Tko ne pozna svoju povijest, osuđen je da je ponovi, stara je poslovica. Makar život je mnogo okrutniji od samih poslovica, jer nekad je prekasno morati nešto naučiti dva puta. Samo jednom treba biti dovoljno.
Bosanski fratar A. Knežević 1870. (Kako se zemlje i Bosni diele), neposredno pred Austrijsku okupaciju Bosne i Hercegovine, navodi kako su odgovarali potomci poturčenih katolika kršćanskoj raji koja im je napominjala da će sa dolaskom kršćanske vlasti izgubiti svoje privilegije:
"Pa nek dođe đaur (opaska: tako su muslimani zvali nevjernike, tj. kršćane) za vladara u Bosnu! Ja ću otvoriti moj sanduk sa fermanima, te krs na se a prase preda se, i opet ja beg a ti sluga krstu. Kad tebi krst nije težak, nije ni meni, mogu ga i ja nositi, kad se ti s prasetinom ne udaviš, neću ni ja."
Jesi li shvatio? Ako treba - a nije im trebalo, ali ako treba učiniće to - staviće i krst na se i jesti svinjetinu, samo da te zavara, a i dalje će jednako misliti.
Muslimanima je laž sredstvo za cilj koji opravdava svaki čin koji mu služi. To je prokletvstvo lažne vjere koje nose na sebi.
Općenito dakle ne možeš im vjerovati, osim u dva specijalna i na žalost dosta rijetka slučaja.
Prvo, kad se pokrste. Jer tada su odmah na nišanu svoje dojučerašnje braće. Neki i plate životom zbog toga, i to je bez daljnjeg najverodostojniji dokaz ispravnosti nakane.
Drugo, kad makar se ne obratili, štite kršćane. I takvih je malo, ali i takvi svojim progonstvom i žrtvom svjedoče da im se s ljudske strane može vjerovati. Imamo primjer u Predsjedniku Sirije, Asadu.
Koliko je muslimana iz BiH, Kosova, Sandžaka otišlu u Siriju da se bori na strani Asada? Ima li i jedan, a eto i on je musliman. A koliko ih je otišlo da se bore na strani ISIL-a?
Ali vratimo se onom zapisu koji nam je ostavi A. Knežević za sva vremena. Imaj ga na umu uvijek i ne daj se prevariti. Ne vjeruj im bez dokaza djela.
Nema komentara:
Objavi komentar