nedjelja, 7. travnja 2019.

Demokracija i savjet za "manje zlo" koji vodi do bezdana

Pogledajmo ovaj primjer: jedna njemačka učenica, kršćanka, na putu u školu zlostaljana je od muslimanskih djevojaka. Žali se ravnateljici nastave, a ova joj daje savjet: obuci hidžab, pa ti ne će ništa biti.


Pogledajmo malo dublje u ovaj slučaj, i tražimo analogiju sa političkim nivoom. Da li je ovo slično sa onim savjetima kad se kaže da glasujemo za "manje zle" političke opcije, pod uvjetom da sačuvamo neko dobro?

Situacije imaju veliku sličnost. No, što možemo vidjeti u praksi? Glasovanjem za "manje zlo" godinu kroz godinu, spuštamo se do ponora. Na koncu, zlo je sve veće i veće, i stalno se navikavamo praviti ustupke. I svaki put zahtijevamo sve manje i manje, i zadovoljavamo se "barem nečim".

To je savjet ravnateljice: znam da je to loše što ti savjetujem, ali barem te ne će tuči.

Umjesto da traže krivce i da ih se pošalje odakle su i došli.

Koja trega biti naša reakcija? Ne, ne ću obući hidžab, već zahtijevam da se kazne zločinci!

Pogledajmo sad drugi primjer: Marryam Bakhtawar je pakistanska kršćanka koja radi kao agronom. Nosi veo, ne hidžab:



Kao i mislim sve druge pakistanske djevojke i žene, i ona nosi obavezni veo. Uostalom, kao i evropske kršćanske djevojke i žene do modernog doba. (Moram priznati da meni osobno više se sviđa da djevojke nose veo na ovaj način; izgledaju mi više ženstvene i pristojne. Moderni način oblačenja nametnuo je ustvari ženama mušku odjeću.)

Gdje je razlika u ove dvije situacije?

Prvo, hidžab je znak muslimanske dominacije. Nametnuti hidžab u Evropi nemuslimanskim ženama, znači islamizirati Evropu. Popustiti tome znači predaja i suradnja sa neprijateljima.

Drugo, Marryamin veo je znak da kršćani nemaju izbora u muslimanskoj državi i društvu. Marryam stoga ne čini nikakvu izdaju svojoj vjeri noseći veo (čak skoro i suprotno, usudio bih se reći).

Prebacimo ove situacije na politiku. Da li kršćani u Siriji na primjer mogu podržati muslimana Assada? Svakako, nemaju drugog izbora, i u biti to je ono što rade.

Da li kršćani u Evropi trebaju podržati nekršćanske partije, masonska legla, pobačaj, promociju nekršćanskog društva?

Neki će reći: pa, ako je manje zlo, onda treba biti tako. Vidiš na prvom primjeru da nije tako, gdje nas je sve odvelo "manje zlo".

Evropa se ne može obnoviti masonskim partijama, već kršćanskim identitetskim pokretima.

Broj komentara: 5:

  1. Oduvijrk sam se grozio tog biranja manjeg zla pohotovo kad bi dolazilo iz krscanskih krugova. Kao sto ste i sami rekli danas je izabrati manje zlo jedan ustupak,sutra dva, preksutra tri i tako u nefogled i nademo se u situaciji u kojok smo danas gdje smo sretni jer nas jos uvijek ne batinaju. Iz tog razloga demokracija nije i nemoze biti krscanska opcija. Krscanstvo je apsolutno. Ili si Boziji ili nisi. Nemoze se skupit 51 posto poganih ludaka i odlucit kako je sodomija ok,kako je abortus pravo ... krscanska trokravija se namece kao jedno od rijesenja kojem krscani jedne nacije trebaju teziti. Ali porazavajuce je za vidjeti kako na hrvatskoj politickoj sceni ima 0 krscanskih stranaka a kamoli da bi se netko usudio predloziti drugacije uredenje od ove nakaradne demokracije. Zadnji koji je to pokusao je bio Marko Francišković i zavrsio je zatvoren u ludnici jer se usudio napisati knjigu o teokratskom uredenju drzave.

    OdgovoriIzbriši
  2. Kako svi (tkz. razumni, koji izlaze na izbore i tako daju legitimitet pobjedniku, tj. onome koji je zvanično pobjedio, a da sada ne kompliciramo teoriju s mrtvim dušama na spiskovoma i Apisom) vjeruju da daju glas "manjem zlu" onda prostom računicom zbrajanja "manjih zala" automatski dobijemo veće zlo na vlasti!
    I tko se onda još može čuditi (ili praviti blesav) što je nakon svakih izbora "manjih zala" sve gore i gore?!
    Jedini lijek za ovu djavolju igru "manjih zala" je totalna apstinencija od izbora dok se ne pojavi neko "veće dobro", koje bi imalo šanse da se pojavi kada bi "demo-n-krate" vidjele da im je propala igra s "manjim zlom", jer bi tada Bog mogao da pomogne onima koji hoće da biraju dobre, a ne zle (pa makar manje zle)!

    K.K.

    OdgovoriIzbriši
  3. Kako nazvati ovu tragi-komediju od stvarnosti u kojoj se živi danas?
    Demos živi tragediju svih mogućih vrijednosti, a Kratosi crkavaju od smijeha i sreće kako se sprdaju s Demosom i jašu li jašu širokim putem ka provaliji sve s dobrim namjerama. Zar to nije "parlamentarna demoNkracija"?
    A kada se još umiješaju oni koji ne smiju strančariti (kako im je sv. Pavao naložio) pa poguraju na birališta svoja stada da biraju "po savjesti" one "manje zle" i uz to na put ka Europi (koja ne priznaje Krista Isusa) eto nama "lijepe naše".
    I da bude mega-tragedija veća "pastiri" bez stida i straha još pozivaju na molitvu za onoga koji izjednačava npr. jednog krvožednog pedofila koji je obećavao raj sa gomilom djevaca ili djevica onima koji ubijaju "nevjernike" ili onoga koji je učio da se ljudi rađaju ponovo i ponovo (pa i kao crvi ili ostala fauna pa i flora) dok se ne pročište od nesavršenosti.
    I kako u takvom svijetu bez vjere u Boga Spasitelja dočekati dobro kad se samo zlo nameće?!

    OdgovoriIzbriši
  4. "... pozivaju na molitvu za onoga koji izjednačava npr. jednog krvožednog pedofila koji je obećavao raj sa gomilom djevaca ili djevica onima koji ubijaju "nevjernike" ili onoga koji je učio da se ljudi rađaju ponovo i ponovo (pa i kao crvi ili ostala fauna pa i flora) dok se ne pročište od nesavršenosti" sa Jednim i Jedinim, Sinom Božjim, Kristom, Spasiteljem.

    OdgovoriIzbriši
  5. U prednjem komentaru postavljeno je pitanje: "I kako u takvom svijetu bez vjere u Boga Spasitelja dočekati dobro kad se samo zlo nameće?!"
    Odgovor: Nikako!

    Biti će sve gore i gore dok Bog konačno ne slomi Zloga kojemu na ovaj ili onaj način Svijet služi, osim malog malog malog stada koji jedino može u nadi da moli: dodji Gospodine Isuse Kriste?
    A ja se stalno iznova pitam do kada će Bog trpjeti strašno zlo koje se valja svijetom, a ima već dosta godina od kada zlo stoluje i na mjestu gdje ga je teško bilo i zamisliti u takvom obliku da se negira sama vjera u Boga, tj. Spasitelja kojega se baca u blato relativizma, izjednačava Ga se s demonima, ruga Mu se, poništavaju zakoni morala i ćudoređa, legalizira se najstrašnije oskvrnuće ljudske prirode i nameće se otpad od Boga.

    P.K.

    OdgovoriIzbriši