srijeda, 30. rujna 2015.

Gloria.TV News on the 30th of September 2015 (hrvatski)


Loše društvo: Prema prognozama, papa Franjo je u startnoj poziciji za primanje ovogodišnje Nobelove nagrade za mir. Većina onih koji su dobili tu nagradu od 1901. godine su danas zaboravljeni. Ipak, ako će Franjo doista prihvatiti i primiti nagradu, biti će u lošem društvu onih koji su već primili isto priznanje poput Sir Austen Chamberlaina, Martina Luthera Kinga, Amnesty International, Menachem Begin, Nelson Mandela, Ujedinjenih naroda, Europske unije, Al Gora ili ratnog zločinca Barack Obame.

Propovijedanje seksualnog razvrata: U intervjuu sa Gloria.tv John Henry Westen, glavni urednik  lifesitenews.com, optužio je homoseksualnu ideologiju za nastojanje biti pseudo religijom: "Oni to čine nacionalnom, globalnom svjetskom religijom koja zahtijeva poslušnost.  Ako ne pokazujete poslušnost, gubite svoj posao i može ići u zatvor. " Prema Westen svi su prisiljeni prihvatiti i cijeniti homoseksualne veze. Westen optužuje biskupe u SAD-u i Europi zbog "šutnje o tim pitanjima kroz pedesetak godina:". U isto vrijeme su svjetovni propovjednici propovijedali “evanđelje” seksualnog razvrata u svakoj knjizi, časopisu i ekranu na zemlji.”

Seksualni razvrat: biskup Franz-Josef Bode od Osnabrück, Njemačka, očekuje od sinode o obitelji da Papa - citat - "ne ponovi o braku ono što je Katolička Crkva oduvijek učila." Biskup Bode odbija tretirati homoseksualnu vezu kao tešku grešnost. Naprotiv, on vidi u tom skretanju "puno vrijednosti kao što su odanost, pouzdanost i ljubav."


Pro-Smrt redovnica: U ponedjeljak, skupina 44 takozvanih vjerskih vođa objavilo je otvoreno pismo u prilog zločinačke organizacije Planned Parenthood  koja je odgovorna za ubojstvo nerođene djece i prodaju njihovih udova i organa. Među onima koji su potpisali pismo je Sor Jeannine Gramick, pro-pobačaj sestra zajednice Notre Dame, koja također promiče homoseksualnu ideologiju.

subota, 26. rujna 2015.

Usput: Jorge Mario u Americi, kriptožidovstvo u punom jeku

Kriptožidovstvo je povjerljivo, unutrašnje pristajanje na židovstvo dok se izvana deklarira biti druge vjere.

"Doista, vi ste, braćo, postali nasljedovatelji crkava Božjih koje su u Judeji u Kristu Isusu: i vi isto trpite od svojih suplemenika što i oni od Židova, koji su i Gospodina Isusa i proroke ubili, i nas progonili, te Bogu ne ugađaju i svim se ljudima protive kad nam priječe propovijedati poganima da se spase, da bi tako u svako vrijeme navršili mjeru zlodjela svojih. Ali sručio se na njih konačni gnjev." 1 Sol 2, 14-16

Upoznati smo već sa uvredljivim postupcima uljeza na Svetoj Stolici; ne što bi vrijeđao mene ili tebe, već Boga. Predstavlja se navodno kao Vikar Kristov, a pred židovima prikriva križ. Jednom, dvaput, i koliko bude trebalo puta:








[Sekretarica Rivkah izraelskog predjsednika Reuven Rivlina, odbija se pokloniti ili dati ruku bilo kojem čovjeku koji nosi križ. Jorge Mario ga prikriva rukom i poklanja se pred njom.]

Njegov dolazak u USA poklopio se sa židovskom svećanošću Yom Kippura. Pun “poštovanja” prema talmudskom židovstvu, odlučio je ne imati bilo kakav službeni ili religiozni akt na taj dan. Informaciju daje ista CNN:



Da li se osjeća krivim što je katolik? Bolje reći što ga takvim smatraju? I prema kome “poštovanje”? U knjizi Petera Schäfer, Jesus in the Talmud, (Princenton University Press, 2007),



može se porinuti dovoljno za vidjeti što naučava takva bljuvotina što su Talmudski spisi (židovski “sveti” spisi, sastavljeni uglavnom nakon smrti I uskrsnuća Isusa Krista; s druge strane dosta talmudskog nauka ima spojeve sa židovskim tradicijama neposredno prije Kristovog dolaska. To su one iste tradicije zbog kojih Isus kori židovske učitelje Zakona zbog napuštanja Božje Riječi, a prihvaćanja njihovih odredaba): Djevica je prikazana kao bludnica koja je imala Isusa iz vanbračne veze sa jednim rimskim oficirom. Isus je kažnjen u paklu na kuvanje u… svom vlastitom izmetu. Da, o tome se radi. Nema ovdje (u ovom blogu, ovom stavu) nikakvog antisemitizma, već neskretanje glave pred povijesnom realnošću.
Na samoj stranici Vatikana prvo što je objavljeno jest:

Prije svega, želim poslati pozdrav Židovskoj zajednici, našoj Židovskoj braći i sestrama, koje danas slave Yom Kippur. Neka ih Bog blagoslovi mirom te pomogne im napredovati putem svetosti, kao što danas slušamo u njegovoj riječi: “Budite sveti, jer Ja sam svet” (Lev 19:2).

Pita se s pravom povijesničar Michael Hoffman,



čemu onda kršćanstvo, ako židovi mogu biti sveti bez Krista? Jednostavno i samo tako.
No, Franc je poguran, samo tako, baš po onom što jest, i radi čega se i ponudio:



Upravo izlazi knjiga velikog Jorge Mariovog prijatelja, Kardinala Danneelsa, u kojoj priznaje da je pripadao “mafijaškoj” (on to sam kaže, što je najgore) grupi kardinala koji su htjeli promjenu u Vatikanu



Već za vrijeme Ivana Pavla II htjeli su pripremiti mjesto nekom drugom, i po njihovim željama, i da svakako to ne bude Ratzinger. 

[Ovdje moram napraviti jednu opasku: Apostolska Konstitucija Ivana Pavla II, Universi Dominici Gregis, iz 1996., upozorava u članku 79: "Potrvrđujući također uredbe mojih Prethodnika, zabranjujem, bio to tko bio, makar imao i dostojanstvo Kardinala, da dok je Pontifeks na životu, i da nije upoznat sa tom stvari, sklapati paktovo u vezi izabiranja njegovog Nasljednika, obećati glasovanje ili donijeti odluke s obzirom na ovu stvar na privatnim sastancima." Totalno jasno. I da bi bilo još jasnije, u članku 81. ove makinacije se kažnjavaju sa izopćenjem.]

Nije to bio samo njihov osjećaj, podsjetimo se kako je Benedikt XVI bio primljen od njemačkih biskupa 2011., kada su mu javno odbili dati pozdrav:




To je onaj isti cardinal (Danneels) kojeg smo ovdje nekoliko puta naznačili radi nevjernosti i pro homoseksualnih stavova. To je onaj isti kardinal koji je izašao na balkon sa Jorgeom kad je bio izabran.


Ama jest, baš onaj isti:

[Ovdje sa biskupom Amberesa, Bonny. Bonny se otvoreneo - i nesmetano - zalaže za crkveno priznanje istospolnih veza i tome slično. Obadvojica su pozvana na Sinodu protiv obitelji.]

E baš golemo, zar nije? Kad ne bi bilo tragično, bilo bi smješno.
A onda se ne čudi kad dođe jedan notorni homoseksualac na misi koju predvodi Jorge Mario na Madison Square Garden, za moliti molitvu vjernika. Ne lažem, ne izmišljam (minuta 28 na videu):



Riječ je o Maurice Alberto "Mo" Rocca, američkom novinaru, humoristi i glumcu, otvorenom homseksualcu.



Sramota prikazati? Sramota je da se ovo uopće i događa.


Zato, budi spreman za Sinodu protiv obitelji koja je odmah iza ćoška. Vidjećeš puno toga, i ništa nek te ne iznenadi, ta vidio si već toliko. Samo vjeru ne puštaj, i ne daj da te itko levati, makar bio obučen u bijelo.

petak, 18. rujna 2015.

Franjin logo za put u Ameriku: bez križa i bez ičega. Ne bi ni The Beatles bolje


Što je ljubav? Zašto ne ona o kojoj The Beatles su pjevali?



Love, Love, Love.
Love, Love, Love.
Love, Love, Love.

There's nothing you can do that can't be done.
Nothing you can sing that can't be sung.
Nothing you can say but you can learn how to play the game.
It's easy.

Nothing you can make that can't be made.
No one you can save that can't be saved.
Nothing you can do but you can learn how to be you in time.
It's easy.

All you need is love.
All you need is love.
All you need is love, love.
Love is all you need.

All you need is love.
All you need is love.
All you need is love, love.
Love is all you need.

Nothing you can know that isn't known.
Nothing you can see that isn't shown.
Nowhere you can be that isn't where you're meant to be.
It's easy.

All you need is love.
All you need is love.
All you need is love, love.
Love is all you need.

All you need is love (Paul: All together, now!)
All you need is love. (Everybody!)
All you need is love, love.
Love is all you need (love is all you need).

Yee-hai!
Oh yeah!
She loves you, yeah yeah yeah.
She loves you, yeah yeah yeah.

Ah, da, reći ćete mi da se "podrazumjeva" o kojoj "ljubavi" je riječ. A ja baš pravo da ti kažem i ne znam koja je to, ili bolje reći biće ona kojoj križ nešto ne leži najbolje:



A sad malo ozbiljnije, ali samo malo, ne treba previše, a nije ni potrebno. Kod Franje (to jest, Jorge Mario, ne daj Bože da papu uvrijedim) je nivo ispod nule. Ipak, njegov odnos sa židovima zaprepaštava, zaprepaštava me toliko da se čudim kako (skoro) niko živ ne reagira. I ako čuješ o nekim reakcijama, sve je to iza ćoše i po tiho. Šta čekate više?

Njegova knjiga koju napisa zajedno sa rabinom Abrahamom Skorka, "O NEBU i ZEMLJI", 



jasno izražava njegovu nekršćansku misao. Citiram:

Ima jedna rečenica iz Drugog Vatikanskog Sabora koja je ključna, tvrdi da se Bog objavljuje svim ljudima i u prvom redu izbavlja narod obećanja. I kako je Bog vjeran svojim obećanjima, nije (taj narod) bio odbačen. Crkva zvanično priznaje da je Izraelski narod i dalje nosioc obećanja. U nijednom trenutku kaže: „Izgubili su partiju, sad je na nas red.“ To je jedno priznanje Izraelskom narodu. To je, mislim, nešto najodvažnije rečeno na Drugom Vatikanskom Koncilu o toj temi.

To nije istina. Bog se u Kristu objavljuje svim narodima, i ovi, ukoliko ga prihvate, bivaju uključeni u Novi Izrael, koji je Crkva (Katolička, jer postoji samo jedna -Krist nije osnovao dvije, tri ili ne znam koliko "Crkava", već samo jednu; izrazi "pripadati u punini", su šupljaci: to bi značilo da van Crkve postoji spasenje, što se protivi Objavi: "extra Ecclesiam nulla salus", van Crkve nema spasenja).

A židovima koji ga ne prihvaćaju sam Isus kaže: "Vaš otac je đavao", i "Kad biste slušali Mojsija, meni biste vjerovali". I velikim svećenicima i narodnim starješinama: "Bit će vam oduzeto Kraljevstvo Božje i predaće se narodu koji bude donio plodove (Mt. 21, 43). Taj narod, to je Crkva, i to je Novi Izrael, i u njemu su i židovima širom vrata otvorena... ukoliko su voljni da uđu. Nema tu puno toga da se nadoda, svatko ko je imalo iskren, i vjeruje u nauk Crkve od početka do sada, to mora istaknuti. Melkitski (katolički) Nadbiskup Cyril Bustros vrlo jednostavno ponavlja ovaj uvijek isti nauk; nikad neće prestati vjere na zemlji:



Eto tako, u medijima u centru je Franjo, Franjo je centar. Interesanto je kako ga gotive. Već je izašao i jedan film o njemu, mada ima i nešto istine: Otac Jorge:


Dosta za danas... Bog ti dao da vidiš.


srijeda, 16. rujna 2015.

Charlie Hebdo: ne može se pasti dublje!

Slike govore same za sebe:
1) satira onih koji upozoravaju na opasnost nekontrolirane inmigracije. Za takve, prema Charli Hebdo, udavljena dijeca su teroristi.
2) Kršćanska civilizacija predstavljena likom naivnog Isusa koji hoda po vodi, dok se muslimansko dijete davi. Poanta: kršćani su nešto slično onima koji se bave tako realnim stvarima kao gonjanje muha po zraku. Kršćani nisu solidarni, i Orban i slični su zločinci.





 

utorak, 15. rujna 2015.

Gloria.TV News on the 15th of September 2015 (hrvatski)






Polemike: Prošle nedjelje, radio Milenijum iz Buenos Airesa  emitirao je intervju s Papom Franjom. U njemu je Franjo snažno kritizirao stav sudjenja onih koji po njemu "siju razmimoilazenja". Ipak, u istom intervjuu osudjuje one koje naziva "fundamentalisti". On ih optužuje - citirano – jer uništavaju u ime ideje, a ne stvarnosti."Prema Gloria.tv to je kao da je Franjo govorio protiv ... liberala za koje njihova iskrivljenay ideologija jest važnija od stvarnosti vjere.

Tri naroda, jedan narod? U istom intervjuu, Franjo tvrdi da - citat - "Bog prati svoj narod te je prisutnost u zajednici, kako u judaizmu i kršćanstvu, tako i u islamu, u vjeri ta tri naroda."
(Neizdrživa opaska blogera: kako se vidi tko si!)

Nepoželjan Prorok: Prema Ocu Kevin Cusick, tradicionalna (opaska: predkoncilska) misa ima potrebnu proročku ulogu u Crkvi. Citat: "Ništa ne prikazuje prisutnost Boga više od Svete Mise i nijedan obred Latinske Crve (opaska: zapadnih obreda) je tako efektivan kao slavljenje u tradicionalnom latinskom obredu." Prema njegovim riječima, ova misa je proročka gesta i Crkvi, koja kao i stari Izraelci želi biti relevantna za svijet otvoreno postupajući pred društvom koje sve više mrzi ono što Crkva jest i zašto se zalaže. Citat: "I tako nije za čuditi se neprijateljstvu u Crkvi prema svojim biskupima i svećenicimakoji slave ovu misu, jer nijedan prorok nije dobrodošao u svojoj vlastitoj kući.”

Tragična povijest: Ruska vlada planira pokopati ostatke Carevića Alekseja i njegove sestre Velike Vojvotkinje Marije u Carice Katarine odjelu Katedrale Sv. Petra i Pavla u Tvrđavi Petra i Pavla u Svetom Petersburgu, 18-og listopada. Grob s devet tijela pronađen je u blizini Ekaterinburga u srpnju 1991. Idenitificirani su kao tjela Cara Nikole II, njegove supruge, troje njenih kćeri i četvoro slugu, koji su bili brutalno ubijeni od komunista. U srpnju 2007-me godine bila su otkrivena još dva tijela 70 kilometara južno od prvog groba. Analize pokazuju da su to tjela Carevića Alekseja i njegove sestre Marije.

ponedjeljak, 14. rujna 2015.

Gloria.TV News on the 14th of September 2015 (Hrvatski)



Optužbe: Anonimni dossier od cijelih sedam stranica o nedavnim promjenama u vezi poništenja braka kruži u Vatikanu. Njemačke dnevnik Zeit ga naziva "optužba protiv Franje". On optužuje papu za de facto uvođenje razvoda i da predstavlja u biti odustajanje obrane bračne veze. Prema dossieru, proces poništenja nije provjera o vrijednosti ili ne vrijednosti bračne veze, nego jednostavno o tome koliko je moguće brakova proglasiti ništavnim.

Neo-Kon fantastika: U dugom članku Newsweek je usporedio Papu Franju i Nadbuskupa San Francisca, Salvatore J. Cordileone, veličajući prvog i demonizirajući drugog zbog svojih katoličkih stavova. Citat iz Newsweek: "Dvojica jedva pripadaju istoj Crkvi" Poznati neo-konzervativac, apologeta George Weigel pokušava zanijekati razlike. Citat: "Apsolutno ništa od onog što je nadbiskup poučavao nije u neslaganju s onim što Papa Franjo govori i uči, iako može biti u neskladu s medijskim fikcijama o Papi."
Opaska blogera: Nadbiskup Cordileone je poznat sa svojim pravovjernim stavovima, i zbog toga jako kritiziran u američkim samonazvanim naprednjačkim medijima.

Holokaust: U otvorenom pismu Papi Franji, pro-life rabin Yehuda Levin piše da koristeći pojam "Holokausta" odnoseći se na pobačaj nije pokušaj za umanjenje nacističkih zločina. Citat: "To je očajnički pokušaj da posegne za terminologijom koja prenosi neizrecivi užas otklanjanja desetaka milijuna nerođenih beba." Levin dalje navodi da je pravno priznanje homoseksualnih veza odobrenje neurednog ponašanja, što on smatra još gore od ubojstva nevina. On to naziva "duhovni" Holokaust.


Sarkazam: Jill Filipović je pohvaljen u New York Timesu da je pobačaj donosi pozitivni osjećaj olakšanja ili sreće. (Presjednik) Katoličke lige Bill Donohue odgovori joj, pozivajući se na British Journal of Psychiatry, na podatke iz 2011-te godine, da pobačaj dovodi do nevjerojatnih 81% povećanja rizika mentalnih zdravstvenih problema, kao tjeskobe, depresije, alkohola, uporabi marihuane i suicidalnog ponašanja. Osim toga, post pobačajni sindrom uključuje emocije poput osjećaja krivnje, obamrlosti, izbjegavanje djece ili trudnica, nemogućnost za prohvaćanje obaveza prema sadašnjoj ili budućoj djeci, neuredne prehrambrene navike budućih djece, strah od neplodnosti i noćne more.

nedjelja, 13. rujna 2015.

Dvanaestog rujna doručkovao sam kavu sa kroasanom, u sjećanje na pobjedu Kršćanske vojske nad Turcima pri opsadi Beča, 12-og rujna 1683. Inocencije XI uveo u zahvalu spomen Presvetog Imena Marijina. Zašto kroasan? Pročitajmo, i u buduće te pozivam da ti isto učiniš. Vječna ti slava, ti Kralju Sobieski

«Islam je vječni neprijatelj ZapadaSv Louis, Kralj Francuske (1226-1270)

Napravimo kratak pregled najglavnijih najezdi Islama, jer nije dobro biti mazlum:

633-636 Osvajanje Sirije i Iraka (onda potpuno kršćanske zemlje)
638 Osvajanje Jeruzalema, svetog grada za kršćane
639-644 Osvajanje kršćanskog Egipta i rušenje prestižne Aleksandrijske biblioteke (baš kao što danas Palmiru razaraju)
646-666 Osvajanje kršćanske Armenije
647-709 Osvajanje kršćanske sjeverne Afrike (Tunis, Alžir, Maroko)
649 Osvajanje grčkog otoka Cipra
654 Osvajanje grčkog otoka Rodas
674-678 Prvo opkoljavanje Carigrada, kršćanskog glavnog grada Bizantijskog Imperija
711-714 Osvajanje Iberijskog poluotoka (odavno kršćanskih Španjolske i Portugala)
719-731 Invazija kršćanske Francuske. Uzimanje Narbone, Nimesa, Carcassonne, Autun i Marsella
732 Charles Martel pobjeđuje arapsku vojsku kod Poitiersa i stavlja točku na islamsko napredovanje zapadnom Evropom
800 Tuniški muslimani počinju invaziju Sicilije
809 Plijenjenje otoka Korcege i Sardinije
813 Plijenjene Nize
828 Plijenjenje Marsella. Ulasci u Provenza tokom cijelog devetog stoljeća
846 Razzias napada Rim, centar kršćanstva: bazilike Svetog Petra i Pavla su poptuno oplijenjene od muslimanskih trupa kojima je Papa Sergio II (842-847) morao obećati plaćanje godišnjeg poreza od 25000 srebrenih kovanica. Da bi spriječili ove napade, njegov nasljednik Lav IV (847-855) nalaže podići lavski grad, to jest, zidove koji okružuju Vatikan.
881 Muslimani provode Italijom pljačku velikog benediktinskog manastira Monte Cassino, osnovanog od Sv Benita početkom šestog stoljeća. Papa Ivan VII (872-882) prinuđen je ponovo plaćati porez muslimanima.
997 Almanzor (939-1002), muslimanski general u službi omejskog kalifa Cordobe, razara Santiago de Compostela, jedno od najvažnijih kršćanskih hodočasničkih mjesta.
1009 Fatimidski Kalifa Al-Hakim naređuje razoriti Sveti Grob u Jeruzalemu i 30.000 kršćanskih crkvi u Egiptu i Palestini.
XI stoljeće: Turci selucidi, narod Centralne Azije obraćen na Islam, osvajaju Bliski Istok i napadaju kršćanske hodočasnike u Svetu Zemlju
1065 Gunther, biskup Bamberga (Njemačka) i 12.000 hodočasnika, pri dolasku u Svetu Zemlju su napadnuti od muslimana. Tisuće hodočasnika su masakrirani tokom tri dana od Velikog Petka do Uskrsa. Ostatak odveden u roblje.
1071 Bitka kod Mantzikerta: kršćanski grci su istjerani iz Anatolije od turaka.
Kršćanski Car Bizanta Aleksis Prvi Comneno upućuje poziv zapadnim kršcanima. Krstaški pohodi koče napredak muslimana.
Nakon krstaških ratova, od XIII do XVII stoljeća turski otomanski muslimani osvajaju i dominiraju kršćanske narode Balkana i sve do srednje Evrope.
1383 Otomani zauzimaju Solun
1389 Bitka na Kosovu: zauzimanje Srbije i Atene
1396 Bitka kod Nikopolisa: osvajanje Bugarske
1453 Osvajanje Carigrada od Sultana Mehmeda II
1475 Mehmed II osvaja Krim
1499 Osvajanje i početak islamizacije Albanje
1480 Zauzimanje Otronta od otomana koji masakriraju nadbiskupa grada i veliki dio klera; hvataju pučanstvo da bi ih prodavali kao roblje
1521 Osvajanje Beograda od Sulejmana Veličanstvenog
1526 Mohačka bitka: osvajanje Hrvatske i Mađarske
1529 Opsada Beča od Sulejmana Veličanstvenog
1565 Opsada Malte
1571 Bitka na Lepantu: otomani su pobjeđeni od saveza kršćanskih zemalja, organizirano od strane Pape Pija V (1566-1572), ali pri povratku turci osvajaju Kretu
1683 Po drugi put, otomani opsjedaju Beč, ali ponovo i definitivno (za sada) gube pred odbranom poljskog Kralja Jana III Sobieski. Po prvi put otomani su prinuđeni gubiti pozicije.

Prije toga, 1492, Isabel Katolička, španjolska kraljica, istjerava arape iz Španjolske. To joj današnja ljevica ne može opostiti i naziva to činom «krajnje netolerancije».
Druga značajna pobjeda dešava se 7-og listopada 1571, na jednoj od najvećih pomorski bitaka svih vremena. Sv Papa Pio V nalaže svim kršćanima moliti krunicu za dobar ishod boja. Turska je flota bila puno brojnija, ali i teža: napravljena od sirovog drveta koje je otežavalo brzinu manevriranja. No, u određenom trenutku teške borbe protiv brojnijeg neprijatelja, oblaci topovskih dimova usredoče se na tursku flotu koja gubi potrebni vidik te su potučeni i natjerani u bjeg; činjenica koju kršćani pridaju zagovoru Djevice i od tada se slavi Gosa od Krunice sedmog desetog. Turska gubi nadmoć na moru, ostaje joj samo kopno, ali njena sila je još uvijek velika.

Iste godine sagrađena je Na Drini ćuprija, te održavana od vakufa iz Mađarskih posjeda. Dakle, otomanski imperij je još dugo imao ogromnu silu i kontrolu na teritoriju od nekoliko tisuća kilometara. U takvoj situaciji, nešto više od stotinu godina kasnije, turci ponovo nastoje zauzeti Beč. Jer cijeli svijet treba biti islamski ili podvrgnut Islamu. To je jedini razlog njihovog ratovanja i zadužbine.

Ogromna turska sila je pred Bečom. 11-og rujna zidovi su već napuknuli i očekuje se zadnji napad – branioci Beča su svega 6.000 vojnika i 5.000 tek naoružanih ljudi, danas bi rekli civilne zaštite, koji su izdržali već osamnaest naleta na grad- dvjesto tisuća Sulejmanovih trupa, vođenih vezirom Kara Mustafom. Iste noći, kao od Boga dan nakon nekoliko dana žestogog marša dolazi Jan III Sobieski, Poljski Kralj. Pred zoru su na svetoj misi koji slavi papin izaslanik blaženi kapućinac Marco d' Aviano, i u cik zore, nakon blagoslova vojske na Kalhenbergu, 65.000 kršćanske vojske navaljuje na 200.000 otomanaca. Sosbieski ih bodri: «Borci, nije samo Beć ono što moramo spasiti! Ono što spašavamo to je kršćanstvo, sami pojam kršćanstva!», te zapovijeda: «Vojsko, borimo se za Ćestohovsku Gospu!» To je bio Jan III Sobieski.



Borba traje cijeli dan, 1000 turskih topova već su onemogućeni napraviti stratešku prednost zbog borbe prsa u prsa na otvorenom polju; osigurana ravnoteža snaga i odbrana pozicija, Sobieski osobno vodi konjanički nagaz sabljama preko turskih redova. Prodor je potpun i turci prinuđeni na bijeg, ne prije sasjekujući nekoliko tisuća kršćanskih taoca. No, pobjeda kršćanske lige je potpuna, uz svega 2.000 žrtava nasuprot kojih 20.000 turskih. Otomanski Imperij se počinje raspadati kao nacikla kugla od stakla. Taj vjernik od glave do pete, poljski Kralj Sobieski, poručuje Papi šaljući mu barjake poraženih snaga, parafrazirajući riječi Julija Cezara, ali dajući Bogu slavu: «Veni, vidi, Deus vincit! (Dođoh, vidjeh, Bog pobjedi!)»

[Pobjeda. Turski stijeg je u našim rukama]

Ali zašto tako naglo počinje rasulo Turskog carstva? Činjenica je da Marco d'Aviano, uz pape Inocencija XI –proglašen blaženim 1956 od Pija XII – nalog (bio je papin poslank za anti turski krstaški pohod), 


potiče i ohrabrava kršansku vojsku na daljne udarce turskih snaga: od 1683 do 1689 duhovna i moralna je snaga kršćanske lige pri osvajanju i istjerivanja turaka iz Budimpešte; i do 1686 do 1688 iz Beograda. Međutim, kršćanska determinacija i jasan vidik tko je problem i tko je opasnost i što treba da se radi, nisu jedino objašnjenje. Sigurno su bitan i neophodan elemenat uspjeha pohoda, ali ne i jedini.

Zašto dakle, pada tako brzo tursko carstvo koje se počelo topiti ko maslac na tavi? Jer je Islam parazitalna i negativna snaga. Islam živi od pljačke i pokolja, kao što smo vidjeli u bitnom povijesnom prelazu njegove povjesti. Širi se jedino kad ima mogućnost da pokorava nove teritorije. Ali na svom teritoriju on nije produktivan. Islam je parazit koji konstanto potrebuje novu biljku da bi opstao na životu.

Zato je u islamskim zemljama jad i čemer. Žive od drugih, i u zadnje vrijeme od nafte ko je ima, to jest, od drugih. Nesposobni su da išta dobro naprave. Imaju ukoliko otmu. Kad prestane otimačina, propadaju jer su truli iznutra. Austro-Ugarska za dvadeset godina okupacije već napravi prugu Sarajevo-Višegrad; navodi Andrić: «Četiri godine trajalo je građenje pruge od 166 kilometara, na kojoj je bilo oko stotinu mostova i vijadukata, oko 130 tunela,...» Franjo Josip pravi prugu sve do Jadrana, povezujući Beč sa jednim od najzabitijim djelovima Evrope držanim od turaka u potpunoj bijedi i zapuštenosti kroz stoljeća. «Makar trošili kilo baruta za kilo kamena koliko ga je u dolini Neretve, nikada ovdje nećemo moći napraviti prugu», poručuju inžinjeri Caru. On im odgovara: «Dati ću kilo zlata za kilo kamena, ali hoću prugu!»

To je razlika između jednog kršanskog carstva, zansovanog na vjeri od Boga danoj i na razumu koje daje svoje plodove čim oči otvoriš, i pljačkaške, parazitske, nasilne, lažne religije Islama. Pogledaj pa vidi, samo ako hoćeš. Najljepše i najklasičnije građevine Sarajeva i Mostara, najugodnije ulice su Franje Josipa. E u tome je razlika koja je plod i jednog i drugog nazora, ako hoćemo imalo biti pošteni i reći što jest.

Islam dakle, bršljen koji duši trup, opstaje samo ako ima novo deblo, novu granu. Nema li je, guši se sam u sebi jer je nezdrav kao učmala bara.

Opaska: I već kad smo tu, moram napraviti jednu opasku: koliko zla napravi taj nesretni prvi svjestki rat! Rasapde se Austrija, nastade komunistička Rusija. Ratna odšteta nametnuta Njemačkoj priprema teren Hitleru koji strmoglavljuje cijeli svijet u još gori rat. Hladni rat do svršetka prvog ciklusa 1989-te godine. XX stoljeće je u suštini obilježeno sa ta dva datuma: 1914 i 1989 kao početkom i krajem. Je li gubila Hrvatska, pitam se sada, dok je bila u Austro-Ugarskom carstvu? Ta bili su i česi, i slovaci i slovenci, osim svakako mađara. Pa gdje je ta tako zla germanizacija? Sigurno da ju je i bilo, ali svi ovi narodi i onda i sada govore svojim jezikom i dalje, a ne njemačkim. Nije, stoga, to bilo tako «zagušljivo», kako su neki htjeli reći. I ako si bio vođen ka njemačkom jeziku osim svoga, nisi li sada prisiljen na engleski? Koja je nezavisnost Hrvatske u Evropi? Manja nego što je bila pred Austrijom. Imali smo nesreću biti na udaru turaka; tako te zadesilo, i gotovo. To nas je strukturalno oštetilo te u suštini nismo mogli zbilja povratiti svoju nacionalnu samostalnost, koja u suštini ne može ni opstati bez suradnje sa susjedima. A da li smo u zadnjih tisuću godina imali boljeg od Austro-Ugarske? Pa i srbi, da nije nesrećne Crne Ruke, nisu imali boljeg. No, sad je gotovo. Ni Ausrija nije više kršćanska, niti imperij. A Hrvatskom upravljaju sa strane taman ko da bi bili turci. Na kraju ću se vratiti na ovu misiao još jednom. Kraj opaske.

Na koncu, za dvjesta godina, Turska će biti poražena i od samih srba (zasluga koja im ne treba biti oduzeta) i bugara u Balkanskom ratu.

Vraćam se na temu kapućina i kolačića zvanih kroasani (croissant). Nakon turskog bijega, među njihovim ogromnim zalihama našlo se velika količina vreća kafe. Toliko da je bečanima počela izlaziti im na nos od tolike nagle potrošnje. Zahvaljujući Bogu za slobodu, i rugajući se turcima, počeše praviti kolačiće danas zvane croissant, uz podsmijeh njihovom polumjesecu gubitniku.

Eto, sjećajući se Sobieskog, sjećajući se tih vitezova što odbraniše kršćanski nazor, podsmjevajući se islamskoj nemoći, doručkujete svakog dvanaestog deveto kapućino –ili makar bijelu kavu - sa kroasanom, nek vam je nazdravlje.

ZAKLJUČNA RAZMIŠLJANA

Islam je uvijek napredovao koristeći pad i stramputice kršćanske vjere. Napredak u Siriji dešava se zbog hereze monofizita, koji su odbacivali Trojsvenog Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga, smatrajući ih samo percepcijom Boga od strane čovjeka. Zbog toga nisu vidjeli tako stran pojam Alaha. Odvajajući se od Rima i ne obraćajući pažnju na osude i upozorenja, pali su kao lagan plijen u islamske ruke.

Sv. Augustin je djelovao u današnjem Tunisu. U njegovo doba i nakon njega još je tinjala hereza arijevaca, koji Krista nisu smatrali Bogom. Zbog toga nije im bio toliko stran Islam, jer je Isusa smatrao samo za proroka. Ne vidješe opasnost u Islamu, te ostadoše progutani.

Bizantija se odvoji od Rima, njihovi popovi govoraše: «Bolje sultanov turbin, nego li papina mitra.» Tako im (i nama) i bi.

Dakle: slabljenje kršanskog identiteta uvijek je bila ta koja je omogućavala prodor Islama.

Trenutna situacija: posebno Zapadna Evropa je postala skoro potpuno laicizirana, posvjetovnjena.

#Ovdje moramo istaknuti bitnu razliku između Zapadne i Istočne Evrope danas. Orban otvoreno ističe kršćanske tradicije svog naroda, koje je dužan braniti i čuvati. To im je i u Ustavu stavljeno. To nitko živ u Zapadnoj Evropi nema. Slovaci su slični tome, dok poljaci imaju jednog takvog predsjednika, koji na misi na svetkovini Tjela Kristova, klećeći nakon pričesti i to skoro jedini od svoje vlade koja opet tu bila prisutna, kad nekim slučajem pade jedna hostija na zemlju nošena naglim i nenadanim vjetrom, diže se hitro, uzima hostiju sa tla i nosi je kardinalu koji je slavio misu. To ne postoji nigdje na Zapadu:#



Religiozni stav je praktično poništen u javnom mjenju posebno zadnjih pedeset godina nakon Drugog Vatikanskog Koncila, navešćemo nekoliko primjera: Nizozemska je prešla sa više od 80% posjete nedeljnoj misi na manje od 2%. Quebec pada sa 90 na manje od 5%. Slično Španjolska, Italija,... Gdje je to obećano Proljeće u Crkvi koje je nagovarao Koncil? Nema ga ni po šavu.

Druga stvar: postoji danas velika razlika iz tehnološke perspektive u odnosu na srednji vijek. Praktično do kraja XVII stoljeća, turci su vojno bili jači. Zbog toga su otvoreno napadali Evropu, nastojeći je pokoriti čitavu. Danas je Zapad tehnološki i vojno neusporedivo jači od svih islamskih zemalja skupa. Mogu ih sasjeći kako hoće – međutim, upravo zbog toga Kalifat šalje pješadiju u unutrašnjost Evrope. Odatle, iznutra, jest odakle treba srozati «kršćansku» Evropu. I to je razlog ove današnje situacije, koja je sama po sebi dio potpuno istog islamskog mentaliteta koji je nepromjenjiv kroz stoljeća.



Treće i posljednje: kao što je nekad Papa Inocencije XI poticao stvaranje Svete Lige za odbranu i potiskivanje turaka, tako se danas događa upravo suprotno.

Pavao VI daje barjak koji su nosile kršćanske trupe na Lepantu 1571, kad poraziše silnu tursku flotu. Kao u znak pomirenja!? Nedopustivo! Pa tko ima pravo da daje kršćanski barjak krvlju natopljen jednim od najstrašnijih neprijatelja kršćanstva? (Ove riječi mogu sablazniti neke, ali o Pavlu VI posvetiću s vremenom posebne članke koje će mnogo toga objasniti za one koji hoće vidjeti i ne okretati glavu na stranu.) Svakako da te Franjo proglasio blaženim, ali to ne vrijedi, jer znamo da Franjo ne vrijedi. Njegova ne vrijedi.



Nostra Aetate, Deklaracija Drugog Vatikanskog Koncila o odnosu sa nekršćanskim religijama, kaže odnoseći se na Islam «... zaboravimo što je bilo». Oni koji to kažu, bili oni koji bili, su povijesno i teološki analfabeti. Nema šta više da nadodavam, za sada.

I ono najgore: u deklaraciji Dignitatis Humanae (o vjerskoj slobodi) Drugi Vatikanski Koncil ističe jasno da svaki čovjek ima pravo na vjersku slobodu. O svemu ovome ću podrobno napisasti, ali ističem par crti:

To je suprotnost utvrđenom nauku Crkve, kao što je i suprotnost zdravom razumu. Prije svega, taj stava je definitivno osuđen od Pape Gregoria XVI u enciklici Mirari vos te utvrdi iste u Syllabus, oslanjajući se na same riječi Isusove, te nauk Crkvenih Otaca (Sv. Agustina između ostalih) i Učiteljstva kroz stoljeća, kao i, rekosmo, na zdrav razum.

Jer ne postoji pravo na grešku. Samo Bog ima pravo da mu se da slava i kult. Čovjek ima dužnost da Boga časti onako kako je i stvoren za to. Zbog toga Bog daje čovjeku zapovijedi da bi se sjetio onoga za što je i stvoren, da bi se sjetio zapovijedi koje već ima zapisane u srcu. Praksa drugih religija samo se može tolerirati da bi se izbjeglo veće zlo. To je, vrlo sažeto, nauk Crkve od početka. Drugo je gnostički utjecaj u Crkvi koji je uvijek u blizini kao napeta puška, sadržan prije svega u masonskim krugovima koji su upravo ti koji stavljaju čovjeka na prvo mjesto:

[Novi čovjek, superčovjek, oslobođeni. Pogazio je table Božjih zapovijedi, diže deklaraciju ljudskih prava. Jednom nogom gazi svećenika, a papina mitra je bačena kao smeće sa strane. Ističe se naslov slike, masonsko geslo: Liberté, égalité, fraternité ]


Ovaj nauk polazi od čovjeka kao centra, i vjerska sloboda, kako je oni zamišljaju, je posljedica tog stava. Ali budući je sam čovjek njen začetak, religije moraju biti podređene legislaciji čovjeka, sve biti ravnopravne i podređene onom što se u parlamentu odredi.

Zbog toga današnji predstavnici Crkve muče (skoro svi) pred najezdom Islama jer su kompromitirani koncilskim stavom. Oni će žalosno i jadno isticati, među prvima, da muslimani imaju pravo na džamije u Evropi, kad su to ništa više ni ništa manje «koplja islamske vojske» kako je i sam Erdogan tvrdio. Za to će švicarska hijerarhija bita ta koja će prva osuditi odluku referenduma o nedopuštenju građenja minareta u Švicarskoj. I u isto vrijeme dopuštaće psovke Bogu u svojim crkvama:



Sjetite se, da požurim završetak članka, sjetite se hrabre i vjerske aktivnosti franjevca Marca d'Avino. A pogledajte kojim glupostima se bave neki, a nije ih baš tako ni malo, franjevci u Italiji, oni uče plesati sa Sor Cristinom, i to svjetovne pjesme i u svetom ruhu:



Eto, to je slika koja dočarava razliku između nekad i sad, razlika u suštini prožeta vjerskim (i nevjerskim) poimanjem stvarnosti. I na koncu, zbog toga cijeli ovaj cirkus vezan za Franjin poziv za primanje izbjeglica, u suštini džihadovske podloge poslane u osvajanje Evrope, koje ako se već prije nije dogodilo, mora se, prema njima i onome što im je naređeno i kako shvataju, kad tad odigrati. Mi smo svi u tom procesu.

Evropa danas nema odbranu, i čeka svoju kaznu, jer oni koji su navodno na čelu Crkve ne vode je kako Bog hoće. Nije na Stolici Blaženog Petra pravedni i mudri muž Inocencije XI, već netko tko tu ne može biti:



Dok mi znamo da Crkva nije njegova, nego Božja i protiv nje neće moći pobjediti snage pakla.



petak, 11. rujna 2015.

Gloria.TV News on the 11th of September 2015 (Hrvatski)



Gloria.TV News on the 11th of September 2015
Napredna Rusija: Krasnodarski Sud zabranio je prikazivanje jedanaest od svjetskih najčešće korištenih porno stranica za teritoriju cijele Rusije, jer oni krše zakone o zaštiti djece. Feministička i porno aktivistica Olga Borisova upitala je dežurnog preko Twittera za alternative. Dobila je odgovor: "Idi i nađi prijatelje u stvarnom životu, umjesto gledanja porno filmova."
Kraj Ashley Madisona: Ivan Gibson je bio pastor, sjemenišni profesor na New Orleans Baptističkom Teološkom fakultetu i suprug s dvoje djece. Počinio samoubojstvo nakon što je jedan haker objavio popis klijenata zloglasne stranice koju je Ashley Madison stvorio za ljude koji traže izvanbračne afere. Gibson je bio među njima. Nakon njegove smrti Avid Life Media, Ashley Madisona nadređena tvrtka, koja ima za cilj uništavanje obitelji, licemjerno je podnijela tužbu protiv hakera, umjesto da krive same sebe.
Prava Hereza: U intervjuu vatikanskom časopisu Civiltà Católica, Bečki Kardinal Schönborn tvrdio je da preljubnička ili nemoralno seksualna veza sadrži - citiramo - "elemente pravog herojstva, istinske ljubavi i istinski dar sebe." Nadalje, pro-homoseksualni kardinal je proturječio Evanđelje tvrdeći da su katolici dužni - citat - poštovanje – prema odluci dviju osoba uspostavljanja homoseksualne vezu, makar to bio teški grijeh.
Lažno Suosjećanje: kardinal Raymond Burke, stručnjak u području pastorala, kritizirao je brzinu postupka poništenja braka u svom predavanju koje je dao na Franjevačkom sveučilištu Steubenville, Ohio. Prema Burke ubrzanje (olakšanje) postupka krši obvezu Crkve koja se sastoji u provjeri da li je dao brak je doista ništavan. On je ukazao na opasnosti od "sentimentalizma" i "lažnog suosjećanja", koji odražavaju "protu zakoniti mentalitet" koji pogađa Crkvu od kraja Drugog Vatikanskog Sabora.

Diskriminacija: Kršćanski škole u Izraelu, a većina njih katoličke, razmatraju o ukidanju broja smještaja za hodočasnike u Svetu Zemlju u cilju pritiska Izraelskoj vladi za povećanje financijske potpore. 47 škola je u štrajku od početka nove školske godine. Israel je kontinuirano smanjivao financije od 65% do aktualnih 29%. U suprotnom, Židovske religiozne škole su financirane do 100% od strane države makar one često nude samo suženi program i nisu uključive (ne primaju ne židove).