Osvrt na sveti oganj

Ove noći u Jeruzalemu, u crkvi Svetog Groba, uoči Uskrsa kojeg slave pravoslavni, redovito se događa, kroz stoljeća takoreći od pamtivjeka, izvanredni fenomen: Patrijarh Jeruzalemski (sada su to pravoslavni, do 1054. katolički i kasnije za vrijeme uprave Križara u Jeruzalemu; crkva Svetog Groba je rušena nekoliko puta u povijesti, dok je današnja sazdana od Križara) ulazi do kamene ploče na kojoj je bio položen Isus u Svetom Grobu, klekne, moli drevne molitve, i čeka izvjesno vrijeme... dok se ne pojavi jedna vrsta vatre nad kamenim ležištem i ne upale svijeće koje nosi sa sobom. Odjeća Patrijarha je registrirana od izraelske policije, kao i Grob. Nakon toga, ulazi Patrijarh.

Izlazi već sa upaljenim svijećama:

Danski katolički teolog Niels Christian Hvidt krajem prošlog stoljeća izvršio je detaljno istraživanje o Svetom Ognju (recimo, s katoličke strane). Razgovarao je sa u ono vrijeme pravoslavnim Patrijarhom Jeruzalema, Diodorom I, Patrijarh u to vrijeme kroz dvadeset godina.  Niels prenosi svjedočanstvo Diodora I:

"Pipam kroz tamu, prema unutrašnjoj prostoriji, u kojoj padam na koljena. Ovdje govorim određene molitve koje su nam predane kroz stoljeća, i nakon što ih izmolim, čekam. Nekada mogu čekati nekoliko minuta, ali obično čudo se događa odmah nakon izmoljenih molitva. Iz centra samog kamena, na kojem je Isus ležao, izlazi neopisivo Svjetlo. Normalno ima plavu nijansu, ali boja se može mjenjati i primiti razne nijanse. Ne može se opisati ljudskim riječima.

Svjetlo se diže sa kamena, kao magla sa jezera. Izgleda da je kamen pokriven oblakom, ali je Svjetlo. Svake godine, ovo Svjetlo djeluje na drugi način. Nekad prekriva samo kamen, dok drugih puta, osvijetli cijeli Grob, da osobe koje su vani mognu vidjeti ga punog ove Svjetlosti.

Svjetlost ne prži. Kroz šesnaest godina za vrijeme mog Patrijarhata, u Jeruzalemu, nikad mi se nije opekla brada. Svjetlo je kao druge naravi od obične vatre koja gori u uljanoj svjetiljci."

I donosi svoju interpretaciju:

"Ne vjerujem da je slučajnost da se Sveti Oganj spusti, upravo u ovom momentu. U Evanđelju po Mateju 28:3, navodi se da kad je Krist uskrsnuo od mrtvih, došao je jedan anđeo, okružen svečanim i strašnim Svjetlom. Vjerujem da je iznenađujuće Svjetlo koje je obavijalo anđela, pri Gospodnjem Uskrsnuću, isto koje čudom dolazi svake Subote noći za Uskrs. Krist nas želi podsjetiti da je Njegovo Uskrsnuće stvarnost, i ne mit. On je, doista, došao na svijet, za dati potrebnu Žrtvu, preko Svoje Smrti i Uskrsnuća, da bi se čovjek mogao združiti sa svojim Stvoriteljem."

Svjedočanstva o ovom fenomenu datiraju već iz IV stoljeća.

Crkveni Oci Grgur Niški (335-394) i Ivan Damašćanin (rođen krajem VII st. u Damasku, preminuo u Jeruzalemu 749; jedan od otaca kojeg ponajviše citira Sv. Toma Akvinski) govore nam o ovom fenomenu.

Obojica su bili u Jeruzalemu; prvi u drugoj propovijedi o Uskrsnuću, piše: "Petar je vidio svojim vlastitim očima, i dubinom apostolskog duha, da je Grob bio osvjetljen, dok je još bila noć. Vidio je tjelesnim očima koliko duhovnim". Drugi, "Petar, dotrčavši brzo do Groba, i vidjevši svjetlo u Grobu, uplaši se".

Euzebije iz Cezareje, također iz IV stoljeća, u svojoj "Crkvenoj povijesti", opisuje čudo Velike Subote iz II stoljeća za vrijeme Patrijarha Sv. Narcisa.

Francuski monah Bernard 865 je hodočastio u Jeruzalem, i ostavlja napisano: "U Veliku Subotu, za vrijeme Bdijenja, dok vjernici pjevaju 'Kyrie eleison' - Gospodine smiluj se, počnu se paliti svjetiljke u Svetom Grobu i Patrijarh prenosi oganj biskupu i ovaj svom narodu, da svaki od njih može odnijeti oganj svojoj vlastitoj kući."

Dok je pozivao na Križarske pohode, Papa Urban II na Saboru u Clermontu, 1095 potiče vjernike: "Doista, u ovom Hramu, Grobu Gospodnjem, Bog prebiva, do danas. Ne prestaje očitovati čuda jer, u vrijeme Njegove Muke, dok su sva svjetla ugašena u Grobu i crkvi, odjednom se upale ugašene svjetiljke. Koje srce može biti tako tvrdo za ne potaknuti se pred tom pojavom!"

Nakon zatezanja odnosa sa pravoslavnima, Papa Grgur IX zabranjuje franjevcima u Svetoj Zemlji biti na Svetom Grobu na Veliku Subotu jer su pravoslavni tada držali službu. Budući da je bio raskol, katolici nisu mogli biti na istoj službi. Neki tvrde da je Grgur IX izjavio da je Sveti Ogan ustvari varka, ali ne može se naći ta deklaracija u pouzdanim izvorima. Koliko znam, ne postoji crkveni dekret te naravi. Jedna je stvar da se ne dopusti franjevcima biti na službi sa nekatolicima, a druga dati deklaraciju o ovom fenomenu o kojem se pohvalno izjasnio Urban II.

To su činjenice. Što misliti o ovome?

1. Sveti Oganj datira iz prvog tisućljeća. Dakle, nije "pravoslavni" fenomen, već katolički, crkveni, koji se odvijao od vremena od prije raskola. Sakramenti pravoslavnih su valjani, i ako Bog ne odbija - makar ga raskol teško vrijeđa - spustiti se na oltar kad pravoslavni služe misu, zašto bi bilo nemoguće da ovo čudo, ako jest a meni osobno izgleda da bi moglo biti, ne bi i dalje bilo prisutno.

2. Jedna je interpretacija, po meni: Bog, Isus Krist, osnovao je Jednu Crkvu, ne dvije ili deset. Crkva treba biti Jedna, dakle. Jedna vjera, jedna Crkva. Kao što je i bila: Jedna, Sveta, Katolička, Apostolska, i svakako, Rimska.