Ova hereza je nastala za vrijeme francuskog kralja Filipa IV Krasnog (1268 - 1314)
Filip Krasni, u nedostatku novca, odluči nepravednu konfiskaciju izvjesnih prihoda klera. Papa Bonifacio VIII mu šalje poslanike protestirajući zbog te inicijative. Posebno uručuje Kralju pismo nazvano Ausculta filii, koje je sadržavalo upozorenje uz očinsku brigu. Međutim, Pierre de la Flotte, blizak kralju, krije pismo i mijenja ga drugim, suhoparnim i vrijeđajućeg tona, prekomjernih zahtijeva. Drugi kraljev savjetnik, Guillaume de Nogaret, podiže aktu optužnice protiv Bonifacija VIII, kojeg smatra heretikom, i prema tome izgubljenog pontifikata. Filip Krasni saziva "države" (Sabor) kraljevstva 10. travnja 1302. Pierre de la Flotte optužuje na skupu Papu zbog raznih zločina. "Ali iznad svega optužuje Bonifacija za pretenziju da mu kralj bude podvrgnut u vremenitim stvarima u svom kraljevstvu, i da treba priznati da je kraljevstvo dobio od njega; kao dokaz Flotte pokazuje pismo koje je on sam napisao" (Rohrbacher, t. VIII).
1303. Bonifacio VIII se nalazio u talijanskom gradiću Anagni. Francuski vojnici ulaze bez zastoja. Nogaret mu se približava i prijeti mu da će ga odvesti u Lyon za svrgnuti ga na sveopćem koncilu. Papa je odgovorio dostojno: "Evo moje glave, evo mog vrata. Spreman sam trpjeti sve za vjeru u Krista i slobodu Crkve; Papa, legitimni Vikar Isusa Krista, podnijeti ću strpljivo osudu i svgnuće od heretika". Zadnje riječi razdraže Nogareta: njegov otac je bio spaljen na lomači kao heretik albigenac. Izvršavajući kraljevo naređenje, vojska zarobljava Papu i Nogaretov saveznik, rimski plemić Sciarra Colonna ga ošamari. Ali Bog strogo kažnjava ovaj boguhulni zločin protiv osobe papinog dostojanstva.
[Dante Alighieri, koji će u svojoj Božanskoj Komediji odrediti mjesto Bonifaciju VIII u paklu zbog simonije - prodavanja crkvenih položaja za novac -, osuđuje strogo i u istom smislu kao i navedeni tekst atentat na istog Papu, riječima iz Pjesme XX, o Čistilištu:
"Da se vidi manje loša budućnost i prošlost, vidim ući u Anagni ljiljanov cvijet - opaska: francuska vojska - i u svom Vikaru ostavljajući Krista zatočenog. Evo ga ponovno izruganog; vidim obnoviti žuč i sirćet, i biti mučen među živim razbojnicima."]
"Anagniski šamar", tj. šamar udaren Bonifaciju VIII u Anagni, zaziva prokletstvo na ovaj gradić. Nasljednik Bonifacija VIII, Sveti Benedikt XI, izopćuje počinioce i suučesnike atentata. Raynald, anno 1303 i Rohrbacher navode: "Ovdje treba ostati u sjećanju jedan značajni čin. Anatema izgovorena od Pape Svetog Benedikta protiv Anagni, kao ona Davidova protiv gore Gelboe, izvršila se. Ovaj gradić, do tada vrlo bogat i napučen, nije prestao povećavati svoju dekadenciju od onda. Evo kako je opisuje jedan putnik iz XVI stoljeća, Aleksandro de Bologna: 'Anagni, grad vrlo drevan, ruševan je i pust. Prolazeći onuda 1526., vidjeli smo u čudu ogromne ruševine, posebno palaču podignutu od Bonifacija VIII. Pitajući za razlog, jedan od glavnih mještana nam reče: Razlog je bio uhićenje Bonifacija; od tog vremena, gradić je uvijek opadao sve više: ratovi, kuga, glad, mržnje su ga srozali na jadno stanje koje sada vidite (...). Zbog toga, ima malo vremena od toga, mali broj mještana koji su još uvijek tu živjeli, tražeći u brizi koji je razlog tolikim nesrećama, priznaše da se radilo o zločinu njihovih predaka, koji su izdali Papu Bonifacija, zločin koji nije bio zadovoljen od onda. Zbog toga, molili su Papu Klementa VII da pošalje nekog biskupa za odriješiti ih od prokletstva u koje su zapali njihovi oci, jer staviše ruku na suverenog pontifeksa.'"Kralj Filip Krasni, glavni počinioc zločina, imao je tri sina. Oni su ga nasljedili na prijestolju, ali nijedan od njih nije imao djece. Tako se iskorijenila dinastija Filipa Krasnog. Ova je bila zamjenjena, čudo, Karlom grofom od Valois, prijateljem i glavnim generalom Bonifacija VIII.
Sam grad Rim, koji je učestvovao u zločinu, bio je lišen prisustvom papa kroz 68 godina. Nakon atentata u Anagni, doista, ne videći se pape sigurnim u Italiji, izabraše svoje prebivalište u Avignonu (od 1309 do 1377). Rim je bio stjecište kaosa i borbe rivalnih obitelji.
Francuska je imala svoj dio u zločinu: bila je kažnjena ratom od 100 godina (1377-1453), engleskom invazijom i građanskim ratom slijeđenim uzurpacijom francuskog prijestolja od engleza. Bog šalje Svetu Ivanu Aršku za spasiti monarhiju u svom božanskom pravu i legitimnom nasljedniku Karlu VII. I cijela Evropa je posljedično trpjela. Dok je Francuska bila u stogodišnjem ratu, i Engleska bila zainteresirana za osvojiti njena područja, dotle Turci ulaze duboko na Balkan i osvajaju Carigrad. Prelomna vremena cijele daljne povijesti.
Providonosna kazna Francuske bila je službeno priznata od Kraljevskog Viječa Karla VI. Sazvan na izvanrednu sjednicu, tražio se razlog nesreća zemlje. Jedan od prisutnih reče: "vidio sam mnoge stvari i mogu reči da svaki put kad su pape i kraljevi Francuske bili u dobrim odnosima, Francusko kraljevstvo je imalo napredak; i da se sumnja da su izopćenja i prokletstva koje je poslao Papa Bonifacij VIII na Filipa Krasnog, do pete generacije, da je to razlog zla i prokletstva koja se vide. Nešto što je bilo primljeno s velikim uvažavanjem od prisutnih" (Kronika Karla VI, napisana od Mons. Juvenal des Ursins, za života njegovog oca Jean de Ursins, kraljev odvjetnik u parlamentu koji je prisustvovao sastanku. Mons. Juvenal des Ursins, Reimski nadbiskup, igra važnu ulogu u procesu rehabilitacije Ivane od Križa; citat je iz važnog povijesnog svjedočanstva o Ivani Arškoj od Vlč. Marie Leon Vial: Ivana Arška i monarhija, 1910.
Bog šalje Svetu Ivanu Aršku za spasiti monarhiju, kako je već navedeno. Ali postoji i drugi aspekt njene misije koja treba biti meditirana: njena borba za nepogriješivost i autoritet rimskog pontifeksa. Jednako je bitno spomena da su isti iskvareni suci koji su poslali sveticu na lomaču bili istovremeno najveći neprijatelji ondašnjeg pape i koji su došli dotle da su ga (nevaljano, razumije se) smjenili zbog (prema njima) zločina hereze i šizme. Ovaj nepoznati aspekt vezan za
život Svete Ivane Arške zahtijeva biti promatran zasebno.
Poveznice:
1. Dvorani Ludwiga Bavarskog
Nema komentara:
Objavi komentar