20 godina od NATO kao zračne snage islamskog imperija. Kosovo, slika buduće Evrope. Nekoliko pitanja

Prije dvadeset godina Srbi tjeraju Albance sa Kosova. Za uzvrat, NATO bombardira ondašnju Jugoslaviju (posebno Srbiju). Nakana albanskih terorista (tako su i sami Amerikanci zvali ELK u svoje vrijeme) bila je postići etnički čisto Kosovo, s uglavnom muslimanskim življem. Albanci su izgubili rat, i NATO je dobio rat za njih.

Na koncu, jedna zvanično ne muslimanska zemlja, postaje muslimanskom. Nakon skoro pola BiH, pola Makedonije, to je de facto nova muslimanska zemlja Evrope. Prve muslimanske države u novoj povijesti Evrope.

Situacija na Kosovu ima ovu radiografiju: 70% nezaposlenosti među mladima, rudnici plemenitih metala su u Sorosovim rukama (Daniel Estulin, Club Bilderberg). Najveća NATO baza u Evropi nalazi se na Kosovu. Albanci sa Kosova izvoze lopove i zločince po cijeloj Evropi. Nisu u stanju živjeti na osnovu svog rada, već od tuđeg, i tuđih dobara.

To su bili naši saveznici pri rušenju Jugoslavije. Ustvari, netko se grdno poigrao sa svima nama.

Pitanja: kad je NATO poslao avione i tomahavke za odbranu njihovih dragih muslimana, zašto nije poslao par aviona u ljeto 1991 da stavi do znanja Srbiji da se rat ne će tolerirati?

Jer tada možda ne bi došlo do sveg onog zla nakon toga: ne bi bilo rata. A rat im je bio potreban. Netko je htio podjelu Jugoslavije, ali ne za naše dobro.

Ukoliko se ne može napraviti kulturna podjela kao što su to načinili Česi i Slovaci istih godina, bez i jednog jedinog ispaljenog metka, zašto ne čekati 20 godina ako treba, a ne proći kroz ovaj grozni i prokleti rat?

I ako nikad ne imao tu nezavisnost, čemu mi treba masonska država kakva je danas i Hrvatska i Srbija, i tako redom? Gdje su naše nezavisnosti sada? Nigdje, svi smo robovi, svi do jednog. Pod velikom opasnošću neminovnog pada u pola bivše Jugoslavije pod snažnim utjecajem fanatičnog Islama.

Ne, grijesi su naši, mi smo se "pobili", makar Srbija bila najkrivlja, čemu mi to služi? Zar je doista moralo ovako biti?

Mi smo iskorišteni radi tuđih interesa, radi interesa globalista, i još malo preciznije o čemu sam dosta govorio. Sve rade planski, i dugoročno. Nakon drugog svjetskog rata, 1951. izabran je demokratski Prvi Ministar Irana, Muhamed Mosaddeq, vrlo sekularnog tipa. Iste godine naconalizira iransku naftu, zbog čega je proglašen "ludim senilcem" od zapadnih medija. 1953 Mossad stoji iza državnog udara koji daje isključivu vlast njima podložnom Rezi Pahlaviju.

[Uništavanje srpskih manastira na Kosovu. Nijedan kršćanin se može radovati ovome. Danas su svaki dan profanirane 3 crkve dnevno u Francuskoj. Treba uvidjeti u biti isti proces koji se provodi ne samu u Evropi, nego svugdje u svijetu.]

1979. je pripremljena Iranska Islamska Revolucija... u Sorboni, gdje je čuvan Homeini, i odakle je prebačen u Iran. Islamska radikalizacija i fanatizam počinje buktati nakon tog događaja. Šalje se Irak u rat protiv Irana, da bi se obje države izgubile u krvavim i besmislenim ratovima, modernim oružjem u stilu mesarnica prvog svjetskog rata.

Cijeli Bliski Istok doveden je u pozornicu kaosa, samo iz jednog cilja: sigurnost Izraela.

Netko je sve to pripremao kroz više od 50 godina.

Sa Jugoslavijom, slično. Što smo mi za njih? Oni nas vole? Oni nas koriste kao navjeće budale na svijetu. Makar se mi pobili međusobno, i makar mi bili u dosta toga krivi, oni znaju kako se mase ponašaju: gurnu nas i pripreme uvjete da rat postane neizbježan. Da je nas netko volio, na silu bi nam odredio da ne može biti rata, makar mi htjeli. Ili bi se podijelili kao Česi i Slovaci, ili bi čekali ili razgovarali koliko bilo potrebno.

Sjećam se što su govorili bosanski fratri francuskom konzulu početkom XIX stoljeća: ne treba nam država, ako je jakobinska. Mi želimo samo kršćansku državu.

Mi danas stenjemo pod jakobinskim, masonskim, sotonskim, islamskim, lgbt vladama koje se mokre po našim glavama. Ne poštuje se priziv savjesti kod liječnika, provodi se pobačaj, svako moguće zlo, nema socijalne pravde, mladi odlaze, dolaze ISIL-ovci kao uostalom svugdje u Evropi.

Uvedeni smo u slijepu ulicu iz koje ne može biti izlaza. Pod dvojim smo velikim neprijeteljima naših duša: masonerijom i Islamom. To nam ukazuje u kom smislu trebamo djelovati, i od kojih zala se oslobađati, ovo još pametnih i ispravnih ljudi među nama, makar živjeli u odvojenim državama, koje moraju imati barem zajednički stav prema glavnim opasnostima.