Navodi par teških slučajeva: "jedan biskup, koji je prije bio rektor bogoslovije, dopustio je da bogoslovi gledaju pornografske filmove s nakanom da postanu otporniji pred ponašanjima suprotnim vjeri".
Ili: "u nekoloko bogoslovija (misli na Njemačku), bile su oformljene homoseksualne grupe koje su djelovale više manje otvoreno, preko čega se značajno promijenila klima koja je prije postojala u bogoslovijama". Također: "zabranjivali su bogoslovima čitati moje knjige", i sl.
Drugim riječima, postojalo je (uglavnom na Zapadu), "službeno" odvajanje od tradicionalnog, pa i konzervativnog (napr. Ratzingerovog) gledanja na stvari.
Da je odstupanje od tradicionalnog morala i življenja vjere inače, uzrok i razlog današnjoj katastrofalnoj situaciji koju možemo konstatirati među katolicima, to na ovom blogu (kao i drugim), tvrdimo od prvog dana. Dapače, to je i jedan od glavnih razloga postojanja ovog bloga: poziv povratku na vječni i nepromjenjivi nauk Crkve. Dakle, po tom pitanju, slažem se sa dijagnozom iz ove perspektive.
Ali ovdje se nameću nekoliko bitnih pitanja.
Zašto sada reagira Benedkikt XVI? Kojeg ovo smisla ima, sada kad nema autoritet? Nije ga slušao napr. kardinal McCarrick kad mu je, prema Viganovom svjedočanstvu nalagao ostaviti nadbiskupiju? Zašto nije izašao na prozor Vatikana, ili stao pred TV i izjavio američkim katolicima da McCarrick više nije njihov nadbiskup?
Govorim ozbiljno, ne šalim se. To se zna koristiti u specijalnim situacijama u politici, u ključnim momentima bitnim za državnost. Primjer: vojni udar u Španjolskoj 1981. Nekoliko vojnih jedinica ulazi u Parlamenat i izjavljuje da je ukinuta parlamentarna demokracija, da vojska mora napraviti red u neautoritativnom nastupanju državnih institucija spram divljanja ETA terorista. Tih je godina ETA ubijala kojih 100 vojnika i časnika godišnje, ali institucije nisu davale odlučan odgovor. Bilo je veliko nezadovoljstvo u vojsci koja je gledala kako se država utapa pred njihovim očima i to nisu htjeli dopustiti.
Tada je Kralj Juan Carlos I došao na TV (video sek. 40) i dao naređenje ostalim jedinicama da stanu pod njegovu poslušnost i zaustave pučiste. Tj.: kad uobičajena sredstva ne vrijede, poseže se za vanrednim. (Usput da kažemo, po svoj prilici puč je bio namješten da bi se postigao izgovor za umanjiti vojne snage, ostatak Francovog režima. No, ovdje samo gledamo na ovu vandrednu proceduru.)
Vraćamo se našem pitanju: zašto sada, nakon šest godina od ostavke? Zašto ne onda, kad je imao vlast u svojim rukama?
Ali imamo dalje još par stvari: pismo počinje tvrdnjom da je Benedikt kontaktirao s kardinalom Parolin, i sa "istim Papom Franjom", koji su implicitno dali dozvolu za objavljivanje pisma.
Dalje, na koncu završava pismo riječima: "Na koncu mojih razmišljanja volio bih zahvaliti se Papi Franji za sve što čini za pokazati nam uvijek svjetlo Božje koje se nije ugasilo, pa ni danas. Hvala Sveti Oče!"
Pazi molim te! U pismu također potvrđuje da je Franjo počeo intervenciju suzbijanja seksulanih zlostavljanja. Dok promiče prohomoseksualni lobby na glavna mjesta!
Neki kažu da pismo nije Benediktovo, već da koriste za prikazati navodno jedinstvo Franje i Benedikta, dok je Benedikt ustvari otet u Vatikanu. To je pozicija onih koji smatraju da je Franjo pravi Papa, ali svrgnut. No, Benedikt je veliki pobornik Drugog Vatikanskog Sabora, "kojeg samo treba pravilno protumačiti". Prema tome, Benedikt ne može biti prava opozicija. Doista, pismo štoviše ide u istom onom pravcu kojim je išao Benedikt uvijek: dokazivanja da je Drugi Vatikanski uklopiv u vječnu tradiciju. I upravo u tome i jest problem: nije! I dok se toga ne riješimo, nikad izlaza braćo moja iz ovog gliba.
Nema komentara:
Objavi komentar