Pismo exnuncija Carlo Maria Viganò (treći dio)

Ne znam kada je Papa Benedikt dao ove mjere prema McCarricku, da li 2009. ili 2010, jer sam je u tom vremenu bio premješten u Državne Urede Vatikana; jednako ne znam tko je odgovoran za ovo nevjerojatno kašnjenje. Doista ne vjerujem da je to bio Papa Benedikt, koji, dok je još bio kardinal, već je osudio u nekoliko navrata korupciju prisutnu u Crkvi i koji je u prvim mjesecima pontifikata prihvatio vrlo čvrstu poziciju protiv prihvaćanja u bogoslovijama mladića sa dubokim homoseksualnim tendencijama. Smatram da ta odgovornost pada na ondašnjeg prvog papinog suradnika, Kardinala Tarcisio Bertone, notorno naklonjenog promociji homoseksualaca na odgovorna mjesta i koji je pripremao informaciju koju je smatrao odgovarajućom za uručiti Papi.

U svakom slučaju, sigurno je da je Papa Benedikt nametnuo McCarricku spomenute kanonske sankcije, koje su mu bile uručene preko Apostolskog Nuncija u USA, Pietro Sambi. Mons. Jean-François Lantheaume, ondašnji prvi savjetnik Nuncijature u Washingtonu i Chargé d’Affaires a.i., nakon neočekivane smrti Nuncija Sambi u Baltimoru, mi je ispripovijedio, kad sam došao u Washington - spreman je dati svjedočanstvo -, sumorni razgovor od više od sat vremena, između Nuncija Sambi i Kardinala McCarricka, koji je bio sazvan u Nuncijaturi: "Glas Nuncija - rekao mi je Mons. Lantheaume - mogao se čuti sve do hodnika".

Novi Prefekt Kongregacije za Biskupe, Kardinal Marc Ouellet, priopćio mi je ove iste mjere Pape Benedikta u studenom 2011, u razgovoru prije mog polaska za Washington, kao dio instrukcija spomenute Kongregacije novom nunciju.

S moje strane, potvrdio sam te mjere Kardinalu McCarrick u prvom susretu koji sam imao sa njim u nuncijaturi. Kardinal, mrmljajući na nerazumljiv način, priznao je da je možda počinio grešku što je podijelio krevet s nekim bogoslovom u njegovoj kući na plaži, ali to je rekao kao da ta činjenica ne bi imala ni najmanju važnost.

[Poljski sodomoc Charamsa i svećenik koji je bio na mjestu vicesekretara Međunarodne Teološke Komisije, pri Kongregaciji za Nauk Vjere. Napušta službu za ujediniti se sa katolonskim "ljubavnikom" Eduardom. Tko takve ljude dovodi na tako značajne službe? Tko ih uopće tolerira u svećeništvu? ]

Vjernici se pitaju bez prestanka kako je moguće da bude izabran na (nadbiskupsku) stolicu u Washingtonu i da ga se imenuje kardinalom; imaju svo pravo da saznaju tko je znao o njegovim teškim zločiniima, tko ih je prekrivao. I zbog ovog motiva je moja dužnost za dati upoznati ono što znam o ovome, počevši sa rimskom kurijom.

Kardinal Angelo Sodano je bio Državni Sekretar do rujna 2006: njemu je stizala sva informacija. U studenom 2000, Nuncij Montalvo mu je poslao svoj izvještaj prenoseći spomenuto pismo Vlč. Boniface Ramsey u kojoj je iznosio tužbe teških seksualnih zlostavljanja počinjenih od McCarrick.

Dobro je poznato da je Sodano do kraja htio pokriti skandal Vlč. Maciel: čak je i smjenio Nuncija u Meksiku, Justo Mullor, koji nije htio biti suučesnik njegovim manevara pokrića Maciela i na njegovo mjesto postavio Sandri, ondašnjeg Nuncija u Venecueli, koji je naprotiv bio vrlo spreman za suradnju. Sodano je čak postigao da Vatikanska Služba za Vijesti emitira priopćenje u kojem se tvrdila jedna neistina, to jest: da je Papa Benedikt odlučio da je slučaj Maciel
trebao biti smatran skončanim. Benedikt je reagirao, usprkos neumornoj odbrani Sodana, i Maciel je bio osuđen kao krivac i neopozivo kažnjen.

Da li je imenovanje McCarricka na stolicu u Washingtonu i za kardinala djelo Sodana kad je Ivan Pavao II bio već vrlo bolestan? Ne možemo to znati. Ipak, dopušteno je to misliti, ali ne vjerujem da je bio jedini odgovoran. McCarrick je putovao u Rim vrlo često i imao je prijatelja na svakom mjestu, na svim nivoima Kurije. Ako je Sodano zaštitio Maciela, kako izgleda da je tako bilo, nema razloga da jednako ne zaštiti i McCarricka, koji je prema mišljenju mnogih imao ekonomske mogućnosti za utjecati na odluke. Naprotiv, ondašnji Prefekt Kongregacije za Biskupe, Kardinal Giovanni Battista Re, usprotivio se njegovom imenovanju za Washingtonsku stolicu. U Nuncijaturi u Washingtonu ima jedno pismo, napisano njegovom rukom, u kojem se Kardinal Re razdružuje od spomenutog imenovanja i tvrdi da je McCarrick bio na 14. mjestu za washingtonsku nadbiskupiju.

Kardinalu Tarcisio Bertone, kao Sekretaru Države, prenesen je izvještaj Nuncija Sambi sa svim priložnim dokumentima i, pretpostavlja se, Zamjenik mu je predao moja dva Pisma (Opažanja) prethodno spomenuta, od 6. prosinca 2006. i 25. svibnja 2008. Kako sam već naznačio, Kardinal nije imao ništa protiv predstaviti, inzistirajući, kandidate očito aktivne homoseksualce na mjesto biskupa - citiram samo poznati slučaj Vincenzo di Mauro, imenovan Nadbiskupom-biskupom Vigevana, smjenjen zbog zlostavljanja svojih bogoslova -, kao što nije bio protiv filtriranja i manipuliranja informacija koje su stizale Papi Benediktu.

[Franjo s pro gay svećenikom Luigi Ciotti]

Kardinal Pietro Parolin, aktualni Sekretar Države, također je bio suučesnik pokrivanja zlodjela McCarricka; ovaj (McCarrick), doista, nakon izabranja Pape Franje, hvalio se otvoreno svojim putovanjima i misijama u raznim kontinentima. U travnju 2014, Washington Times je informirao na prvoj stranici o putovanju McCsrricka u Centroafričku Republiku u ime Državnog Odjela. Kao Nuncij u Washingtonu pisao sam Kardinalu Parolinu pitajući ga da li su još uvijek vrijedile sankcije nametnute McCarricku od Pape Benedikta. Nepotrebno je reći da nikad nisam dobio odgovora na to pismo!

Isto se može reći od Kardinalu William Levada, prijašnjem Prefektu Kongregacije za Nauk Vjere, i o kardinalima Marc Ouellet, Prefektu Kongregacije za Biskupe, i Lorenzo Baldisseri, prijašnji Sekretar iste Kongregacije za Biskupe, Nadbiskupu Ilson de Jesus Montanari, aktualnom Sekretaru spomenute Kongregacije. Svi, s obzirom na svoj položaj, bili su upućeni u sankcije nametnute od Pape Benedikta McCarricku.

Kardinali Leonardo Sandri, Fernando Filoni i Angelo Becciu, kao Zamjenici Državnog Sekretarijata, znali su do u detalj situaciju Kardinal McCarrick.

Jednako vrijedi za kardinale Giovanni Lajolo i Dominique Mamberti koji, kao Sekretari za Relacije sa Državama, učestvovali su nekoliko puta tjedno na susretima sa Državnim Sekretarom.