Trumpova carinska politika eksperimentalno potvrđuje efikasne smjernice u borbi protiv globalizacije

Mnogi se pitaju, da ako je prijašnji sustav bio loš, zašto je ekonomija barem prividno funkcionirala bolje? I onda neki dolaze do zaključka da je "prije bilo bolje", i sl.

Često u razmišljanju se pravi pogreška zamjenjivanja pojedinačnog sa općim; indukcije i dedukcije. Stvarnost je malo složenija: makar neki sustav općenito bio loš, ne mora značiti da apsolutno sve u tom sustavu mora biti loše ili lošije. Sveti Toma Akvinski podsjeća da na ovom svijetu mnoga zla mogu sadržati nešto dobra, berem iz izvjesne perspektive. Jer totalno zlo je samo đavao. Sustavi mogu biti zli, ali i u tim sustavima može postojati nekog dobra, na primjer, kazniti kradljivca, imati škole i bolnice u kojima se makar nešto dobra napravilo.

Jedan od razloga zašto su na području bivše Jugoslavije mogle postojati kakve takve fabrike, jest carinska politika koja je zaštićivala vlastitu proizvodnju. Kad bi neki proizvod bio vani mnogo jeftiniji, na njega bi se stavljala "maža", tako da postane uglavnom skuplji od domaćeg. Ako bi ti ipak unatoč tome htio nešto iz vana, morao bi platiti državnoj blagajni.

Pravedno je da bude tako. Jer, koja država u razvoju, ili tehnološko zaostalija, može opstati pred Njemačkom ili Japanom? To je nemoguće. Tako da su zahvaljući carini ostajale mnoge fabrike kao i plodovi zemljoradnje ili uzgojiteljstva. Nekad su mandarine sa delte Neretve imale garantirano tržište u cijeloj državi, i grčka ili španjolska konkurencija bila je onemogućena. Itd.

Zbog toga je globalizacija sigurno uništavanje nacionalne sfere interesa. Samo mogu opstati najjače i tehnološki razvijene nacije, dok ostale nepobitno propadaju ili se bave turizmom, kao u slučaju Hrvatske. U Bugarskoj je još gore: čak i - saransak - bijeli luk u radnjama, govore mi, prodaju iz izozemstva. Ustvari, samo ostaju ne najjače nacije, već multinacionalne kompanjije od kojih neke imaju veći budžet od tolikih država. Na koncu, globalizacija je proces preko kojeg se garantira zarada šake ljudi koji drže te firme.

Stoga, kad je Trump navijestio uvođenje carina za kineske proizvode, predviđao sam da će poboljšati američku ekonomiju i dati veliki udarac Kini. Nekoliko mjeseci nakon toga, te perspektive su potvrđene: kinesko tržište je palo 27% u samo četiri mjeseca, i Kini počinje kucati Amerikancima na vrata moleći za milost.

"Otvaraju se novi pogoni u USA, radnici čelične industrije ponovno rade, i velike količine dolara ulijevaju se u našu Blagajnu".

"Kinezi ulažu ogroman novac u marketing nastojeći pokazati da carinska politika vodi u propast, ali to je zbog toga jer vide da propada njihova ekonomija".

"Isto vrijedi i za druge države. Pobjeđujemo, ali moramo biti jaki!", zaključuje Trump.
Ima potpuno pravo, bez daljnjeg. Ali, postavljam pitanje: zašto mi, male države, ne možemo imati efikasnu carinsku politiku za zaštititi našu proizvodnju? Kojeg smisla ima da tolika zemlja u Slavoniji propada neobrađena, dok smo prisiljeni uvoditi najosnovnije namjernice?

Carinska politika je osnov oporavka nacionalne ekonomije, i svaka država ukoliko hoće osigurati svoju gospodarsku perspektivu mora je imati kao jedan od prioriteta i smjernica svoje politike. Politički pokreti koji traže nacionalnu obnovu na kršćanskoj i zdravoj naravnoj bazi moraju imati u vidu ovaj podatak.