[Ekstaza Svetog Josipa iz Copertina, drvorez iz XVII st.]
Samo u vrlo rijetkim slučajevima, Bog posebnim zahtjevima obuzme neku svetu dušu i poučava je na mističan način preko ekstaza i uzdignuća duha prouzročenih specijalnom Božjom intervencijom. Upravo danas se slavi Sveti Josip iz Copertina, franjevački svetac iz XVII stoljeća. Njegove ekstaze bile su tako učestale da je lebdio u kontemplaciji kroz dosta vremena. Starješine su mu zbog toga zabranjivale javno služiti misu, da bi se izbjegao spektakl kod vjernika. Ipak, bio je doista na glasu velike svetosti preko svoje poniznosti, primjernog života, molitve i dugih pokora. Bio je istraživan i od inkvizicije koja je - logično - morala provjeriti pravovjernost nadnaravnih pojava. Doista, Sveti Josip iz Copertina spuštao bi se na zemlju budeći se iz ekstaza po zapovijedi njegovih pretpostaljenih.
[Sv. Josip lebdi u pravcu Bazilike u Loretu]
Međutim, ovakvi specijalni Božji zahvati su vrlo, vrlo rijetki. Za ogromnu većinu kršćana Bog traži tihi život izvršavanja običnih dužnosti preko kojih se vjernici posvećuju i rastu u milosti iz dana u dan.
[Tijelo Sv. Josipa iz Copertina koje se čuva u Bazilici njegovog imena]
Kod karizmatika i drugih sličnih pojava na prvo mjesto dolazi doživljaj, jedna vrsta duševne ugodnosti, zadovoljstva i zanosa.
Dolaze do toga da se osjećaju neugodno bez takvih posebnih raspoloženja i poleta. Zato idu sa seminara na seminar tražeći ovog ili onog, i posebno "duševni štimung" koji im kroz to vrijeme donosi izvjesni zaborav na životne probleme i razne žalosne situacije.
Drugim riječima na prvom mjestu dolazi ne intelektualni čin vjere, već traženje određenih emocija. Dolazi do situacija u kojima se gubi racionalnost i slobodni i staloženi sud razuma. Osoba izlazi na nesigurni teren u kojem može postati žrtva nepoželjnih i opasnih utjecaja.
Ukratko: radi se o teškom udaljenju od kršćanskog duha.
Nema komentara:
Objavi komentar