Što se događa sa ovim virusom?

Podijeliti ću nekoliko misli sa vama o ovom pitanju.

Prva tendencija o ovoj pojavi jest da se radi o nekoj bolesti sličnoj gripi, ako ne i puno slabijoj. Dakle, sve što vidimo i čujemo o ovom koronavirusu, jest prenapuhano.

Ali činjenice ukazuju na nešto drugo, mnogo opasnije. Nešto što sliči na oružje za masovno uništavanje. Ovaj virus širi zarazu tiho i nevidljivo. Prvo zarazi sve oko sebe, ne ostavljajući znaka. Onda, nakon što se dovoljno umnožio, postaje ubitačan. Odjednom izađe na površinu i počinje da ubija. Kao neprijatelj koji uđe pritajeno iza tvojih linija i počne s paljbom tebi u leđa, a ne vidiš ga i ne možeš se branuti.

Počinju ljudi padati jedan za drugim, i u stanju je izgleda usmrtiti na milijune. Na početku nitko ga ne uzima za ozbiljno. Zaraženost raste vrlo sporo, i iz mnogih zdravstvenh sustava čak su u stanju i prezrijeti ga. U Srbiji rekoše da se radi o "smešnom virusu". Kažu da je u Španjolskoj odgovorni za medicinsku logistiku govorio na tiskovnoj konferenciji, na samom početku: "ne brinite se, ne pada ovaj virus sa neba kao pandže koje vas razdiru". Sada se više ne smije. Nitko se više ne smije. Zatvoreni smo u kućama i ne znamo kad će ovo završiti. Izgleda da bi ljeti moglo biti izvjesnog olakšanja.

U svega par tjedana situacija u Italiji sliči na prizore Danteove Božanske Komedije. Dođu hitna kola po nekog tvog, i vrate ti vrećicu sa pepelom. U svega par tjedana naličje Evrope se potpuno promijenilo.

Broz zaraženih i umrlih, umiru i mlađi - u Francuskoj jedna cura od 16 godina upravo je umrla, nakon što je prije sedam dana počela malo kašljati -, raste eksponencijalno. Do danas možeš imati x zahvaćenih, sutra eksponencijalni faktor puta x. Eksponencijalni rast dostiže nezamislive razmjere kad već jednom dosegne neku točku.

Ilustracija: uzmeš papir debel 1mm, kojeg dovoljno puta možeš saviti. Tako, nakon prvog savijanja imaš debljinu od 2mm, nakon drugog, 4mm, itd. Koliko puta trebaš saviti taj list (dovoljno dug i širok, makar 1mm debljine) da dostigneš Mjesec? Trideset i nešto puta, ne provjeravam sad, možda 37. A sa 36 savijanja tek si na pola puta do Mjeseca.

Imaš jednu bakteriju koja se udvostručava svakih pola sata. Za pola sata od jedne bakterije, imaš dvije. Cijela zdjela se napuni u 12 sati. U koliko sati je bilo pola zdjele? Odgovor: u jedanaest i po.

Svakako da krivulja s vremenom mora opasti, makar i s toga što ostaje manje jedinki za zaraziti. Ali ovaj virus može dokučiti nevjerojatne razmjere. Može ubiti milijune.

Najverojatnije je da je nakanski napravljen. Da li se nekomu izmakao, ili su ga otvoreno pustili, ne znamo. Moguće je i jedno i drugo. No, ono što mi sada trebamo učiniti jest zaštiti što više ljudi od ove pošasti. Poslije treba sređivati račune.

Da li ćemo to ikada moći? Oni koji prežive, trebali bi to činiti.

Ali ima ovdje još nešto. Ništa se bez Boga ne događa. Bog je ovo dopustio. Zašto, to je pitanje?

Kako su ljudi živjeli do jučer? Znamo kako su živjeli: smijali su se deset Božjih zapovijedi, eto kako su živjeli.

Crkve se zatvaraju. Što to znači? Nije li katolička misa napadnuta prije 50 godina? I Bog da to previdi zauvijek? Svaki čin ima svoje posljedice. Sada se obznanjuje nešto načinjeno mnogo prije.

No, znamo da se napisano u Svetom Pismu mora ispuniti. Gledali smo otpad od vjere koji je zahvaćao tolike duše. Smijete li se sad?

Dolazi nam glad i mizerija. Ljudi na do jučer bogatom (ili barem u nekim stvarima bogatijem) zapadu bivaju svedeni na prosjački štap. Nije li to sve prorečeno u Otkrivenju? Zar još Danijel, Gospodin u Evanđelju i na koncu Apokalipsa, ne govore o dokinuću Žrtve? Zar Sveti Pavao ne govori da prvo treba biti Veliki Otpad?

Idemo prvom parom prema zadnjim, da ne kažem najzadnjim vremenima.

I sad, glavno pitanje u ovom svemu jest: Gospodine, koja je tvoja volja za mene? Što mi je činiti? Mislim da je odgovor: odreci se grijeha, spasi dušu svoju. Misli na Boga, i obraćaj mnoge duše njemu. Ne plaši se smrti, nego onog što dolazi iza smrti.

Pozitivnu stvar koju vidim u ovom svemu jest što izvjestan broj ljudi počinje razmišljati u ovom zatvorenju o bitnim stvarima u životu.

U tom slučaju, iskoristi ovu pošast. Bog ti se smilovao.

Kina stiže u pomoć Italiji? Zašto mediji (plaćenici) hvale Kinu pored drugih boljih primjera?

Cinizam do kraja: oni koji su nas uvalili u sve ovo, šišmišojedi, crvojedi, zmijojedi,... ne dostaje mi riječi, ali iznad svega, i zvanično, komunjare i pogane duše, koje ne vjeruju u Boga, nego ga vrijeđaju i taru svoj nardo kako samo oni znaju uraditi; ta komunistička nacija dakle, odakle je sve počelo - bio razlog koji bio, da li im je to ubačeno ili ne, - sada ti komunisti i progonitelji Crkve i najboljih među njima, dolaze učiti nas kako živjeti.

Pa tko vas traži i zove ovamo? Što ste pokazali, osim ovog virusa i teror? U redu, subzijate to sad, jer ako treba mitraljez koristiti, no problem, kao i uvijek.

Ali vama blizu ima nacija, i to isti kinezi i milijun puta bolji od vas, kao Tajlanđani, koji drže ovaj koronavirus na samo dva preminula. Kako to oni rade? Zašto ih, majstori, ne upitate? Upitajte njihovu službu kako to uspijevaju bez mitraljeza. I Južna Koreja, koja se također borila i bori protiv komunizma, i oni su uspješniji od Kine. Zašto njih ne pitate?

[Ni Taiwana ni Rusije nema na spisku. J. Koreja, kineski susjed koji se hrve s ovim virusom od početka, smanjuje stopu rasta. Što njih ne pitate?]

Ali vi, plaćenici, mediji i političari koji vas plaćaju, nakon što su već plaćeni od onih iza zavjese, vi nama dajete Kinu za primjer.

[Do jučer su govorili da Hrvatskoj treba dati zlatnu medalju. Ne izgleda baš tako.]

Zašto? Jer želite provesti međunarodni komunizam, što vam je cilj ima više od sto godina.

Braćo, ovo je borba između dobra i zla. Stanite uz Boga, uz Krista, molite se, pokajte se, obratite se. Možda nam se mili Bog smilije, i pomogne nam.

A tko ostane sa BergoCheom "krstiti" se ljevom rukom - nema ništa da uradi dobro, sve naopako (i pogledaj ovdje kako to hitro čini) -, eh ko će ti onda bit kriv, s kim se družiš.

Dodatak. I još nešto prežalosno:  Spaljivaju mrtve. Jeste li vidjeli ovo u Italiji? Sve je to zbog masonskog običaja kojeg je Pavao VI dopustio katolicima. Nikad dotad katolici nisu palili leševe. Ni za vrijeme kuge koja je oduzela četvrtinu pučanstva u kršćanskoj Evropi. Jer, zar može izaći virus kad ga se zatrpa zemljom? Apsurd.

A ljudi umiru sami, bez svećenika, kojem je zabranjen pristup, pa čak barem je tako sugerirano od nekih biskupa. Osim toga, sve je manje svećenika. Do prekjučer u milanskoj regiji ih je umrlo 28. Inače, ne dopuštaju ni rodbini biti uz krevet. Nema pogreba, nema zadušnice, nema ništa. Spale tijelo, i dadnu nekom od rodbine pepeo.

Kazna je Božja nad nama.

Značajna simbolika zatvaranja crkvi u Italiji

Prvi je Antonio Socci dao alarm, optužujući izravno Bergoglia ne samo za zabranu misa, već i zbog zabrane otvaranja crkvi zbog koronavirusa:

Uvidjevši simboliku i nezadovoljstvo izvjesnih vjernika tim činom, rimski vikar mijenja odluku odmah sutra. Ali Socci (i Cascioli) dokazuje da je glavni odgovorni bio Bergoglio.

No, nemoguće je iz svega ovog izvući pouke.

U ovim zabranama misa, po naredbi iz samog Rima, vidim simboliku dokidanja Žrtve prorečene u Svetom Pismu na više mjesta. I također se pitam:

- gdje je sada vaš smijeh i ruganje sedevakantistima jer oni ne mogu ići na misu često?

- i s obzirom na primanje pričesti usta, što sada kad ne možete više primiti pričest ni na ruku? Osim što je bogohulno, ali ne možete više ni tako.

Što sad? Vidite li znakove vremena?

Pogledajte Srednji Vijek, kad je kuga harala Kršćanstvom, a Islam sa Juga i Istoka. Kroz četrdeset godina Evropa je izgubila 25 - 30% pučanstva. Ali ipak u periodu od dva stoljeća koja obuhvaćaju četrdeset godina kuge uglavnom nadošle sa mongolima, preko tolikih prodora Turaka i Arapa (vrijeme kosovske bitke i prodora na Balkan), stalni napadi na južni dio Italskog poluotoka, Sredozemlje velikim dijelom pod kontrolom turske flote i još uvijek trećina Španjolske u muslimanskim rukama; kroz svo to vrijeme Evropa je utrostručila svoje pučanstvo. Jer je bilo vjere. Vjere i prave ljubavi.

I na što je pozivala Crkva? Na procesije, molitve, pokore, na mise. Upravo kako čitamo u Svetom Pismo, (Dj. 5, 15): "tako da su na ulice iznosili bolesnike i stavljali ih na posteljama i nosilima da bi, kad dođe Petar, barem njegova sjena osjenila koga od njih." I, jer se radilo o ISTOJ CRKVI, u Srednjem Vjeku su nosili Krista Boga vjernicima na okrepu i snagu u borbi protiv zla.

[Sveti Carlo Borromeo daje pričest bolesnima od kuge u Milanu, 1576]

A što imamo danas? Istina, neki svećenici prave geste vjere, i pohađaju i sa sakramentima vjernike i izlaze na ulice. Istina je. Ali od ovih "koji sjedoše na Mojsijevu stolicu", ali kojih se više ne može ni slušati, dolaze osim vrlo konkretnih slučajeva potpuno druge riječi i način djelovanja.

Ovo što se događa jest slika da su udaljili Boga od nas upravo po njihovim odredbama i napadima na misu koje načiniše prije pedeset godina. Kad su ondašnji tradicionalni svećenici upravljali proteste protiv napuštanja vjere, smijali su im se i nazivali ih "pretjeranima" i "zastarjelima", i sl. A što danas? Smijete li se još uvijek? Da li sada možete vidjeti što se događa?

Evo vam još jedne pomoći: pogledajte kakve se crkve sada grade, i kakve su crkve gradili katolici.

Je li isto? Zar se nije nešto promjenilo?

Jest prijatelji, i ono što se događa jesu znak i potvrda svega onoga što je upozoravano od tradicionalnih svećenika ima desetljeća od toga.

Dao vam Bog da progledate.