Franjo i LGBTI pokret, izuzetna koordinacija

Nema Italija drugih problema nego da se brine o "tranhomofobiji", ili kako se već hoće upotrijebiti koji sličan izraz.

Još manje ta "fobija" je problem za Crkvu; osim što bi upravo nametanje sličnih sodomskih ideologija trebala odlučno da osudi, upozorajavući vjernike i svijet na Božju kaznu za tako teške prekršaje.

Ali tu je novi nadbiskup Ferrare, Gian Carlo Perego, kojemu je to toliko bitno da je odlućio izaći na protest protiv "tranhomofobije" u društvu poznate ferrarske lezbijke, Manuela Macario. Nije ih bilo ni za sliku, ali tu je nadbiskup, nasred trga da ga svi vide i da slika bude na svim portalima. To je glavni problem danas u svijetu, i pošteno je da se tome posveti vrijeme i pažnja.

A tko je Nadbiskup Perego? Tog biskupa stavio je Franjo umjesto konzervativnog Nadbiskupa Luigia Negri, dvije sekunde nakon njegovog odlaska u mirovinu. Svakako da je Franjo imao dobrih razloga za to: Mons. Negri je bio možda najkonzervativniji talijanski biskup, i velika oporba Franji i talijanskim političkim liberalima.

Jednom su ga čuli u vlaku -2015.- da je žudio da za tim ne bi li im Gospa dala milost da ih Bergoglio "napusti":

Nakon atentata u Manchesteru otvoreno upozorava da se radi o "vjerskom ratu", suprotno o tome što ne žele reći političari i klerici:

I svakako, Crvka se predala Islamu i ljevici:

Franjo je nekako izdržao dok ovaj nije napunio 75.

Krajem osamdesetih prošlog stoljeća na Malti 75% katolika je išlo na nedjeljnu svetu misu. Danas, njihovi biskupi su bili među prvima koji su podržali heretičnu (i dosljednu tekstu) intepretaciju Franjine Amoris Laetitia. I njihova vlada hvali se svemašnom podrškom pokretu LGBTI na otoku Sv. Pava.

Umjesto da se spale sodomske zastave u znak gnušanja zbog općeg kvarenja, Franjin krug i dalje u perfektnoj koordinaciji vršeći svoj dio zadaće.