petak, 5. travnja 2019.

Poredba Novus Ordo mise i tradicionalne mise: Početak mise, pristup oltaru

Nastavljamo sa prikazivanjem razlika između Novus Ordo i Tradicionalne Katoličke Mise. Idemo na sami početak: pristup oltaru.

Odmah ovdje moramo zastati. U novim crkvama napravljenim za poskoncilsku Novus Ordo misu, vrlo često se događa da je oltar na istom nivou kao i vjernici. To je još jedna sugestija da su vjernici i svećenik u istoj duhovnoj i ministarskoj ravnini. Svećenik tek predstavlja vjernike, i cijela zajednica slavi misu. To se sugerira ovom arhitekturom.



[Nova crkva u Kninu, najveća kažu u Hrvatskoj. Jeziva, ledena hladnoća nekršćanske arhitekture]

U starim, predkoncilskim crkvama, tamo gdje nisu izvršene prevelike reforme, oltar je još uvijek izdignut iznad poda na kojem su mjesta za vjernike. Ali to danas ima funkciju: da se svećenik "bolje vidi". Jer, svećenik također vrlo često prilazi oltaru s lijeva ili desna, već ovisno gdje je prostor za oblačenje i pripremu za misu. Ali i u tom slučaju svećenik ide direktno i bez ikakvog zastoja prema oltaru, prekriži se i misa odmah započinje.

Nije tako u tradicionalnoj misi. Zašto?

Jer oltar predstalja križ na Kalvariji gdje će se izvršiti Žrtva. Stoga, oltaru se prilazi preko nekoliko stepenica, simbolizirajući time usponu na brdo gdje će se izvršiti Žrtva.

Pojam žrtve duboko je prisutan u Svetom Pismu. Na samom početku Knjige Postanka, prve knjige Biblije, Abel prikazuje Bogu ugodnu žrtvu, dok mu Kain zavidi:



Melkisedek nudi Abrahamu kruh i vino:


Dok je posebno slika buduće prave Žrtve, žrtva Izaka, također na brdu:


Ali na Kalvariji Bog ne štedi svoga Sina, već mu se On prinosi kao Žrtva u Duhu Svetom nama na spasenje. U Starom Zavjetu Novi je prikriven, dok se Stari osvjetljuje u Novom.

Prema tome, Katolička Misa morala je imati prikaz i također simboliku svetopisamskih prikaza žrtve, posebno je morala predočiti Kalvariju.

Zbog toga, stepenice do oltara.

Svećenik, iz poštovanja tako velikom misteriju, prvo klekne na najnižu stepenicu, tek onda se ustane i prekriži se: U ime Oca...



Svega toga nema u Novus Ordo.

Ali svećeniku u tradicionalnoj misi još ne prilazi oltaru: prvo moli psalam 42 "Judica me - Prosudi me" naizmjenice s ministrantima (koji su uvijek i jedino muškarci, od kojih neki mogu imati manje svećeničke redove koje je dokinuo Pavao VI za "postkoncilsku Crkvu". O tom, drugi put). Moli da bi bio dostojan pristupiti oltaru, i da pouči vjernike s kojim strahopoštovanjem se treba prilaziti Božjim stvarima.

Nakon Judica me, svećenik moli Confiteor (Ispovijedam se), naizmjenice sa ministrantima (i vjernicima), označavajući time da nije isto ministarsko svećništvo i opće svećeništvo vjernika. Kako smo to već istaknuli, ta se razlika ne pravi u Novus Ordo.

Nakon Confiteor, svećenik počinje uzlaziti prema oltaru. Ali, dok to čini, moli molitvu "Aufer a nobis..."-"Ukloni od nas, molimo, Gospodine, bezakonja naša..."



Da bi, kad već pristupi oltaru, prvo ga poljubio na mjesto gdje su relikvije svetaca, izgovarajući molitvu prošnje za oprost grijeha preko zagovora svetaca čije su ovdje relikvije. Obaveznost relikvija je ukinuta u Novus Ordo - samo se sugerira da je to "pohvalno", te je i ova molitva isključena.

Ali ova molitva podsjeća na praksu prvih kršćana koji su slavili misu upravo nad grobovima mučenika. Taj je običaj sačuvan upravo obaveznim ugrađivanjem relikvija u kameni oltar. I njegova simbolika jest imati kontinuitet sa prvim kršćanskim mučenicima koji su nas prethodili u vjeri.

Svakako, i obaveznost kamenog oltara je ukinuta za Novus Ordo. Zašto?

Jer se na kamenu žrtvuje, a na drvetu blaguje.

4 komentara:

  1. Ako dozvolite samo bih jos nesto nadodao. Postoje jos prije Tradicionalne Latinske Mise obred i molitve kod oblacenja svecenika sa strogim pravilima. Takodjer i Asperges me. Znam da ovo nisu upute za Misu ni kako se sluzi ipak treba skrenuti paznju na jos neke stvari. Na TL Misu , sto sve vise vidim , se ne dolazi odjeven u radno odjelo americkih farmera u kombinaciji sa tenesicama. Zene takodjer neka se ne kamufliraju u musko noseci hlace. Pozeljno je da imaju veo jer ni jednom postenom muskarcu na TLMisi nije bitna njihova frizura , a ni svecenik ih nece vidjeti posto im je okrenut ledjima. Ministranti trebaju biti ozbiljni bez nepitrebnog pricanja i teatralnosti.
    Ovo je preozbiljna i preuzvisena tema . Trebate pisati tako kao da o ovome ovisi spas svake duse koja bi mogla biti privucena na TLMisu ovim tekstom.
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
  2. Kodificiranje svega, simbolika, mi je jako privlačna, i smatram da je čovjek u Kristu pozvan svjedočiti sa svime što mu je dano. No može to sve otići i u drugom smjeru, postati hladna i sama sebi svrhom, hram postane čovjeku važniji od Boga, zagleda se u njega, te počne služiti hram umjesto živoga Boga. Lako se dobije osjećaj obdržavanja uzvišenih čina, u posebnom prostoru, no bez susreta s živim Bogom, a sa projekcijom moći onako kako to svijet gleda… Jer bilo drvo ili kamen, On je stvorio oboje, a na kraju na drvu je raspet bio, a ne na kamenu. I sad ako je Gospodin ustanovio posljednju večeru na drvenom stolu, zašto onda nama nebi uvijek drveni stol bio dobar?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Jer Misa je Žrtva, a žrtvuje se na kamenu, to se time hoće reći.
      Križ na oltaru svakako treba biti prisutan.
      Ali Misa nije Posljedna Večera. Na Posljednjoj Večeri se anticipirala Žrtva na Kalvariji.
      Upravo je to ono što čini Novus Ordo, između tolikog: mijenja akcenat sa Žrtve na Večeru, te tom pojmu su vođeni oni koji prisustvuju misama Novus Ordo i nije im objašnjeno što je u biti Misa.

      Inače, sve to treba da služi pobožnosti i boljem življenju i vjerovanju tajne vjere. Ti elementi i simbolike nisu svrhe samima sebi.

      Izbriši
    2. Kao prvo ponavljam što je autor već istaknuo: Misa nije Posljednja Večera mego Žrtva Križa!
      Drugo sto bih istaknuo je to da Židovi u to doba nisu koristili stolove u današnjem smislu nego su jeli sa poda ili kamenih/drvenih trpeza kao što se još dan danas mogu naći po nekim našim selima u Dalmaciji. Nadalje po pitanju "večere"; blagdan Pashe uključuje blagovanje ŽRTVOVANOG MESA! a nije li to isto kao i kad se mi pričešćujemo? To su židovski obredi koji su divni (iako ni približno kao naša Misa, posebno Tradicionalna) i morali su se vršiti u određenom posuđu koje isto kao i hrana mora biti hošer (čista) i određeno je da mora biti od zlata, srebra ili poludragog kamena oniksa zbog njihove lake purifikacije (čišćenja). To spominjem čisto da izbjegnem temu "zlata u crkvama" ili onu tešku idiotariju da je "Isus slavio prvu Misu u drvenom kaležu".

      A treće i zadnje što ću reći: tko nije bio na Tradicionalnoj Misi i nije vidio uživo istinsku Žrtvu nije ni r od relevantnog za komentiranje i prosuđivanje Mise bilo kojeg obreda jer da je samo jednom bio na Tradicionalnoj Misi u njoj bi prepoznao žrtvu Križa, molitve prvih kršćana u katakombama (koje su usput budi rečeno groblja a ne dvorane za banket) i nadasve kada bi za vrijeme pretvorbe stao uz svecenika, u njegovom bi glasu čuo Isusa kako u boli i muci kalvarije koja je slijedila dan poslije Posljednje Večere izgovara u mukama i s Božanskom ljubavlju "HOC EST ENIM CORPUS MEUM"


      Božji blagoslov+

      Benedicktbeuern
      (Bura Sancti Benedicti)

      Izbriši