Pogledajmo začas ovu sliku na večernjoj misi (nedjelja prije korizme) u Hercegovini.
Očigledno je da nitko ne nosi masku. Indeks zaraze u BiH je sada među najmanjima u Evropi. Kako onda protomučati ovu situciju i odgovarajuće posebno u zapadnoj Evropi?
Prije svega, indeks „zaraze“ mjeri se neodgovaraućim testovima PCR. Ti rezultati uopće ne vrijede, predstavljaju jedno veliko ništa. Ali ovise i o broju napravljenih testova. Netko je rekao: „daj mi kutiju PCR testova, i napraviću epidemiju gdje hoćeš“. Pretpostavljam da tu postoji razolika između broja testova po 100.000 stanovnika u BiH i Francuskoj, na primjer. Dakle, ti rezultati uopće nisu mjerodavni.
Sad, ako ima te neke nejasne, neistražene i ispravno neispostavljene bolesti više u Francuskoj ili Engleskoj nego li u BiH, sigurno je i zbog primjenjenog cjepiva. Izrael je također jedan od jasnih primjera. Čudi me inače da su tamo najviše primjenili cjepivo, priznavajući i broj loših posljedica.
Ali obratimo pažnju na jednu drugu stvar koju želim potcrtati. U BiH ljudi ne slušaju. Naučili su iči „na svoju ruku“ otkad se rode. Biće posljedica stoljeća povijesnih zbivanja. U XV stoljeću katoličko kraljevstvo pada u ruke Turcima. Dolazi neprijatelj za biti carem. Pred neprijateljem kojeg ne možeš pobijediti privija se šija, ali se ne sluša. Onda Austrija, od koje se dosta očekivalo ali ne toliko i dobilo. I ovi su tolerirali Turcima koliko su htjeli. Onda Jugoslavija, prva pa komunisti. Hrvati ih konkretno nisu doživljavali za svoju državu, možda sa iznimkom Banovine Hrvatske i sporazuma Cvetković-Maček. I onda „mi smo Titovi, Tito je naš“... neki su čak i vjerovali u tu parolu; neki su čekali dok umre; ekonomsko poboljšanje šesdesetih i sedamdesetih uspavalo je mnoge. Nisu vjerovali vlasti, ali nisu se puno ni bunili. No u svakom slučaju ni tu vlast nisu vidjeli kao svoju. Savij šiju, i ne slušaj.
I sada mostarski biskup traži maske od vjernika. Ali vjernici ne slušaju. Ne slušaju ni kad uđu u neku trgovinu s natpisom „stavite maske“. Skoro niko ih ne nosi. Uđeš u službenu zgradu, na ulazu se stavi ko fol maska, a onda na prvom katu niko je ne nosi, pa je skine svak redom. I tako, ta ti BiH sa svojim nesrećama i povijesti i vidicima i spletkama, uspije dokazati jednu stvar: „virus“ nije to što pričaju. Kad bi bio, ovako kako se ponašaju, i poredeći sa „zaštitnim mjerama“ koje je skoro svugdje primjenjuju, trebalo bi biti zaraze za izvoz. Ali nema je. Prema tome, ni te mjere ni bolest nisu ono o čemu se bez prestanka govori na kupljenim medijima.
[Masonski znakovi na emblemima američke policije]
Pogledajmo s druge strane EU i njihove mjere, posebno u najstrožijim zemljama. Te su zemlje totalno prožete masonskim duhom. Sve institucije su u njihovim rukama. Veliki dio naroda također razmišlja na taj način. I oni, ti masoni itd., napravili su od svojih parlamenata božanstvo. Skidaju Boga, a uspostavljaju svoje zakone donešene u njihovim hramovima-parlamentima. I jao ti ga se onomu koji se ovaži ne poslušati ih. Sve sile primjenjuju protiv takvih. U stanju su prebiti leđa nekom jadniku koji se odvaži ne nositi masku na ulici, a puštaju ilegalce slobodno unutra. Zabavljaju ljudima glupim pričama o koronavirusu, dok pripramaju uručenje zapadnih država stranim i neprijateljskim silama i snagama.
Ali veliki dio naroda tamo još to ne vidi. Do te mjere su prožeti pravnim pozitivizmom divinizacijom parlamenata.
Dok ljudi masovno ne počnu primjenjivati „treba slušati Boga prije nego čovjeka“, pa i slušati razum prije njihove propagande, samo će crnilo biti na današnjem horizontu tolikih država.
