Privlači pažnju poziv barcelonskog rabina svojim sunarodnicima i suvjernicima da napuste "ovu propalu zemlju".
"Bar-Hen, glavni rabin židovske zajednice Barcelone, traži od židova da napuste regiju koju smatra izgubljenom zbog naklonosti vlasti prema muslimanskoj emigraciji. U petak nakon islamskog napada suspendirao je aktivnosti u sinagogi i poslao poziv svojim vjernicima: 'Ova zemlja je izgubljena, židovi neće biti ovdje vječno. Kupite nekretnine u Izraelu i idite što god ranije'.
Za Bar-Hena, dio problema jest prisustvo značajne muslimanske zajednice sa 'radikalnim dijelovima'. Kad već jednom ovakve osobe 'žive među vama', rekao je odnoseći se na teroriste i njihove sljedbenike, 'vrlo je teško osloboditi ih se. Samo jačaju.' Također tvrdi da se ovo odnosi i na Evropu kao cjelinu. 'Evropa je izgubljena', tvrdi.
U izjavama medijima ističe: 'Kažem svojim vjernicima: 'Ova zemlja je izgubljena. Ne ponavljajte grešku alžirskih židova, ili venecolanskih. Bolje je otići što prije.'"
Prije svega spojiti ćemo nekoliko žica. 22 rujna 2016, na cijeloj stranici New York Timesa došla je slijedeća slika i poziv židovima sa strane liberalne sionističke (opaska: U hrvatskom jezizku se obično upotrebljava "Cionizam". Ali nije "Cion", već "Sion" odakle potiče dotična riječ. Smatram da se radi o germanizaciji pa ne želim koristiti takav izraz.) organizacije Daniel S. Abraham Center for Peace, za održati etničku segregaciju unutar Izraela. Štoviše, predstavlja se demografski problem koji čeka Izraela u bliskoj budućnosti:
Drugim riječima, potrebni su židovi u Izraelu. I hitno.
Odakle će doći? Uglavnom iz Evrope. Ako dođu bilo odakle, također će biti dobrodošli.
I ako se židovi odupiru pozivu na odlazak u Izrael, što ćemo onda? E onda će ih trebati uvjeriti. Trebati će stvoriti uvjete da bi htjeli ići. Više nego da budu htjeli: da budu morali bježati.
Time će se zabaviti Soroš i njegova Open Society i tisuću drugih prikrivenih organizacija koji rade za izstog platišu, i za nekolicinu poput njega. Na koncu, za istu ideju.To jest, dovodeći masovno "izbjeglice" u Evropu s nakanom da povećaju nesigurnost, nasilje, vandalizam, seksualna zlostavljanja i silovanja; za učiniti da život u Evropi bude nepoželjan i odbojan, kad ne i gadan. Konačno za zamijeniti njeno pučanstvo drugim. Stvoriti društvo prepuno bezočnih atentata i konflikta.
Za početi, i same "izbjeglice" su na neki način "fabricirane". U prvom redu potičući "arapsko proljeće" (započeto 2011 kad i začeci španjolske radikalne partije "Podemos" - Možemo -, koja toliko ljevičarska da je anarhistička, kao i slične partije u Grčkoj: Syriza). Ali vidi čuda: pa tamo je židovski vlasnik telekomunikacijske kompanije Jazztel, Martin Varsavsky, u kampingu na ulici na Palma de Mallorci, nudeći besplatnu wi fi mrežu učesnicima!
Također je tu i drugi lijepo obučeni, vrlo libereralan on, na madridskom glavnom trgu Puerta del Sol, poljak Tomasz Szabelewski, (neoliberalni) poslovni savjetnik Fundacije Evaris. Još jedan uglađeni koji je iznad rulje i svojim njuhom vodi instikt anarhista.
Slučajnost nula. Onda slijedi "ozlojeđenost" u Siriji, s naknadnim ratom i dobro vođenom strujom "izbjeglica", od kojih dobar dio su bili ubačeni teroristi. Vođeni jer ne idu u bogatu Arabiju gdje su osim toga njihovi običaji zakon. Saudijcki se brinu za slati novac u Evropu... da ovi poslije imaju gdje klanjati se. Kad ne bi bilo zbog ruske intervencije, Sirija bi završila poput Libije.
Trebamo baciti kratki pogled na ono što se dogodili u Charlottesville (Viginia) prije nekoliko dana. Tko je lider "Ujedinjene Desnice" koja je sazvala prosvjed? "Nevjerojatno", ali bio je to opet jedan židov, Jason Kessler, koji je u svoje vrijeme bio onaj koji je bio glavni u američkoj organizaciji "ogorčenih", Occupy Wall Street.
Kako to da se preko noći obrati u lidera "Unite the Right"? I štoviše, prosvjed je organiziran u gradu proglašenom od svog gradonačelnika Michaela Signera, koji je tek što se saznalo za Trumpovu pobjedu, "prijestolnicom otpora". Gradonačelnik, koji znajući za sazivanje prosvjeda, ne šalje policijski kordon između prosvjednika suprotnih spolova: desničara i "antifašista" (sjetimo se Churchillove opaske: "novi fašisti zvati će se antifašisti") poput nasilnih Black Lives Matter i drugih grupa od kojih Soroš nije daleko.
I baš sada se odlučuje skinuti kip južnjačkog generala Roberta Lee, i ne kroz duge mandate Clintona i Obame! Svejedno je da budu tako grubi i prozirni u svojim spletkama. Mediji će izvršiti svoju ulogu.
Ne možemo zaboraviti i Bergoglia, koji koristi crkvene institucije za službu sionizmu, ni više ni manje. Nastupa kao da bi bio predstavnik neke think tank organizacije u sintoniji sa Sorošom i kompanijom. U svojoj Poruci za Svjetski Dan Migranta i Izbjeglice 2018, kaže:
[Franjo slavi Dan Izbjeglica Ujedinjejih Naroda]
"Princip centralnosti ljudske osobe, snažno izražen od mog prethodnika Benedikta XVI, obaveziva nas uvijek pretpostaviti osobnu sigurnost spram nacionalne. Prema tome, potrebno je pripremati na odgovarajući način zadužene osobe na graničnim prijelazima. Uvjeti migranata, tražilaca azila i izbjeglica, traže da im se garantizira osobna sigurnost i pristup osnovnim uslugama. U ime fundamentalnog dostojanstva svake osobe, potrebno je potruditi se za prvenstveno tražiti alternativna rješenja naspram zaustavljanja onih koji ulaze u nacionalni teritorij bez dozvole".
Ovo jedan Papa ne može reći. Ovo je jedan ubačeni, gospodo moja. Ovo mogu reći anarhisti, komunisti i slični njima. Hoće reći, nisu se još ni ohladili leševi u Barceloni (i Njemačkoj, Finskoj,...), i on već upozorava da trebamo progutati i prihvatiti da nas ubijaju, nas i našu djecu i susjede. Da bi došle "izbjeglice". I policija na granici neka im dadne cvijeće, makar ne došli dokumentirani - baš nas briga da li su bili plaćene ubojice prije, ili bilo što drugo. Vi vidite da je ovo normalno? Bio je tako drzak baš u ovo vrijeme da se ni glavni mediji nisu usudili staviti ga na naslovne stranice.
***
Dobro, vratimo se sada u tridesete godine. A ma, pogledaj kovanicu koju je bila napravila Nacistička Njemačka!:
Ali to je kovanica sa nacističkim i sionističkim simbolima, kako to može biti? E evo ovako:
To je medaljon sa kukastim križem i sionističkom zvijezdom na licu i naličju. 1934., radi konmemoracije putovanja barona Leopolda Itz Edler von Mildenstein u Palestinu, Goebbels je naložio izliti ovaj medaljon. Sa strane zvijezde piše: EIN NAZI FÄHRT NACH PALÄSTINA (Nacista putuje u Palestinu). Istih godina već je bio u toku Sporazum Haavara između Trećeg Rajha i Laborističkog Sionizma Ben Guriona.
[Joseph Goebbels, ministar nacističke propagande, i David Ben Gurion, lider sionističkog laborizma i terorističke organizacije Haganah]
Osim toga, tko je pred cijelom publikom u Berlinu, ožujka 1912., rekao da "svaka država može absorbirati samo ograničen broj židova, ako ne želi nered u svom stomaku. Njemačka već ima previše židova"?. Ne, nije to bio Adolf Hitler, već Chaim Weizmann (1874 - 1952), budući predsjednik Svjetske Sionističke Organizacije i budući predsjednik Države Izrael. I gdje se može naći slijedeća tvrdnja, izgovorena prvo 1917., ali opet ponovno objavljena 1936?: "Židov je karikatura jednog normalnog ljudskog bića, toliko fizički koliko duhovno. Kao individualac u društvu buni se protiv svih sputanja društvenih obaveza, ne poznaje ni red ni disciplinu." Nije bilo objavljeno u nacističkom tjedniku Der Stürmer, već u službenom organu mlade sionističke organizacije Hashomer Hatzair. Kako svjedoče ove izjave, sami sionizam je potakao i koristio se mržnjom prema židovima van Palestine. Poticao je od stanovišta da je antisemitizam bio neizbježiv, i na neki način opravdan dok židovi ostaju van Izraelske zemlje.
Drugim riječima, nekome je bila potrebna, i također je financirao u svom korijenu Nacističku Njemačku za ulogu koju je trebala odigrati: utjerati strah u kosti židovima; svakako, onim jadnim preživjelim običnim židovima, ne članovima elite koja se igrala sa onima za koje se pretpostavljalo da su članovi istog naroda. Drugim riječima: dio evropskih židova bio je topovsko meso sionizma, za stvoriti potrebu odlaska u Izrael (koji još nije bio ni stvoren) među komotnim evropskim židovima koji nisu htjeli napuštati zemlje u kojima su se ustalili.
Ali da bi ovi bili topovsko meso, prvo se morao napraviti top. Trebao im je jedan Hitler. Hitler proizvod gušenja Njemačke na osnovu nametnutih troškova rata nakon prvog svjetskog. Tko im je namutnuo ta plaćanja? I, kad je već jednom izašao Hitler, Daily Espress osviće s izjavom rata "Židova" protiv Njemačke.
BIBLIOGRAFIJA:
Ima strahovito toga napisano o predmetu, od čega sam spomenuo tek crticu. Sve je ovo zabranjeno objaviti u glavnim medijima. Možeš možda napisati knjigu, ali biti ćeš u najboljem slučaju stavljen na crni spisak. Uostalom i na žalost, još uvijek za 80% ljudi ono što nije objavljeno na HRTV i slično, ne postoji. Zbog toga i danas jedan od glavnih sredstava istinske protivrevolucije jest internet. Mnogima će ove stvari izgledati "paranoične", "proizvod vrućice", i sl. Ali ono što moraš činiti jest samo spojiti koncima čvrsta i provjerena djela koja su SVAKOMU na dohvat ruke. Ukazujem na primjer na jednog židovskog pisca, Israela Shahak, koje je rekao:
"Nacisti su mi uvukli strah pod kožu što sam židov, a izraelci su me osramotili što sam židov".
Israel Shahak (1933 - 2001), rođen je Varšavi, sin ortodoksnih židova i sionista. Nakon preživljavanja koncentracionih logora u Poniatowo i Bergen-Pelsen, emigrirao u Palestinu 1948. Do odlaska u penziju bio je profesor Organske Kemije na Hebrejskom Sveučilištu u Jeruzalemu. Preko konferencija i objavljenih članaka Shahak je zadobio glas velikog intelektualca suprostavljenog ekspanzionističkoj politici Izraela. Predsjednik od 1970 Lige Ljudskih i Civilnih Prava, Shahak je kompletirao praktičnu odbranu prava svih građana u Izraelu, s povijesnim istraživanjem o židovstvu i sionizmu. Poznatija djela: Izraelska država je naoružala diktature Južne Amerike (Buenos Aires: Editorial Canaán, 2007); Israel Shahak, Open Secrets: Israeli Foreign and Nuclear Policies. London: Pluto Press, 1997; Israel Shahak y Norton Mezvinsky, Jewish Fundamentalism in Israel. London: Pluto Press, 1999.
I također:
Lenni Brenner, američki povijesničar i pisac. Rođen 1937 u ortodoksnoj židovskoj obitelji. Marksista od 15 godina, bio je aktivista za mir u Vjetnamu, govoreći često na mitinzima u Bahía de San Francisco (California).1968. bio je suosnivač Nacionalne Udruge za Pravdu u Irskoj. Brenner je autor pet knjiga: “Zionism in the Age of the Dictators” (1983), “The Iron Wall: Zionist Revisionism from Jabotinsky to Shamir” (1984), “Jews in America Today” (1986), “The Lesser Evil: The Democratic Party” (1988), i “51 Documents: Zionist Collaboration with the Nazis” (2002).
[Lenni Brenner na promociji svoje knjige "51 dokumenat: Sionistička kolaboracija sa nacistima", 2002.]
Mladi Andrea Giacobazzi rođen je 1985.Dakle, nije samo potrebno biti svjedok nekih prošlih zbivanja, bitno je biti hrabar i istraživati bez dlake na jeziku. Diplomiran 2007. u Političkim Znanostima Katoličkog Sveučilišta Presvetog Srca u Milanu. 2009.se specijalizira u Političkim Znanostima i međunarodnim odnosima istog sveučilišta.Autor “L’asse Roma-Berlino-Tel Aviv” — Osovina Roma-Berlín-Tel Aviv (2010),“Il Fez e la Kippah”(2011).
DA LI JE MOGUĆA REAKCIJA NA SVE OVO?
Moguća i nužna.
1) Samo nam Bog može pomoći. Koliko se ljude bude više obučavalo u kršćanskoj vjeri, Bog će nam biti više u pomoći. Bilo koji pokret napravljen u društvu nema budućnost ako nema kršćansku podlogu. Treba se vratiti vjeri otaca, i žarko vas pozivam da ne gubite vremena na crkvenim dokumentima od Drugog Vatikanskog Sabora pa na ovamo. Ako vi sami to budete radili, i naučili prvo svoju djecu pa dalje, da se mole Bogu "na starinski način" i da se u istoj formiraju, dobili ste bitku.
2) Društveni, kulturni i politički rad. Gdje je Soroš? U globalističkom okružju, tako da kažemo i da se ukratko razumijemo. Radimo suprotno, a osim toga to je naravno i lako za shvatiti: borimo se preko identitetskih pokreta, Bog, Crkva i narod.
Nije nemoguće, to nikad nemojte reći niti baciti ručnik u ring. Nikad! Pogledajte Mađarsku. Devedesetih godina bila je to država sa najvećom produkcijom porno filmova u svijetu. Htjeli su je moralno dotući. Ali mladi Viktor Orban nije se prestrašio ili obeshrabrio. Svoju energiju uložio nesebično za svoju Domovinu. Ako mogu oni, a nije im bilo bolje nego nama, možemo i mi. Nek nam je Bog na pomoći, i naprijed do zadnjeg daha.
[Viktor Orban, 1989. Kad je Mađarska tonula, čovjek se nije obeshrabrio. Niti zadovoljio budućnošću "slobodnog tržišta" za Mađarsku, kao ključ za sva rješenja, kako toliki od nas mišljaše u isto vrijeme. Težio je nečemu drugom.]
