Ne dolazi u obzir da bi Nuncij Sambi, drevne italijanske katoličke tradicije, koji je bio vrlo odgovorna osoba, lojalan, direktan i eksplicitan, prešutio i da mu ne bi priopćio pitanje. U svakom slučaju, ja sam osobno sam nekoliko puta tretirao ovu temu sa Kardinalom Wuerlom, i nisam imao potrebu ući u detelje jer mi je bilo potpuno jasno da je bio potpuno upućen. Sjećam se posebno činjenice kada sam ga morao upozoriti na jednu publikaciju nadbiskupije na čijoj zadnjoj stranici se najavljivao susret mladića koji su vjerovali da imaju zvanje sa Kardinalom McCarrick. Odmah sam telefonirao Kardinalu Wuerl, koji mi je izrazio svoje iznenađenje, govoreći mi da nije znao ništa o susretu i da će se zauzeti za njegov otkaz. Ako sada govori da nije znao ništa o zlostavljanjma počinjenima od McCarricka i o mjerama preuzetim od Pape Benedikta, kako objašnjava taj odgovor?
Njegove sadašnje izjave, u kojima tvrdi da nikad nije znao ništa, makar na početku se osvrće lukavo na odštetu dvjema žrtvama, su potpuno smješne. Kardinal bezobrazno laže i, štoviše, uvodi u laž svog kancelara, Mons. Antonicelli.
Ali Kardinal Wuerl već je jasno lagao drugom prilikom. Nakon jednog moralno neprihvatljivog susreta dopuštenog od akademskih autoriteta Sveučilišta Georgetown, ja sam bio upozorio njihovog Predsjednika, John DeGioia, kojem poslah dva susljedna pisma. Prije nego što sam ih poslao na njihovo odredište, iz ispravnosti, osobno sam uručio kopiju istih kardinalu uz popratno pismo. Kardinal mi je bio rekao da nije znao ništa o tim događajima. Ipak, izbjegao je odgovoriti mi službeno na ova dva moja pisma, protivno svom uobičajenom postupku. Nakon toga sam saznao da se u na Sveučilištu Georgetown takav susret odvijao već sedam godina. I kardinal nije ništa znao!
Štoviše, Kardinal Wuerl, usprkos saznanju o kontinuiranim zlostavljanjima počinjenim od Kardinala McCarrick i sankcijama koje mu je izrekao Papa Benedikt, neispunjavajući Papinu zapovijed dopustio je (McCarricku) boraviti u jednoj bogosloviji u Washington D.C., stavljajući u rizik druge bogoslove.
Umirovljeni Biskup Paul Bootkostki, iz Metuchena, i umirovljeni Nadbiskup John Myers, iz Newarka, pokrili su zlostavljanja načinjena od McCarricka u svojim biskupijama i odštetili su dvojicu njegovih žrtava. Ne mogu to negirati i trebaju biti istraživani da se objave okolnosti i odgovornosti tih slučajeva.
Kardinal Farrell, u nedavnom intervjuu javnim medijima također je izjavio da nije imao ni slutio o zlostavljanjima McCarricka. Imajući u vidu njegov curriculum u Washingtonu, Dallasu i sada u Rimu, vjerujem da nitko ne može ako želi biti pošten vjerovati u ono što govori. Ne znam da li ga je itko pitao nekom prilikom da li je poznavao Macielova zlodjela. Kad bi ti opovrgao, da li bi tomu netko vjerovao znajući da je imao odgovorne položaje kao član Kristovih Legionara?
Gledi Kardinala Sean O'Malley ograničavam se reći da su njegove posljednje izjave o slučaju McCarrick zbunjujuće, i potpuno zamračuju njegovu prozirnost i vjerodostojnost.
**
Savjesti mi nalaže objaviti činjenice koje sam živio u prvoj osobi vezano za Papu Franju, koje imaju dramatični smisao i koje, kao biskup koji dijeli kolegijalnu odgovornost svih biskupa prema općoj Crkvi, ne dopuštaju mi šutjeti, i koje ovdje izlažem, spreman potvrditi ih pozivajući Boga za svjedoka.
Zadnjih mjeseci svog Pontifikata, Papa Benedikt XVI je sazvao u Rimu susret svih apostolskih nuncija, kako su to prije napravili Pavao VI i Sveti Ivan Pavao II u mnogo prilika. Utvrđeni datum za Audijenciju sa Papom bio je 21. lipanj 2013. Papa Franjo je održao ovaj kompromis uzet od svog prethodnika. Normalno, ja sam također putovao u Rim iz Washingntona. Radilo se o prvom susreto sa novim Papom, izabranim tri mjeseca prije, nakon ostavke Pape Benedikta.
Izjutra u četvrtak 20. lipnja 2013 uputio sam se u Domus Sanctae Marthae, za pridružiti se mojim drugovima koji su tamo bili smješteni. Čim sam ušao u predvorje susreto sam se sa Kardinalom McCarrick, obučen svečanim habitom sa izrezbarenom kopčom. Pozdravio sam ga s poštovanjem, kako sam uvijek činio. On mi odmah reče, tonom koji je bio između trijumfalnog i dvoznačnog: "Papa me je primio jučer; sutra idem u Kinu".
Onda nisam ništa bio znao o njegovom dugom prijateljstvu sa Kardinalom Bergoglio i važnoj ulozi koju je (McCarrick) igrao u njegovom izabranju, kako je sam McCarrick objavio nakon izvjesnog vremena na jednoj konferenciji koju je dao u Villanova University i u jednom intervjuu za Catholic National Reporter; jednako nisam nikad mislio na činjenicu da je učestvovao na preliminarnim susretima prije zadnje konklave, i o ulozi koju je mogao imati kao birač u konklavi 2005. Zato nisam odmah shvatio skriveni smisao poruke koju mi je poslao McCarrick; poruka koja mi je postala očiglednom narednih dana.
Idućeg dana bila je Audijencija sa Papom Franjom. Nakon nagovora, djelomično čitanog i djelomično improviziranog, Papa je htio pozdravit jednog po jednog svakog pojedinog nuncija. Sjećam se da sam bio posljednji u redu. Kad je došao na mene red, jedva sam imao vremena za reći mu: "Nuncij sam u USA", na što mi on, bez ikakvog zaobilaska, odgovori ovim riječima: "Biskupi u USA ne trebaju biti ideologizirani! Trebaju biti pastiri!". Naravno, nisam bio u stanju pitati za smisao njegovih riječi i agresivni ton kojim me je bio napao. Imao sam u ruci jednu knjigu na portugalskom koju mi je Kardinal O'Malley uručio prije nekoliko dana za Papu, govoreći mi: "Tako će obnoviti portugalski prije odlaska u Rio za Svjetski Dan Mladosti". Dadoh mu je brzo, oslobađajući se jedne krajnje zbunjujuće i nekomotne situacije.
[Ovo je ta audijencija; susret nuncija i Franje odvija se pri kraju]
Na kraju Audijencije Papa je nagovijestio: "Oni koji iduće nedjelje još uvijek budu u Rimu pozvani su koncelebrirati sa mnom u Domus Sanctae Marthae". Naravno, mislio sam ostati za pojasniti što prije ono što mi je Papa htio reći.
[Mons. Ricca i Franjo]
U nedjelju 23. lipnja, prije koncelebracije s Papom, zamolio sam Mons. Ricca, kao odgovornog za Dom koji nam je pomagao pri oblačenju svećeničkim ruhom, da li bi mogao upitati Papu za prijem kroz idući tjedan. Kako sam mogao vratiti se u Washington a da nisam izjasnio što je Papa htio od mene?. Nakon mise, dok je Papa pozdravljao mali broj prisutnih vjernika, Mons. Fabian Pedacchio, njegov argentinski sekretar, prišao mi je i rekao: "Papa me je zamolio da Vas pitam da li ste sada slobodni". Svakako da sam odgovorio da sam na papinom raspolaganju i da mu zahvaljujem da me primi tako brzo. Papa me je odveo do prvog kata, gdje je njegov apartament, i reče mi: "Imamo 40 minuta prije Angelusa".
Počeo sam razgovoro pitajući Papu što je htio reći sa riječima koje mi je uputio kada sam ga pozdravio u prošli petak. I Papa, s vrlo različitim tonom, ljubaznim, skoro srdačnim, mi reče: "Da, biskupi USA ne trebaju biti ideologizirani, ne trebaju biti desni kao Nadbiskup Filadelfije, (Papa nije spomenuo njegovo ime), trebaju biti pastiri; i ne trebaju biti ljevi - i nadoda podižući obje ruke -, i kad kažem ljevi, hoću reći homoseksualci". Naravno, nisam razumio logiku veze između biti ljevičar i homoseksualac, ali nisam nadodao ništa više.
Onda me Pap upitao vrlo srdačnim tonom: "Kakav je Kardinal McCarrick?" Odgovorio sam mu sa svom iskrenošću, i ako hoćete, sa mnogo naivnosti: "Sveti Oče, ne znam da li Vi poznajete Kardinala McCarrick, ali ako pitate Kongregaciju za Biskupe, postoji dossier ovako velik o njemu. Korompirao je generacije bogoslova i svećenika, i Papa Benedikt mu je nametnuo povući se u život molitve i pokore". Papa nije načinio ni najmanji komentar na moje teške riječi i njegovo lice nije pokazalo nikakvu gestu iznenađenja, kao da bi poznavao situaciju ima dosta vremena, i odmah promjeni temu. Ali, onda, s kojim ciljem me je Papa napravio to pitanje: "Kakav je Kardinal McCarrick?" Očigledno, htio je znati da li sam ja bio saveznik ili ne McCarricka.
Nema komentara:
Objavi komentar