četvrtak, 22. studenoga 2018.

Što potvrđuje Franjina dogmatska definicija svetosti Pavla VI?

Vrlo sigurno pokazuje da nije Papa. O Pavlu VI spominjao sam više nego ozbiljne optužbe o njegovoj homoseksualnosti. Samo to bi bilo dovoljno da ne bude proglašen svetim. Dalje, upravo u njegovo vrijeme toliki homoseksualci među klerom došli su na značajna mjesta. Postoji li tu neka veza?

[Pavao VI ljubi noge grčkom metropolitu u znak novog "ekumenizma". Franjo ga je teško nadmašio. Logično je s druge strane da ga Franjo proglašava svetim. Dolje, časteći Lutera u Vatikanu.]



Ali ne radi se samo o tome. Znamo što je sve učinio sa Drugim Vatikanskim Saborom, koliki heretični nauk se proturio preko tih dokumenata. Što se dogodilo u Crkvi poslije? Posebno na Zapadu. Po plodovima ćete ih poznati. Ne može biti svet netko gura Crkvu u takvu pogibelj.

1910 Sveti Papa Pio X odredio je da svi svećenici moraju dati "Antimodernističku zakletvu" da bi mogli biti zaređeni. To je poništio Pavao VI. Toliki nakon toga su govorili i propovijedali sve i sva, i ništa im nije bilo.

Pio X je ostavio da oni klerici koji bi obezvrijedili Dekret "Lamentabili" i Encikliku Pascendi, zadobili izopćenje Latae Sententiae rezervirane Rimskom Pontifeksu, ali Pavao VI je naložio da se ne govori više o izopćenjima (osim možda Lefebvreu i sličnima)

Za borbu protiv "sinteze svih hereza" kako je nazvao Modernizam, Pio X je reorganizirao Sveti Oficij preko konstitucije "Sapienti Consilio" 1908; nešto što je poništio Pavao VI, tvrdeći da ove "hereze" i "neredi" "hvala Bogu više ne postoje u Crkvi" ("Ecclesiam Suam"), i da je odbrana vjere sada bolje izvršena promovirajući Nauk više nego osuđujući.

I onda, čemu je doprinuo Pavao VI svim tim potezima? Neviđenom rasulu u Crkvi, eto što je učinio.

O Pavli VI i svemu što je učinio mogle bi se pisati knjige i knjige, i doista mnoge su napisane, ali ovih par crtica upućuje da tu svetosti ne može biti.

Ali prograšenje svetim Pavla VI jest proglašenje "svetim" Drugi Vatikanski Sabor. Bijeg unaprijed.

Ali ovdje imamo nešto mnogo gore. Kad Franjo proglašava svetim Pavla VI (i bilo koga drugog), koristi dogmatski jezik proglašenja i definiranja. Ovo je tekst kanonizacije:

Ad honorem Sanctae et Individuae Trinitatis, ad exaltationem fidei catholicae et vitae christianae incrementum, auctoritate Domini nostri Iesu Christi, beatorum Apostolorum Petri et Pauli ac Nostra, matura deliberatione praehabita et divina ope saepius implorata, ac de plurimorum Fratrum Nostrorum consilio, Beatos N. et N, Sanctos esse decernimus et definimus, ac Sanctorum Catalogo adscribimus, statuentes eum in universa Ecclesia inter Sanctos pia devotione recoli debere. In nomine Patris et Filii et Spiritus Sancti.

"U čast Presvetom Trojstvu, za veličanje katoličke vjere i rast kršćanskog života, sa autoritetom Našeg Gospodina Isusa Krista, Svetih Apostola Petra i Pava i Našim, nakon dugog razmatranja, zazivajući mnogo puta božansku pomoć i čuvši mišljenje brojne braće u episkopatu, proglašavamo i definiramo Svetim Blaženog N i N, i upisujemo ih u Katalog Svetaca, i utvrđujemo da u cijeloj Crkvi budu  pobožno čašćeni među Svecima. U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga."

Prije možda mjesec dana sa bloga Katolička Tradicija kritizirali su me jer po njima smućujem vjernike, i jer govorim da Franjo izlaže hereze kad ustvari ne koristi dogmatski jezik. Jer da bi se njegov govor trebao shvatiti ex cathedra, morao bi sadržavati neku DEFINICIJU koja bi se odnosila na vjeru i čudoređe. Kopiram:

",,I tako Mi... naučavamo i definiramo da je od Boga objavljena dogma: da se rimski prvosvećenik, kada govori sa Stolice (ex cathedra), to jest, kada vrši službu pastira i učitelja svih kršćana, i kada svojim vrhovnim apostolskim autoritetom DEFINIRA učenje o vjeri i ćudoređu koje treba držati čitava Crkva, odlikuje onom nezabludivošću, koja mu je obećana u blaženom Petru, i kojom je božanski Otkupitelj želio da bude opremljena njegova Crkva kod DEFINIRANJA UČENJA o vjeri i ćudoređu; zbog toga su takve DEFINICIJE rimskog prvosvećenika nepromjenjive po sebi, a ne po suglasnosti Crkve.
(https://www.katolik.hr/crkvamnu/dokumentimnu/236-i-vatikanski-sabor-pastor-aeternus/)

Evo gdje - tri puta Vam piše da se mora raditi o vjerskoj definiciji da bi se radilo o nezabludivoj odluci i to je tumačenje što znači kada papa govori ex cathedra
."

E pa eto, pri proglašenju svetim Pavla VI, Franjo očito koristi dogmatski jezik. Proglašava svetim nekoga protiv kojeg postoje teške optužbe gledi kreposti i gledi nauka.

Ako bi Franjo bio doista Papa, svaki katolik bi trebao imati pobožnost prema Pavlu VI. (Kao što bi trebao vjerovati da je smrtna kazna moralno neosnovana na Evanđelju, i tolike druge stvari.) Imajući u vidu sve što je učinio, trebalo bi ga se štovati kao sveca.

Ako nešto Franjo definira ovim, to je da nije Papa, jer netko nije svet koji doprinosi na najizravniji način tolikom rasulu; plus što ga je sam naučavao.

I koja je reakcija Bratovštine na ovo? Da to nije dogmatski govor, i da se tu "Papa" može prevariti.

To je jednostavno razaranje figure Pape.

Broj komentara: 5:

  1. Kao što je izloženo na našem blogu, rješenje koje Vi nudite nije jedino moguće, nego postoje i alternative za rješavanje problema: https://katolickatradicija.blogspot.com/2018/10/je-li-kanonizacija-pavla-vi-nezabludiva.html

    Konačni pak odgovor ne možete dati ni Vi ni ikoji drugi pojedinac, nego će njega dati jednoga dana Crkva kada se ponovno uspostavi pravi poredak. Donošenje zaključaka koji nisu pojedincima pridržani jest drzovitost za koju ćemo pred Gospodinom jednoga dana odgovarati.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Prvo ste tražili dogmatski govor sa DEFINICIJOM.
      To ste i dobili, od samog Franje.
      Vaš stav: nije to to.
      Problem je u tome što Franjo kaže da jest, i takav je sam ritual. Svečaniji i jasniji ne može biti.
      Vama to nije dovoljno? Onda Vama sve vrijedi. Vi ste autoritet koji određuje što je definirano i što nije.

      S moje strane, ja ne proglašavam nište. Tu manipulirate. Ja NE VJERUJEM da je on Papa. I dosljedan sam onom što vjerujem. Jer kad bih vjerovao da je Papa, ja bih ga slušao, kako treba činiti svaki katolik. Ne kad govori u avionu (za što bih mu tražio da se ispravi, makar govorio neformalno, ali i neformalno ne treba tako govoriti), već kad službeno naučava.

      Ne radi se samo o nezabludivosti, kad je nezabludiv kad ne. Tu slijedim ono što Crkva uvijek naučava. Vi ne. Jer Vi kažete da treba biti definicija, a poslije kad dobijete definiciju, kažete da nije dovoljno. Ex cathedra nije samo proglašenje dogmi, ali evo, i ovdje u tako svečanom nastupu Vi ga odbacujete.

      Radi se o AUTORITETU kojeg Vi odbacujete. I rušite katolički nauk. Katolik mora slijediti Papu kojeg je Bog odredio da pase njegove jaganjce. Vi ga priznajete navodno da je Papa, a poslije ga ne slušate.

      Uostalom, ne slušate više ne praksu i odredbe Lefebvrea kad primate poskoncilske svećenike bez uvjetnog ređenja.

      Što se mene tiče i kineskih katolika, oni se ponašaju slično onom što činim. Ne idu u crkve gdje su komunistički biskupi. Franjo im kaže da trebaju to učiniti, ali oni ne idu. Što privatno misle o Franji, to ne znam, ali izvana se ponašaju slično meni.

      Normalno, Crkva kod njih je bila zamrznuta kroz toliko vremena. Nisu mogli slijediti tolike stvari i pitanja. U zadnje vrijeme više. Stvar je u sakramentima, ne samo u autoritetu. Oni su obdržavali Novus Ordo misleći da su tako vjerni Papi. Ja sam imao priliku da vidim da je Novus Ordo protestantizirani ritual koji je nametnut u Crkvi iz njoj neprijateljskih redova.

      Izbriši
    2. Pitanja za blog Katolička Tradicija:

      https://novusordowatch.org/2015/02/twelve-questions-for-sspx/

      Danijel

      Izbriši
    3. Nije nitko napisao da 'nije to to', nego da postoji šira perspektiva kako odgovoriti na problem - da su mogući odgovori ili defekt materije ili da se kult sam po sebi može kasnije zabraniti. Moguće je teoretski i da kasnije papa poništi cijeli pontifikat zbog krivovjerja - nadbiskup Lefebvre je o tome nekoliko puta govorio, ali rješenje sigurno nije tako da ga mi proglasimo svrgnutim jer nemamo taj autoritet. Najlakše je s prljavom vodom izbaciti i dijete.

      "Radi se o AUTORITETU kojeg Vi odbacujete. I rušite katolički nauk. Katolik mora slijediti Papu kojeg je Bog odredio da pase njegove jaganjce. Vi ga priznajete navodno da je Papa, a poslije ga ne slušate."

      Ne, Vi ste taj koji odbacuje autoritet u sebi. Razboriti tradicionalni katolici priznaju autoritet jer ga nitko ne može svrgnuti, ali ga ne slijede u onome što je protivno Tradiciji. Katolik mora slijediti papu u svemu, osim u onome što je grijeh. To uče djeca u vjeronauku pa bi bilo dobro da i Vi konačno usvojite.

      "Uostalom, ne slušate više ne praksu i odredbe Lefebvrea kad primate poskoncilske svećenike bez uvjetnog ređenja."

      Zašto papagajski ponavljate ono što ne možete dokazati i ono što Vam je dokazano da nije istina? Gdje je izražena ta 'odredba Lefebvrea' - pokažite je pa možemo dalje raspravljati. Radije se zapitajte zašto je devetorica sedevakantista izbačeno iz FSSPX-a, a u svojim razlozima navode upravo to što je Bratstvo primalo svećenike iz NO-a bez uvjetnoga ređenja.

      Danijel, evo Vam ovdje jednostavan odgovor na sva pitanja:
      https://katolickatradicija.blogspot.com/2017/11/sedevakantisticki-banalizirajuci.html

      Izbriši
    4. Ma da, dogmatska definicija "nije to to". Vi ćete odrediti što je, a govor je nepogriješiv. Apsurd.

      Izbriši