Poredba tradicionalne i novus ordo mise: episkopalna i novus ordo

Ne ćemo pokazati ovaj put razliku između tradicionalne i novus ordo mise, nego nevjerojatnu paralelnost episkopalne i novus ordo mise. Pogledajmo primjer jedne svečane episkopalne mise, obraćajući pažnju na pojedinosti:

Obratimo pažnju na nekoliko ključnih momenata:

- Postoji procesija ulaska i izlaska.

- Čitanja, evanđelje, prikaz darova, euharistijska molitva; sve dosta slično kao u poskoncilskoj misi.

- Istina, čitanja vrše žene, ali obučene kao neke vrste "đakonica". Ali to je već dosta prisutno na Zapadu, napr. u Njemačkoj naveliko.

- Zanimljivo je da se "pričešćuju" klečeći. "Pričest" im daju i "đakonice" i njihov pastir (koji nije svećenik, makar imali nešto slično "svećeničkom redu", koji nije valjan sakramenat svetog reda). Ali i to je danas lako naći kod poskoncilskih katolika. Na ne malo mjesta žene daju pričest, i to sa manje poštovanja nego što to ovdje izgleda.

- Nema svetohraništa, jer oni ne vjeruju da je Krist u njihovoj pričesti. Već samo "duhovno" na neki način, ne stvarno prisutan. Nakon njihove mise, ta prisutnost se gubi, i za to nema potrebe za svetohraništem. Vidimo, s druge strane, da kod tolikih katoličkih poskoncilskih crkvava imamo sličnu situaciju: svetohranište je po strani, ili prikriveno negdje na drugom mjestu.

A sad pogledajmo misu novus ordo koju vodi biskup Hermann Glettler iz Innsbrucka, u jednoj sportskoj dvorani:

Ova je misa ogromna uvreda Bogu. Pričest - ako dozvolimo da je pričest - je krajnje bogohulna: djevojke daju pričest manjoj djeci, prima se na ruku, onda nakon toga sjednu... užas. Sama dvorana je neprikladna za misu, itd.

Ali obratimo pažnju na strukturu novus ordo mise: ona je vrlo slična episkopalnoj misi, a anglikanskoj još više.

Što to znači? Znači da, budući da su ove "mise" postojale prije novus ordo postkoncilske mise; znači da je novus ordo jedna vrsta kopije heretičnih anglikanskih i episkopalnih "misa". Iz koje svrhe je sve ovo vršeno? Zbog njihovog "ekumenizma", stvaranja jednoj te istog zajedničkog pojma "kršćanstva" i "kulta".

To je ništa drugo do rušenje katoličke vjere.

Inače, biskupa Glettera bi se moglo nazvati sotonistom, zbog stvari koje čini. Dao je izjavu o jednom bogohulnom "raspelu" na kojem je - žaba!. Navodno, to može možda smetati nekima, ali on daje intervju o tom "raspelu" i čini da se upozna, a bez stroge osude. Stavlja sat u jednoj crkvi u Innsbrucku, načinjen od razdovojenih ruku i trupa Kristovog tijela. Kao da ga Sotona nadahnjuje. Stalja parolu na samoj katedrali "Dok Bog ima bradu, ja sam feminist".

Ove antikatoličke tipove drži Jorge Mario na svojim mjestima.

Ali ovakvo katastrofalno stanje u ne malo mjesta jest posljedica atentata koji je izvršen na liturgiju i nauk Crkve.