srijeda, 5. rujna 2018.

Pismo exnuncija Carlo Maria Viganò, 7. i posljedni dio

Vjernici su već shvatili koja je Maradiagova strategija: vrijeđati žrtve za spasiti samog sebe, lagati do krajnosti za pokriti vrtlog iskorištavanja položaja, loše administracije crkvenih dobara i također intimnih prijatelja, kao što je slučaj sa veleposlanikom Hondurasa, Alejandro Valladares, bivšeg Dekana Diplomatskog Tijela pred Svetom Stolicom, financijskih debakla.

U slučaju pomoćnog biskupa Juan Jose Pineda, nakon članka koji se pojavio prošle veljače u tjedniku L'Espresso, Maradiaga je izjavio listu Avvenire: "Bio je moj pomoćni biskup Pineda koji je tražio vizitu (opaska: financijskih inspektora), za tako moći "očistiti" svoje ime nakon ogovaranja kojih je bio predmet". Sada, o Pinedi se samo objavilo da je njegova ostavka jednostavno prihvaćena, brišući na ovaj način bilo koju vjerojatnu odgovornost njegovu i Maradiage.

U ime trasparencije tako branjene od Pape, treba objaviti izvješće koje je Apostolski Vizitator, argentinski biskup Alcides Casaretto, uručio Papi, i samo njemu, prije više od godine dana.

Na koncu, također skorašnje imenovanje Zamjenika Nadbiskupa Edgara Peña Parra spojeno je sa Honduras, tj., sa Maradiagom. Peña Parra, doista, služio je u Nuncijaturi u Tegucigalpa kao Savjetnik od 2003 do 2007. Kada sam ja bio Delegat Pontificijskih Predstavništava došle su do mene zabrinjavajuće informacije.

U Honduras može se ponoviti u bilo kom momentu skandal neviđenih dimenzija kao u Čileu. Papa brani do krajnosti njegovoh čovjeka, Kardinala Rodriguez Maradiaga, kako je u Čileu učinio sa Biskupom Juan de la Cruz Barros, kojeg je on sam poslao u Osorno, suprotno volji čileanskih biskupa. Prvo je uvrijedio žrtve zlostavljanja; poslije toga, kada se vidio prisiljen zbog dizanja glasova u medijima i pobuni žrtava i čileanskih vjernika, priznao je svoju grešku i molio za oproštenje, makar tvrdeći da je bio loše informiran, izazivajući žalosnu situaciju u Crkvi u toj zemlji, ali još uvijek štiteći dvojicu čileanskih kardinala, Errazuriz i Ezzati.

Ponašanje Pape jednako nije bilo različito u tužnom slučaju McCarrick. Znao je, barem od 23. lipnja 2013, da je McCarrick bio serijski zlostavljač. I makar je znao da je bio korumpiran, pokrivao ga je do krajnosti; štoviše, prihvaćao je savjete koje mu je davao McCarrick, i koji nisu doista bili inspirirani zdravim nakanama i ljubavi prema Crkvi. Samo kad se vidio prisiljen zbog tužbe jednog maloljetnog, i uvijek osluškujući aplauz medija javnog priopćenja, uzeo je mjere da na taj način spasi svoj medijski imidž.

[Podržavan od medija. "Jao vama kad svi budu dobro govorili o vama, jer su na isti način vaši preci govorili o lažnim prorocima" (Lk 6, 26). "Čovjek godine. Franjo, Papa Hrabrost"]

U USA sada se diže jedan jedini glas, koji dolazi posebno od vjernika, kojem u zadnje vrijeme se pridružuju glasovi nekih biskupa i svećenika, koji traži da svi koji su pokrili svojom šutnjom kriminalno djelovanje McCarricka, ili su se služili njime za napraviti karijeru ili promaknuti svoje nakane, ambicije ili moć u Crkvi, trebaju podnijeti ostavku.

Ali ovo nije dovoljno za ozdraviti situaciju preteških nemoralnih čina od jednog dijela klera, biskupa i svećenika. Potrebno je propovijedati vrijeme obraćenja i pokore. Potrebno je da kler i bogoslovije povrate krepost čistoće. Potrebno je boriti se protiv korupcije nepravilnog korištenja crkvenih dobara i darova vjernika. Potrebno je osuditi grešnu težinu homoseksualnog ponašanja. Potrebno je iskorijeniti homoseksualne mreže koje postoje u Crkvi, kako je nedavno napisala Janet Smith, profesorica Moralne Teologije na Bogosloviji Presvetog Srca Isusova u Detroitu: "Problem zlostavljanja od strane klera - napisala je -, ne može se riješiti samo ostavkama nekolicine biskupa, ni novim birokratskim smjernicama. Centar problema su homoseksualne mreže koje postoje među klerom, koje moraju biti izvađene iz korijena." Ove homoseksualne mreže, raširene u mnogim biskupijama, bogoslovijama, redovničkim zajednicama, itd., djeluje pod zaštitom tajnosti i laži snagom krakova hobotnice, kidajući nevine žrtve, svećenička zvanja i gušeći cijelu Crkvu.



Zaklinjem sve, iznad svega biskupe, da prekinu šutnju i, na taj način, pobijede ovu kulturu "omertà" tako raširenu, tužeći u medijima i civilnim autoritetima slučajeve zlostavljanja o kojem budu znali.

Slušajmo najaču poruku koju nam je dao u ostavštinu Sveti Ivan Pavao II: Ne plašite se! Ne plašite se!

Papa Benedikt, u svojoj propovijedi za Svetkovinu Bogojavljena 2008, podsjećao nas je da je Očev plan spasenja objavljen i ostvaren potpuno u misteriju Kristove smrti i uskrsnuća, ali mora biti slušan od ljudske povijesti, koja je uvijek povijest vjernosti od strane Boga i, nažalost, također nevjernosti sa strane nas ljudi. Crkva, koja je u poklad primila Novi Zavjet, zapečaćen krvlju Jaganjca, jest sveta ali sačinjena od grešnika, kako je napisao Sveti Ambrozije: Crkva je "immaculata ex maculatis", sveta je i bez mrlje makar formirana u svom zemaljskom hodočašću od ljudi uprljanih grijehom.

Želim podsjetiti ovu neprolaznu istinu svetosti Crkve svima onima koji, pred gnusnim i bogohulnim ponašanjem bivšeg Nadbiskupa Washingtona, Theodora McCarric, i pred teškom, zbunjujućom i grešnom ponašanju Pape Franje omertà mnogih pastira, tako su duboko skandalizirani da osjećaju napast za napustiti Crkvu, unakaženu od tolikih prljavština.

Papa Franju u Angelusu u nedjelju 12. kolovoza 2018 izgovorio je ove riječi: "Svatko je kriv za dobro koje je mogao učiniti i koje nije učinio... Ako se ne odupremo zlu, hranimo ga na izravan način. Potrebno je intervenirati tamo gdje se zlo širi; jer zlo se širi gdje nedostaju hrabri kršćani koji se opiru dobrom". Ako se ovo, po pravdi, treba smatrati teškom odgovornošću svakog vjernika, još je veća vrhovnog pastira Crkve koji, u slučaju McCarrick, ne samo da se nije odupro zlu, već mu se pridružio za za proslijediti nositi zlo sa onim koji je bio duboko korumpiran, slijedio je savjete onog za kojeg je znao da je bio perverzna osoba, množeči tako eksponencijalno, sa svojim vrhovnim autoritetom, zlo počinjeno od McCarricka. I koliko još loših pastira podržava Franjo u njegovoj akciji razaranja Crkve!

Franjo abdicira od zapovijedi koju je Krist dao Petru za utvrditi svoju braću. Štoviše, svojim djelovanjem ih je podijelio, uvodi ih u grešku, potiče vukove nastavljati komadati ovce Kristovog stada.

U ovom trenutku posebno dramatičnom za sveopću Crkvu mora priznati svoje greške, i u skladu sa proklamiranim principom nula torelancije, Papa Franjo treba prvi dati primjer kardinalima i biskupima koji su pokrili McCarrickova zlostavljanja i treba podnijeti ostavku sa svima njima.

Makar i u zbunjenosti i u tuzi zbog težine svega čemu smo svjedoci, ne gubimo nadu! Dobro znamo da da velika većina naših pastira žive vjerno i posvećeno svoje svećeničko zvanje.

U momentima velikih kušnja jest kada milost Gospodnja se objavljuje preobilno i stavlja svoje beskrajno milosrđe svima na raspolaganje; ali ovo je udijeljeno samo onome tko bude doista pokajan i iskreno si predloži ispraviti se. Ovo je prilika da Crkva ispovijedi svoje grijehe, obrati se i vrši pokoru.

Molimo se svi za Crkvu i za Papu, sjetimo se koliko nam je puta rekao da se molimo za njega!

Obnovimo svi vjeru u Crkvu našu majku: "Vjerujem u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu!"

Krist nikada ne će napustiti svoju Crkvu! Rodio ju je svojom krvlju i stalno je obnavlja svojim Duhom!

Marijo, Majko Crkve, moli za nas!
Djevice Marijo Kraljice, Majko Kralja slave, moli za nas!


Rim, 22. kolovoza 2018
Presveta Marija Djevica i Kraljica


 ---

Ovdje: Svih sedam djelova u jednom arhivu pdf.

Nema komentara:

Objavi komentar