Ovako misle pobijediti pederastiju?

Sredinom srpnja u crkvi San Martino u Seravezza, Italija, imali su izložbu skulptura i to tako da su stavili poljubac dvojice pederčina upravo na strani oltara, ispred kipa Srca Isusova.

Protesti posjetilaca - a župnik dopustio!? - postigli su da je skulptura iznešena van, ispred crkve.

[Zdravo, ja sam glupača, ha, ha, ha. Nekad sam bila zastarjela, ali sad sam tako moderna, ha, ha, ha.]

"Umjetnik" ove pogrde je Emmanuele Giannelli, poznat po svojim opsesijama.

Tako oni misle pobijediti perverzije među dijelom klera? Sodomija zazivlje kaznu Božju. Ako se postupi jasno i po Božjem, nema oporavka. U povijesti Crkve nažalost događalo se da je ponekad bilo prisutnosti sodomije među klerom. Ali se najstrože suočavalo sa tim problemom.

Posebno su bile značajne intervencije Svetog Petra Damiana, koji upozorava Papu Lava IX da strogo intervenira protiv sodomskog klera, 1049. To je Papa i učinio, i krivci su bili lišeni svećeničkog staleža. Osobno mislim da su ovi grijesi značajno doprinijeli šizmi koja se dogodila nekoliko godina kasnije. Ovakve strahote ne prolaze bez kazne.

Treći Lateranski Sabor sto trideset godina kasnije izdaje sličan dekret. Međutim, perverzija nije bila laka za iskorijeniti. Nakon povratka Papa u Rim iz Avignona, i nakon prestanka zapadne šizme, uvlači se velika svjetovnost u redove visokog klera. Odatle svjetovni običaji i za Crkvu neubičajeni fokus u renesansnoj umjetnosti. O Papi Juliu III (sredina XVI stoljeća) govorilo se da je homoseksualac, i da dijeli krevet sa jednim mladim kardinalom, Innocenzo Ciocchi Del Monte, kojeg je predstavio kao "nećak" ali nesigurnog porijekla.

Nakon smrti Julia III 1555., "nećak" je bio optužen za silovanje i ubojstvo, te poslan na izolaciju i mrklinu pritvora u kojem je i umro.

Morao je doći Sveti Papa Pio V (to je bio također Papa Tridentinskog Sabora i pobjede na Lepantu) koji je izdao dekret Horrendum illud scelus 1568., kojim su se svećenici sodomiti lišavali svog svećeničkog staleža, i predavali svjetovnom sudu za tako teške zločine. Tada je za pedofiliju vrijedila i smrtna kazna.

Zanimljivo je da sada Franjo "ukida" smrtnu kaznu kao "nedopustivu". U svakom slučaju, razlika onog vremena i ovog jest u tome što se onda krivac kažnjavao. Krivaca je bilo, i biće ih uvijek, nažalost. Ali jedno je kazniti ih, i teško i strogo kad ih se nađe, a drugo je govoriti o "prihvaćanju gay osoba" na susretu obitelji pod Vatikanskim potkroviteljstvom.