Cjelovito drugo pismo Nadbiskupa Viganò

Apostolski Nuncij Nadbiskupije Ulpiana

Scio  Cui credidi (Znam kome sam povjerovao)(2 Tim 1:12)

Prije nego što počnem pisati, prije svega želim zahvaliti Bogu Ocu i dati mu slavu zbog svake situacije i kušnje koju je On pripremio i pripremiti će za mene kroz cijeli moj život.  Kao svećenik i biskup Svete Crkve, zaručnik Krista, pozvan sam kao i svaki kršteni dati svjedočanstvo istine. Po daru Duha koji me podupire u radosti na putu koji sam pozvan napraviti, imam hoditi istim do kraja mojih dana. Naš Jedini Gospodin također mije uputio poziv: „Slijedi me!“, i imam nakanu slijediti ga uz pomoć njegove milosti do kraja mojih dana.

„Pjevat ću Gospodu dok sam živ;

Slavit ću svojega Boga dokle god postojim.

Nek mu se svidi moja pjesma!

Ja ću se radovati u Gospodu.“ (Ps. 103: 33-34)

Prije mjesec dana ponudio sam moje svjedočanstvo, samo radi dobra Crkve, u vezi onog što se dogodilo u audijenciji s Papom Franjom 23 lipnja 2013 i u vezi izvjesnih stvari koje sam imao priliku upoznati u dužnostima koje mi je povjerio Državni Sekretarijat i u Washingtonu, u vezi onih koji imaju odgovornost prikrivanja počinjenih zlodjela od bivšeg nadbiskupa te prijestolnice.

Moja odluka za objaviti ove teške činjenice bila je za mene najbolnija i najozbiljnija koju sam donio u mom životu. Učinio sam to nakon dugih razmišljanja i molitva, kroz mjesece dubokog trpljenja i tjeskobe, tijekom crescenda kontinuiranih vijesti o groznim događajim, s tisućama uništenih života nevinih žrtava i zvanja i života mladih svećenika i pomućenih redovnika. Šutnja pastira koji su imali lijek kojim su mogli spriječiti nove žrtve postala je neobranjiva, razorni zločin za Crkvu.

Potpuno svjestan posljedica koje će moje svjedočanstvo izazvati, jer je ono što sam imao otkriti uključivalo samog Petrovog nasljednika, odlučio sam progovoriti kako bih zaštitio Crkvu i mirne savjesti pred Bogom tvrdim da je moje svjedočanstvo istinito. Krist je umro za Crkvu, Servus servorum Dei (Sluga slugu Božjih), i osjećam se pozvanim služiti Zaručnici Kristovoj.

Doista, neke od činjenica koje sam htio objaviti bile su zaštićene pontificijskom tajnom koju sam obećao čuvati i koju sam vjerno držao od početka mog služenja Svetoj Stolici. Ali svrha bilo koje tajne, uključujući i pontificijsku, jest zaštiti Crkvu od njenih neprijatelja, ne pokriti je (tajnu) i tako postati suučesnik počinjenih zlodjela počinjenih od nekih od  njenih članova. Bio sam svjedok, ne po mom htjenju, impresionantnih djela i, kako tvrdi Katekizam Katoličke Crkve (2491), žig tajne nije obvcezivajući kada se teška opasnost može izbjeći samo pripovjedanjem istine. Samo ispovijedna tajna bi mogla opravdati moju šutnju.

Ni Papa ni kardinali u Rimu nisu negirali činjenice koje sam iznio u svjedočanstvu   Izreka Qui tacet consentit (Tko šuti, pristaje) svakako pristaju ovom slučaju jer da su htjeli negirati moje tvrdnje, trebali su to samo izreći i podastrijeti dokumentaciju koja potvrđuje njihovu verziju. Kako se može izbjeći zaključak da je razlog na osnovu kojeg se ne prinosi dokumentacija upravo taj jer znaju da bi potvrdila moje svjedočanstvo?

Središte mog svjedočanstva bilo da barem od 23 lipnja 2013 Papa znao od mene o perverznom i zlim kakav je bio McCarrick u svojim nakanama i djelima, i umjesto da donese mjere koje bi svaki dobri pastir donio, Papa je učinio McCarricka jednim od svojih glavnih agenata u vladanju Crkvom, s ozbirom na USA, Kuriju i čak Kinu, te proživljavamo ovih dana veliku brigu i tjeskobu zbog te Crkve mučenice.

Na koncu, Papin odgovor na moje svjedočanstvo bio je: „Ne ću reći ni jednu riječ!“

Ali poslije, protivrječivši samog sebe, poredio je svoju šutnju sa šutnom Isusa iz Nazareta i pred Pilatom, i usporedio me sa Velikim Tužiteljem, Sotonom, koji sije skandal i podjelu i Crkvi, makar ne izgovarajući moje ime.

Da je on rekao: „Viganò je lagao“, stavio bi pod probu moju vjerodostojnost nastojeći potvrditi svoju.

Da je to učinio, pojačao bi zahtjevanje naroda Božjeg i svijeta za potrebnom dokumentacijom za ustvrditi tko je rekao istinu.

Umjesto toga, stavio je izoštreno ogovaranje protiv mene: ogovaranje je uvreda koju je često uspoređivao sa težinom ubojstva. Doista, ponovio je to nekoliko puta, u kontekstu slavljenja Presvetog Sakramenta, Euharistije, gdje nije izložen riziku biti stavljen pod upitnik od novinara.

Kada je govorio sa novinarima, molio ih je da izvrše čin svoje profesionalne zrelosti i donesu svoje vlastite zaključke.

Ali, kako mogu novinari otkriti i znati istinu ako oni koji su izravno uključeni u slučaj se negiraju odgovoriti na neko pitanje ili objaviti neki dokument?

Papina nevoljkost da odgovori na moje optužbe i njegova gluhoća na apele za odgovornošću koje su uputili vjernici teško se mogu pomiriti s njegovim konstantnim pozivima na transparentnost i gradnju mostova.

Štoviše, jasno je da prikrivanje McCarricka od Papenije bilo izolirana greška. Nedavno su se dokumentirali još mnogi slučajevi u tisku, što dokazuje da je Papa Franjo branio homoseksualni kler koji je počinio teška seksualna zlostavljanja protiv maloljetnika ili odraslih.

Ovi (slučajevi) uključuju slučaj Vlč. Julio Grassi iz Buenos Airesa, rehabilitacija Vlč. Mauro Inzoli nakon što mu je Papa Benedikt oduzeo službu (bio je čak i poslan u pritvor, trenutak u kojem ga je Papa Franjo sekularizirao), i zaustavljanje istraživanja tužbi za seksualna zlostavljanja protiv Kardinala Cormac Murphy O'Connor.

U međuvremenu, jedna delegacija USCCB, predvođena svojim predsjednikom, Kardinalom DiNardo, otišla je u Rime za zamoliti vatikansko istraživanje u vezi McCarricka. Kardinal DiNardo i drugi prelati trebaju reći Crkvi u Americi i u svijetu: da li se negirao Papa provesti vatikansko istraživanje u vezi zločina McCarricka i odgovornih za njihovo prikrivanje?

Vjernici zaslužuju to znati.

Volio bih uputiti posebni poziv Kardinalu Ouellet, jer kao Nuncij uvijek sam radio u velikoj slozi sa njim, i uvijek sam imao velko poštovanje i privrženost prema njemu.

Sjetiti će se kada me je, na koncu moje misije u Washingtonu, primio u svom apartmanu u Rimu po noći radi dugog razgovora.

Na početku pontifikata Pape Franje, on je držao svoje dostojanstvo, kako je to hrabro dokazo dok je bio Nadbiskup Quebeca.

Kasnije, ipak, kada je njegov posao kao Prefekta Kongregacije za Biskupe bio urušavan odustaoje od borbe jer su dva prijatelja homoseksualca iz njegovog dikasterija predavali Papi direktno prijedloge za biskupska imenovanja, zaobilazeći Kardinala.

Njegov dugi članak u L'Osservatore Romano, u kojem se izrazio u korist najkontroverznijih aspekta Amoris Laetitia, predstavlja njegovu predaju.

Vaša Uzoritosti, Vi ste bili ti koji ste me, prije nego sam napustio Washington, upoznali s Benediktovim sankcijama protiv McCarricka.

Na raspolaganju imate ključne dokumente koji inkriminiraju McCarricka i mnoge druge u Kuriji zbog zataškavanja. 

Vaša Uzoritosti, molim vas da budete svjedok istini.

Na koncu, želim vas podržati, dragi vjernici, moja braćo i sestre u Kristu: ne predajite se nikad!

Vjerujte čvrsto i u potpunom pouzdanju u Isusa Krista, našeg Spasitelja, po primjeru Sv. Pavla u Drugoj Poslanici Timoteju, Scio cui credidi, koje sam izabrao kao biskupsko geslo.

Ovo je vrijeme kajanja, obraćenja, molitve, milosti, za pripremiti Crkvu, zaručnicu Jaganjca, biti spremnom za boriti se i pobijediti s Marijom u okršaju protiv stare zmije.

“Scio Cui credidi” (2 Tim 1:12)

U tebe, Isuse, moj jedini Gospodine, stavljam sve svoje pouzdanje.

“Diligentibus Deum omnia cooperantur in bonum” (Rom 8:28) (Onima se koji ljube Boga sve okreće na dobro).

Za konmemoraciju mog biskupskog ređenja 26. Travnja 1992, udijeljenog od Svetog Ivana Pavla II, izabrao sam ovu sliku mozaika Bazilike Svetog Marka iz Venecije. 

Predstavlja čudo utišavanja vjetra.

Privukla mi je pažnja činjenica da se u Petrovoj lađi, nošena vodom, dva puta prikazivao lik Isusov.

Isus duboko spava na krmi, dok Petar nastoji probuditi ga: „Učitelju, zar te ne brine da izginemo?“

U isto vrijeme, apostoli, prestrašeni, gledaju svaki u drugom pravcu i ne vide da Isus stoji iza njih, blagosloljavajući ih i sigurno upravlja brodom:

„Probudio se i zaprijeti vjetru i reče moru: Utišaj! Umukni!... onda im reče, 'Zašto se plašite? Još uvijek nemate vjere?'“ (Mk 4, 38-40).

Scena je vrlo pogodna za prikazati strahovitu oluju kroz koju prolazi Crkva u ovom trenutku, ali uz binu razliku: nasljednik Petra ne samo ne vidi Gospodina kontrolirati brod, jer izgleda da nema ni nakanu to učiniti, ni za probuditi Isusa koji spava na krmi.

Zar je Krist postao nevidljiv za njegovog Vikara?

Možda je kušan za nastojati djelovati kao zamjenik našeg jedinog Učitelja i Gospodina?

Gospodin je taj koji ima poptunu kontrolu broda!

Neka Krist, Istina, uvijek bude svjetlo na našem putu!

+Carlo Maria Viganò,

Nadbiskup Ulpiane

Apostolski Nuncij