Ima jedna cijena koja se ne smije nikad platiti: ta cijena je istina. Prekrasno je to obrazložio Blaise Pascal (1623-1662) u svojim "Mislima", br. 949:
"Zar se ne vidi jasno da, kao što je zločin poremetiti mir kada vlada istina, također je zločin kad se ostaje u miru dok se uništava istina? Ima, dakle, vrijeme u kojem je mir pravedan, i drugo vrijeme u kojem je mir nepravedan. Pisano je 'Ima vrijeme mira i vrijeme rata': u interesu je istine da ih razluči. Ali ono čega nema jest vrijeme istine i vrijeme zablude; pisano je, nasuprot, da 'istina Božja ostaje zauvijek'. Zbog toga Isus Krist, koji kaže da je došao donijeti mir, također kaže da je došao donijeti rat; ali ne kaže da je došao donijeti istinu i laž. Istina je prema tome prvo pravilo i zadnji cilj svih stvari".
Kršćanin nije pacifista, makar ljubi mir. Zato ako treba odbraniti svoj dom, i one koji su pod njegovom nadležnošću, to će spremno učiniti. Mir i rat nisu apsolutne kategorije, nekad nema druge nego ući u okršaj. Svakako, u tom okršaju nikad ne smiješ biti zvijer niti nepravedan, neljudski, nenasilan. Što kaže Sv. Ivan Krstitelj vojnicima? "Budite zadovoljni svojom plaćom i ne nanosite nikom zlo". Ali ne kaže im da ne budu vojnici, niti da primjene svoje oružje kad zatreba.
Zato, kao što kaže Sv. Pismo, ima vrijeme mira, i ima vrijeme rata.
Ali ono što je apsolutna kategorija jest istina, koja nikad ne može prestati. Istina po svojoj naravi mora biti JEDNA, i stoga nikad se suština tvrdnje u kojoj je iskazana može promijeniti. Bog koji je JEDAN, ne može biti van istine. Jednako i Crkva. Ona je ustvari JEDNA, jer je ISTINITA. Kad bi bile dvije Crkve, onda bi postojale dvije nejednake tvrdnje, i ne bi bilo istine, što je nemoguće.
Prema tome, pokušati održati jedinstvo mimo istine samo može donijeti daljne osipanje i rušenje. Upravo to smo vidjeli u ovih 50 postkoncilskih godina: kola se kotrljaju nizbrdo iz dana u dan, dok jadni, pošteni katolici očekuju da "će se nešto dogoditi".
Ništa se ne će dogoditi, jer ono što se treba dogoditi jest nečija intervencija protiv ovog džumbusa, i tvoj stav neprihvaćanja laži. Samo će benzin poskupiti, to je jedino garant.
I, kad smo već spomenuli genijalnog Blaise Pascala, posvetimo mu par riječi. Bio je veliki matematičar, fizičar, filozof i teolog XVII stoljeća, preminuo relativno mlad u 39. godini. Zbog svog naglog obraćenja kao dvadesetogodišnjak, postao je blizak pokretu jansenizma, još za vrijeme Pascalovog života osuđenom od Crkve zbog nepravilnog stava o milosti i predodređenju, između ostalog. Može se reći da je to bio njegov posrtaj, makar u svojim "Mislima" ima pravih dragulja, kao što smo spomenuli. Tu je knjigu napisao, objavljenu nakon njegove smrti, upravo iz apologetskih razloga, tj., odbrane vjere. Doprinuo je svojim racionalnim argumentima borbi protiv ateizma. Ipak, zapostavio je tvrdu i čvrstu filozofiju Sv. Tome Akvinskog, nešto što je otvorilo vrata zastranjenjima modernog doba.
[Pascal, kip iz 1785, Louvre]
Zbog toga njegova intelektualna, teološka i filozofska baština je dobila velike neprijatelje kao Voltaira, koji je u Pascalovoj rječitosti i briljantosti vidio velikog protivnika kojem se njegov bezobrazni i prosti sarkazam nije mogao približiti.
Čak ga je cijenio i Nietzsche, koji je razmišljao o Pascalu cijelog svog života, nažalost bez koristi. Rekao je o velikom filozofu i naučniku: "To je zadivljujući logičar kršćanstva". "Pascala, kojeg skoro ljubim, jer mi je pokazao beskonačno stvari: jedini logični kršćanin". Žalosni Nietsche je poznavao malo toga o kršćanstvu, i njegov bijes je izišao na kraj sa njim.
Pascal je postavio temelje i teoriji vjerojatnosti. Moguće je da iz tog razdoblja dolazi njegova eleganta opcija, prema kojoj vjera u Boga ne samo je ispravna, već i racionalna, jer "Ako pogodimo - tj. da Bog postoji -, dobivamo sve; ako ne pogodimo, ne gubimo ništa."
Bog je svakako, beskrajno više od domišljate opcije u životnoj igri.
Nema komentara:
Objavi komentar