Od Asiza Ivana Pavla II, do Franjine Pachamame: stupanj niže. Od otpada do idolopoklonstva

Imali smo priliku promatrati grozotu pustoši postavljenu na svetom mjestu, Bazilici Svetog Petra u Rimu. Čašćen je bio poganski idol Pachamama od amazonskih idolopoklonika (izmešanih sa pretpostavljenim katolicima).

U Asizu 1986. Ivan Pavao II je dopustio da statua Bude bude stavljena na svetohranište:

 Gdje je razlika između Asiza i Amazonske Sinode? U stupnju prema dolje. Time što su dozvolili idole u crkvi, tu su praktično na istom. Ali ovdje idu još dalje: uče katolike pjevati tim idolima.

Talijanska Biskupska Konferencija (vjerno prenosi Andrea Zambrano) je pripremila pjesmu Pachamami još u travnju ove godine (prema zadnjim informacijama; sve detaljno isplanirano):

 Dok u katedrali u Limi jednako pjevaju Pachamami:

 "Majko Zemljo, Pachamama, dolazimo ti pjevati".

Od otpada do idolatrije. Na ovom stadiju su razbojnici koji su zauzeli Stolicu Svetog Petra.

Ovo je sekvencija nagoviještena u Svetom Pismu i naučavana od Crkve: Veliki Otpad, Antikrist, Drugi Dolazak Našeg Gospodina Isusa Krista. 

Koliko će trajati vrijeme do pojave Antikrista, ne znamo. Ali prema onome čemu prisustvujemo, promatrajući što čini jedan od njegovih preteča, blizu smo. I dosta muka nas čeka preživjeti. Pripremimo duše.

Katalonija i demokracija. Čile, Bolivija, Francuska, Ukranija, Balkan... što se događa?

(Katalonija) Oni su demokrati, a ako se ne slažeš s njima, onda si fašist.

Protesti su vođeni u prvom redu preko antifašističkih skupina, zaduženih vršiti vanjske (prljave) poslove od onih zacrtanih u uredima:

[Ti pališ ono što ti ja kažem; kravata misli, antifa razara]

Nikakvih tu nema "prava naroda". Radi se o razbijanju onog što još preostaje od tradicionalnog poimanja Evrope. Stvaranjem državica koje će biti lakše pod kontrolom globalističke elite. Međunarodni komunizam, novog oblika, u suštini starih metoda.

Još uvijek predsjednik Španjolske - do skorih izbora - Sánchez, sa Alexom Sorosom, Georgevim sinom:

S njegovim ocem Sánchez se susreo samo tri dana prije preuzimanja vlade. Rezultat je bio još jače provođenje komunističke liberalne agende, feminizma, ateizma, multikulturalizma, masovne inmigracije. Alexov brat Jonathan je iza JC Capital koji podržava separatističke partije u Kataloniji:

Pierre Omidyar, židovskog porijekla koji stoji iza francuskih antifa, šalje podršku preko brojnih i nasilnih antifa katalonskom procesu:

Nastoje spriječiti desničarske identitetske pokrete koji niču diljem Evrope. 

U Čileu je na vlasti demokrišćanin Sebastián Piñera - nije dakle ljevičar, makar ekonomsko liberalnog kroja. Zbog jednostavnog povišenja cijene podzemne željeznice - koju je na koncu povukao -, ljevica je napravila skoro državni udar, za sada 11 mrtvih. Piñera izjavljuje: Borimo se protiv nemilosrdnog i vrlo moćnog neprijatelja koji ne poštuje nikog i ništa.

Bolivija. Neokomunist indijanac koji psuje na evangelizaciju Amerike u svoje vrijeme, Evo Morales (poznat po svom poklonu Bergogliu), u izborima ide izjednačeno sa oporbenim kandidatom. Zaustavlja prebrojavanje 24 sata, i nakon toga proglašava se pobjednikom.

Slično na Majdanu je promovirana revolucija kojoj nije cilj nikakva demokracija, već pobjeda ateista koji žele staviti cijelo čovječanstvo njima pod noge, jer su oni bogovi.

[Zašto toliko reže na Mađarsku, Rusiju i još par zemalja? Između ostalog, zbog ovog:] 

[Sorosov Open Society zabranjen u Rusiji; u Mađarskoj zabranjen rad njegovom sveučilištu. Biće mjesta malo južnije.]

Pod vrlo sličnom perspektivom možeš gledati cijeli proces nezavisnosti na Balkanu, posebno na teritoriju bivše Jugoslavije. Nije bio cilj "dati slobodu" potlačenima, već upravo napraviti veće robove od svih zajedno. Jačanje muslimanskog elementa dovodi do još veće destabilizacije i sekularizacije (zatiranje kršćanstva), kao i u čitavoj Evropi.

 [Duh Banovine Hrvatske sporazuzuma Cvetković-Maček je bilo mnogo logičnije rješenje, dok se izvršila podjela po Avnojevskoj Jugoslaviji, a navodno se ide protiv "bivšeg režima". Kome "Avnojevska Hrvatska" ostavlja Hrvate iz BiH, Vojvodine, Boke...? Gorko je kad se shvati da si bio pijun u tuđoj igri.]

"Demokratske priče", čije smo žrtve debelih 200 godina, napravljene su za naše porobljavanje. 

Samo kršćanski identitetski pokreti su u stanju održati minimum Evrope koja je vođena destruktivnom kaosu.

Ne će biti šizme

Nedavno je to jedan svećenik dobro rekao: šizme su se događale u vrijeme kad je bilo više vjere. Danas toga nema. Za vrijeme šizme, Rim je bio nepomičan: istina je ova, prihvati ili odlazi. Nakon upozorenja, te neposluha, uslijedio je proglas otcjepa.

Danas je šizma zahvatila Rim. Tu je pobuna protiv Boga i Crkve. Tu je drsko psovanje na sve što je sveto. Tu se pogrđuje Isus Krist. Jer onaj koji sjedi na stolici njegovog Vikara, vrijeđa Boga.

Ne vjeruju da je Isus Krist jedini i isključivi Spasitelj svi ljudi; onih umrlih, što žive i što će još živjeti, iz svakog vremena ukoliko prihvate njegovu Riječ u cijelosti.

Umjesto Boga, stavljaju na prijesto sve što može izletiti iz ljudske glave, pa čak i sotonsko nadahnuće. Ono što smo mogli vidjeti zadnjih dana u Vatikanu, zavšno je potvrđenje ovog velikog otpada. Otpad koji dolazi do stadija idolatrije.

"Majku Zemlju", poganskog boga-idola, štovali su pred Bergogliovim nosom, i njemu srce samo što ne iskoči od dragosti. Prizori su bili gnusni do krajnosti: među onima koji zazivaju "Maku Zemlju", jedan fratar:

Onda ona vračica nešto daje BergoCheu, i ko fol se prekriži uz to. Biće "dijalog" itd. Ustvari ruganje Otkupitelju. Sinkretizam:

A onda Bergoglio odgovara svojim nekakvim blagoslovom, kao i on ("konačno!"), praveći znak križa koji inače najradije voli izostaviti.

Itd.

Ali ne će biti šizme. Otpad je u Rimu, i uživaju u njemu. Nema tko da se pobuni, ukaže prstom, digne glas: ništa!. Jest, Burke i Schneider izjavljuju - kao što i jest - da je Sinodski dokument rada heretičan. Ali nas zafrkavaju. Nitko ne će učiniti ništa. To je njima neprihvatljivo, nedopustivo.

Kardinal Sarah odmah ovih dana potvrđuje: "nije od Boga napustiti Papu". Tako je, ali prvo se upitaj - kao što si to dužan - da li je Bergoglio Papa. I na mjestu gdje je taj čovjek, ta utvara, ne smiju se izgovarati riječi koje on bez prestanka izgovara.

"Nije s Bogom". Pretpostavimo da bi bilo tako. Zar je to vama uopće bitno? Zar ne razgovarate i dijalog vršite sa svim mogućim ateistima, nijekateljima Boga, muslimanima, židovima, protestantima, "pravoslavnima" itd.? Uzmite onda i one poput mene dostojna razgovora, poslušajte nas. Ali ne, mi smo izostavljeni iz dijaloga. Oni koji hoće biti katolici i vjerovati što je Crkva uvijek naučavala; ne, ti nisu za dijalog. Ti nam ne trebaju.

Nitko se ne će pobuniti. Bergoglio ima zeleno svjetlo za činiti što mu se prohtjedne. Masa "vjernika" bit će s njim, dok će pravi vjernici ostati na strani, uz milst Božju kao biblijski ostatak, kojima ne će dati čuti glas, niti ih uvažiti. Vjernici će ostati kao cvjetna livada izgazana neprijateljskom konjicom: tu i tamo štrčeći koji cvjetić.

Eto, to će biti. Zadovoljnji? Sve spremno za Antikrista kojem pripremate put.

Ne će biti šizme. Bit će nešto puno gore.