"U toku XVIII stoleća položaj srpsko-pravoslavnog sveštenstva pogoršao se u gotovo svakom pogledu. Godine 1767. ukinuta je patrijaršija u Peći i Bosna je neposredno podređena patrijarhu u Carigradu. Ta odluka bila je od sudbonosnog značaja za srpsko-pravoslavnu crkvu u Bosni i za njen dalji razvoj.
Do dostojanstva ekumenskog patrijarha moglo se doći samo sultanovim fermanom, pa je zato to dostojanstvo postalo predmet javne licitacije, u kojoj su carigradski Grci živo učestvovali investirajući svoj kapital [Ranke, Serbien und die Turkei. Neki engleski putnik koji je krajem XVII stoleća boravio u Carigradu i imao prilike da upozna patrijarha i njegovu okolinu piše: "Vlast dobivenu simonijom oni održavaju tiranijom. Jer čim uzmu vlast u ruke, oni se odmah obraćaju svim vladikama, tražeći da im naknade utrošene sume. Koji vladika pokuša da se izvuče, oni ga zbace i na njegovo mesto postave drugog. Vladika zatim pritisne niže sveštenstvo, a ono se opet okomi na narod". Georges Wheler, Voyages de Dalmatie, de Grece et du Levant, Amsterdam 1689. Upor. Godišnjica N. Čupića, XVII, 1897] kao i kod svakog drugog unosnog poduhvata.
Od tog vremena počine u Bosni onaj niz grčih vladika "koji su ostavili tako rđav spomen za sobom. [Vl. Ćorović, Manastir Tvrdoš, GZM, XXIV, 1912]
Na isti način na koji su dolazili do zvanja, oni su te časti i obavljali, što znači da su javno i bezobzirno iskorišćavali sveštenstvo koje im je bilo potčinjeno. ["Ali su grčki arhijeri rukopolagali za novac i one koji su jedva znali čitati crkvene knjige." N. Dučić, Istorija srpske Crkve, Beograd, 1892]
Grčke vladike bile su u Bosni kao i u Srbiji "bič za mase". Tuđi po jeziku i duhu, gledajući u svome episkopskom dostojanstvu jedino izvor prihoda, oni ne samo da ništa nisu učinili za duhovni napredak eparhije koja im je bila poverena, već su u mnogim prilikama nanosili štetu kako u materijalnom tako i u moralnom pogledu, često radeći zajedno sa Turcima na štetu hrišćana. ["Bliži je u njih bio odnos prema državnoj vlasti nego prema onima koji su im bili povereni da o njima vode računa". Ranke, l.c.] Od godine 1766. do 1880, znači upravo u stoleću koje je bilo toliko bogato novim idejama u kulturnim podsticajima, oni su srpsko-pravoslavno sveštenstvo držali u stalnoj bedi i na niskom stupnju obrazovanja; takvo kobno delovanje vladika jedan je od glavnih razloga što srpsko-pravoslavno sveštenstvo u doba turske vladavine nije razvijalo nikakvu literalnu delatnost, niti je dalo ikakav doprinos kulturi koji bi bio vredan pomena."
Imajući dakle ovakve presedane, ne iznenađuju ovakve vijesti:
Carigradski "Sveti Sinod Ekumenskog Patrijarhata" dopušta grčkim "pravoslavnim svećenicima" vjenčati se po drugi put ukoliko ih je napustila prva žena. "Specijalni slučajevi" i drugi cirkus tkzv. "ekonomije spasenja".
Odakle ovo? Infiltrirani su masonerijom do srži. Iz nihovih kritičnih izvora navode se imena patrijarha masona:
Naravoučenije: cilj je masonerije, prenosnog remena sotonine sinagoge, ušuljati se u sve što ima veze makar imenom ili povijesti sa kršćanstvom. Ne žele da im išta izbjegne kontroli.
No, ne treba se plašiti ovoga. Ovo je pisano da će se dogoditi u zadnje vrijeme. Odgovor je s druge strene u biti vrlo jednostavan: čista vjera jedine Kristove, Katoličke Crkve koja ne trpi nikakve uljeze, i svaki od njih izaći će na vidjelo.
Prijenosni remen sotonine sinagoge! Izvrstan opis (prvi put čujem).
OdgovoriIzbrišiKrenuvši od rane Crkve, zapad je pravila postroživao, istok labavio. Pretpostavka je da se u početku dozvoljavalo oženjenim muškarcima da postanu svećenici, ali su trebali apstinirati od seksualnih odnosa nakon zaređenja, tj. mogli bi postati svećenicima u zajedničkom dogovoru sa suprugom i tada se očekivalo da se oboje trajno suzdržavaju od seksa. Što sa grkokatolicima (i obraćenim anglikancima)? Je li im Katolička Crkva dala preveliki ustupak dozvolivši da vrše svećeničku službu i imaju odnose sa svojim ženama?
Smatrate li vjerodostojnim objave sv. Brigite Švedske? Jer ona u svojim objavama piše kako će papa koji ukine celibat završiti u paklu, i da je u Starom Zavjetu bilo dozvoljeno svećenicima imati žene jer je žrtva koju su prinosili bila tek najava Isusove žrtve, dok u Novom Zavjetu je Isus žrtva koju prinose i radi toga se očekuje apsolutna suzdržljivost. (Parafrazirano.)
Ifka
Biti djevac nije suštinski zahtijev za svećenika, već najbolji.
IzbrišiU prvo vrijeme oženjeni su mogli biti svećenici, makar se održavao običaj za ne općiti sa ženom nakon ređenja. Taj običaj već je ostavljen na pismeno u Koncilu u Niceji, 325. U osmom stoljeću grcima dozvoljavaju moći nastaviti općenje i nakon ređenja.
S vremenom je bilo jasno da je najbolje da svi svećenici budu zaređeni ili od djevaca, ili od posebnom slučaju od udovaca.
Ono što ne može biti jest da se svećenik oženi.
Dalje, nešto najpotrebnije danas jest čistoća u svijetu, posebno među klerom. Nažalost, izgleda da neki žele upravo ove slučajeve seksualnog zlostavljanja iskoristiti za ukidanje obaveznog celibata, što bi išlo potpuno protiv duha tradicije kroz svo vrijeme. Svijetu je potrebna svetost i čistoća, ne udovoljavati suprotnom. Rušenjem obaveznog celibata, kojeg toliki svećenici sveto žive, učinila bi se velika šteta Crkvi.
Privatne objave nisu nešto definitivno, ali treba uzeti u ispravnom kontekstu kao važno upozorenje pisanja tako svetih poput Svete Brigite.
Kada spominjete ispravan kontekst, imate li neko mišljenje o tome što je ispravan kontekst te Brigitine objave o celibatu? Jer meni taj njen tekst djeluje jednoznačan, ne vidim baš prostora različitim tumačenjima.
IzbrišiIfka
Sveti Ivan od Križa tvrdi, ustvari podsjeća na nauk Crkve, da nijedna privatna objava ne može zamjeniti Objavu, ni blizu. On je vrlo strog prema tome, a sam je imao velika mistična iskustva. On odvraća katolike da dadnu pažnju takvim stvarima, da se uvijek vode vjerom i ljubavlju prema križu.
IzbrišiMeđutim, mogu postojati proročanstva u smislu upozorenja. Moje je mišljenje da upravo Uzurpator može željeti nešto takvo, makar celibat sam po sebi ne bio neka "dogma". Jer u ovom trenutku, kao i uvijek a danas možda još više, potrebni su nam sveti djevci i djevice, potrebni su nam sveti ljudi koji će pružito Bogu svoje djevičanstvo kao ugodan miris. Ta žrtva i još bolje ljubav prema Bogu može samo donijeti dobro i svetost koja nam je potrebna, bilo Crkvi, bilo obiteljima i narodima.
Franjo ima krivi nauk u mnogim stvarima, a ovom odlukom bi još jednom praktično potvrđivao svoj put.
Što mislim o ovom proroštvu Sv. Brigite? Da bi ga pravi Papa i te kako trebao uzeti u obzir, i da naprotiv tome netko tko ide suprotnim pravcem označuje, daje znakovito do znanja vjernicima da se nešto vrlo gadno događa.
Nadodajem da sam osobno molio kroz godine molitve Svete Brigite, ali u doktrinalnim stvarima ne idem milimetar van Objave, Tradicije i Magisterija.
Evo da se i ja malo dotaknem ove teme. Je li veci grijeh pravoslavnim svecenicima zeniti se nekoliko puta ili rimokatolickim ne zeniti se a istospolno opciti medjusobno , ili imati djecu sa ljubavnicama. Opet cu citirati Pismo gdje Sveti Pavao kaze bolje je ne zeniti se. Ako pise da ozenjeni muskrac zeli udovoljiti zeni , a udata zena muzu , na kojem je onda ozenjenom sveceniku mjestu Bog. Vidim da se brka termin sex i bracni cin. U braku je dozvoljen jedino bracni cin iz ljubavi i to kad je otvoren novom zivotu. Zadovoljenje strasti i pozude tijela , odnosno sex su novija postkoncilska umotvorina babilonaca na vlasti. Otvorenost zivotu u neplodne dane je isto sto i reguliranje trudnoce kontracepcijom kod protestanata. Koliko bi svaki takav ozenjeni svecenik trebao imati djece da bi bio cist pred Bogom. Zato onaj tko misli da moze spojiti svecenicki zivot i brak vara sam sebe. Ne moze se Gospodaru svidjeti onaj vojnik koji se zaplice u svakodnevne poslove.
OdgovoriIzbrišiRobelar
Jedno je grijeh protiv vjere i jedinstva (hereza i šizma), drugo grijeh protiv šeste zapovijedi. Neki pravoslavni svećenik može živjeti besprijekoran u bračnom životu, ali pitanje šizme je vrlo teško, ne može se ostaviti po strani.
IzbrišiDalje, komu je više dano, od toga će se više tražiti. Svakako da je svećenicima puno toga rečeno, i s obzirom na njihovo dostojanstvo izvjesni grijesi su posebno teški. Ipak, ima ih dosta koji se uz milost Božju trude ostati vjerni Bogu. Za ostale molimo se da progledaju, da se pokaju, i kad možemo što reći i ispraviti, to i uraditi.
O ovom drugom, kontracepcija ide izravno protiv naravnosti čina dan od Boga. Dok svaki bračno općenje nije plodno, i nije zapovijed združiti se samo u plodne dane. S druge strane, može se i "prirodno planiranje" shvatiti u smislu traženja ophođena bez otvorenosti za život, i to ne može biti dobro. Mogu postojati teški razlozi, kao što su zdravlje žene ili dovoljni prihodi za osnovno, koji mogu naložiti imati manje djece, ali od toga se ne treba praviti pravilo. Opet, bračni čin ima i svrhu izbjegavanja bluda. Treba čuvati vjernost među supružnicima, to je od velike važnosti, svakako samo ispravnim činima.
Pravoslavni svecenici popravljaju demografsku sliku zeneci se, dok katolickim je to nemoguce zbog celibata a i istospolnih odnosa. Poslije ispovjedajte grijehe jedni drugima a narodu mudrujte o bracnoj cistoci i uzdrzljivosti. Teoretski je moguce zivjeti u braku kao brat i sestra i uskracivati se jedno drugom , ali onda se naginje prema osobama s kojima ne zivis , a to opet povlaci preljub. Zato Sv.Pavao veli da to uskracivanje bude samo povremeno u dogovtu obaju , jer muz nije gospodar svoga tijela nego zena i obrnuto. Ne uskracujte se , veli upravo zbog bluda jer zna tko i kako napada na brak. Koja bi bila razlika ozenjenog muskarca i svecenika ako bi oboje morali zivjeti na isti nacin , u celibatu . Ako svecenici zele zivjeti kao ozenjeni onda neka se zene. Ali onda ne mogu biti svecenici jer bi u tom slucaju i svaki ozenjeni mogao postati svecenik. Kako ozenjeni nema Sakramenat svecenickog reda , tako nema ni svecenik zenidbe. Niti moze. Kako je odredjeno da zivi ozenjeni prema pravilima u braku , tako je i odredjeno da i zivi svecenik u svecenistvu pravilima , i to nije ni nemoze biti isto. Akoje nas Gospodin Isus Krist rekao da ne otpustas zene osim zbog bluda zar to ne dolazi na Njegovu da su u bludu oni koji se razvode. Nikakav ljuski zakon to ne moze opravdati. Zato Jahve veli da nasi puti nisu Njegovi jer upravo oni koji bi Ga trebali sljediti uce neke druge pute i namecu sebi i narodu nesto sto Bog nije rekao niti to trazi.
IzbrišiRobelar
Pravoslavni svećenici ni povijesno, ni sada ne mogu da daju savjete katolicima. Kad je čovjek oženjen, mora se brinuti i o ženi, i tu dolaze problemi. Moguće je i to, ali u praksi nije lako izvedivo. Pogledajte Andrićeve dokumente koje donosi o prije malo stoljeća. U isto vrijeme katoličanstvo u Bosni bilo je primjerno, prema spisima stranih putnika i svjedoka, jednako navedenih.
IzbrišiOvo što se danas događa kod svećenika na zapadu, to je zbog doktrinalnog zastranjenja. Ne prikazuje se sodomizam kao grijeh u ne malo slučajeva, i to je problem. Ali prvenstveno na Zapadu, na Istoku to je loše viđeno.
Celibat je veliki dar Crkvi. Vjernici nikad nemogu vratiti dobro što im ga dadnu dobri svećenici, kojih nije malo i uvijek će ih biti. Nažalost, doktrinalno, vjersko zastranjenje smanjuje moć činjenja dobra, jer cirkuliraju mnoge štetne nauke, i to ne može dati dobra.
Što se tiče "umnožavanja", tradicionalno u katoličanstvu to nikad nije bio problem. Obiteljik su bile vrlo brojne, i bilo je djece i za celibat muških i ženskih, i za vojsku i općenito za narod i državu. Kad nešto funcionira "po planu i programu", onda nema nikakvih problema.
Usput, Sv. Pavao u onom citatu odnosio se na obične kršćane.
Zašto ste generalizirali kao da je ovo nešto što su uveli svi pravoslavni? Baš suprotno, samo je patr. Vartolomej ovo dozvolio, dok mu se ostale autokefalne crkve protive i ne pada im na pamet da ovo uvedu.
OdgovoriIzbrišiPi
Poruka je: "i oni konja za trku imaju", ali taj "konj" je posljedica njihove teorije "ekonomije spasenja".
IzbrišiS druge strane, upravo je jedan njihov svećenik optužio konkretne patrijarhe za masonsku pripadnost (ne mogu biti svi isti, ali kod njih nema vrhovnog suda koji bi mogao ili trebao ušutkati autoritativno ovog patrijarha). Kod rusa, bili su infiltrirani do srži KGB agentima.
U izvjesnim katoličkim krugovima stvorio se dojam posebne duhovnosti kod "pravoslavnih". Između ostalog zbog njihove liturgije koju održavaju od prastarih vremena, i koja je dosta svečana. Međutim, ne može se suditi po vanjštini. Društva u kojima je funcioniralo pravoslavlje nisu ni malo idealna kako su neki skloni vidjeti. Koji smo imali priliku upoznati srbe na primjer kroz suživot, znamo dobro na kojoj je razini njihova vjerska praksa. Nije previše sjajno ni kod rusa, makar su općenito veće klase od srba. Žao mi je ako moja iskrenost nekoga uvrijedi, ali to je ono što vidim i što sam vidio. U zadnje vrijeme ima nekog pomaka, ali to je još daleko od ozbiljnijih zahvata.
Nedostaje im vitalnost istine Katoličke Crkve. A ja, kako vidite, udaram ponajviše na modernizam postkoncilskih "katolika", ali u ime vjere na koju smo svi pozvani.