"Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović samo nekoliko dana prije izbora je u intervjuu za Večernji list izjavio kako jedni narodi ne trebaju drugima birati predstavnike. Dok je čelnik Islamske zajednice u BiH davao ovakve izjave, njegove kolege su u džamijama pozivale na glasovanje za Komšića."
Radi se o poznatkoj strategiji takije ("taqiyya") kojom muslimani mogu svjesno varati svoje sugovornike i susjede za postići određeni cilj. Komentirali smo to nekoliko puta, i podsjećam na aktualnost članka "Slava fratra i mučenika Nikole Tavelića, i bijeda fra ekumenskog Ike Skoke" u kojem sam oštro napao jednog hercegovačkog fratra zbog čestitanja Bajrama. Budući da se radi o konstantnoj i nepromjenjivoj islamskoj doktrini, dobro je da se konačno utuvi u glavu jednom za svagda i ne zaboravi. To je tako i ne može biti drugačije, osim dok ne ostave Islam. Također ponavljam: prve žrtve biti će uvijek i njihovi "labaviji" članovi, jer Islam ne trpi disidenciju.
Podsjećam na doktrinu takije:
To ponašanje potvrđuje njihovu teoriju kojom su zadojeni, i u kojoj su poučeni. Tako Muhamed ibn jarir at Tabari (umro 923.), autor standardnog i autoritativnog komentara Kurana, objašnjava aleju 3:28 kao:
"Ako ste vi (muslimani) pod njihovom (ne muslimana) vlašću, plašeći se za same sebe, dajite izgled lojalnosti prema njima vašim jezikom, dok iznutra gajite neprijateljstvo prema nevjernicima... (znajte da) Bog je zabranio vjernicima da budu prijatelji ili da su bliski s nevjernicima - osim kad su iznad njih (kad su nevjernici na vlasti)."
Jednako Ibn Katir (umro 1373.), drugi veliki autoritet u interpretaciji kuranskih tekstova, piše: "Bilo tko (od muslimana), na bilo kom mjestu, bude strepio neko zlo (od nemuslimana) može zaštiti samog sebe vanjskim prikrivanjem". Kao dokaz za ovo, on citira Muhamedov napad na Abu Dardu, kad je rekao: "Smijmo im se u lice, dok ih naše srce bude proklinjalo". Drugi autorizirani interpet Kurana, poznat kao Al Hasan, nadodaje: "Takija je prihvatljiva do Sudnjeg Dana". Tj., uvijek.
Drugi uvaženi tumači Kurana i islamske tradicije, kao Abu Abdulah al Kurtubi (1214-71) i Muhji d-Din ibn al Arabi (1165-1240), protežu primjenu takije (u engleskoj transkripciji 'taqiyya') na same islamske dužnosti. Drugim riječima, makar je muslimanima zabranjeno štovati idole ili prignuti se pred križom, i svakako nositi ga na sebi; oni, prema ovim učiteljima, mogu ići i do te prijetvornosti da se klanjaju križu, dajući LAŽNO SVJEDOČANSTVO, pa čak i prijaviti neprijateljima svoju braću muslimane - pa ništa manje do i ubiti neke - sve u cilju zadobivanja povjerenja od strane svojih neprijatelja, te tako im moći zadati gori udarac: "Takija, pa čak i izvršena bez prinude, ne vodi u stanje nevjerstva - pa makar podrazumjevalo počinjavanje grijeha koji zaslužuju pakao".
Nema komentara:
Objavi komentar