Viktimizacija kao opravdanje za agresiju

Vidjeli smo to u bivšoj Jugoslaviji: Srbi su bili "ugroženi" svugdje i u svako doba - dok su vojska i ostale bitne institucije bili u njihovim rukama -, i to je bilo opravdanje za agresiju u doba mira. (Minimax: "Dobri neki ljudi, jako pristojni... Ja sedam, svi sedoše... ja usta', svi USTAŠE!?") Tko je kriv? Hrvati, ustaše.

Židovi su bili glavne žrtve drugog svjetskog rata, i trebalo im je dati Palestinu da tamo naprave državu. Reci nešto protiv, onda si "antisemita".

Muslimani kolju, napadaju, pljačkaju, siluju, ostavljaju bombe tu i tamo prave getove u gradovima... i ako nešto kažeš protiv, onda si "islamofob".

Reci nešto protiv učestalosti kriminala među crncima, onda si rasista i ksenofob, pobornik "bijele privilegije".

Zbog toga su moguće situacije kao ove, koje su plod istog šablona:

Ne trebamo se puno truditi za zamisliti koji bi odjek u medijima bila suprotna situacija: da jedan bijelac premlati jednu crnu ženu! Kao prvo, imali bi video kroz mjesec dana na TV. A onda u udžbenicima.

Koji zaključak trebamo izvući iz ovoga?

Prvo: prikazati stvari onakvim kakve jesu, po istini.

Drugo: osloboditi se kompleksa.

Treće: javno optužiti krivce i mentalitet koji se nameće.