teškim (ne)obiteljskim situacijama. Pokazujem izvjesnu materiju neki dan jednom takvom učeniku. Malo po malo, kao da kidam kore luka njegovog (ne)znanja, nastojeći doći do onog što doista zna; vidjeti koja je njegova situacija. Na koncu uvidim da nije siguran ni u tablici množenja. Do te mjere je korištenje računala okržljavilo njegov intelekt i memoriju da je izgubio i najosnovnije. Baš taj primjer me i naveo da napišem ovaj članak, primjenjujući ovo razmišljanje i na druge realnosti.

Društvene mreže i digitalna sredstva imaju jak adiktivni efekt. Iz izloženog: zamjenjuju intelektualnu urođenu sposobnost radom ili procesom nekog uređaja. Raznorazne primjene tih strojeva predstavljaju nam se kao  napredak, ali su atrofija naših umnih sposobnosti i zarobljavanje.


Gdje je ono vrijeme kad mi je profesor jezika, u srednjoj školi, govorio da zna 500 pjesama napamet. Potaknut tim primjerom, naučih 200 pjesama i izabranih tekstova doslovce. Da li sam utrošio previše vremena? Nipošto. Mnogo manje nego što danas mladi i stariji ulažu gledajući razne ekrane. Upotrebom, razvija se sposobnost koncentracije i poniranja u sadržaj teksta. Svaka riječ dobiva posebnu boju i zvuk; sadržaj. Odatle ostane u memoriji. Ali te stvari potrebno je vježbati.

Potrebno se vratiti vježbanju memorije, čitanju samo izvrsnog štiva, bilo duhovnog, koliko i kulturnog, osim profesionalnog na što smo obavezni. 

Moramo presjeći kanal ovisnosti o digitalnim uređajima. Moramo mi vladati njima, ne obrnuto. To je već i kršćanski zahtijev. Kršćanin mora svoje vrijeme urediti prema cilju koji je Bog. Sveto Pismo stavlja u usta faraona veliku izreku, koju su crkveni naučitelji primjenili na Svetog Josipa: "Ite ad Ioseph". U vrijeme kad je zavladala glad u Egiptu, i mudrost Jakovljevog sina Josipa je predvidjela što činiti za vrijeme gladi. Kao dobar upravitelj, po Božjem nadahnuću, u vrijeme sedam dobrih godina pripremio je potrebno za drugih sedam gladnih.


Primivši uputu od Boga, racionalno je nakon toga rasporedio snage. Bog ne želi nered; nasuprot, sve čini vodeći određeni i potrebni red. Tako i kršćanin nužno treba napraviti mjeru u svom životu, odstranjujući neuredne ovisnosti, poput modernih.

Treba biti ponizan i priznati: u ovu ovisnost i neurednost lako je pasti, ali je nužno priznati i podići se. Seneka reče: "Griješiti je ljudski, ustrajati đavolski". 

Koliko više kršćanin, posebno danas, mora biti oprezniji.

srijeda, 12. lipnja 2019.

Ne trčati za privatnim objavama; poznato nam je što treba biti

Interesantan je upit apostola Gospodinu na sam dan Uzašašća, nakon što im je Isus naložio ne napuštati Jeruzalem, već čekati Obećanog Duha Svetog. Umjesto da se usredoče na riječi Gospodnje; na njegov nalog što je ustvari naredba za one koji ga slijede, oni pitaju kao da su ih Božje riječi samo okrznule: „Da li ćeš sada obnoviti Izraelovo kraljevstvo?”. Oni i dalje djeluju kao ljudi, radoznali ljudi, željni da se već jednom napravi red pred ovim đavolim slugama koje razapeše Krista, i pred ovim idolopoklonicima koji nam vladaju. Zar nije logično da Krist, već proslavljen, uzme svoje žezlo i napravi red i zakon među ovim bezobraznicima?

E pa nije bilo tako. Apostoli, makar toliko vremena proveli sa Gospodinom, makar bili svjedoci njegove Muke, Smrti i Uskrsnuća, još uvijek nisu bili obučeni u „silu odozgor”, nisu bili primili Duha Svetog. A to je ono najvažnije, i sve drugo ne može zamjeniti ono što je bitno i prvo. S druge strane, kraljevstvo nametnuto žezlom na ovoj zemlji nije Kristovo. Ljudi trebaju prići Kristu po vjeri. Apostoli ih u tome trebaju poučavati, „do kraja vremena”, i posvećivati sebe i druge.

„Da li ćeš sada...?”, to je pitanje koje si postavljaju toliki katolici, i drugi koji se prizivaju kršćanskim imenom... ali iz radoznalosti! A ta radoznalost nema smisla u Božjim stvarima. Jer mi već znamao što nam je činiti: ljubiti Boga, činiti njegovu volju, i posvećivati se! Sve drugo je gubljenje vremena.

Nama je naloženo što nam je činiti: posvećivati se, obući se u silu odozgor. Znamo Zapovijedi, znamo Evanđelje. Na tim stupovima sve je sagrađeno.

Ipak, ljudi kroz povijest padaju često u slične greške. Uvijek kad se udalje od pravog smisla Riječi Božje. Uglavnom kad je počnu interpretirati na svoju ruku. Desilo se nešto slično pri kraju prvog tisućljeća. Mnogi katolici su mislili, loše razabirajući i interpretirajući na svoju ruku, da će se sad ispuniti riječi Otkrovenja u kojima se govori o „kraljevstvu nakon tisuću godina”, i sl. Ali to je greška – Crkva je osudila takve interpretacije – jer promjena treba doći iznutra. I još: „Bogu je tisuću godina kao jedan dan, i jedan dan kao tisuću godina”, kako opominje Sv. Petar.

Istina, Riječ Božja opominje i za ovo vrijeme: kad se govori o „grozi pustoši na svetom mjestu”. Što je drugo sveto mjesto osim Katoličke Crkve? Što je drugo groza pustoši osim napad na Sakramenat Tijela i Krvi Gospodnje? Što je drugo „groza pustoši” osim ako ne dolazak na sveto mjesto nekog, poput Bergoglia, koji će zamjeniti Evanđelje sa nekom vrstom komunizma i „dobrih osjećaja”, i sl.?

Kroz povijest je bilo mnogih momenata koji su bili toliko vjerna slika "groze pustoši", da su kršćani mislili da je to što doživljavaju ispunjenje proročkih riječi Svetog Pisma. Ali... bile su samo slike onoga što ima doći, i također konkrecija zadnje i velike "groze pustoši" u pojedinim momentima kroz povijest.

Kršćani su mogli misliti da je to Neron, nakon tolikih progona i mučenja posebno rimskih kršćana. Kad je 637 pao Jeruzalem u ruke kalifa Omar bin al-Katab, i ovaj ušao drsko i psujući u Crkvu Kristovog Groba, oskrvnjujući je, kršćani su mislili da ono čemu su svjedoci "groza pustoši na svetom mjestu". I jest, ali jedna od konkretnih kroz povijest.

A vidite, prošlo je skoro 1400 godina od tada.

No, sad je "pao onaj koji ga zadržava", po riječima Sv. Pavla, sada vidimo "Veliki Otpad", jer se sa Svete Stolice naučava pakleni nauk i duše se vode u pakao, ne u nebo.

Međutim... uvijek i u svemu tome vrijedi ono: koliko će to trajati? "Gospodine, da li ćeš sada ustanoviti tvoje Kraljevstvo?".

I mi smo dobili odgovor. Već dvije tisuće godina da znamo odgovor.

Jer, "nema ničeg novog pod suncem", kao što govore mudrosne knjige. Bog je sve rekao, njegov Sin se Utjelovio, Umro, Uskrsnuo i Uzašao na Nebo. Poslao nam Duha Svetoga. Sve je rečeno. Mimo toga nema nečeg "drugog". Nema "Novih Duhova" kako je Montini - Pavao VI, i njegovi s njime, nazvao Drugi Vatikanski Koncil. Reći samo to je drskost. "Novi Duhovi"? I sve poče da se ruši. O kojim duhovima se radi?



[Budući da ne može biti "Novih Duhova", treba ih napraviti jer u njih se vjeruje. Kako? Po modernističkoj metodi: osjećajem. To je ljudsko djelo.]

Znamo dakle odgovor.

Što ostaje? Osteje da mi počnemo vršiti našu zadaću. Ne znamo koliko će sve ovo trajati! Ali znamo da trebamo živjeti i boriti se za naše posvećenje svaki dan što više, baš kao da ćemo danas pred lice Božje (kao što može i biti). I što onda? Kud si onda prispio?

Naravoučenije: otresi se "Novih Duhova", "proročanstava", "ukazanja" ovdje ili ondje. Samo jedno ti ostaje: primjenjuj ono što je Bog rekao zapečačivši zauvijek.

utorak, 11. lipnja 2019.

John Senior, bitni korak za obnovu kršćanske kulture: ugasi TV

John Senior je bio američki sveučilišni profesor klasičnih jezika, obraćenik na katoličku vjeru. Sedamdesetih godina pokreće na državnom Sveučilištu u Kansasu Integralni Program Humanih znanosti. Nije bilo riječ o "humanizmu" Novog Poretka, ili Nove Ere, već o obnovi ljudske podloge za izgraditi solidnu kulturu za obraniti poklad kršćanske civilizacije.


Program (jedna vrst predmeta) je dao neviđene plodove: oko 200 vrlo solidnih obraćenih na katoličku vjeru sa protestantizma ili židovstva, ili sa nominalnog, neprakticiranog katoličanstva. Od tih dvjesto, 31 su postali benediktinski monasi tradicionalne orijentacije.


Na čemu se zasnivao program? Senior je uvidio da moderna kultura udaljava mlade od dubokog razmišljanja. Šesdesetih godina počela je masovna invazija televizije u obiteljske domove, koja će ih uništiti.


Zajedno sa druga dva profesora, Senior je došao do zaključka da moderni studenti više ne čitaju klasične autore, od Homera pa do Renesanse. I, ako bi ih neki čitali, ne bi bili u stanju shvatiti ih. Potrebno je, dakle, bilo uvesti studente u duboki način razmišljanja, za što je bilo potrebno vrijeme i koncentracija. Ali još nešto više od toga: uvjerenje da je istina objektivna i da se je može spoznati.

Studenti su trebali naučiti čitati klasična djela od Grka, Rimljana pa do modernih vremena, uz vježbu pamćenja potrebnih odlomaka, stihova i poema. Razvijao je strogi, logički način razmišljanja ostavljen od Aristotela.

Studente koji bi mu zatražili savjet za odlazak u koji kontemplativni red, bili bi savjetovani otići u tradicionalnu benediktinsku abadiju u Fontgombaultu (središnja Francuska), koja nije prihvaćala liturgijsku reformu Novus Ordo. (Ipak, 1984 ova abadija napušta otpor, da bi konačno uvela misal iz 1962, kao inače FSSPX.) Senior je bio prijatelj Mons. Lefebvrea, Michael Davisa i drugih tradicionalista. Liturgijsku promjenu doživljavao je vrlo bolno, znajući što će proizvesti.

Američke vlasti nisu vidjele dobrim očima ovaj Seniorov uspjeh: zabranili su program uz optužbu za prozelitizam. Može se govoriti o Bogu, ali ne previše ozbiljno. Senior je bio opasan. Umro je 1999.

No, on je dao ključ otpora Novom Svjetskom Poretku: klasična i katolička izobrazba, bez bolešljivih osjećajnosti. Dubok, solidan intelekt i razvoj kreposti kao baza koja pomaže rastu vjere.

Odvaži se i ugasi TV. Umjesto TV navečer, čitaj i komentiraj svojoj djeci neko dobro štivo. Uvedi molitvu u svoj dom. Malo po malo, kao po krivoj ravnini, ali uvijek prema gore.


ponedjeljak, 10. lipnja 2019.

Baretzky, u ime svih svojih, ne može boti jasniji: "Trebamo Jedan Svijet, Bez Granica, Jednu Vladu i Jednu Religiju"

U nagovoru poslije precizira: "Jedna Religija" je ustvari "Ne Religija". Upravo po naputku, planu i programu:


 To je predsjednik Evropskog Centra za Informativnu Politiku i Sigurnost.

Bolje reći evropski sotonski centar za ... (nešto konkretno). Sad sigurnost, sad nešto drugo. Isti projekt u kojem su uključene praktično sve značajne institucije. Bergoglio, infiltrirani uljez, radi svoje u Katoličkoj Crkvi koju nastoji srušiti i pokazati naivnima novi put (propasti, svakako).

Zato Franjini ljudi rade svaki nešto na svom području: Kardinal Tobin odobrava po drugi put "misu za LGBT članove".


 Jorge mu plaća za nagradu: Tobin je imenovan za člana Kongregacije za Katolički Odgoj.

Oni ne žele podržati one koji svjedoče da su bili žrtve perverzije (bivši homoseksualci slave svoje oslobođenje od pošasti; ovima se ne primiče Tobin i slični):

Jasan je put otpora: samo i jedino katolik. Odatle i napadi NSP protiv ne samo katolika - makar posebno katolika -, već inače svih koji nastoje uzeti Kristovo ime zaozbiljno.

Snaga kršćanina jest što ne živi za ovaj svijet. To ne mogu pobijediti, makar mogli tijelo.

nedjelja, 9. lipnja 2019.

Današnje društvo i vrijednosti, gore od nacističkog

Već sam pisao o Gereonu Goldmannu, njemačkom bogoslovu koji je bio član elitne postrojbe SS za vrijeme drugog svjetskog rata. U ratu je bio četiri godine, i druge četiri ratni zarobljenik. Nakon povratka u Njemačku, sužio je nekoliko godina na ondšnjim župama i nakon toga bio misionar u Japanu, skoro do pred kraj života.

Cijeli njegov život je nešto izuzetno, vrijedno studija i izvlačenja potrebnih pouka. Ovdje ćemo se ponovno osvrnuti na jednu njegovu zgodu, ali vrlo znakovitu. Prevodim (makar dosta brzo), par stranica iz njegove autobiografske knjige "U sjeni tvojih krila". Zgoda se odvija na samom početku rata, i vrijedno je povijesno svjedočanstvo osobe koja je živjela ovaj ključni period u prvom licu; ne piše o nekom drugom: on je tu bio! Njemu se to događalo! Znamo da povijest pišu pobjednici, i povijesni događaji vrlo su pogodni za one koji vladaju za prikazati ih u svjetlu kako njima odgovara. Zbog toga, ovo što se ovdje opisuje u prvom licu ima neograničenu povijesnu vrijednost koja može osvjetlati način mišljenja prvih aktera ove drame. Pogledajmo:




Oko devet sati noću (napomena: bilo je Badnjak 1939.), uđe jedan sakati pukovnik, veteran Prvog svjetskog rata, u pratnji svog pomoćnika. Čuli smo da će pročitati posebnu zapovijed šefa SS-a; nešto zašto nismo imali interesa.

U sobi smo bili sam SS-ovci, jer se radilo o tajnoj poruci, upućena isključivo nama. Pomoćnik je pročitao list napisan na žutom papiru:

"Gospodo, ovo je Božićni nalog od samoga Himmlera: Obratite posebnu pozornost. Stoji:

Naša slavna pobjeda nad Poljskom, koliko god bila velika, koštala je krvi tisuća najboljih Nijemaca. Tisuće naših najboljih mladih ljudi se nikada neće vratiti. U mnogim obiteljima otac je nestao; mnoge nevjeste su izgubile obećanog; Mnoge djevojke od sada će morati živjeti bez budućih muževa. Pobjeda ne znači ništa ako se ne obnavlja i povećava protok krvi, protok svete i vrijedne njemačke krvi.

Misija SS-a, elitne postrojbe, je predati Führeru dar nove krvi: začećem djece kroz koju će teći struje ove krvi kroz svu vječnost.

Svi članovi SS-a dužni su ispuniti dužnost prinošenja djece Fireru. Mnoge djevojke će čekati čovjeka da im pomogne predati sina Führeru.

Svi članovi SS-a uživat će dozvolu kako bi izvršili ovu slavnu misiju. Država se brine o svim troškovima, a osim toga, isplatit će nagradu od 1000 maraka po djetetu svakom članu SS-a koji ispuni ovu misiju. "

Nastala je tišina: nitko nije govorio. Pukovnik je upitao: Tko je voljan prihvatiti i izvršiti ovo dopuštenje?

Nije bilo odgovora; ljudi su jednostavno ostali na mjestu dok su im lica odrazavala njihove misli.

Tada je došlo pitanje: "Gdje su bogoslovi?" Ustali smo (opaska: bilo ih je ukupno 11). I izravno je tražio moje mišljenje o tom nalogu.

"Gospodine", odgovorio sam, "u svojstvu vojnika, ne smijem imati osobno mišljenje ... niti ih izražavati."

"Dakle, odobravate li naredbu?" Što ćete učiniti?

Dok sam odgovarao, osjećao sam da se crvenim: "Nije mi dopušteno reći hoću li odobriti ili ne." Do sada sam samo čuo da se naredbe izvršavaju, kakve god bile.. "

Vojnici su prsnuli u smijeh i, kao što su mi poslije rekli, moje je lice pokazalo veliko zanimanje.

"Goldman, ti si vođa među tim crkvenim osobama i en ću ti narediti da očituješ svoje intimne misli ... pitam te, i budite uvjereni da ste slobodni izraziti svoje mišljenje bez straha od kazne."

"Hvala, gospodine Časniče. Žao mi je što je ova naredba stigla; ali osobito u vrijeme Božića. Tijekom ovog svetog vremena naše misli su usmjerene prema višim stvarima! "I nastavio sam citirajući Tacita (tu quoque Tacitus) - na latinskom, naravno, što uvijek ostavlja dobar dojam - i što je govorio o čistoći djevojaka u Germaniji dvije tisuće godina prije. Zatim sam citirao Cezareve riječi o vrlinskom ponašanju nordijskih naroda; onda se osvrnuh na srednji vijek s odgovarajućim primjerima; te konačno završih:




"Sada dolazimo do onih koji sebe nazivaju pravim Nijemcima i koji kršćanstvo smatraju pogoršanjem njemačke rase, dok se kontradiktorno  proglašavaju kršćanskom nacijom. Oni zapovijedaju dati djeci oca - bez obzira kako ili s kim - i nude nagradu za one koji ispune takvo naređenje. Jesu li to pravi Nijemci? Po mom mišljenju, nikada do danas, i po zapovijedi šefa SS-a, takva uvreda nije predložena mladim Nijemcima! " Trebao sam govoriti oko deset minuta. Bila je to moja prva propovijed.

Vojnici ustadoše i povikaše: "Bravo!" A neki su promrmljali: "Neka se Himmler brine o strastvenim njemačkim djevojkama!"

Gotovo izbi pobuna među ljudima. Susret je prekinut prije ponoći i sve grupe SS-a išle su s nama šest kilometara pod snijegom i u ledeno hladnoj noći do najbliže katoličke crkve u Jordanu.

Ljubazni stari župnik, iako je bio naviknut često viđati sjemeništarce, bio je iznenađen pred invazijom SS-ovaca,  u većini ne katolika. Nakon mise dobili smo ukusnu božićni kolač koji ponudiše dobri župljani koje je župnik pozvao na proslavu.

Naravno, sljedećeg jutra muškarci su se vratili svom brutalnom uobičajenom ponašanju, a čak su i neki od njih prosvjedovali zbog propuštene prilike prethodne noći; ali imali su duboko iskustvo ispravnosti i čvrstine u izražavanju neslaganja koje nikada ne će zaboraviti.

Sutradan su oženjeni muškarci dobili božićnu dozvolu i nakon čestitanja na govoru i hrabrosti prethodne noći, zapovjednik baze mi je dao posebnu dozvolu. Bio sam iznenađen, ali požurio sam da je iskoristim prije nego što bi se netko predomislio i natjerao me da ostanem u logoru. Proveo sam prekrasan vikend sa svojom obitelji i vratio se da završim svoju tromjesečnu instrukciju, na kraju koje sam Reichsführer Himmler je bio na čelu u posljednja tri dana.



Završni komentari:

1. Jasno je izražena poganska narav nacizma i kulta "njemačke krvi". Vjerujem da je to Bio glavni razlog njihovog poraza. Evropa se ne može braniti mimo te osnove. Samo u znaku križa može biti oslobođena masonske mržnje i progona.

2. No, odražava se i nešto drugo: nacisti su bili manje zli od današnjeg društva u kojem sotonizam hara sve otvorenije. Onda je Himmler tražio od SS-ovaca začeti novu djecu, na potpuno nemoralan način? Jest, ovo je povijesno svjedočanstvo o tome. Ali danas je još gore: danas se začimaju djeca u epruveti, u laboratoriju; traže križanja između šimpanze i čovjeka (nešto što je već sovjetski komunizam nastojao u traženju "supervojnika"). Danas se sjeme jednog muškarca koristi za oplodnju ne znamo koliko žena.

Danas se začimaju djeca u utrobi siromašnih i očajnih djevojaka - nikad to ne može biti opravdanje! - i poslije rođena se predaju - prodaju! - drugima.

Imali su dakle nacisti - SS-ovci! - više smilovanja i poštovanja nego vi, đavoli sinovi.

Dok ne kaže: Dosta!. 

Prokleti. Vaše je ovo malo vremena, Božja je vječnost. Ali i u ovom svijetu vrijeme vam je određeno.

Odvagani ste.